SEBICNOST - Da li je sebicnost zlo?

besmrtna

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.534
Da li je SEBICNOST zlo?


Zar iz sebicnosti ne proizilazi zlo???

Zar zbog sebicnosti ne mozemo nauditi nekome.....tako sto mu na primer necemo pomoci....?

Egoizam nije ako ne zanemarujemo sebe, svoje potrebe.....
Naravno da je potrebno voleti sebe da bi smo mogli voleti druge.
Zar egoizam ne podrazumeva ako se skoncentrisemo samo na sebe a zanemarimo potrebe drugih.???

Egoizam je prirodjen ljudima zbog nesavrsenosti ili nasledjenog greha….
i zbog toga je potrebno uciti se nesebicnosti, tj pravoj ljubavi koja je nesebicna….
Iako posedujemo potencijal ljubavi , moramo je stalno razvijati i negovati i jedino tako mozemo prevazici urodjenu sebicnost… tako se priblizavamo izvoru ljubavi….(Bogu)

Inace egoizam jeste Zlo……i uvek je propracen manjkom ili nedostatkom ljubavi…

"SEBICNI NISU SPOSOBNI DA VOLE.( u pravom smislu te reci ) "

Dok prava LJUBAV je :

“Ljubav je dugotrpljiva i dobra.
Ljubav nije ljubomorna, ne hvali se, ne uzvisuje se,
ne ponasa se nepristojno, ne gleda svoju korist,
ne razdrazuje se. Ne vodi evidenciju o zlu.
Ne raduje se nepravednosti, a raduje se istini.
Sve podnosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje.”

(1.Korincanima 13:4-8)


Mala je razlika izmedju sujete i egoizma….Kao sto je sujeta bolesna…..tako je i egoizam bolestan sam po sebi…...daleko od toga da je zdrav !!!
U korenu sebicnosti je ponos …ponos kao koren sveg moguceg zla….. svih losih oisobina…

Da li moguce da egoizam ne ugrozava druge??? ..To je tesko izvesti.
Ne mora da direktno ili odmah ugrozava druge , ali sigurno nanosi stetu okolini…..na bilo koji nacin….i ne mora da su posledice odmah vidljive, ali su neminovne…..
Egoizam uvek ide na ustrb ljubavi, tako da nedostatak ljubavi ne moze voditi nicemu dobrom…..ide ka zlu…
Tako da egoizam sigurno ugrozava druge !!!

”Egocentricnost koja nije kontrolisana definitivno vodi u bolest.”

Egoizam nije postovati i voleti sebe, vec je preduslov da bi smo postovali i voleli druge.

Pre bih rekla da je egoizam voleti samo sebe, ne obazirujuci se na druge ljude, na to kako nase odluke uticu na njih, na njihove zivote....

Svako ima sustinu koja ga cini onim sto jeste. Zbog nase nesavrsne prirode smo sebicni….naginjemo ka tome….
A sta ako je kod nekoga ta sustina toliko egoisticna, da ne kazem zla, zar ne treba takva osoba raditi na sebi, svojim osobinama, da bi bila manje egoisticna; jer egoisticna osoba ne moze biti srecna niti korisna za okolinu.
Zadrzati svoju sustinu po cenu nesrece i izolovanosti?
To ne . Jedino ako je neko prevazisao egoizam moze i treba se izboriti da ostane takav, za takvu svoju sustinu…,znaci sve zavisi od toga kakva je necija sustina.

Sebicnost se moze prevazici ali samo odricanjem svoje egoisticne sustine, radom na sebi, svojim osobinama…… Naravno da osoba treba da zastiti sebe, svoju licnost od drugih, ali ako time ugrozava druge da li je takva licnost dobra ? humana ?
Oni koji imaju dobre osobine svojim odlukama ni ne mogu naneti zlo drugima, a sebicne osobe mogu svojim odlukama naneti zlo drugima, ali ne moraju uvek….;to je nepredvidivo….zato je sebicnost opasna.
U datom trenutku kada je mozda u pitanju egzistencija neke osobe ugrozena, sebicna osoba moze zbog okupiranosti samo sobom odluciti ili prevideti potrebe te njoj bliske osobe zbog cega ona moze pretrpeti uzasan gubitak ili joj nesvesno naneti zlo…. Ili cak svesno stiteci sopstveni ego…
Nekada se pitam da li je moguce nesvesno nanositi zlo drugima ….??? Ali i sama nesvesnost ne opravdavao osobu, ona je kriva za ono sto ucini svesno ili nesvesno….
Kriva je za svoju nesvest ! Kriva je za samoobmanu jer time ne ugrozava samo sebe vec i druge ….

Moze se uzasno nauditi nekome, ukoliko neko ko je sebican zatvara oci pred stvarnoscu i ne vidi potrebu da pomogne osobi ciji je zivot “njoj drage osobe” ili u opasnosti ili ugrozen… I ukoliko zbog toga se desi da ta osoba zbog uskracena pomoci nastrada …. Tj zbog zbog necije sebicnosti…. to je zlocin…
Samo malo sebicnosti i gubimo voljenu osobu… ???
Ironija zar ne … A mislili smo da je ubistvo najgori zlocin …. Dok sebicnost moze ubiti indirektno… unistiti nekoga … ugrozavati neciji zivot….. Da li je to mala stvar??? Zasto se sebicnost toliko potcenjuje???

Tacno je da sebicni ljudi ne znaju da vole i da daju, zbog cega su i sami nesrecni, ali time unesrecuju i druge oko sebe… Ali zasto ne znaju da vole??? Zasto nisu naucili ? Zasto nisu zeleli nauciti da pruzaju ljubav ….da izgradjuju sebe i svoju licnost, da daju sebe... ???
Mudrost je naci ravnotezu…..u tome da volimo sebe , da zastitimo svoju individualnost i da volimo druge i da im pomazemo….
Ali prvi korak je prevazici vlastitu egocentricnost…..

Sebicnost je nedostatak ljubavi, neznaje; ali ako to nije dobro, zar nije onda zlo?

Ja ne mislim da je zlo poegruba rec za sebicnost, jer iz sebicnosti proizilazi zlo, u manjoj ili vecoj meri...

Mislim da sebicni ljudi jesu krivi za svoju sebicnost, bilo ona svesna ili nesvesna, jer se svako moze suociti sa vlastitom sebicnoscu i prevazici je… svako moze biti bolja osoba ukoliko to zeli.
Ssebicnost iskljucuje ljubav…tj uvek je na ustrb ljubavi …. dovodi do samoce…
Moze se izleciti, ublaziti makar…. jer svi mi u sebi imamo potencijal ljubavi koju trebamo negovati i uvecavati je…

Nesebicnost u smislu stavljanja interesa drugih ispred nasih ne mora da podrazumeva da se odricemo svojih…..vec samo time ne narusavamo tudje…
A naravno da nije dobro izigravati samopozrtvovanost ili previsoko misliti o sebi u smislu da smo mi ti koji smo uvek nesebicni,… jer nije lako biti nesebican u pravom smislu.

I kada je u pitanju ta osobina, svi imamo na cemu raditi, nesebicnost podrazumeva trud i ispravan motiv, iz ljubavi …… Ako cinimo samopozrtvovana dela iz sebicnih interesa, da li je to onda nesebicnost??? Naravno da nije.
Znaci bitan je motiv , i oni koju su iskreni prema sebi trebali bi biti svesni svojih motiva, ali ipak mislim da je malo onih koji razmisljaju o svojim motivima ili koji su ih svesni...

Svako je sam odgovoran za svoj zivot, za to da li jeste sebican ili nije ili zeli biti ili ne..…Takodje niko ne mora da trpi tudju sebicnost, jer nismo mi ti koji ce mo raditi da ispravljamo druge ( osim ako to neko ne zeli ili nam dozvoli* ili ako je u pitanju prijateljski odnos, imamo pravo na to, makar da pokusamo…); vec sebe, ukoliko to zelimo… Odgovorni smo za sebe, naravno i svako ce odgovarati zbog sopstvenih postupaka….Ali ako nasa sebicnost narusava tudju individualnost, bicemo odgovorni zbog toga….



:heart:

 
Poslednja izmena:
U svetu gde kako priroda tako i drustvo namecu rat svih protiv svih,gde najaci opstaju, gde egoizam vlada... ne mozemo biti nesebicni na nacin kako se ta rec uobicajeno shvata.
I sta darezljivost uopste podrazumeva?
Zaraditi novac i taj novac razdeliti drugima oko sebe a od kojih kao reakciju na taj cin jedino sto mozemo dobiti jeste prikriveni prezir .

Jednom sam kao tinejdzer a vodjen porukama biblije, dao milostinju jednom prosjaku na ulici. A onda me je on pogledao sa takvom mrznjom ,valjda sto sam mu malo dao ili sto ga uopste ponizavam time sto mu dajem.. da mi se ta scena smucila i dan danas kada je se setim.

Borba protiv egoizma nije u tome da delimo materijalnosti koje smo zaradili. Borba protiv egozima predpostavlja nesto mnogo uzvisenije od toga...negaciju volje. Negaciju celog ovog iluzornog sveta pojava, stapanje sa metafizickim bicem u sebi, negiranje istog i budjenje u transcendentnom. Ali ovo Sopenhaurovo ucenje o negaciji volje nije ovde tema. Hocu samo reci da oni koji misle da je biti nesebican isto sto i deliti prljave poklone ovoga sveta, a sve biti zaljubljen u ovaj svet grese.
Takodje oni koji se pozivaju na religioznost su najgori. Biti "moralan" iz religioznog straha od kazne u paklu ili nagrade u raju, jeste egoizam najgore vrste.. Jer dati milostinju ,ili biti dobar, zato da bi se u raju susreo sa "hiljadu devica" ili sa nekim nagradama, isto je kao uloziti menicu u banci poput nekog racundzije.To je licemerje zasnovano na najtvrdjem egoizmu.
 
Mi smo produkt ljubavi, jer smo naraštaj, u dugoj istoriji generacija onih koji su se više žrtvovali za svoja potomstva. To je i genetski dokazano, altruizam, šovinizam, pa i postojanje sebičnog gena. Pre 300,000godina smo sve primate istrebili (bilo ih je raznih varijacija) na planeti sve što nije ličilo na nas, a jelo istu hranu na istom staništu. Ostade nešto malo primata po džunglama, dok po stepama, livadama i obalama sve poubijasmo. Poslednja vrsta koja je izumrla, a ličila na nas su bili neandertalci i to beše pre oko 25,000 god. Čak imamo i malo njihovog geneskog materijala u sebi. (sreća naša za Plave gene)

Dakle ono što nam je dalo prednost netolerancijom u prošlosti, to nam danas preti da nas međusobno uništi.

Planeta je odavno mala ...
 
Sebicnost je jezgro svakog bica. Ona u svojoj cistoj formi nije toliko opasna. Ono sto moze nastati iz tog osecanja je ono sto predstavlja problem. Egoizam nastaje, sujeta je gori oblik, dok je gordost onaj najgori.

Sebicnost moze uraditi i dobre stvari.
 
Poslednja izmena:
Pre 300,000godina smo sve primate istrebili (bilo ih je raznih varijacija) na planeti sve što nije ličilo na nas, a jelo istu hranu na istom staništu. Ostade nešto malo primata po džunglama, dok po stepama, livadama i obalama sve poubijasmo. Poslednja vrsta koja je izumrla, a ličila na nas su bili neandertalci i to beše pre oko 25,000 god. Čak imamo i malo njihovog geneskog materijala u sebi. (sreća naša za Plave gene)

Dakle ono što nam je dalo prednost netolerancijom u prošlosti, to nam danas preti da nas međusobno uništi.

Planeta je odavno mala ...

Mystic,
postao sam "umoran" od ispraznih diskusija na Forumu ali tu i tamo pročitam po nešto. Ponegde se baš nasmejem.
Medjutim ovde se uključih jer si dotakao nešto sa ne tako dobro sagledane strane. Nije sve onako kako objašnjavaju oni koji se bave naukom. Naravno da trebaš zadržati svoj stav ako ti više odgovara ali ako ovo Mystic odslikava tvoje vidjenje i razumevanje onda evo šta hoću reći:
Čovek sagradi prvu seriju recimo MIGova. Onda naraste potreba za drugom savršenijom pa je i sagradi. Posle kraćeg ili dužeg perioda rodi se potreba za savršenijim MIGovima i tako redom.
Gledano sa ove ili mnogo veće distance neko može tumačiti kako su poslednji MIGovi uništili sve prethodne ne znajući da su planski zamenjivani.
Hoću reći da čovek nije uništavao one koje i nisi sve nabrojao već im je isteklo vreme.
Njih smo koristili mi Duše u svojim prethodnim inkarnacijama. Kako je rasla naša svest narastala je potreba za savršenijim i moćnijim "mehanizmima" - telima.
Sada koristimo ova koja su aktelna.

Sebičnost ne treba generalizovati te u nju ubacivati i ono što nije sebičnost. Svakako da sebičnost nije bolest već je samo jedna rana i prolazna faza u procesu našeg duhovnog razvitka.
Pre ili kasnije svako od nas će je se morati osloboditi ako želi da se istinski oseća srećnijim.
Naravno, obradovalo me kada sam video da si dotakao ovaj detalj.
Ne pričam ovo tebi zbog tvoje diskusije već da se ne uključujem ponovo. Ne trebamo biti tako naoštreni čak ni na tu sebičnost iako je dobro da je svako od nas nadraste ali nije dobro da je se pojedinac oslobodi pre nego duhovno ojača na drugim poljima - pre nego podrobnije razume život.
Sve treba biti u pravo vreme. Dobro je sagledati sve slabosti ili pasije uma ali se ne boriti protiv njih (time se još jače usadjuju u nama) već usmeriti svoju pažnju na ono što je uzvišeno (vrline) i kretati se u tom pravcu...
U suštini dopadaju mi se tvoja razmišljanja jer sam uočio tvoje prisustvo ovde.
 
Poslednja izmena:
Moze.

Postoje dve vrste egoista:
Oni koji priznaju da to jesu, kao TuzniPatak , i mi ostali.
Sta mislis, koji su u prednosti

Nije tuzni patak priznao da je egoista, jer nije egoista...
TP pazi dobro sta cini i prema kome sta cini .
Njemu ne moze da se dogodi da kaze, eto ebiga desilo se, pritisli me sa raznih strana morao sam...

Samo kazem da treba vrlo pazljivo uzimati nesto sto je neki aps moral i trpati ga u danasnje vreme.

Naravno nisam rekao , ali izgleda da moram...

JAVNO pokrijte sve svoje sebicne postupke sa drustveno korisnim, dobrim, prijateljskim naporima, emocionalnim ispadima ili potrebama i slicno...i bice vam oprosteno i opravdano.

Imidz...predstavljanje u kontekstu onoga sto ste uradili ili cete da uradite....demagogija...predstava za narod....obavezno...


Ja sam samo izneo ono sto radite svesno ili nesvesno...

Mali broj ljudi je u mom modelu ponasanja, ali stvarno mali broj...
Dovoljno jaka da ne vraca, dovoljno mirna da se ne uznemiri i bude stabilna, dovoljno oblikovana da zna za svoj identitet bez obzira na neuspeh i ima tu jos puno stvari koje su uvezane, ali mi se cini da po postovima tim stvarima ovde nije mesto, vec je tema "hajde da se slozimo da je sebicnost zlo i da nabacimo koji modeli sebicnih ljudi postoje da bi ih sutra lakse etiketirali iz prvog cuga"

Ja znam da opljackam banku i da me niko ne uhvati, niti da ostavim tragove...
Ovo je recenica cisto da pokaze to da ce pola vas misliti da me treba privesti sutra ako se desi pljacka....
 
Mystic,
prvo nemamo "malo" njihovog genetskog materijala u sebi vec 97%, drugo normalno je da snalazljivija vrsta potisne manje snalazljivu, to se zove kompeticija i specijacija( samo da ti objasnim specijacija je dug proces i obuhvata smrt i razvoj novih populacija od kojih se forme najprilagodjenije datim uslovima zadrzavaju i njihove populacije rastu, a prelazne forme uvek izumru(postoje dokazi da je od nastanka zivota do danas 2/3 taksona(vrsta) izumrlo kao prelazne i konacne forme)!!!:rtfm: I da to nije tako kao sto jeste, ti bi i dalje vuko tojagu i nebi znao cemu sluzi enter na kompu(i nebi imao gde da ga ukljucis u struju).jes da nema veze s temom al nisam mogo izdrzim da ne odgovorim:p a ako ti je mala planeta ti se preseli na drugu!!!!!
 
Poslednja izmena:
Sebicnost do odredjene granice je zdrava, jer omogucava opstanak jedinke u drustvu. Jedini problem je odrediti gde treba povuci granicu davanja sebe, ne samo materijalno, vec recimo i vremenski, emotivno......ne znam zasto se sebicnost uvek vezuje za materijalna dobra (novac pre svega)?
Ali ako podjem od prostog primera vidim da sebicnost postoji svuda i svi su po malo sebicni. Neko ima dva stana u jednom zivi sta ce sa drugim? Najverovatnije ce ga izdati, a to je sebicno, jer zasto ne bi taj stan dao na poklon nekome ili na besplatno koriscenje? Zavisi kako ko definise sebicnost.
 
U svetu gde kako priroda tako i drustvo namecu rat svih protiv svih,gde najaci opstaju, gde egoizam vlada... ne mozemo biti nesebicni na nacin kako se ta rec uobicajeno shvata.
I sta darezljivost uopste podrazumeva?
Zaraditi novac i taj novac razdeliti drugima oko sebe a od kojih kao reakciju na taj cin jedino sto mozemo dobiti jeste prikriveni prezir .

Jednom sam kao tinejdzer a vodjen porukama biblije, dao milostinju jednom prosjaku na ulici. A onda me je on pogledao sa takvom mrznjom ,valjda sto sam mu malo dao ili sto ga uopste ponizavam time sto mu dajem.. da mi se ta scena smucila i dan danas kada je se setim.

Borba protiv egoizma nije u tome da delimo materijalnosti koje smo zaradili. Borba protiv egozima predpostavlja nesto mnogo uzvisenije od toga...negaciju volje. Negaciju celog ovog iluzornog sveta pojava, stapanje sa metafizickim bicem u sebi, negiranje istog i budjenje u transcendentnom. Ali ovo Sopenhaurovo ucenje o negaciji volje nije ovde tema. Hocu samo reci da oni koji misle da je biti nesebican isto sto i deliti prljave poklone ovoga sveta, a sve biti zaljubljen u ovaj svet grese.
Takodje oni koji se pozivaju na religioznost su najgori. Biti "moralan" iz religioznog straha od kazne u paklu ili nagrade u raju, jeste egoizam najgore vrste.. Jer dati milostinju ,ili biti dobar, zato da bi se u raju susreo sa "hiljadu devica" ili sa nekim nagradama, isto je kao uloziti menicu u banci poput nekog racundzije.To je licemerje zasnovano na najtvrdjem egoizmu.

Nesebicnost nije davanje milostinje, vec je to duhovna kategorija ...

dati nesto nekome je stvar izbora...

i ne mora biti egoizam, ako ne damo...

takodje nije isto svako pozivanje na religioznost...

neko moze biti licemerno religiozan... neko iskreno...

sve je stvar individue i shvatanja religioznosti...

prava duhovnost podrazumeva nesebicnost u stanju duha...

i duhovnom davanju sebe

itd...


:heart:
 
Sebicnost do odredjene granice je zdrava, jer omogucava opstanak jedinke u drustvu. Jedini problem je odrediti gde treba povuci granicu davanja sebe, ne samo materijalno, vec recimo i vremenski, emotivno......ne znam zasto se sebicnost uvek vezuje za materijalna dobra (novac pre svega)?
Ali ako podjem od prostog primera vidim da sebicnost postoji svuda i svi su po malo sebicni. Neko ima dva stana u jednom zivi sta ce sa drugim? Najverovatnije ce ga izdati, a to je sebicno, jer zasto ne bi taj stan dao na poklon nekome ili na besplatno koriscenje? Zavisi kako ko definise sebicnost.

Mozemo opstati i ako smo nesebicni.

Ako imamo mudrost :mrgreen:

Sebicnost se i vezuje za davanje sebe prvenstveno...

Al ljudi izgleda da vise gledaju ono materijalno davanje...

Koje ne mora biti odraz nesebicnosti...

U Duhovnom davanju je nesebicnost :heart:

( to u vezi stana sto si navela primer, nije sebicnost izdati ga...)

pozz

 
Mystic,
prvo nemamo "malo" njihovog genetskog materijala u sebi vec 97%, drugo normalno je da snalazljivija vrsta potisne manje snalazljivu, to se zove kompeticija i specijacija( samo da ti objasnim specijacija je dug proces i obuhvata smrt i razvoj novih populacija od kojih se forme najprilagodjenije datim uslovima zadrzavaju i njihove populacije rastu, a prelazne forme uvek izumru(postoje dokazi da je od nastanka zivota do danas 2/3 taksona(vrsta) izumrlo kao prelazne i konacne forme)!!!:rtfm: I da to nije tako kao sto jeste, ti bi i dalje vuko tojagu i nebi znao cemu sluzi enter na kompu(i nebi imao gde da ga ukljucis u struju).jes da nema veze s temom al nisam mogo izdrzim da ne odgovorim:p a ako ti je mala planeta ti se preseli na drugu!!!!!


Odavno su prošla vremena cenenjih naučnika (kada je 30-tak ljudi vodilo razgovore početkom 20-tog veka), jer nauka beše nekada Poziv, no danas je to zanimanje, profit, karijerizam, tehnološki, civiizacijski ratovi, pa čak i falsifikovanja, kriminal i sve ono od čega zapadna civilizacija žestoko boluje (dakle, opet sebičnost). Isuvišno je govoriti danas o nekom vremenskom drljanju, besomučno po računarima, trpanje svakavih podataka, gde se na monitorima vrte razni matematički i stohastički modeli, dok se u ljudskom mozgu naučnika uključuje lampica tek posle mase grafikona koji možda tek nešto signaliziraju da bi vredelo obratiti pažnju i detaljno ispitati. . .

Dragi mladi naučniče, milioni naučnih radnika u svetu se zovu formalno naučnici, koji rade po tzv. institutima, ali oni to nisu, oni su suštinski ono što su pre sto godina bili tehničari. Dakle, to što se danas zove nauka je 99% tehnika iako je naziv formalno pa čak i pravno ostao isti. U čovekovoj prirodi je da sve što je (od prirode, boga, kosmosa zavisi od uverenja pojedinca) izvitoperi, izokrene, pokvari i uništi. Tako je bilo u Šamanskim, magijskim i religijskim društvima. Nema razloga da se to ne dogodi i u Naučno tehnološkom društvu.

Stvari treba gledati suštinski, a ne formalno pravno. Dragi mladi naučniče, posle svake epohe i špica dolazi pokvarenost, uništenje i pad tzv. anđela, (čuvaj se logike modernih inkvizitora mediokriteta, materijalističkog vulgarizma koja se uvlači preko naučno tehnoloških dogmi )... mračno doba kao i prethodna, nam kuca na vrata isto onako kao u svim prethodnim epohama.

Samo neizvesnost i neznanje je neizdrživo ... ;) ... onih koji znaju

Ako hoćeš mudrost idi na istok, ako hoćeš alhemiju (danas nauka i tehnologija) idi na zapad...

Srdačan i veliki pozdrav svim mladim naučnicima ... :D:D:D
;)
 
Poslednja izmena:

Mozemo opstati i ako smo nesebicni.

Ako imamo mudrost :mrgreen:

Sebicnost se i vezuje za davanje sebe prvenstveno...

Al ljudi izgleda da vise gledaju ono materijalno davanje...

Koje ne mora biti odraz nesebicnosti...

U Duhovnom davanju je nesebicnost :heart:

( to u vezi stana sto si navela primer, nije sebicnost izdati ga...)

pozz



Tesko, jer dajuci sebe vremenski ili emotivno ili dajuci od sebe materijalno, jedinka moze da ugrozi sebe, odnosno njene potrebe i funkcionisanje moze biti ugrozeno.
Vremenski dajuci vise nego sto moze (paznju pre svega nekom drugom ili obavljajuci nesto umesto nekog drugog ) covek moze da ugrozi zavrsavanje pre svega svojih obaveza ili da oduzme sebi deo vremena koji zeli da potrosi samo na sebe radi odmora. Slicno je i sa emotivnim davanjem.
Izdavanje stana jeste sebicno na neki nacin, ali opet zavisis kako ko gleda na sebicnost.

Ali najteze je povuci granicu izmedju sebicnosti i sebicnosti, tu granicu mislim da covek povlaci na osnovu svog unutrasnjeg zadovoljstva, sto se razlikuje od osobe do osobe i nejnog praga tolerancije. Neki ljudi postaju sebicni cim osete da ih odredjeno davanje cini nezadovoljnim, a neki daju i preko toga iduci sami protiv sebe i tako nastaju nezadovoljne osobe.

Evo ova dva posta bih izdvojila kratko, jasno i lepo receno :D (otprilike sam na to mislila dok sam kucala)

Arhimed 1:
Sebičnost nije zlo, ali nije ni dobro posebno za onoga ko je sebičan, pogotovu ako sebičnost sama po sebi, prevazilazi potrebu pojedinca da živi normalno, jer tada ona prelazi u gramzivost i pohlepu.

seducer:
Dash mu prst on hoce ruku:) .
 
Poslednja izmena:

Back
Top