vuda
Domaćin
- Poruka
- 3.387
"Velika rasprodaja" dvodijelni je dokumentarac o privatizaciji - ekonomskom alatu za koji mnogi tvrde da je odgovor na globalna pitanja. Snimajući na četiri kontinenta, redatelj Florian Optiz opisuje komične posljedice privatizacije vode u Boliviji, struje u JAR-u, zdravstva na Filipinima i onog možda najneobičnijeg, željeznice u Velikoj Britaniji. Taj apstraktni fenomen on objašnjava kroz portrete vrlo konkretnih ljudskih sudbina diljem svijeta.
Za Mindu u Manili, Bonganija u Sowetu i Simona u Brightonu privatizacija je smrtonosna stvarnost s kojom se svakodnevno suočavaju. Minda se bori da pronađe novac potreban za dijalizu na koju njezin sin ide dvaput tjedno. Zdravstvo na Filipinima uglavnom je privatizirano i siromašni mu više nemaju pristup. Bongani i njegov tim elektro-gerile u južnoafričkim predgrađima protuzakonito ukapčaju struju u siromašne domove čiji vlasnici nemaju novca da plate skupe račune privatiziranog dobavljača. Simon duhovito prepričava svoje dogodovštine vlakovođe, prvo u Britanskoj željeznici, a zatim u ostalim brojnim tvrtkama koje se izmjenjuju brže od vlakova. Pobjeda građana u Cochabambi u Boliviji protiv moćne američke korporacije koja je pokušala zagospodariti gradskim vodovodom ulijeva tračak nade.
Isprepletene priče u opreci su s intervjuima druge strane, odgovornih za privatizaciju, ali i komentara Josepha Stiglitza, dobitnika Nobelove nagrade, koji je napustio redove aktivista i prešao u gubitnike. Redateljeva želja bila je pokazati što stoji iza apstraktna fenomena privatizacije osnovnih javnih službi, što gubimo dopuštajući privatnim korporacijama da njima zagospodare i koje su njezine posljedice na ljude. Ono što se dogodilo protagonistima ovog filma danas-sutra može se dogoditi i nama. No oni nisu žrtve, već aktivni i dostojanstveni ljudi koji su preuzeli vlast nad svojim sudbinama kako bi izmijenili privatiziranu stvarnost u kojoj žive.
http://raspored.hrt.hr/
Bravo braco Hrvati !
E sad pitanje glasi:
Vlade sveta birajte izmedju MMF-a i "malih zelenih-gremlina"?
Za Mindu u Manili, Bonganija u Sowetu i Simona u Brightonu privatizacija je smrtonosna stvarnost s kojom se svakodnevno suočavaju. Minda se bori da pronađe novac potreban za dijalizu na koju njezin sin ide dvaput tjedno. Zdravstvo na Filipinima uglavnom je privatizirano i siromašni mu više nemaju pristup. Bongani i njegov tim elektro-gerile u južnoafričkim predgrađima protuzakonito ukapčaju struju u siromašne domove čiji vlasnici nemaju novca da plate skupe račune privatiziranog dobavljača. Simon duhovito prepričava svoje dogodovštine vlakovođe, prvo u Britanskoj željeznici, a zatim u ostalim brojnim tvrtkama koje se izmjenjuju brže od vlakova. Pobjeda građana u Cochabambi u Boliviji protiv moćne američke korporacije koja je pokušala zagospodariti gradskim vodovodom ulijeva tračak nade.
Isprepletene priče u opreci su s intervjuima druge strane, odgovornih za privatizaciju, ali i komentara Josepha Stiglitza, dobitnika Nobelove nagrade, koji je napustio redove aktivista i prešao u gubitnike. Redateljeva želja bila je pokazati što stoji iza apstraktna fenomena privatizacije osnovnih javnih službi, što gubimo dopuštajući privatnim korporacijama da njima zagospodare i koje su njezine posljedice na ljude. Ono što se dogodilo protagonistima ovog filma danas-sutra može se dogoditi i nama. No oni nisu žrtve, već aktivni i dostojanstveni ljudi koji su preuzeli vlast nad svojim sudbinama kako bi izmijenili privatiziranu stvarnost u kojoj žive.
http://raspored.hrt.hr/Bravo braco Hrvati !
E sad pitanje glasi:
Vlade sveta birajte izmedju MMF-a i "malih zelenih-gremlina"?