Mislim da razumem kako se osecas, 19 godina ulazes u nesto i ne dobijas reciprocno nazad. A oni zasednu na grbacu, sve gori i gori, kao, gde ce ona posle tolikih godina... I stvarno, gde? Imas pravo na alimentaciju, pretpostavljam da nemas lekarsko uverenje o bolesti, pa na tom osnovu ne ocekuj nista, ali vazne su i godine strosti u odredjivanju iste. A, kako neko tu napisa, mrka kapa. Tj. dobices neku crkavicu, cak moze da se odvaja u firmi direktno od plate, i to je sve. Ali, i to je nesto, za pocetak. Pretpostavljam da si za sve te godine isprobavala razne nacina da bude bolje, a mozda, da jos jednom pokusas? Sta ako bi otisla kod nekih rodjaka na 2-3 nedelje, bez dece, da se odmoris, razmislis bez psihickog pritiska muza. Deca bi razumela, verovatno i sami vide kakva je situacija. Ne mislim da bi to bilo samo suocavanje muza sa situacijom "vidi kako je bez mene", nego bi zaista razmislila o svojim mogucnostima. I potpuno je normalno sto si nesigurna i uplasena. To je, prosto, neminovna faza, ali prolazi, veruj mi. Ni sama neces primetiti kada se uhvatis u kostac sa nevoljama koliko to mobilisuce deluje, koliko se covek prekali i kako strasno mnogo uradi. Zaista. Srela sam zenu koja je posle razvoda, u "njegovom" gradu ostala sama sa detetom, bez posla, stana. Kaze, bacala je kamencice u more dok se dete igralo na plazi, i imala je samo jednu zemicku ("kupim zemicku jer me je sramota da mala jede suv hleb, kao, zemicaka moze bez icega"). I, uz pomoc prijatelja, ali pre svega sopstvene resenosti da prezivi, uspela je! Hocu da kazem, nije se bacila u to more, i sva nezna i "nesposobna" smislila je nacin kako da se podigne.Znam da ovo izgleda kao neka novokomponovana bajka, ali stvarno je uspela da napravi malu firmu i normalno zivi od nje. Ali, sve to ide korak po korak.
A mozda u medjuvremenu muz shvati da ugrozava opstanak porodice, i zdravlje osobe koju je izabrao/voleo da provede s njom celi zivot?
A ako se odlucis za razvod, posto zivot nije ono sto deca zamisljaju da jeste, najvaznija je strategija. Odredis svoje ciljeve (blize i dugorocne, ostavis izvesnu toleranciju) pa polako...