kyo.
Elita
- Poruka
- 22.685
HDZov predsednički kandidat A.Hebrang: "Luburić se borio za hrvatske interese" 
Dan nakon ostavke Ive Sanadera u beogradskom je Ninu objavljen intervju s potpredsjednikom HDZ-a i vjerojatnim predsjedničkim kandidatom Andrijom Hebrangom. Načinila ga je, izvanredno pažljivo, Ruža Ćirković, predočavajući čitateljstvu politički program, pogled na svijet, ali i psihopatologiju ovoga hrvatskoga političara.
Neskriveno divljenje
Govori, dakle, tako jedan od faktotuma postsanaderske politike srbijanskoj novinarki, dok se njoj usred Zagreba mrzne krv u žilama, baš kao da je onaj spori vlak od Beograda prema Zagrebu dokloparao vremeplovom u 1942. i kao da je dovoljno da Hebrang junior udari po zvonu za poslugu i da se na vratima njegova saborskog ureda ukaže taj isti Luburić i gospođu Ćirković sprovede u Jasenovac, gdje više nije onaj Bogdanovićev cvijet sa željezničkim pragovima što vode u nebo, kao što je to bilo još jučer, dok nam je Sanader bio predsjednik Vlade, nego smo se vratili u ona slavna vremena kada se u tom logoru odlučivalo o etničkoj i etičkoj slici hrvatskih zemalja i hrvatskoga naroda za neka duga vremena.
Pritom, Hebrang nimalo ne krije svoje divljenje prema tom čovjeku kojega bi tako rado pozvao k sebi, nego u nastavku intervjua o Luburiću govori kao o mračnome heroju, kojega će u jednome trenutku osuditi iz pragmatičnih razloga (on je bio zločinac ), ali prema kojemu, istovremeno, osjeća simpatije.
Kada ga novinarka snebljivo upita je li on doista misli da se i Luburić, kao i njegov otac, borio za hrvatske interese, Hebrang odgovara: Apsolutno. Kroz svoju viziju. Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put.
Najveći zločinac
S druge strane, upitan o Titu, novinarki će odreći pravo da Tita naziva Hrvatom, smatrat će to njezinom neupućenošću ili čak tvornom srpskom uvredom: On se nikad nije izjasnio kao Hrvat niti smo ga ikad smatrali Hrvatom. I dok tako pada u mistični zanos, možemo ga zamisliti kako na nekom svehrvatskom gumnu, nasred Markova trga, skupa s Tuđmanom, Šuškom, Maksom Luburićem i Antom Pavelićem razvrstava ljudske glave i razabire ih kao što se razabire grah, i kako naišavši na Brozovu glavu, Hebrang s pika veli kako ta nije i ne može biti hrvatska, i šta ga onda nekakva Ruža Ćirkovićeva provocira tvrdeći suprotno?
Tito je, naravno, najveći zločinac nad hrvatskim narodom, a u svojoj infernalnoj numerologiji, Hebrang će odrediti kako su on i komunisti nakon rata pobili dvjesto tisuća Hrvata. Tu brojku više puta provlači kroz razgovor, garnirajući je nizom fantazmi i općih mjesta karakterističnih za povijesni revizionizam u Hrvatskoj i Europi. Tako je među antifašistima bilo najmanje komunista, komunistička internacionala bila je na strani fašizma, a jugoslavenski su komunisti također bili u paktu s fašizmom.
Šakić kao žrtva okolnosti
U današnjoj Europi nema fašista koji bi javno ustvrdio kako je Auschwitz bio mjesto pravde i ljudskoga razumijevanja. Tako ni Hebrang neće hvaliti Jasenovac, ali će baš pri Jasenovcu insistirati na hrvatskoj moralnoj superiornosti u odnosu na Srbe, svoju krivnju Jasenovca mi smo priznali, reći će on, dok Srbija nije priznala ubojstvo 2400 ljudi u Vukovaru .
I tako, najednom, jedan zločin biva kreditiran drugim, s tim da zločinci u ime vlastitoga naroda zauvijek ostaju heroji, vizionari i idealisti. Pritom, Andrija Hebrang pokazuje osobitu simpatiju za zapovjednike koncentracijskih logora.
Kao što je u Ninu pun razumijevanja za Maksa Luburića, tako se prije desetak godina, u vrijeme kada je Dinko Šakić izručen Hrvatskoj, u intervjuu Nacionalu stavio na stranu tog zapovjednika Jasenovca, govoreći da je on, kao i Hebrang senior, tek žrtva povijesnih okolnosti.
Tvrdnje poput Hebrangovih o Luburiću su u biti svakoga fašističkog i nacionalsocijalističkog uvjerenja. Zločin počinjen za domovinu, u ime domovine ili u ime rase i naroda je, kako je svoje sljedbenike pri uspostavi sustava koncentracijskih logora poučavao Heinrich Himmler, s one strane dobra i zla.
VIŠE O OVOME PROČITAJTE ovde
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,7,5,,168548.jl
-------------------------------
o čemu ja celo vreme pričam!? HDZ skreće u desno i to opako, desna frakcija iz 90ih se ponovno vraća na tron...a o Hebrangu sam sve ovo već odavno pričao na forumu, jer sam bio prisutan u društvu jednog doktora i jedne profesorice koji su detaljnije upoznati sa Hebrangovom prošlošću i ovo mi sve rekli pred nekih 3-4 godine
...i još neke stvari koje bi mogle isplivati na površinu 
a o kojima se ne osudim ni pisati....al bitno da oFce i dalje svoj glas daju HDZu i ovakvim izopaćenim kandidatima 
za najviše funkcije ne samo u HDZu i vladi već istog žele i kandidirati za predsjednika RH....
u kom smeru ide Hrvatska odgovorite u mojoj anketi
HDZ, vlast-oporba, Hrvatska....koji je po vama mogući rasplet nakon Sanaderove ostavke i Hebrangove hadezeJovske kandidature za predsjednika RH?
1) Hebrang će postati novi predsjednik RH i vratiti RH u 90te
2) Hebrang će postati predsjednik RH i Hrvatska će izgubiti i ono malo kredibiliteta u evroatlanskim integracijama
3) Hebrang neće postati predsjednik RH..ali će Hrvatska dobiti svoju inačicu "radikala"
4) posle ovoga HDZ ga neće podržat za kandidata predsjednika RH
Dan nakon ostavke Ive Sanadera u beogradskom je Ninu objavljen intervju s potpredsjednikom HDZ-a i vjerojatnim predsjedničkim kandidatom Andrijom Hebrangom. Načinila ga je, izvanredno pažljivo, Ruža Ćirković, predočavajući čitateljstvu politički program, pogled na svijet, ali i psihopatologiju ovoga hrvatskoga političara.
Neskriveno divljenje
Govori, dakle, tako jedan od faktotuma postsanaderske politike srbijanskoj novinarki, dok se njoj usred Zagreba mrzne krv u žilama, baš kao da je onaj spori vlak od Beograda prema Zagrebu dokloparao vremeplovom u 1942. i kao da je dovoljno da Hebrang junior udari po zvonu za poslugu i da se na vratima njegova saborskog ureda ukaže taj isti Luburić i gospođu Ćirković sprovede u Jasenovac, gdje više nije onaj Bogdanovićev cvijet sa željezničkim pragovima što vode u nebo, kao što je to bilo još jučer, dok nam je Sanader bio predsjednik Vlade, nego smo se vratili u ona slavna vremena kada se u tom logoru odlučivalo o etničkoj i etičkoj slici hrvatskih zemalja i hrvatskoga naroda za neka duga vremena.
Pritom, Hebrang nimalo ne krije svoje divljenje prema tom čovjeku kojega bi tako rado pozvao k sebi, nego u nastavku intervjua o Luburiću govori kao o mračnome heroju, kojega će u jednome trenutku osuditi iz pragmatičnih razloga (on je bio zločinac ), ali prema kojemu, istovremeno, osjeća simpatije.
Kada ga novinarka snebljivo upita je li on doista misli da se i Luburić, kao i njegov otac, borio za hrvatske interese, Hebrang odgovara: Apsolutno. Kroz svoju viziju. Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put.
Najveći zločinac
S druge strane, upitan o Titu, novinarki će odreći pravo da Tita naziva Hrvatom, smatrat će to njezinom neupućenošću ili čak tvornom srpskom uvredom: On se nikad nije izjasnio kao Hrvat niti smo ga ikad smatrali Hrvatom. I dok tako pada u mistični zanos, možemo ga zamisliti kako na nekom svehrvatskom gumnu, nasred Markova trga, skupa s Tuđmanom, Šuškom, Maksom Luburićem i Antom Pavelićem razvrstava ljudske glave i razabire ih kao što se razabire grah, i kako naišavši na Brozovu glavu, Hebrang s pika veli kako ta nije i ne može biti hrvatska, i šta ga onda nekakva Ruža Ćirkovićeva provocira tvrdeći suprotno?
Tito je, naravno, najveći zločinac nad hrvatskim narodom, a u svojoj infernalnoj numerologiji, Hebrang će odrediti kako su on i komunisti nakon rata pobili dvjesto tisuća Hrvata. Tu brojku više puta provlači kroz razgovor, garnirajući je nizom fantazmi i općih mjesta karakterističnih za povijesni revizionizam u Hrvatskoj i Europi. Tako je među antifašistima bilo najmanje komunista, komunistička internacionala bila je na strani fašizma, a jugoslavenski su komunisti također bili u paktu s fašizmom.
Šakić kao žrtva okolnosti
U današnjoj Europi nema fašista koji bi javno ustvrdio kako je Auschwitz bio mjesto pravde i ljudskoga razumijevanja. Tako ni Hebrang neće hvaliti Jasenovac, ali će baš pri Jasenovcu insistirati na hrvatskoj moralnoj superiornosti u odnosu na Srbe, svoju krivnju Jasenovca mi smo priznali, reći će on, dok Srbija nije priznala ubojstvo 2400 ljudi u Vukovaru .
I tako, najednom, jedan zločin biva kreditiran drugim, s tim da zločinci u ime vlastitoga naroda zauvijek ostaju heroji, vizionari i idealisti. Pritom, Andrija Hebrang pokazuje osobitu simpatiju za zapovjednike koncentracijskih logora.
Kao što je u Ninu pun razumijevanja za Maksa Luburića, tako se prije desetak godina, u vrijeme kada je Dinko Šakić izručen Hrvatskoj, u intervjuu Nacionalu stavio na stranu tog zapovjednika Jasenovca, govoreći da je on, kao i Hebrang senior, tek žrtva povijesnih okolnosti.
Tvrdnje poput Hebrangovih o Luburiću su u biti svakoga fašističkog i nacionalsocijalističkog uvjerenja. Zločin počinjen za domovinu, u ime domovine ili u ime rase i naroda je, kako je svoje sljedbenike pri uspostavi sustava koncentracijskih logora poučavao Heinrich Himmler, s one strane dobra i zla.
VIŠE O OVOME PROČITAJTE ovde
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,7,5,,168548.jl-------------------------------
o čemu ja celo vreme pričam!? HDZ skreće u desno i to opako, desna frakcija iz 90ih se ponovno vraća na tron...a o Hebrangu sam sve ovo već odavno pričao na forumu, jer sam bio prisutan u društvu jednog doktora i jedne profesorice koji su detaljnije upoznati sa Hebrangovom prošlošću i ovo mi sve rekli pred nekih 3-4 godine
...i još neke stvari koje bi mogle isplivati na površinu a o kojima se ne osudim ni pisati....al bitno da oFce i dalje svoj glas daju HDZu i ovakvim izopaćenim kandidatima za najviše funkcije ne samo u HDZu i vladi već istog žele i kandidirati za predsjednika RH....u kom smeru ide Hrvatska odgovorite u mojoj anketi
HDZ, vlast-oporba, Hrvatska....koji je po vama mogući rasplet nakon Sanaderove ostavke i Hebrangove hadezeJovske kandidature za predsjednika RH?
1) Hebrang će postati novi predsjednik RH i vratiti RH u 90te
2) Hebrang će postati predsjednik RH i Hrvatska će izgubiti i ono malo kredibiliteta u evroatlanskim integracijama
3) Hebrang neće postati predsjednik RH..ali će Hrvatska dobiti svoju inačicu "radikala"
4) posle ovoga HDZ ga neće podržat za kandidata predsjednika RH
ili možda neumerenost u "doziranju"?
nadajmo se
