vidim da je na ovoj temi malo onih koji su u braku...neki stavovi su mi smesni, jer prepoznjem sebe u nekom proslom vremenu. no zivotna realnost te odvede toliko daleko da samo odjednom primetis kako lako gubis principe,stavove.. sve ono puno buke i besa predje u neku borbu sa svima, sa samim sobom i tihu patnju...svaki kompromis , jos jedan gubitak sebe.
kada dodje beba, nastaje pravi haos, kako kod muskarca tako i kod zene. bukvalno, nista vise nije isto. i vi niste vise oni ljudi koji su bezbrizno provodili slobodno vreme, putovali, izlazili do u kasne sate...to je tesko objasniti, samo kod zene nastaje toliko fizickih i psihickih promena...
pa trka za novac, kako god uvek nesto fali, daj, samo juri, treba...
i onda odjednom ta distanca, taj stranac u kuci, manje reci, manje svadje...
zasto ljudi ostaju i takvim brakovima...verovatno ekonomske prilike, kakva god da imas primanja nije lako doneti odluku tipa ja sam od danas samohrana majka...
i mene muci mnooogooo stvari vezano za instituciju braka...kako ide vreme sve sam manje jasna sebi
))))))))))