može li pojašnjenje. koliko je meni poznato svi su u zatvroru, osim jednog koji je osuđen i pobjego u "hrvatsku republiku herceg bosnu"
'Kruljac je naredio ubojstvo civila'
NACIONAL: Državni je vrh već neko vrijeme upoznat s vašim teškim optužbama protiv generala Mladena Kruljca. Možete li i hrvatskoj javnosti prvi put ispričati što se točno dogodilo toga dana u Okučanima?
- Tijekom vojno-redarstvene operacije "Bljesak" bio sam pripadnik 3. gardijske brigade, odnosno zapovjednik desetine unutar pješačkog voda, postrojbe koja je iz smjera Nove Gradiške i Bogićevaca napredovala prema Okučanima. Negdje oko dva u noći 2. svibnja krenuli smo iz Nove Gradiške i tijekom cjelokupne vojne operacije nismo nailazili ni na kakav otpor pa je tempo napredovanja bio iznimno dobar. Pred samim Okučanima oko sedam sati ujutro iz pozadine je zapovjednim vozilom do nas došao zapovjednik 3. gardijske brigade, general Mladen Kruljac, jer je htio osobno s nama ući u Okučane. Pri tome je okupio dvadesetak vojnika, među kojima sam se našao i ja, kako bi išli ispred glavnine snaga kao neka vrsta osiguranja.
Pretraživali smo kuću po kuću, nismo nailazili ni na kakav otpor. Bilo je očevidno da su mještani Okučana napustili svoje kuće najviše pola sata prije našeg dolaska jer su peći još bile tople kao i hrana na njima. Odjedanput, nekoliko stotina metara od ulaska u mjesto, s lijeve smo strane, otprilike pedesetak metara od nas, opazili starca u civilu, naslonjenog na dvorišna vrata kako promatra našu skupinu. U jednom se trenutku okrenuo od ulaznih dvorišnih vrata i ubrzanim korakom počeo bježati prema kući. Tada je general Kruljac kratko zapovjedio: "Ubijte ga". Zadatak je na sebe morao preuzeti snajperist Tomislav Abramović. Svi su to mogli čuti, pa tako i ja, jer je Kruljac bio udaljen od mene nekih pet metara. Snajperist je pogodio čovjeka u vrat od čega je ovaj na mjestu preminuo.
NACIONAL: Je li civil možda bio naoružan, gdje su mu bile ruke, odnosno je li možda pokazivao bilo kakvu mogućnost da pruži otpor vašoj postrojbi?
- Kada je riječ o ubijenom civilu, mogu reći da je to bio starac između 60-70 godina, slabije tjelesne građe, nije mogao ni trčati zbog svoje dobi kada se povlačio preko dvorišta prema kući. Ruke su mu bile spuštene, a kada su pripadnici postrojbe došli do njega, nisu našli nikakvo naoružanje. Otpora nije bilo cijelim putem. Uostalom, osim spomenutog starca, nismo naišli niti na jednog civilna dok smo napredovali kroz mjesto. Niti danas ne znam koje je nacionalnosti čovjek bio i kako se zvao jer je postupak u tim slučajevima bio vrlo jednostavan. Ubijene smo ostavljali pokraj puta kako bi ih postrojbe potpore i logistike odvele na za to predviđeno mjesto.
NACIONAL: Jesu li prije početka operacije pripadnici postrojbe bili upoznati s humanitarnim pravilima ratovanja?
- Tijekom priprema za operaciju "Bljesak" svi su vojnici bili upoznati s načelima postupanja pri susretu s civilima, odnosno s pravilima Ženevske konvencije. Nije bilo potrebe da se dan uoči operacije uopće govori o tome, a da ne pričam da je o tome puno više morao znati zapovjednik postrojbe.
NACIONAL: Kakva je bila reakcije generala Kruljca nakon ubojstva?
- O tome uopće nismo razgovarali niti je Kruljac pokazivao zanimanje da istraži cijeli slučaj, odnosno je li takav postupak bio opravdan. Kruljac je inače bio osoba koju su vodili nagoni a ne razum. Vjerojatno tada nije razumio svoju poziciju i funkciju, prema kojoj je zapovijedao velikom broju vojnika. Spomenuti primjer to jasno pokazuje. Poslije smo naišli na još dva ubijena civila, ali ne mogu tvrditi da je general Kruljac upleten u to. Ipak, kao zapovjednik svih snaga na tom pravcu bila mu je dužnost otvoriti istragu jer je o svemu tome morao biti obaviješten.
NACIONAL: Rekli ste da je s vama bilo dvadesetak pripadnika postrojbe. Mogu li oni potvrditi vašu priču?
- Naravno, svi su vidjeli što i ja. Međutim, dio njih je i dalje u profesionalnoj vojsci, a dio je umirovljen i živi obiteljskim životom, i iz razumljivih razloga ne želi o tome govoriti. Unatoč tomu, dvojica mojih suboraca, od kojih je jedan pucao snajperom u civila, Tomislav Abramović, i Andreas Amidžić spremni su potvrditi moju priču. Imam njihove potpisane izjave. Jedna je potpisana u Feričancima, u obližnjem ugostiteljskom objektu pred dvadesetak posjetitelja, a druga u selu Bokšiću. Obje su potpisane 31. srpnja 2005., dakle prije desetak dana.
Uz to, ja sam vodio ratni dnevnik i u njemu sam precizno bilježio sve događaje i zapažanja tijekom vojne karijere. U dnevniku su i podaci o tome kad je koji vojnik imao prljave čizme, a da ne govorim da je u njemu opisano i ubojstvo civila u Okučanima. Ipak, ratni dnevnik ne mogu učiniti dostupnim javnosti i medijima, nego isključivo pravosudnim i istražnim tijelima Republike Hrvatske.
NACIONAL: Jesu su vaši suborci potpisali izjave svojevoljno ili možda pod nekom vrstom prisile?
- O tome najbolje možete razgovarati s potpisnicima izjava. Isto mi je pitanje postavljeno 4. kolovoza ove godine u policiji kada sam podnio kaznenu prijavu protiv Tomislava Abramovića, počinitelja zločina nad civilom. Smatrao sam da samo na taj način mogu rasplesti cijeli slučaj u kojem će se morati suditi i generalu Kruljcu kao nalogodavcu jer je Abramović morao izvršiti zapovijed.
NACIONAL: Jeste li zbog svega imali bilo kakvih problema u privatnom životu? Je li vam možda prijetio ili vas ucjenjivao general Kruljac, ili njegovi ljudi?
- Ne mogu to potvrditi jer doista nitko s njegove strane ili on osobno nikad mi nije prijetio ili tražio da odustanem od svega. Jedini neobjašnjeni događaj i bez ikakvih motiva dogodio se 1998. kod Bizovca. Na mene je u automobilu izvršen pokušaj ubojstva nožem kojim se služe američki profesionalni vojnici. Tada sam jedva ostao živ isključivo zahvaljujući svojoj pribranosti. Ni danas ne mogu vjerovati da me pokušao ubiti meni dobar prijatelj i ratni kolega kojem sam bio nadređeni. Cijelom događaju nije prethodila nikakva prepirka ili okršaj. Sudski istražitelji nikada nisu otkrili motiv toga kaznenog djela, a počinitelj se branio šutnjom. Na kraju, dobio je godinu dana zatvora što je ispod svakog minimuma sankcije za takvo djelo. Ne znam bih li taj pokušaj ubojstva povezao s mojim pismom Ministarstvu obrane, ali sve je to bila čudna koincidencija.
NACIONAL: Zbog čega ste toliko dugo čekali da obznanite priču o ulozi generala Kruljca u operaciji "Bljesak", odnosno o događaju pri ulasku u Okučane?
- Ne mogu se složiti s tvrdnjom da sam čekao deset godina da bih tek sada potaknuo razrješenje toga događaja. Apsolutno nemam nikakvih problema s generalom Mladenom Kruljcem niti sam ih imao, dapače, u jednoj me je prigodi i nagradio knjigom, i to 1996. Ipak, potpuno nepotrebno ubojstvo civila 1995. pri ulasku u Okučane ne može proći nekažnjeno. Možda će me neki htjeti povezati s gospodinom Antom Prkačinom, s kojim je general Kruljac u jako lošim odnosima, ali ja moram reći da iza prijave stojim osobno i da me ne zanimaju njihovi međusobni sukobi niti me briga za njih.
O slučaju ubojstva civila po zapovijedi generala Mladena Kruljca obavijestio sam godine 1997. u anonimnom pismu tadašnjeg ministra obrane, očekujući da institucije pravne države pokrenu istragu. I predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću poslao sam pismo 1. srpnja 2004., nakon što sam shvatio da general Kruljac, unatoč brojnim osvjedočenim iskazima o njegovu nasilju i maltretiranju u Slavonskom Brodu, a uza sve to i moja saznanja o događajima u Okučanima, munjevito napreduje u vojnoj karijeri. Nešto slično uputio sam i Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
Pismo generalu Kruljcu poslao sam 18. lipnja 2005., a potom još dvaput, 18. lipnja 2005. i 22. srpnja 2005., predsjedniku Mesiću. U međuvremenu je o svemu obaviješten i državni odvjetnik Mladen Bajić, ali do danas nema nikakva odgovora. Naprotiv, nakon što su spomenute osobe dobile moja pisma u kojima sam naveo o čemu se radi, general Kruljac je izvanredno promaknut u čin general pukovnika.
NACIONAL: Što očekujete nakon ovog razgovora: hoće li državne institucije pokrenuti istragu ili će vas proglasiti nevjerodostojnim svjedokom?
- Nema nikakve dvojbe da postoje samo dva moguća izlaza i rješenja. Ili će pravna država početi odrađivati svoj dio posla, otvoriti istragu i procesuirati odgovorne, ili će se podnijeti kaznena prijava protiv mene zbog lažnog svjedočenja, klevete... i tome slično. Nadam se da general Kruljac neće biti "kažnjen" predsjedničkom mirovinom i drugim počastima, što je uobičajeno kada se afere trebaju zaboraviti. Sudeći po tome da je nakon mojih upozorenja državnom vrhu general Kruljac promaknut, očigledno je da mu se sprema takva mirovina, odnosno da ga se skloni kako i njegovi zaštitnici svih ovih godina više ne bi imali problema.
http://www.nacional.hr/clanak/19737/kruljac-je-naredio-ubojstvo-civilahttp://forum.krstarica.com/showthread.php?p=10774949#post10774949
..misliš..na Branimira..
