gost 191696
Elita
- Poruka
- 16.691
http://www.livno-online.com/bih/13338-kriz-ne-smije-u-sarajevo
Do nedjelje, 23. kolovoza, na stadionima diljem Bosne i Hercegovine bili smo svjedoci različitih zabrana.
Od zabrana unošenja osnovnih navijačkih rekvizita (megafon, bubanj...) do zabrane unošenja zastave hrvatskog naroda. U nedjelju je, uoči utakmice četvrtog kola Premier lige Željezničar – Zrinjski u Sarajevu, policija skupa s osiguranjem utakmice iz nekog razloga, osim gore navedenoga, zabranila i isticanje zastave koja deset godina stoji na tribini, koja je ranije nebrojeno puta isticana i u Sarajevu, i to zbog toga što se na njoj, među ostalim, nalazi križ.
Kap je očito prelila čašu i morali smo reagirati, postaviti cjelokupnoj javnosti nekoliko pitanja koja se nameću sama po sebi. Kako se samo i jedino u Sarajevu može zabraniti isticanje simbola koji se može vidjeti na tisućama stadiona po svijetu, pa i na desecima državnih zastava?
Taj križ dio je grba koji je povijest Bosne i Hercegovine, zemlje na kojoj Hrvati preživljavaju više od trinaest stoljeća. Kako je moguće da je već postala praksa zabranjivati zastavu jednog, u ovoj državi konstitutivnog, negdje napisaše i ravnopravnog, naroda?
Na kraju krajeva, tko je i kojim zakonom u ovoj državi odredio što se smije, a što ne smije isticati na tribinama? Živimo li u državi u kojoj vrijede neki zakoni ili državi u kojoj kojekakvi, kako rekoše, “komesari” i “komandiri”, prema svome nahođenju određuju što je legalno, a što nije?Navijači “Željezničara” prošle sezone su, uz blagonaklone poglede policije na tribini, zapalili hrvatsku zastavu. Vjerojatno su pri ulasku na stadion kazali da zastavu unose radi paljenja, pa su u “glavnom gradu svih nas” naišli na odobravanje. Jer je, valjda, ako zaključujemo nekom logikom, drukčije ne bi mogli unijeti na tribinu?
Ako drukčije ne možemo, sami ćemo, kao i u nedjelju, zastavu za koju je proliveno puno krvi naših očeva i djedova nositi “skrivećki”, kako se to činilo u najcrnjim povijesnim razdobljima. Na koncu, naše zastave ne vijore se i ne brane samo pred izbore radi puke forme niti se vijore da bi bilo koga vrijeđale.
Naše zastave su na ogradama, na rukama, zato što predstavljaju nas kao navijačku skupinu, ljude svjesne vlastitog podrijetla, vlastite povijesti i pripadnosti. Naše zastave predstavljale su, i bez obzira na nastojanja nekih, i dalje će predstavljati nas i naš klub! Ili će se viti il’ nas neće biti!
Poslednja izmena:
pazi da ti ne poverujem... 
