Svetlana Bobinac
Aktivan član
- Poruka
- 1.546
| došla tiho nezvana, sama… Za sva vremena, skrila se tu, negdje - duboko u nama…“ **************** Događa li se i Vama da zastanete u trenutku?... Recimo kada zasvira neka poznata melodija a Vi je vežete uz neku Vašu priču?... Ili kada Vam u minutama /najčešće najveće žurbe, jer trebate u sekundi izaći iz stana/ iz neke bilježnice koja se slučajno našla na stolu ispadne stara izblijedjela slika?... Uspomena na papiru?... Jedan prizor, a tisuću riječi i misli u Vašoj glavi?... Zastanete li tada koji trenutak ili ne osjetite ništa?... Vrate li Vam se u trenu neke možda nenamjerno zaboravljene slike?... Hmmm… Ja zasigurno nekako uvijek zastanem u tim sekundama; i vjerojatno izgledam poprilično blesavo dok tako gledam u prazno, ali ne mogu ne reagirati nimalo na osjećaj koji tada prostruji kroz mene… bilo da sam na poslu kada je ta reakcija puno blaža, jer nažalost neka mjesta nam ne ostavljaju predaha za privatne misli… Ali uvijek zastanem… možda i okrenem glavu ili spustim pogled… možda se lagano nasmijem ili iskra u očima zasjaji… možda zašutim na koju minutu i uopće ne čujem… ništa… a možda taj trenutak uopće ni traje toliko… ni nije usporen… ali meni se tako čini… jer uspomena se odigrala u mislima… Nešto drago i posebno… Nešto Moje… nešto što me čini ovakvom… i šta me nekim dijelom dovelo ovdje 
|
...
