E ovako...
ne mora da znaci da ta devojka NIJE tvoja drugarica. Pre svega, smuvala se s tvojim BIVSIM - to sto ti je bivsi, govori nesto - prekinula si s njim (ili on s tobom) i vise niste zajedno, ti nemas (ako ti se jos svidja - tuzno, ali istinito) apsolutno nikakva prava nad njim... Ako ti se ne svidja... onda nema problema... A to sto ti ona nije rekla, mozda znaci da joj je neugodno ili tako nesto... I to zbog cega ce ona da se muva s nekim, njena je stvar... Mada je naravno trebala da ti kaze, ako ti je najbolja drugarica, ali kao sto rekoh, mozda joj je previse bzvz. U svakom slucaju, ne treba da prekinete s druzenjem zbog toga. Ako ste bile stvarno dobre drugarice s kvalitetnim i dugotrajnim odnosom (drugarskim, naravno
) nema razloga da se on prekine. Ja sam, recimo, imala najbolju drugaricu koju znam vise od 10 godina. Jesenas smo krenule u razlicite srednje skole ali to nam u pocetku nije smetalo da nastavimo s druzenjem. I ona i ja smo normalno sklapale nova prijateljstva i vidjale se u slobodno vreme. No postepeno je ona pocela zesce da me ispaljuje... dogovorimo se da cemo izaci, a onda TEK kad ja nju pitam je l vazi dogovor, ona kaze da ne vazi jer se dogovorila da izadje s drugaricama iz novog odeljenja... onda ja predjem preko toga, ponovo se druzimo i dogovorimo da idemo za Prvi maj na Palic... i kad ja nju podsetim da pita svoje, ona kaze da je odustala, ici ce na neko kampovanje sa svojim drugaricama na dva dana, to joj je primamljivije... Nekako sam prestala da se trudim... ako ona ne cini nista da odrzi nase prijateljstvo, sto bih ja? Prijateljstvo je, kao i ljubavna veza, odnos na kome moraju da rade obe strane... Sad se i ne cujemo, razmenimo po jedan SMS mesecno, kad se sretnemo na ulici, ispricamo se... Nedavno me je pozvala da dodjem do nje, ne znam da li da odem, zelela bih, ali ne mogu samo tako da zaboravim sve sto mi je radila, a tu ne spada samo to ispaljvanje u vezi s dogovorima... Nedostaje mi, cini mi se da i ja njoj nedostajem, ali kako da znam da nece vec sledeci put uraditi isto...?
A sto se tice musko-zenskog prijateljstva... Pa, moram da priznam da dosad nisam imala nijednog super muskog druga... Bilo ih je onako za druzenje, zezanje... ali ni s jednim nisam bila bas jako, jako bliska. Sada je drugacija situacija. U novom odeljenju imam jako, jako dobrog druga. Stvarno smo super i mozemo da pricamo apsolutno o SVEMU, o skoli, o politici ( :shock: ), o muzici, o TV-u, o emocijama... Slusamo istu muziku, smejemo se istim glupostima i ponavljam, jako smo dobri drugovi... Ali uvek postoji neko ali... I ne znam da li treba da sam happy zbog toga sto smo super drugovi, ili nesto drugo... Jer mi se on neverovatno svidja, cak su mi ljudi iz odeljenja spominjali neku ,,hemiju'' koja se kao vidi izmedju nas, a meni bi bilo uzasno zao da pokvarim to sto imamo. A on je nemoguc, nemam pojma sta on misli o tome. Umemo da se izdvojimo iz celog drustva i pricamo i zezamo se samo nas dvoje, ali opet, nisam sigurna da li to radimo SAMO I ISKLJUCIVO kao dobri drugovi ili nesto vise... A kazem vam, ovi iz skole misle da smo mi stvoreni jedno za drugo i da stvarno muvamo jedno drugo kad god smo zajedno :shock: Nista mi nije jasno.