Uvek je prilično teško ceniti "šta bi bilo kad bi bilo". Najviše što možemo je da verujemo da bi se to nešto sa velikom sigurnošću dogodilo. Za Petrarku... ja nemam neke bitne sumnje. Laura je bila njegova muza, odistinsko nadahnuće... Neozbiljno bi bilo poverovati da bi tu i takvu pravu, čistu ljubav mogla da omete jedna posve trivijalna mogućnost profanog ostvarenja.
Samo oni koji nisu iskusili istinsku ljubav mogu govoriti o "nesrećnim ljubavima". Sve te nesrećne su, u stvari, nazovi-ljubavi koje često zadaju bol. Mnogi nikad ne upoznaju pravu ljubav. Oni misle da vole jer žele da učine dobro, da pomognu, da zaštite nekog... Ali, tako postupajući, oni svog ljubljenog posmatraju kao puki objekat, a sebe doživljavaju kao velikodušne i mudre. To nema nikakve veze sa ljubavlju.
PRAVA LJUBAV, u svojoj esenciji, jeste ostvarenje zajedništva, potpuno prepoznavanje, duboko razumevanje, poštovanje, divljenje... BEZ ŽELJE ZA POSEDOVANJEM.
Prave ljubavi su odista retke. Zato su i dragocene... Čak i kad ljubljenog nema pored nas (iz bilo kog razloga), čak i kad podnosimo bol...