Islamska Deklaracija - Z A K LJ U Č A K
( Alija Izetbegović )
To su neke od glavnih ideja i bitnih dilema islamskog preporoda, koji u svijesti ljudi sve više dobiva značenje općeg preobražaja muslimanskih naroda – moralnog, kulturnog i političkog. Usred svih poraza i razočaranja islamski preporod je ime za nadu i izlaz na jednom širokom području svijeta. Nijedan Musliman za koga pripadnost Islamu nije puka slučajnost, nego program i obveza, ne može odbaciti ovu viziju, ali mnogi će u nedoumici upitati: gdje su sile koje će tu viziju ostvariti? Odgovarajući na ovo neizbježno pitanje, mi pokazujemo na novu islamsku generaciju, koja stasava ovih godina. Ova generacija od sto milijuna mladića i djevojaka, rođena u Islamu, odrasla u gorčini poraza i poniženja, ujedinjena u novom islamskom patriotizmu, koja će odbiti živjeti od stare slave i tuđe pomoći i koja će se okupiti oko ciljeva što znače istinu, život i dostojanstvo – nosi u sebi snagu koja može ostvariti ovaj nemogući pothvat i suočiti se sa svakim iskušenjem. Ova generacija nije se mogla pojaviti ranije. Trebalo je da se do kraja iživi epoha iluzija i zabluda, da se pokaže nemoć lažnih bogova, raznih otaca domovine i spasilaca društva, kraljeva i mehdija, da nas potuku na Sinaju, da ugroze Indoneziju, da uzdrmaju Pakistan, da mnogo pričaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo tiraniju siromaštvo i korupciju – sve je ovo bilo potrebno da bi došlo vrijeme otrežnjenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, što znači Islamu i Muslimanima. Današnji islamski svijet je izvanredno šarenilo masa, rasa, zakona i utjecaja, ali ima jedna stvar koja se u svakom kutu toga svijeta susreće s jednakim poštovanjem i odanošću: Kur’an, i jedno osjećanje koje je jednako na Javi, u Indiji, Alžiru ili Nigeriji: osjećanje pripadnosti općoj islamskoj zajednici. Ove dvije odanosti u stanju elementarnih osjećanja milijuna običnih ljudi sadrže rezerve mirujuće energije i predstavljaju ono što je isto i jednako u današnjem muslimanskom svijetu. Po njima je muslimanski svijet već sada stvarna emocionalna zajednica svjetskih razmjera, možda jedina višenacionalna emocijalna (ne i organizirana) zajednica u svijetu. Kao sastavni dio ovih osjećanja i kao rezultat dugog utjecaja islamske etike, mi svugdje u ovom svijetu, u vidu narodne mudrosti, nalazimo žive pojmove o jednakosti ljudi, društvenoj pravdi, trpeljivosti i merhametu prema svemu što živi. Ove činjenice ne znače same po sebi bolji i humaniji svijet, ali znače obećanje boljeg i humanijeg svijeta. Osjećanja o kojima je riječ, pokazuju da je muslimanski svijet živ, jer tamo gdje je ljubav i suosjećanje, nije smrt nego život. Islamski svijet nije pustinja; on je neuzorana ledina koja čeka svoje orače. Zahvaljujući ovim činjenicama, naš zadatak postaje realan i mooguć. On se sastoji u tome da ova osjećanja, koja su sada potencijalne sile, pretvorimo u aktivne sile. Odanost prema Kur’anu treba prerasti u odlučnost da se on primijeni; emocionalna islamska zajednica treba da se pretvori u organiziranu, svjesnu zajednicu, a narodni humanizam u jasne ideje, koje će postati moralni i socijalni sadržaj budućih zakona i institucija. Tko i kako će izvršiti ovu transformaciju? Svako djelovanje na događaje jest društveno djelovanje. Svaka uspješna borba jest samo zajednička, organizirana borba. Mlada generacija će moći izvršiti svoj zadatak preobražaja samo ako njene težnje i idealizam budu pretočene u organizirani pokret, u kojem će oduševljenje i osobna vrijednost pojedinaca biti udruženi s metodama koordiniranog i zajedničkog djelovanja. Stvaranje ovog pokreta s jedinstvenim osnovnim ciljem i programom, pokazuje se kao neopoziv uvjet i polazna točka preporoda u svakoj muslimanskoj zemlji. Ovaj pokret će okupljati izgrađene, odgajati neizgrađene, podizati i pozivati, definirati ciljeve i nalaziti puteve do njih. On će svugdje unositi život, misao i akciju. On će postati savjest i volja jednog svijeta nakon dugog i dubokog sna. Upućujući ovu poruku svim Muslimanima svijeta, mi jasno ističemo da nema obežane zemlje, čudotvoraca ni mehdija. Postoji samo put rada, borbe i žrtve. U trenucima iskušenja imajmo uvijek na umu dvije stvari: iza nas stoji blagoslov Božiji i pristanak našeg naroda.
