Какве благе везе имају 'рвати и са СлАвенима и са СлОвенима - никакве
Deo 1- Poreklo hrvata
U vreme velikih nacionalnih preseljavanja,nesto sasvim slucajno je otvorilo tamnu stranu istorije juznih slovena.Dolazak Hrvata je povezan sa svim onim,zbog cega se je Balkanu kasnije tepalo kao "buretu baruta".
Ova neslovanska grupa urasla se u slovene i od njih preuzela hrišcanstvo,da bi zbog prirodjenog opurtunizma i slabe duhovno-krvne povezanosti sa slovenima,odpala od slovena i sledeca stoljeca katolickom Rimu sluzila za njegove napade na juzne slovene.
Hrvati ne vole pricati o svojoj istoriji,ali su svojoj siromasnoj istoriji ostavili siroko otvorena vrata,di bi svoje poreklo jednom povezivali sa Romanima drugi put sa Germanima a kadkad i sa Slovenima.Slikovit primer-kako bi oni rekli-jeste istorija kaju je predpisala hrvatska vlada za skolsku godinu 1941/42.U ovoj "istoriji" je hrvatsko poreklo objasnjeno sa gotskom teorijom.Vec sledece 1942/43 godine ista hrvatska vlada izdala drugu listinu po kojoj se hr. poreklo povezuje sa iransko-kavkaskom teorijom.Da bi se sto pre zaboravio propust,vlada je svakom ko je vratio "istorijsku citanku" vracala novac.
U odlomku novije hrvatske istorije pronalazimo ovo: "kad su Hu-ur-vathi dosli u Evropu zajedno sa Hunima,zavladali su nad slavenskom populacijom,sa kojima su se povezali u isti organizam,kojem su i dali svoje ime,unatoc tome da su bili u manjini"--Hrvatski list 14.4.1939
O neslavenskom poreklu hrvata govori i prvi ministar inostranih poslova NDH dr.Mladen Lorković koji u knjizi Narod i zemlja Hrvata na 34 strani kaze;"Cela stara hrvatska istorija je razumljiva samo uz predpostavku,da su hrvati bili neslovanski sloj,koji je prekrio i organizirao slovanske grupacije".
Kao sto se nalaze razlike medju samim hrvatskim istoricarima o poreklu Hrvata,tako se nalaze i razlike u datumima dolaska na balkan."Bizantinski car Konstantin Porfirogenet je zapisao,da su se od Belih Hrvata odcepili petorica brace,a jednom od njih je bilo ime Hrvat,i da su dosli u Dalmaciu gde su naleteli na Avare"-Hrvatski list 15.4.1939
Ali s vremenom se je posumnjalo u ove izvore i u datum doseljavanja Hrvata,naime Porfirogenet je ziveo odnosno vladao u vremenu 912-959.Hrvatski istoricar Pavle Vitezović (1.652-1.714) vraca datum dolaska hrvata u istoriju i kaze da su se braca doselila 640 godina posle Hrista,u gornje primorje.Za razliku od TAdije Smičiklasa,koji hrvatsko ime izvodi iz nekog gorskog junastva,Vitezović kaze da ime Hrvat izlazi od jednog od petorice brace,kojem je ime bilo-Hrvat.
Datum dolaska Hrvata na prvi pogled nije veoma vazan,ali potrebno je znati kaji je to datum da bismo taj datum komperirali sa Vitezovićevom tvrdnjim da su se Srbi 35 godina pred Hristom u Makedonii borili protiv rimljana i naselili Malu Vlašku (Slavoniju).
Slavonski istoricar Matija Katančić (1750-1825),iako katolicki biskup,sve stanovnike-ljude katoličke vere na podrucju koje je 1941 bilo proglaseno za NDH ne uvrstava medju Hrvate.On tvrdi da su Dalmatinci,Bosanci i Slavonci iste etnicke strukture kao i Srbi i da se od hrvata u mnogome razlikuju.Po njegovom tumacenju hrvatsko ime je u tim krajevima usiljeno pod pritiskom Avstro-ugarske,iako se narodi na tom podrucju nikad nisu osecali Hrvatima.Kad govori o cistosti jezika Katančić kaze "Bosansko-dalmatinski jezik odlikuje cistost i elegancija". Kad govori o hrvatskom imenu Katančić kaze "Konacno ces vidjet,da se hrvatsko ime posebno propagira u Dalmaciji,Bosni i Srbiji,ali Ilirski narodi na tim podrucjima se nikad nisu zvali tim imenom".
Iako hrvatski istoricari ne zele priznati,ali Hrvati su se etnički i jezički porpuno pomesali sa Srbima.I Delimilova kronika,koja je napisana pred 650 godina i objavljena i u poznatom zagrebackom Vijencu 1891 godine ih tretira kao Srbe," U srpskom narodu postoju zemlja koja se zove Hrvatska"
Tako je pisao poznati Česki istrazivac koji pravi komparaciju izmedju
Hrvata i Srba i kaze da su Srbi nacija a Hrvati pleme.
"Prvi istorijsko priznati dokument u kojem se spominje ime Hrvat i Hrvatska je slavna listina kneza Trpimira izdana 4.3.852 u kojoj knez svome prijatelju i kumu potvrdjuje svoje zemlje u Lazanima i Tugarima i u kojima se Trpimir vodi kao dux Croatorum a njegova zemlja kao regnum Croatorum,znaci kao organizovana drzava"-Hrvatski list,16.4.1939
Ako ostanemo kod godine 852 kao godini,kad se prvi put javlja ime Hrvata u nekom obliku samostojne organizacije,i godini kad je Trpimir dobio naziv hrvatskog kneza,i potvrdio neka svoja imanja svome kumu,i to splitskom biskupu,nalazimo se pred dva pitanja.Prvo,ko je u to vreme vladao hrvatskoj zemlji i Trpimiru podelio dostojanstvo hrvatskog kneza,i drugo pitanje,da li je u to vreme mogao da postoji splitski biskup,koji bi bio podredjen Rimu?
Kad pogledamo prvo pitanje,znamo da je Budimir Srpski vec u 7 stoljecu podeli srpske zemlje na zupanije,banovine i knezevine.Medju tim podeljenim podrucjima je i "dolnja Dalmacija",koja je tek u 19 stoljecu u Zagrebu prozvana "Crvena Hrvatska".U Trpimirovom vremenu je u srpskim zemljama vladala dinastija Višeslavljevića,medju tim zemljama je i bila "dolnja Dalmacija".Ko je onda mogao uopste podeliti Trpimiru njegovu titulu osim ovih srpskih vladara?
Što se tice drugog pitanja,na njega uopste nije tezko odgovoriti,jer je u to vreme splitska episkopija bila pod vlascu carigradske patriarhije,tako da je Trpimir potvrdjivao svoje zemlje i posede samo splitskom episkopu a nikako biskupu,jer se je splitska episkopija odcepila od carigradske tek 924 godine odnosno 72 godine posle Trpimirove listine.Godina 924 se pominje u delu hrvatske "moderne istorije",koja je bila objavljena u Hrvatskom listu 22.4.1939
"Avari i Sloveni su preplavili Dalmaciju,Meziju,Iliriju i Trakiju sve do Carigrada"-Hrvatski list 14.4.1939
Hrvatskom istoricaru je tezko napisati umesto Sloveni-Srbi,jer u vreme kad se je to dogodilo,u vreme cara Heraklija,na tom prostoru se nisu poznavali drugi sloveni osim Srba.Po toj istorijskoj prici Heraklij (610-641),koji se nasao na ivici ponora zbog navale Perzijanaca sa istoka i Srbo-Avara sa zapada,nasao pleme Hrvata kao "najbolje organizovano slovansko pleme" koje se je oduprlo Srpskoj snazi i spasalo njegovo carstvo-Hrvatski list 4.4.1939
Po hrvatskim izvorima Srbi su bili ono slavensko stanovnistvo na kojeg su naleteli Hrvati.Kad su od Srba primili hriscanstvo,su svo vreme do Branislava koji je tek pred neko vreme prekrsten u Branimira,bili pod pristojnostima carigradske patriarhije,tek u njegovo vreme presli su u rimsku administrativnu pristojnost,zbog misljenja da je zbog blizine Rima to prakticnije.U modernoj hrvatskoj istoriji je taj prelazak iz istocnog na zapadni deo oznacen kao "drugo hrvatsko krstenje".Naime,drugo krstenje je nista drugo no drugo krstenje nekoga ko je vec bio krsten ali moderna hrvatska istorija namerno ili ne tome ne pridaje veliku vaznost.Poznato je da je Zdeslav povezao Hrvate sa carigradskom patriarhijom .Branimir je iz praktickih razloga odlucio da se administrativno prikloni Rimu.Kao sto smo rekli ni katolicka crkva ni moderna hrvatska istorija ne govori previse o ovome cinu,ali tu je istorijsku cinjenicu pokusao da objasni drFerdo Šišić u Vjesniku hrvatskog arheološkog drustva godine 1914 i predstavio ju celom jezuitskom kleru.
"Poznato je,da se je hrvatski knez Branimir,kad je u leto 879 zbacio sa prestola kneza Zdeslava,okrenuo na Papu Ivana VIII. u Rimu i se sa tim cinom odcepio od carigradskog patriarha,sa kojim je Hrvate povezao njegov predhodnik Zdeslav.Da se je takav prelazak od jednog crkvenig poglavara ka drugom razumeo tardicionalno kao krstenje-krts,posebno pokazuje,da i Konstantin Porfirogenet prikazuje Branimirov korak kao nekakav treci krst Hrvata,o kojem -kao i o drugom-ne moze biti govora".
Sve do cepanja crkve u 11 stoljecu takozvano drugo hrvatsko krstenje-krst,u nicemu nije uticao na odnose Hrvata i Srba,ali sa cepanjem crkve pojavila se i verska razlika koja je pruzrokovala da je srpstvo naslo vecitog jezuitskog protivnika u hrvatima,koji su naslonjeni na katolicizam nasli vecitog pravoslavnog protivnika.-sizmatike.Posledice se jos posebno vidljive u danasnjem vremenu a bice vidljive i u buducnosti.
