Савршенство...

Poruka
29
Зашто људи теже савршенству када је недостижно?

Да ли је разлог томе, чисто да би имали чиме да се забаве током живота?

Да ли је савршенство субјективно или постоје и нека објективна мерила?

Пре овог мог питања треба одговорити шта је савршенство?
 
...ne spada ni u jednu ljudsku odrednicu ili dostiznicu.
Covjek je dosao i u nesavrsenstvu svome nalazi moc traganja.Ako pogrijesi, ispravice se . Ako povrijedi oprostice mu se . Ako zaluta , mozda i nadje put...
Tesko onome koji misli da je Savrsenstvo dostizno u licnom smislu ....
 
...ne spada ni u jednu ljudsku odrednicu ili dostiznicu.
Covjek je dosao i u nesavrsenstvu svome nalazi moc traganja.Ako pogrijesi, ispravice se . Ako povrijedi oprostice mu se . Ako zaluta , mozda i nadje put...
Tesko onome koji misli da je Savrsenstvo dostizno u licnom smislu ....

Али зашто трага када је узалудно...Можда је лепота у несавршеноси...Кажеш: Ако повреди, опростиће му се...Ко ће му то опростити?
 
Savrsenstvo je uvjek samo po sebi nedostizno, ali kada mu covjek tezi on ga u toj teznji vidi jer poseze za njim, te ga tako ne pusta iz vida te ga na taj nacin uvrstava u svoj zivot! Teznja savrsenstvu je jedini nacin da se ono posjeduje u ljudima najvecoj mogucnosti! Kada bi teznja nestala nestalo bi i svako individualno savrsenstvo!
Objektivno savrsenstvo postoji, ali zbog cinjenice da se ono ne moze prenijeti svakom covjeku kao sto prenosimo sve druge objektivne stvari, dakle olako, svako je individualno zaduzen da traga za njim! Dakle putevi su razliciti ali svi vode ka istom - tako reci objektivnom savrsenstvu!
Razlog zasto tragaju je vec dat u predhodnim recenicama,
a sta je to savrsenstvo moze se odgovoriti njemu najblize mogucim pojmom, da je savrsenstvo bitak stvari, supstancije i jednog! Cinjenica da ljudi imaju toliko mnogo razlicitih misljenja, te je za svakog ono nesto drugo, zaista nije predmet rasprave, jer svako od nas ima pravo da bira kako ce da da ime savrsenstvu jer je sam do njega dosao ( u teznji) i smatra da je ono njegovo licno i individualno-subjektivno, te na sve nacine ga zeli sagledati samo iz svog iskustva i kuta!
 
Još jedna od drevnih misterija, poput ljubavi, večnosti, lepote, Atlantide, vanzemaljaca.
Daj ti definicije ljubavi i lepote (ali tako da budu univerzalne), pa ćemo da pređemo na pojam savršenstva koji je, čini mi se, u nekoj čudnoj sprezi sa dva gorepomenuta pojma.
Nekome je savršenstvo lak život, onaj što se živi na vrh jezika; nekome je savršenstvo tek posle i tamo, s one strane groba, u obećanom Raju do koga bi da dođe manje savršenim koracima nego što bi sebi priznao. Nekome je savršenstvo nirvana, nekom pijanstvo; nekom krug, nekom kvadrat, neko vidi savršenstvo u nautilusovim spiralama ili gde god uoči Fibonačijev broj, zlatni presek, Hogartovu zmijoliku liniju, neki tajni znak prisustva savršenosti. A neko će reći da je život sam po sebi savršen ... i daće prevelik značaj stvarima koje su za druge ljude male, pa će se ti drugi ljudi s pravom pitati koja je, onda, razlika između malih i velikih stvari, i da li je ovaj svet ipak sačinjen uglavnom od malih, nesavršenih stvari.
Ali: "Nema ničeg lepšeg od zamišljanja drugih svetova, da bismo zaboravili koliko je mučan ovaj u kojem živimo. Tako sam bar onda mislio. Tada još nisam shvatio da, ako zamišljamo druge svetove, na kraju krajeva počnemo da menjamo i ovaj naš svet." (Umberto Eko, Baudolino) Skoro savršeno rečeno.
 
Poslednja izmena:
Mozda nemamo cula, ali imamo nesto ontolosko ipak u sebi, pa iako minimalno, preko kreativnog stvaralackog duha mozemo se beskonacno priblizavati i na taj nacin posjedovati savrsenstvo! Ne kao sto posjedujemo ovu tastaturu, ali ipak je posjedovanje duhovno i razumno osjetno
 
Menjajući sebe u svim pravcima put veće finoće (perfekcije) čovek polako menja i okolinu ali i svoj odnos sa okolinom. Možda je to ono što nazivamo težnja savršenstvu - mada terminologija mnogo i nije bitna.
Kao rezultat tih promena dolazi do lepših unurarnjih ispunjenja i osećaja, što možda nazivamo povećanim osećajem sreće. (Ovde bih isključio osećaje zadovoljenja nižih nagona koji vuku u suprotnom pravcu.)

Otuda to kretanje ka "savršenstvu" nazvao bih kretanje ka većem osećaju sreće. Kako čovek ne može istovremeno da se značajno razvija u svim pravcima ali ni jednakom brzinom kako to čini drugi, to se svako od nas trenutno kreće u sebi potrebnom ili odabranom pravcu - kao što student za odredjeni ispitni rok bira spremati odredjeni predmet ili grupu predmeta.

Na kraju svakog novog uspeha ili postignutog cilja sam otkriva šta mu dalje valja probati pa zato svako od nas može znati samo ono što je tik ispred njega da je baš to u datom momentu što ga može činiti srećnim ("savršenijim"):

Da li to znači da se stvarno nezna koje je to stanje koje će čoveka u najvišem smislu činiti srećnim? Ne znači, jer iz dostignute tačke pojedincu je teško poverovati da tako nešto postoji.Zato, kada dodje i taj trenutak on otkriva za sebe. U tome i jeste draž života ali u tome i jeste problem medjusobnog neslaganja i nerazumevanja.

Ne možemo poreći da savršenstvo ne postoji ali postoji proces usavršavanja, koji nikada ne prestaje.

Možda bi se moglo postaviti potpitanje; koje je najviše stanje koje pojedinac treba da dostigne da bi bez sumnje razumeo proces življenja i svoju ulogu i mesto u tom procesu...?
 
Nema savrsenstva, kao ni "kraj svjeta", jer kad se popnemo na stepenik vise, mi prosirimo svoje poglede i vidimo jos dalje...da li cemo ostati tu dokle smo dosli ili cemo nastojati da se popnemo jos vise i da dodjemo do kraja, da vidimo sta se tamo nalazi...naravno da da...jer savrsenstvo je jedna obicna fikcija...
 
Савршенство је она устаљена равнотежа по којој функционише овај нама познати свет. Није савршенство када постоји само добро, само лепо, само богато, само бујно, савршенство је када постоји и добро и лоше, и лепо и ружно, и богато и сиромашно, и бујно и пусто, али у једнаким количинама.Да постоји само добро, људи не би знали шта је лоше, шта је супротно од доброг, да постоји само лепо, не би знали шта је ружно, да постоји само богати, не бисмо знали како је када си сиромашан, да постоји само бујно, не бисмо знали како је кад је пусто. Плус и минус, позитивно и негативно, то је тај склад, то савршенство. А људи најчешће греше па покушавају да униште све оно што је "негативно", самим тим процесом уништавања ни то њихово позитивно, није више тако позитивно! И мислим да људи не теже савршенству, него теже "позитивном", уништавајући "негативно", и стварајући огроман дисбаланс у свету у којем ми живимо. Пример: сви верски ратови, инквизиција, комунизам, научна достигнућа, нуклеарно наоружање,итд. да не дужим. Бесмислено је...
 
Зашто људи теже савршенству када је недостижно?

Možda zato što se mnogi osećaju važnim i posebnim kada teže savršenstvu. Tako mogu da pokazuju ili pričaju drugima o sebi kao o "perfekcionisti" i misle da će to uvećati mišljenje drugih o njima samima... drugim rečima zavise od tuđeg mišljenja pa na taj način pokušavaju da ga poboljšaju...
 
Ja, iskreno mislim da su odgovori koje ste naveli dobri, ali se ne slazem u potpunosti.

Jednostavno, tezimo za savrsenstvom iz dva razloga. Prvo, zato sto je znatizelja i radoznalost sasvim normalna ljudska osobina.
I drugo, zato sto imamo predstavu da ako postanemo savrseni, cemo ziveti bolje, kako svetovno, tako i sakralno.

Takodje, citirao bih jednog lika iz crtanog filma.
"There is no such thing as perfect in this world. That may sound cliché, but it's the truth. The average person admires perfection and seeks to obtain it. But what's the point of achieving perfection? There is none. Nothing. Not a single thing. I loathe perfection! If something is perfect, then there is nothing left. There is no room for imagination. No place left for that person to gain additional knowledge or abilities. Do you know what that means? For scientists such as us, perfection only brings despair. It is our job to create things more wonderful than anything before them, but never to obtain perfection. A scientist must be a person who finds ecstasy while suffering from that antinomy. In short, the moment that foolishness left your mouth and reached my ears, you had already lost. Of course, that's assuming you are a scientist."
~ Mayuri Kurotsuchi, Bleach

-Izvadjeno iz konteksta, gde se dva naucnika "prepucavaju".Jedan tvrdi da je savrseno bice, a Mayuri odgovara-
 
Ja, iskreno mislim da su odgovori koje ste naveli dobri, ali se ne slazem u potpunosti.

Jednostavno, tezimo za savrsenstvom iz dva razloga. Prvo, zato sto je znatizelja i radoznalost sasvim normalna ljudska osobina.
I drugo, zato sto imamo predstavu da ako postanemo savrseni, cemo ziveti bolje, kako svetovno, tako i sakralno.

Takodje, citirao bih jednog lika iz crtanog filma.
"There is no such thing as perfect in this world. That may sound cliché, but it's the truth. The average person admires perfection and seeks to obtain it. But what's the point of achieving perfection? There is none. Nothing. Not a single thing. I loathe perfection! If something is perfect, then there is nothing left. There is no room for imagination. No place left for that person to gain additional knowledge or abilities. Do you know what that means? For scientists such as us, perfection only brings despair. It is our job to create things more wonderful than anything before them, but never to obtain perfection. A scientist must be a person who finds ecstasy while suffering from that antinomy. In short, the moment that foolishness left your mouth and reached my ears, you had already lost. Of course, that's assuming you are a scientist."
~ Mayuri Kurotsuchi, Bleach

-Izvadjeno iz konteksta, gde se dva naucnika "prepucavaju".Jedan tvrdi da je savrseno bice, a Mayuri odgovara-

Bratac, savrsenstvo je jedna prokleta stvar kojoj nema kraja... ;)
 
Mislim da je za veliku većinu aktivnosti, "savršenstvo" mrtav standard koji koči napredak.

Pošto odmah u startu nikako ne možete biti savršeni u nečemu, a imate osećaj da morate biti savršeni, to vas drži sa strane kada su u pitanju aktivnosti koje bi mogle biti zabavne i zanimljive.

Nije stvar u tome da neko bude savršen. Osoba, po mom mišljenju ne treba da primenjuje takve standarde na sebe, jer je besmisleno... savršenstvo nije primenjivo na ljudska bića... Stvar je u pozitivnom, praktičnom razvoju.

Dakle:

1. savršenstvo nije moguće za ljudska bića

2. ukoliko očekujete savršenstvo od sebe plašićete se svake aktivnosti u kojoj ne možete biti savršeni, a to je poprilično veliki skup aktivnosti :mrgreen:

Zato mislim da treba ceniti svaki pokušaj i trud, čestitati sebi za pokušaj i grešku.:D

To je (barem meni) dovelo mnogo više prilika za napredak nego kada sam očekivao da u svemu moram biti savršen.
 
Poslednja izmena:
Зашто људи теже савршенству када је недостижно?

Да ли је разлог томе, чисто да би имали чиме да се забаве током живота?

Да ли је савршенство субјективно или постоје и нека објективна мерила?

Пре овог мог питања треба одговорити шта је савршенство?

-Нисам приметио да људи генерално теже савршенству.
-Онај који тежи, или бар тако мисли, то чини зато што верује да ствари треба радити добро.
-Крхко је знање...
-Да, крхко је знање.
 
...ne spada ni u jednu ljudsku odrednicu ili dostiznicu.
Covjek je dosao i u nesavrsenstvu svome nalazi moc traganja.Ako pogrijesi, ispravice se . Ako povrijedi oprostice mu se . Ako zaluta , mozda i nadje put...
Tesko onome koji misli da je Savrsenstvo dostizno u licnom smislu ....

slažem se.....
u izvedenom smislu, tom ličnom, pojedinačnom, bilo bi jedino težnja ka onome ko nadmašuje samog sebe, a znamo ko jedini to može i ko je takav...a ljudi smo... ( :
 

Back
Top