Dragan_srbcg
Ističe se
- Poruka
- 2.641
SRPSKI MASONI U POLITICI (1)
Od Dositeja do Tapija
Piše: Zoran LJ. Nikolić
AKO postoji intriga na srpskoj, ali i prethodnoj, jugoslovenskoj političkoj sceni, onda se ona tiče masona (slobodnih zidara) i njihovog uticaja na kretanja unutar društva. Ne postoji događaj za koji oni nisu vezani, a da o tome odmah ne zabruji čitava čaršija, i da se po kuloarima ne raspletaju najfantastičnije i najčudnije priče vezane za ovaj "red iz senke".
Samo tokom proteklih nekoliko nedelja većina medija se oglasila povodom jednog skupa masona u beogradskom hotelu "Metropol". Svi su, širom otvorenih očiju, došli da vide i čuju ono što masoni nikome nisu hteli da kažu - kakav je uticaj ove grupe ljudi na savremeni život u nas i donose li, i na koji način, bilo koju vrstu svetla?
U crnim smokinzima i sa leptir mašnama, samo su dali naznaku svoj postojanja, objasnivši i da je "vreme da se predrasude u vezi sa slobodnim zidarstvom, zasnovane na dezinformacijama i poluinformacijama, konačno uklone i istini otvori put do svih koji žele da je čuju i imaju dobru volju da je razumeju i primene".
- Od ovog dana počinje nova epoha u razvoju ovog zidarstva na ovom tlu, ali i u odnosu sveta prema našoj zemlji - rekao je Dragutin Zagorac, domaćin skupa.
Šta bi sve to moglo da znači i čemu da se nadamo?
KAKO u Beogradu malo toga može da se podvede pod "tajnom", tako je najviše o masonima bilo pisano kada je tumačena misteriozna smrt tadašnjeg Velikog komandera Dragana Maleševića Tapija. Pojavilo se nekoliko izjava koje su, umnogome, uzburkale strasti, a na direktan ili posredan način prozvali slobodnozidarsku organizaciju, dovodeći je u vezu sa nekim veoma bitnim događajima, "beogradskog usijanog asfalta".
Tako je, početkom novembra 2002. godine, prvo Vojislav Šešelj prozvao Dragana Maleševića Tapija, kao šefa masonske lože, da je organizovao ubistvo generala Boška Buhe, a da su u istoj loži bili i Željko Maksimović Maka, Borislav Pelević, Slobodan Vuksanović...
Nedugo zatim, oglasio se i Nebojša Čović koji je, komentarišući Šešeljevu izjavu, rekao kako nema informaciju u tom pravcu, da "nije ni u kakvom kontaktu s njima, ali da bi po tom pitanju gospodin Dušan Mihajlović mogao da ima kompetentan stav".
Nedavno, a baš u sličnom kontekstu, vezanom za slobodne zidare, oglasio se i bivši premijer Srbije Zoran Živković, koji je jednom beogradskom revijalnom listu, na pitanje da li je tačno da je član masonske lože, odgovorio rečima "Kakve to veze ima sa politikom? Neka ostane misterija." Živković je rekao kako u masonima ne vidi ništa mistično ni uticajno.
I tako se, uvek nanovo, otvaraju priče koje se kreću od toga kako su masoni suštinski bitni za razvoj čitavog sveta, do toga da su potpuno nebitna, doduše kultna organizacija. Gde je prava istina? Bez želje da sudimo, među masonima smo našli bezmalo celokupnu duhovnu i političku elitu tokom proteklih dve stotine godina.
"ŽIVI LJUDI"
I MASONI su, kako se kaže kada pričamo o osobinama "smrtnika", "živi ljudi". Tako je i među njima bilo ozbiljnih nesuglasica. Među onim, najdelikatnijim je priča da je Ivo Andrić, naš kasniji nobelovac ali i slobodni zidar, imao aferu sa suprugom Gustava Krkleca, takođe masona. Takav incident, a masoni izuzetno drže do porodice i tradicije, smatra se kao nedopustiv, pa je Andrić bio isključen iz beogradske lože "Istina".
(NASTAVLJA SE)
SRPSKI MASONI U POLITICI (2)
Elita među zidarima
Piše: Zoran LJ. Nikolić
DANAŠNJIM srpskim masonima doneli su svetlo preci koji su bili dužni vaskolikog poštovanja. Jer, i sam Karađorđe Petrović, prilikom pokretanja Prvog srpskog ustanka, bio je veoma blizak sa organizacijom slobodnih zidara, a u kontakt s njima je došao budući da je bio u austrijskim frajkorima. U to doba Karađorđe se sretao i sa članovima heterija, organizacijom grčkih ustanika, na koju su veliki uticaj imali takođe slobodni zidari. Veoma bitan u godinama tog, predustaničkog Beograda, bio je i Riga od Fere, čovek koji je takođe slovio za "brata", kako se masoni međusobno oslovljavaju. Istovremeno, u Beogradu u masonskoj loži tada sede Petar Ičko, vojvoda Janko Katić, braća Popovići - Čardaklije, svi potonji vođi srpskog ustanka i svi - slobodni zidari.
Ogroman uticaj na srpsku kulturu imali su i Dositej Obradović, zatim, Sima Milutinović Sarajlija, koji je opet, slobodnozidarski duh preneo i na jednog od najvećih srpskih umova Petra Petrovića NJegoša.
Potom, hronološki gledano, slede imena koja su uticala na stvaranje moderne Srbije. Sve do Drugog svetskog rata, među masonima su se, slobodno bi se moglo reći, nalazili najznačajniji i najuticajniji Srbi...
Posle Dositeja Obradovića i perioda prosvetiteljstva, koji su i na internacionalnom planu u velikoj meri činili masoni, u srpskom javnom životu ima sve više slobodnih zidara koji formiraju javno mnjenje, državne odluke, i uopšte, u velikoj meri utiču na upravljanje državom.
To je bilo vreme kada je nastupila i francuska buržoaska revolucija, i kada je Evropom zavladalo prosvetiteljstvo, nastajao je američki ustav, a sve su to masoni opisali kao svoje delo u velikoj meri, zaokruženo buržoaskom parolom "sloboda, bratstvo, jednakost".
SREDINOM 19. veka u beogradskoj loži "Ali koč" sede zajedno Toma Vučić Perišić i tada vodeći političar ustavobranitelj Avram Petronijević, koji su kasnije uvedeni i u masonsku ložu u Carigradu, a bili su inicijatori zbacivanja kneza Miloša Obrenovića sa vlasti.
Kasnije, ogroman napor da Srbiju uvede u savremenu Evropu ulaže upravo knez Mihailo Obrenović, za koga slobodni zidari tvrde da je jedan od "braće", a njegove ideje su bile u velikoj meri inspirisane delom Đuzepea Garibaldija i njegovim ujedinjenjem Italije. Garibaldi je, naravno, bio slobodni zidar.
U godinama koje nastupaju do kraja 19. veka masonerija doživljava novu ekspanziju, i iz redova srpskih viđenijih ljudi regrutuje veliki broj članova.
Tako nastaje prva isključivo srpska loža "Svetlost Balkana", formirana 1876. godine. Među istaknutim članovima te lože bili su profesor Velike škole Mihailo Valtrović, kao i Jovan Đaja, jedan od osnivača Radikalne stranke, najuticajnije političke partije do početka Drugog svetskog rata. Tu su bili i Đorđe Milovanović, slikar, Dragutin Milutinović, profesor Velike škole i sin Sime Milutinovića Sarajlije...
Već 1881. godine, stvara se nova loža, ovog puta pod zaštitom Velikog Orijenta Italije, koja se zvala "Srpska zadruga". NJeni članovi bili su Emilijan Josimović, profesor Velike škole i autro prvog urbanističkog plana Beograda, ali i Laza Paču, tada uvaženi lekar, a kasnije uspešni ministar finansija u Vladi Kraljevine Srbije.
POBRATIMI
VELIKU prekretnicu u aktivnom širenju slobodnog zidarstva predstavljalo je formiranje lože "Pobratim", a tu su bili takođe veoma uticajni i cenjeni ljudi svog vremena. I danas je poznat uticaj Đorđa Vajferta, dugogodišnjeg starešine ove lože, ali je manje poznato da su u njoj bili jedan Stevan Mokranjac, profesor i ministar Andra Đorđević, kompozitor Stanislav Binički, ali i pukovnik Živojin Mišić, koji se slavom ovenčao tek kasnije, kada je tokom Prvog svetskog rata pokazao svoju stratešku ingenioznost.
Među političarima iz ove lože treba izdvojiti i Milovana Milovanovića, kasnijeg ministra inostranih poslova Kraljevine Srbije, Jovana Aleksijevića, savetnika ovog ministarstva, ali i poznatog književnika Stevana Sremca.
(NASTAVLJA SE)
Od Dositeja do Tapija
Piše: Zoran LJ. Nikolić
AKO postoji intriga na srpskoj, ali i prethodnoj, jugoslovenskoj političkoj sceni, onda se ona tiče masona (slobodnih zidara) i njihovog uticaja na kretanja unutar društva. Ne postoji događaj za koji oni nisu vezani, a da o tome odmah ne zabruji čitava čaršija, i da se po kuloarima ne raspletaju najfantastičnije i najčudnije priče vezane za ovaj "red iz senke".
Samo tokom proteklih nekoliko nedelja većina medija se oglasila povodom jednog skupa masona u beogradskom hotelu "Metropol". Svi su, širom otvorenih očiju, došli da vide i čuju ono što masoni nikome nisu hteli da kažu - kakav je uticaj ove grupe ljudi na savremeni život u nas i donose li, i na koji način, bilo koju vrstu svetla?
U crnim smokinzima i sa leptir mašnama, samo su dali naznaku svoj postojanja, objasnivši i da je "vreme da se predrasude u vezi sa slobodnim zidarstvom, zasnovane na dezinformacijama i poluinformacijama, konačno uklone i istini otvori put do svih koji žele da je čuju i imaju dobru volju da je razumeju i primene".
- Od ovog dana počinje nova epoha u razvoju ovog zidarstva na ovom tlu, ali i u odnosu sveta prema našoj zemlji - rekao je Dragutin Zagorac, domaćin skupa.
Šta bi sve to moglo da znači i čemu da se nadamo?
KAKO u Beogradu malo toga može da se podvede pod "tajnom", tako je najviše o masonima bilo pisano kada je tumačena misteriozna smrt tadašnjeg Velikog komandera Dragana Maleševića Tapija. Pojavilo se nekoliko izjava koje su, umnogome, uzburkale strasti, a na direktan ili posredan način prozvali slobodnozidarsku organizaciju, dovodeći je u vezu sa nekim veoma bitnim događajima, "beogradskog usijanog asfalta".
Tako je, početkom novembra 2002. godine, prvo Vojislav Šešelj prozvao Dragana Maleševića Tapija, kao šefa masonske lože, da je organizovao ubistvo generala Boška Buhe, a da su u istoj loži bili i Željko Maksimović Maka, Borislav Pelević, Slobodan Vuksanović...
Nedugo zatim, oglasio se i Nebojša Čović koji je, komentarišući Šešeljevu izjavu, rekao kako nema informaciju u tom pravcu, da "nije ni u kakvom kontaktu s njima, ali da bi po tom pitanju gospodin Dušan Mihajlović mogao da ima kompetentan stav".
Nedavno, a baš u sličnom kontekstu, vezanom za slobodne zidare, oglasio se i bivši premijer Srbije Zoran Živković, koji je jednom beogradskom revijalnom listu, na pitanje da li je tačno da je član masonske lože, odgovorio rečima "Kakve to veze ima sa politikom? Neka ostane misterija." Živković je rekao kako u masonima ne vidi ništa mistično ni uticajno.
I tako se, uvek nanovo, otvaraju priče koje se kreću od toga kako su masoni suštinski bitni za razvoj čitavog sveta, do toga da su potpuno nebitna, doduše kultna organizacija. Gde je prava istina? Bez želje da sudimo, među masonima smo našli bezmalo celokupnu duhovnu i političku elitu tokom proteklih dve stotine godina.
"ŽIVI LJUDI"
I MASONI su, kako se kaže kada pričamo o osobinama "smrtnika", "živi ljudi". Tako je i među njima bilo ozbiljnih nesuglasica. Među onim, najdelikatnijim je priča da je Ivo Andrić, naš kasniji nobelovac ali i slobodni zidar, imao aferu sa suprugom Gustava Krkleca, takođe masona. Takav incident, a masoni izuzetno drže do porodice i tradicije, smatra se kao nedopustiv, pa je Andrić bio isključen iz beogradske lože "Istina".
(NASTAVLJA SE)
SRPSKI MASONI U POLITICI (2)
Elita među zidarima
Piše: Zoran LJ. Nikolić
DANAŠNJIM srpskim masonima doneli su svetlo preci koji su bili dužni vaskolikog poštovanja. Jer, i sam Karađorđe Petrović, prilikom pokretanja Prvog srpskog ustanka, bio je veoma blizak sa organizacijom slobodnih zidara, a u kontakt s njima je došao budući da je bio u austrijskim frajkorima. U to doba Karađorđe se sretao i sa članovima heterija, organizacijom grčkih ustanika, na koju su veliki uticaj imali takođe slobodni zidari. Veoma bitan u godinama tog, predustaničkog Beograda, bio je i Riga od Fere, čovek koji je takođe slovio za "brata", kako se masoni međusobno oslovljavaju. Istovremeno, u Beogradu u masonskoj loži tada sede Petar Ičko, vojvoda Janko Katić, braća Popovići - Čardaklije, svi potonji vođi srpskog ustanka i svi - slobodni zidari.
Ogroman uticaj na srpsku kulturu imali su i Dositej Obradović, zatim, Sima Milutinović Sarajlija, koji je opet, slobodnozidarski duh preneo i na jednog od najvećih srpskih umova Petra Petrovića NJegoša.
Potom, hronološki gledano, slede imena koja su uticala na stvaranje moderne Srbije. Sve do Drugog svetskog rata, među masonima su se, slobodno bi se moglo reći, nalazili najznačajniji i najuticajniji Srbi...
Posle Dositeja Obradovića i perioda prosvetiteljstva, koji su i na internacionalnom planu u velikoj meri činili masoni, u srpskom javnom životu ima sve više slobodnih zidara koji formiraju javno mnjenje, državne odluke, i uopšte, u velikoj meri utiču na upravljanje državom.
To je bilo vreme kada je nastupila i francuska buržoaska revolucija, i kada je Evropom zavladalo prosvetiteljstvo, nastajao je američki ustav, a sve su to masoni opisali kao svoje delo u velikoj meri, zaokruženo buržoaskom parolom "sloboda, bratstvo, jednakost".
SREDINOM 19. veka u beogradskoj loži "Ali koč" sede zajedno Toma Vučić Perišić i tada vodeći političar ustavobranitelj Avram Petronijević, koji su kasnije uvedeni i u masonsku ložu u Carigradu, a bili su inicijatori zbacivanja kneza Miloša Obrenovića sa vlasti.
Kasnije, ogroman napor da Srbiju uvede u savremenu Evropu ulaže upravo knez Mihailo Obrenović, za koga slobodni zidari tvrde da je jedan od "braće", a njegove ideje su bile u velikoj meri inspirisane delom Đuzepea Garibaldija i njegovim ujedinjenjem Italije. Garibaldi je, naravno, bio slobodni zidar.
U godinama koje nastupaju do kraja 19. veka masonerija doživljava novu ekspanziju, i iz redova srpskih viđenijih ljudi regrutuje veliki broj članova.
Tako nastaje prva isključivo srpska loža "Svetlost Balkana", formirana 1876. godine. Među istaknutim članovima te lože bili su profesor Velike škole Mihailo Valtrović, kao i Jovan Đaja, jedan od osnivača Radikalne stranke, najuticajnije političke partije do početka Drugog svetskog rata. Tu su bili i Đorđe Milovanović, slikar, Dragutin Milutinović, profesor Velike škole i sin Sime Milutinovića Sarajlije...
Već 1881. godine, stvara se nova loža, ovog puta pod zaštitom Velikog Orijenta Italije, koja se zvala "Srpska zadruga". NJeni članovi bili su Emilijan Josimović, profesor Velike škole i autro prvog urbanističkog plana Beograda, ali i Laza Paču, tada uvaženi lekar, a kasnije uspešni ministar finansija u Vladi Kraljevine Srbije.
POBRATIMI
VELIKU prekretnicu u aktivnom širenju slobodnog zidarstva predstavljalo je formiranje lože "Pobratim", a tu su bili takođe veoma uticajni i cenjeni ljudi svog vremena. I danas je poznat uticaj Đorđa Vajferta, dugogodišnjeg starešine ove lože, ali je manje poznato da su u njoj bili jedan Stevan Mokranjac, profesor i ministar Andra Đorđević, kompozitor Stanislav Binički, ali i pukovnik Živojin Mišić, koji se slavom ovenčao tek kasnije, kada je tokom Prvog svetskog rata pokazao svoju stratešku ingenioznost.
Među političarima iz ove lože treba izdvojiti i Milovana Milovanovića, kasnijeg ministra inostranih poslova Kraljevine Srbije, Jovana Aleksijevića, savetnika ovog ministarstva, ali i poznatog književnika Stevana Sremca.
(NASTAVLJA SE)