(Informatika, Evolucija) Roboti evoluiraju sposobnosti prevare, ali i altruizam

endonuclease

Ističe se
Poruka
2.010
Jedan fantastičan primer kolika je moć selekcije nad varijacijom, i to čak van živog sveta.

Naučnici su napravili male robote sa točkovima (kretanje), kamerom (čula), i malom sijalicom na vrhu (signali).

robotcommunication.jpg


Programirali su ih sa veoma jednostavnim programima: počni da se krećeš, po principu slučajnosti menjaj pravac, po principu slučajnosti povremeno upali sijalicu.

Onda su ih pustili u zatvorenu sobu, u kojoj su mogli slobodno da se kreću. Na podu sobe su se nalazili diskovi, neki od kojih su određeni kao "hranjivi", a drugi kao "otrovni."

U skladu sa svojim programima, roboti su se kretali potpuno slučajno, okolo-naokolo, dok ne nalete na neki disk; onda tu stanu. Onda su naučnici uzeli robote koji su stali pored "hranjivih" diskova, i njihove programe iskopirali u sledeću "generaciju" robota, dodajući mali broj "mutacija" (slučajnih promena u kodu). Programi robota koji su naleteli na "otrovan" disk su obrisani (ovi roboti su naleteli na nešto opasno, i "poginuli").

Dodavanje mutacija je bilo automatsko - nije čovek ulazio i menjao kod ručno, već se mehanički, po pricipu slučajnosti, menjao sastav različitih linija koda.

Onda su pustili robote u sobu ponovo, i ponovili postupak. I onda opet, i opet, i opet. Oni programi koji su najbolje omogućavali dolazak do hrane, i najređe naletali na "otrovne/opasne" diskove su kopirani u svakoj generaciji.

Veoma brzo, roboti su evoluirali postali jako dobri u nalaženju hranjivih i izbegavanju "otrovnih" diskova. Istovremeno su i dalje slučajno palili i gasili sijalicu, bez ikakvog pravila.

Ali onda se desilo nešto drugo. Roboti imaju ograničeno vreme kretanja u toku koga moraju da nađu hranu. Otud, roboti su naučili da prepoznaju druge robote - kamerom vide oslobođenu svetlost iz sijalice. Pošto se više robota nakupi oko "hrane", intenzitet svetlosti je veći. Otud, roboti su naučili da je mesto sa koga dolazi snažniji svetlosni signal nego obično takođe i mesto na kome se nalazi hrana. I onda su počeli da se guraju oko hrane, i da "love u čoporima".

No, ovo je onda proizvelo drugačiji selektivni pritisak: ako ima gomila robota oko diska, onda se broj poena "hranjivosti" deli među svim robotima, tako da svaki pojedinac dobije manje. A kopiraju se uvek samo programi onih robota koji imaju najviše takvih poena (ako dobro razumem studiju, pristup tekstu je još uvek ograničen).

Zbog ovog selektivnog pritiska, oni su evoluirali sposobnost prevare, mimikrije: kada nađu hranu, više ne pale sijalicu, što sprečava druge robote da ih opaze i da im "ukradu" deo "plena"!

Što je još zanimljivije, međutim, evoluirala je i kooperacija. Roboti nisu prosto potpuno prestali da pale sijalicu (što bi bio najbolji način da se potpuno sakriju od drugih), već su adaptirali signal za efektivnije traženje hrane u grupi. Različite selekcije su proizvele čitav niz različitih signalnih sistema, pomoću kojih se povećava šansa da će drugi roboti sa sličnim programom ("rođaci") naći hranu.

Otud, postignut je ekvilibrijum dva selektivna pritiska: pritisak da se nađena hrana sakrije od drugih robota, i pritisak da se pomogne srodnim robotima da nađu hranu.

Mutacije izazivaju varijaciju, selekcija bira iz te varijacije. I nastaju veoma kompleksna "ponašanja," veoma brzo... Kooperacija, zaboga! Altruizam! Zavaravanje!

(Doduše, ne znam da li treba da budem oduševljen, ili treba da idem u dvorište i pravim bunker, u pripremi za trenutak u kom Skajnet postane svestan. :confused: )
 
:zcepanje:
Genijalno!!!!
Ovo sam gledala u emisiju o robotima pre par godina na RTS-u:
robotići koji su izgledali kao bubašvabe bili su opremljeni softverom da ako su na otvorenom a upali se svetlo ceo sistem im se resetuje i sve informacije koje su skupili se gube...

da ne dužim posledica u njihovom ponašanju je bila da kada čuju/osete vibracije koja naznačavaju da dolazi čovek a samim tim i paljenje svetla, oni se ultra brzo razbeže i zavuku u mrak...takođe dok ne čuju da dolazi čovek robotići se opušteno kreću po sobi razgledaju stvari i sl (snimani su noćnom kamerom)

ono što se meni postavlja kao pitanje:
da li se robotići koji imaju složene socijalne strukture (kao u uvodnom postu) mogu smatrati vidom života?
naravno ne zasnovanog na ugljeniku ali života sve jedno,
odnosno da li se strah od "smrti" može smatrati dokazom života?
 
Ne treba imati straha, od algoritma, jer ne donosi svest, već funkcionalnost.

Ali, treba se plašiti algoritma koji će zaobići ljudsku vrstu ili je proglasiti za suvišnu i nerentabilnu u obliku u kakvom jeste.

~~~
"... hibrid stvoren (insistiran) od mašine, a zasnovan na kombinaciji algoritma i DNK će biti ..."
Pozdrav! :D

Biće kako se potpisuješ! :(
 
da li se robotići koji imaju složene socijalne strukture (kao u uvodnom postu) mogu smatrati vidom života?
naravno ne zasnovanog na ugljeniku ali života sve jedno,
odnosno da li se strah od "smrti" može smatrati dokazom života?

Teško je reći. S jedne strane, mi bakterije smatramo živima, iako se ponašaju potpuno mehanički; povrh toga, najveći deo našeg ponašanja (možda svo?) je takođe mehaničko, samo što još uvek nismo u stanju da to potpuno vidimo kroz kompleksnost naših neuralnih mreža. S druge strane, ponašanje bakterija je još uvek daleko kompleksnije nego ponašanje bilo kog robota; takođe, možda postoji nešto "specijalno" u samoj strukturi živih organizama (Stjuart Hamerof i Rodžer Penrouz zastupaju ovakav argument, mada su, što se mene i većine neuronaučnika tiče, njihovi argumenti skoro u potpunosti netačni).

Na kraju, zavisi od toga kako definišeš život.

Ne treba imati straha, od algoritma, jer ne donosi svest, već funkcionalnost.

Moguće, ali to ne možemo da znamo. Šta ako je univerzum panpsihički, ili panprotoeksperentialistički konstrukt? U tom slučaju, robot ima svest po definiciji, a ovim su mu povrh toga dodati čulni sistemi, kao i rudimentarni sistemi za donošenje odluka ("volju").

Dok ne nađemo neki "svest-o-metar" (ili bar neku upotrebljivu definiciju svesti)...ovom pitanju ne možemo realno da pristupimo.
 
Moguće, ali to ne možemo da znamo. Šta ako je univerzum panpsihički, ili panprotoeksperentialistički konstrukt? U tom slučaju, robot ima svest po definiciji, a ovim su mu povrh toga dodati čulni sistemi, kao i rudimentarni sistemi za donošenje odluka ("volju").

Dok ne nađemo neki "svest-o-metar" (ili bar neku upotrebljivu definiciju svesti)...ovom pitanju ne možemo realno da pristupimo.

Pozdrav endonuclease,

mora se znati istorija shvatanja, pa eto malo...

Po tradicionalnom shvatanju kosmosa (a, posle i u filozofskom, metafizičkom shvatanju) sva "bića" u prirodi imaju "svest + volju" . Shvatanje "bića" u kosmološkom smislu je davnopre bila drugačija predstava nego danas, kada se biće povezuje samo sa životom, živim bićima i njegovom održivom formom. Dakle mnogo, dublje značenje se koristilo za pojam "Biće". (Vidi : Metafizičke rasprave) Tako na primer ljudi (tradicionalisti) su nekada davno govorili da je i Sunce biće i gle stvarno (ako nauku ne koristimo kao puko kumulativno gomilanje znanja, bezdušnim saznanjima i hladnim duhom), Sunce zaista ima i svest i volju, doduše priznajmo veoma primitivnu, na veoma niskom skoror najprimitivnijem nivou, mogli bi reći na nivou elementarnih čestica, ali nagomilanu, te veoma moćnu, a onda i daleko sežnu i uticajnu.

Dokaz: Ako tvrdimo da je Sunce samo puki balans između jake i slabe sile, možemo ići dalje i vulgarizovati sopstveno biće, te isto tako prosto tvrditi, samo ne u najprostijem već u najsloženijem opravdanju.

Stvari nisu onakve kakvim ih gledamo ili odmeravamo... i to je izgleda ona infrastruktura što nas tera da iracionalnim objašnjavamo racionalno i opažajno.

Da, naravno,... :D:D:D ... "Svestometar i Voljometar" ... ;) ... iz tog razloga je skriven, nedokučiv, nemerljiv, okultan... kao i pravda, ljubav, harmonija, etika, moral.... Znaš da je iracionalna, principijelna i kada se odrekneš kao nepotrebna iracionalna infrastruktura, počne materijalni i svet oko tebe da ti se jednostavno raspada.

E, vidiš sada,...na tom sudaru iracionalnih i racionalnih Svetova (a oba su postojeća, ukoliko ih ne negiramo, već potvrđujemo) treba nešto novo da se dogodi. Još je to Mistika i Misterija, ali i tome će doći kraj, verujem u skorijoj budućnosti, ukoliko ne zaglavimo novo mračno doba.


Srdačan i veliki pozdrav.
 
Poslednja izmena:
Dodavanje mutacija je bilo automatsko - nije čovek ulazio i menjao kod ručno, već se mehanički, po pricipu slučajnosti, menjao sastav različitih linija koda.

Ako je ovo tacno, onda to znaci da bi slucajnom promenom koda Windowsa dobili bolji Windows. Ili bilo koji drugi program...

Verujem ja u bajke, ali smanjite malo. Nadjite neku merku.
 
Po tradicionalnom shvatanju kosmosa (a, posle i u filozofskom, metafizičkom shvatanju) sva "bića" u prirodi imaju "svest + volju" .

Uz razne dodatne komplikacije, u osnovi da. Po mojoj omiljenoj (i opskurnoj) formi misticizma, mogli bi smo ovde da pričamo o Zos/Kia dihotomiji. ;)

No, imam jednu primedbu:

Da, naravno,... :D:D:D ... "Svestometar i Voljometar" ... ;) ... iz tog razloga je skriven, nedokučiv, nemerljiv, okultan... kao i pravda, ljubav, harmonija, etika, moral.... Znaš da je iracionalna, principijelna i kada se odrekneš kao nepotrebna iracionalna infrastruktura, počne materijalni i svet oko tebe da ti se jednostavno raspada.

Svestometar je potpuno van našeg današnjeg dometa, pošto nemamo još čak ni definiciju svesti (niti ideju šta će uopšte svest u celoj jednačini).

Ali "voljometar" nije van dometa. Štaviše, danas imamo značajan nivo sposobnosti posmatranja procesa "volje", što je dovelo do raznih otkrića koja su suprotna našim najdubljim intuicijama...

E, vidiš sada,...na tom sudaru iracionalnih i racionalnih Svetova (a oba su postojeća, ukoliko ih ne negiramo, već potvrđujemo) treba nešto novo da se dogodi. Još je to Mistika i Misterija, ali i tome će doći kraj, verujem u skorijoj budućnosti, ukoliko ne zaglavimo novo mračno doba.

Pridružujem ti se u nadi. :)
 
Ako je ovo tacno, onda to znaci da bi slucajnom promenom koda Windowsa dobili bolji Windows. Ili bilo koji drugi program...

Verujem ja u bajke, ali smanjite malo. Nadjite neku merku.

Ne, ne slučajnom promenom koda samom po sebi.

Ovde je stvari ista kao i u evoluciji: mutacije unose varijaciju, ali same po sebi mogu samo da odvuku sistem u haos. Selekcija nad varijacijom, međutim, vodi do razvoja novih i boljih sposobnosti.

Isti princip i ovde: slučajne promene koda mogu da vode same po sebi samo u haos. Ali zajedno sa korakom selekcije...dobiješ bolji kod. Ovo je prosto činjenica, koju možeš sam relativno jednostavno da proveriš, uz mali trud i osrednje znanje programiranja.
 
Ne, ne slučajnom promenom koda samom po sebi.

Ovde je stvari ista kao i u evoluciji: mutacije unose varijaciju, ali same po sebi mogu samo da odvuku sistem u haos. Selekcija nad varijacijom, međutim, vodi do razvoja novih i boljih sposobnosti.

Isti princip i ovde: slučajne promene koda mogu da vode same po sebi samo u haos. Ali zajedno sa korakom selekcije...dobiješ bolji kod. Ovo je prosto činjenica, koju možeš sam relativno jednostavno da proveriš, uz mali trud i osrednje znanje programiranja.

Svaka slucajna promena promena programa dovodi do haosa. Sem ako se promene ne vrse odabirom iz grupe smislenih i unapred odredjenih promena.

Stvar je u tome sto ovo nema nikakve veze sa evolucijom. Ovde je covek napravio program, napravio robote, covek je vrsio selekciju i te izmene u programu sigurno nisu bile slucajne i proizvoljne.
 
Stvar je u tome sto ovo nema nikakve veze sa evolucijom. Ovde je covek napravio program, napravio robote, covek je vrsio selekciju i te izmene u programu sigurno nisu bile slucajne i proizvoljne.

? Nisu ni u evoluciji.

Evolucija se zasniva na jednom polu-slučajnom procesu, mutaciji, koja proizvodi varijaciju oko prethodno postojećih osobina. Zatim sledi uređen proces selekcije, koji po tačno određenim kriterijumima menja učestalost određene alele u populaciji.

Ovaj primer sa robotima je potpuno analogan, samo što se radi o simulaciji.
 
Svaka slucajna promena promena programa dovodi do haosa. Sem ako se promene ne vrse odabirom iz grupe smislenih i unapred odredjenih promena.

Zamisli program kao funkciju koja izvršava više manjih funkcija. Pri tome na raspolaganju imamo velikih broj malih funkcija.
Primer male funkcije bi bio:
if light=TRUE
turnLeft();
Mutacija bi ovom slučaju bila:
if light=FALSE
turnLeft();
Dakle, ne dolazi do nasumične promene slova, ili jedne linije koda, nego modula.


Stvar je u tome sto ovo nema nikakve veze sa evolucijom. Ovde je covek napravio program, napravio robote, covek je vrsio selekciju i te izmene u programu sigurno nisu bile slucajne i proizvoljne.

Naravno da ima. Evoluciju, kroz rekombinovanje različitih modula, uočavamo čak i kod jednostavnih robota koji koriste obične SR agente.
 
Svaka slucajna promena promena programa dovodi do haosa. Sem ako se promene ne vrse odabirom iz grupe smislenih i unapred odredjenih promena.

Stvar je u tome sto ovo nema nikakve veze sa evolucijom. Ovde je covek napravio program, napravio robote, covek je vrsio selekciju i te izmene u programu sigurno nisu bile slucajne i proizvoljne.

Glavni procesor robota je u ovim eksperimentima terao klasicnu nervnu mrezu, koja se sastojala od 11 neurona ciji su inputi bili vezani za robotove senzore i 3 neurona koji su kontrolisali dva tocka i signalno plavo svetlo. Neuroni su bili povezani sa 33 konekcije, a jacina ovih konekcija je kontrolisana 8-bitnim 'genom'. U totalu, 'genom' robota je 264-bitni i on odredjuje kako robot reaguje na informacije koje dobija preko senzora. Ono sto je 'mutirano' je upravo ovaj 264-bitni 'genom' a ne program nervne mreze.

U eksperimentu, svaka runda (generacija) se sastojala od 100 grupa od po 10 robota, pri cemu se svaka grupa naticala za 'hranu' u odvojenoj areni. 200 genoma sa najvisim skorovima je 'prezivljavalo' za sledecu rundu. Pre pocetka svake sledece runde 33 gena su slucajno mutirani ( sa 1 prema 100 sansom da ce bilo koji bit biti promenjen) i 'spareni' jedni sa drugima radi prenosa genoma na 'potomke'. Rezultat je bio nova generacija robotske populacije cije je ponasanje bilo nasledjeno od najuspesnijih primeraka iz prethodne generacije.
 
sbot.jpg


The s-bots have a diameter of 12 cm and a height of 15cm and possess 2 Lilon batteries, which give it about an hour of autonomy. A 400 MHz custom Xscale CPU board with 64 MB of RAM and 32 MB of flash memory is used for processing, as well as 12 distributed PIC microcontroller for low-level handling. The s-bots run a custom Linux operating system and communicate with the work-station via WiFi. The robot's actuators consist of 2 treels, a turret capable of rotation and a rigid gripper. Its sensory capabilities include infrared sensors (15 around the turret and 4 below the robot), force and speed sensors, humidity and temperature sensors, 8 ambient light sensors, an omnidirectional camera and 4 microphones. The robots can also emit sound using 2 speakers and light from its light-emitting LED colour turret. We are currently in possession of around 10 s-bots to use in our research.

Roboti su inace kompletirani 2005 u okviru swarm-bots projekta.

passingstonegap1.jpg


Na Google Videu ima dosta snimaka ovih swarm-bot-ova.

https://video.google.com/videosearch?q=swarm+bots&hl=en&emb=0&aq=f&aq=f#
 
Stvari nisu onakve kakvim ih gledamo ili odmeravamo... i to je izgleda ona infrastruktura što nas tera da iracionalnim objašnjavamo racionalno i opažajno.

Da, naravno,... :D:D:D ... "Svestometar i Voljometar" ... ;) ... iz tog razloga je skriven, nedokučiv, nemerljiv, okultan... kao i pravda, ljubav, harmonija, etika, moral.... Znaš da je iracionalna, principijelna i kada se odrekneš kao nepotrebna iracionalna infrastruktura, počne materijalni i svet oko tebe da ti se jednostavno raspada.
Ko kaze da treba da se odreknemo iracionalnog !?

Treba razumeti to iracionalno, kako ono funkcionise i zasto funkcionise na taj nacin. To ce nam dati u ruke sredstvo da harmonizujemo svoj zivot i svoje teznje, da ucinimo sebe u onim stvarima kojima nam je vazno boljima... Npr, suociti se sa fobijama... postizati bolje sportske rezultate kroz uklanjanje pogresnih motornih navika... staviti pod svesnu kontrolu procese koji to nisu (yoga) ... nauciti efikasnije koristiti intelektualni potencijal koi nam je priroda dala na raspolaganje...
 
Ko kaze da treba da se odreknemo iracionalnog !?

Treba razumeti to iracionalno, kako ono funkcionise i zasto funkcionise na taj nacin. To ce nam dati u ruke sredstvo da harmonizujemo svoj zivot i svoje teznje, da ucinimo sebe u onim stvarima kojima nam je vazno boljima... Npr, suociti se sa fobijama... postizati bolje sportske rezultate kroz uklanjanje pogresnih motornih navika... staviti pod svesnu kontrolu procese koji to nisu (yoga) ... nauciti efikasnije koristiti intelektualni potencijal koi nam je priroda dala na raspolaganje...

Gde si bre Sentient... :D

Naravno,
Slažem se, prijatelju. Taj deo "tzv.nemogućeg u nama" nikako ne sme da se zanemari tehnikalijama i tupljenju istih onih "oštrina i umnih čula" koja su nas izdigla izdvojila iz životinjskog sveta. To je bio Svet (pre 75000g.) prepunih vizija, iracionalnosti, snova, itd, sa gotovo nikakvim mogućnostima. Taj trening je bio uspešan. Udobnost i standardi generalno danas otupljuju celo biće, te ono kao takvo "pada", kao "slabije" ljudsko biće, te neće uskoro moći (usled globalizacije ili drugog) da odgovoriti sopstvenim zahtevom i postavljenim zadatkom iz prošlosti. Mora se vežbati i trenirati i um i telo, a to je već kultura.

Možda malo nejasno...
uz izvinjenje

Veliki pozdrav
 
Poslednja izmena:
Glavni procesor robota je u ovim eksperimentima terao klasicnu nervnu mrezu, koja se sastojala od 11 neurona ciji su inputi bili vezani za robotove senzore i 3 neurona koji su kontrolisali dva tocka i signalno plavo svetlo. Neuroni su bili povezani sa 33 konekcije, a jacina ovih konekcija je kontrolisana 8-bitnim 'genom'. U totalu, 'genom' robota je 264-bitni i on odredjuje kako robot reaguje na informacije koje dobija preko senzora. Ono sto je 'mutirano' je upravo ovaj 264-bitni 'genom' a ne program nervne mreze.

Hvala na dopuni! Vidim da je tekst konačno postao dostupan, moraću da pogledam studiju detaljno.
 
Dobar tekst, ali je naslov izuzetno los....bombastican i netacan.(ili ja ne razumem rec altruizam)
Naslov jeste malo bombastican ali nije netacan.

In the science of ethology (the study of animal behaviour), and more generally in the study of social evolution, altruism refers to behaviour by an individual that increases the fitness of another individual while decreasing the fitness of the actor.
 

Back
Top