endonuclease
Ističe se
- Poruka
- 2.010
Kada je 1796-te godine nemački nadrilekar Samuel Haneman preveo svoje srednjovekovne ideje o medicini u ultramodernu terminologiju osamnaestog veka, on verovatno nije mogao ni da zamisli kakve će posledice ovo imati vekovima kasnije.
Hanemanova ideja je bila veoma jednostavna. On je tvrdio da većina lekara leči bolesti "suprotnim" - tj. da se pacijentu daju stvari koje kontriraju njegovim simptomima. Recimo, ako pacijent pati od povećane telesne temperature, lekar mu prepisuje nešto što snižava temperaturu. Haneman je ovakav sistem lečenja nazvao "alopatski", reč koju i dan danas mnogi alternativci koriste da označe modernu medicinu. Ovo je, naravno, malkice zbunjujuće za ljude čije poznavanje medicine nadilazi nivo osamnaestog veka - kako je aspirin "suprotan" zapaljenju, ili kako su ACE inhbitori suprotni visokom krvnom pritisku?
Ali mnogi ljudi ne žele da se zamaraju takvim detaljima. Medicina je danas suviše komplikovana, dok Hamenanove ideje od pre više od dve stotine godina nisu teške za razumevanje.
Što nas dovodi i do homeopatije. S obzirom da "alopatska" medicina pokušava da leči stvari "suprotnim", Haneman je imao briljantnu ideju: pokušaće da leči stvari "istim", tj. homeopatskim.
Ako čovek ima groznicu, kako se to leči? Lepo, uzme se neka supstanca ili biljni ekstrakt koji dovodi do povećanja telesne temperature. Onda se mala količina te supstance rastvori u vodi. Onda se ta voda promućka, pa se jedna kapljica ponovo rastvori u većoj količini vode. I onda tako u krug: promućkaj, razblaži, promućkaj, razblaži.
"Snaga" homeopatskog preparata se meri u broju ovakvih mućkanja i razblaživanja. Uobičajena snaga od 30C znači da je originalna supstanca razblažena trideset puta. "Jaki" preparati od 100C su razblaženi i po sto puta! Ovaj način razblaživanja znači da se većina homeopatskih preparata sastoji od čiste vode. U njima doslovno nema nijednog jedinog molekula originalne supstance.
Da bi objasnili kako njihovi preparati funkcionišu, homeopate su izmislile mehanizam "memorije vode". Naime, mućkanje nekako čini da voda "zapamti" šta je u njoj bilo. Za ovakvu memoriju ne postoje nikakvi dokazi, ali ovo nije prepreka za veru. Takođe, javlja se mali problem u tome da nijedna voda nije potpuno čista: voda u Beogradu, recimo, sadrži mnoge soli, minerale i ostatke rastvorene u Savi i Dunavu, kao i hemikalije sprane iz grada. Ovih stvari ima mnogo više u vodi nego "homeopatskog sastojka", što znači da će njihova "memorija" proizvedena mućkanjem biti mnogo snažnija od "memorije" homeopatskog leka. No, ni ovo nije prepreka za veru.
Mnogi homeopatski lekovi dolaze i u formi tableta. Kako to? Pa, par kapljica na gornji način proizvedene vode se kapne na šećernu pilulu. "Memorija vode" se onda magično pretvori u nekakvu memoriju unutar šećerne pilule!
Ispitivanja su pokazala više stotina puta da homeopatski lekovi deluju isto onoliko efektivno koliko i čista voda, ili obične šećerne pilule: sav njihov uticaj je zasnovan na placebo efektu, tj. na ubeđenju čoveka da će mu lek pomoći. Na osnovu placebo efekta, homeopate zarađuju (ukupno) više milijardi evra godišnje prodajući vodu i šećerne pilule.
S obzirom da homeopatski preparati ne sadrže ništa što može proizvesti bilo kakav efekt, oni su retko pod bilo kakvom kontrolom kvaliteta (osim osnovne kontrole koju mora da prođe bilo kakav proizvod koji ulazi ljudima u usta). Kompanije koje proizvode homeopatske preparate ne moraju da imaju medicinsko opravdanje mehanizma, niti moraju da sprovode skupa i teška klinička istraživanja.
Nedavno, međutim, homeopatija je konačno uspela da proizvede lek koji funkcioniše!
Ovo, na žalost, nije baš bilo na homeopatskim principima. Kompanija Matrixx Initiatives, Inc. je na tržište iznela produkt pod nazivom Zicam, kao lek protiv prehlada i gripa koji se unosi direktno u nos.
Ovaj produkt se sastoji od homeopatskih lekova (tj. čiste vode), ali sa dodatkom značajne količine cinka.
Zašto cink? Pa, nedostatak cinka između ostalog dovodi do poremećaja imunog sistema. Otud, po alternativnoj logici, dodavanje cinka čini imuni sistem jačim! Cink se zato nalazi kao sastojak u mnogim alternativnim preparatima za ojačavanje imunog sistema.
Zicam je postao veoma popularan, sa milionima kupaca. Rutinska provera je ustanovila da nema apsolutno nikakav efekt na prehlade ili grip, ali to nije odvratilo kupce koji su potrošili silne stotine miliona dolara kupujući ovaj preparat.
Ali onda se ustanovilo da su naučnici pogrešili: Zicam ima stvarni efekt. Ovo je prvi široko korišćeni homeopatski preparat koji dokazano ima efekt na ljude.
Kakav efekt?
Pa, unošenje cinka direktno u nos veoma efikasno ubija nerve koji nose receptore mirisa. Otud, Zicam dovodi do smanjenja ili potpunog, trajnog uništenja čula mirisa kod značajnog broja korisnika.
Mislim da je red da čestitamo homeopatama na konačnom uspehu! Konačno su dokazali da njihovi preparati zaista mogu nešto da postignu. Sledeći zadatak - proizvođenje homeopatskog preparata koji ima pozitivan efekt na ljudsko zdravlje.
Za kraj, one koji razumeju engleski ostavljam sa sledećim: kako bi funkcionisala homeopatska hitna pomoć. Enjoy:
Hanemanova ideja je bila veoma jednostavna. On je tvrdio da većina lekara leči bolesti "suprotnim" - tj. da se pacijentu daju stvari koje kontriraju njegovim simptomima. Recimo, ako pacijent pati od povećane telesne temperature, lekar mu prepisuje nešto što snižava temperaturu. Haneman je ovakav sistem lečenja nazvao "alopatski", reč koju i dan danas mnogi alternativci koriste da označe modernu medicinu. Ovo je, naravno, malkice zbunjujuće za ljude čije poznavanje medicine nadilazi nivo osamnaestog veka - kako je aspirin "suprotan" zapaljenju, ili kako su ACE inhbitori suprotni visokom krvnom pritisku?
Ali mnogi ljudi ne žele da se zamaraju takvim detaljima. Medicina je danas suviše komplikovana, dok Hamenanove ideje od pre više od dve stotine godina nisu teške za razumevanje.
Što nas dovodi i do homeopatije. S obzirom da "alopatska" medicina pokušava da leči stvari "suprotnim", Haneman je imao briljantnu ideju: pokušaće da leči stvari "istim", tj. homeopatskim.
Ako čovek ima groznicu, kako se to leči? Lepo, uzme se neka supstanca ili biljni ekstrakt koji dovodi do povećanja telesne temperature. Onda se mala količina te supstance rastvori u vodi. Onda se ta voda promućka, pa se jedna kapljica ponovo rastvori u većoj količini vode. I onda tako u krug: promućkaj, razblaži, promućkaj, razblaži.
"Snaga" homeopatskog preparata se meri u broju ovakvih mućkanja i razblaživanja. Uobičajena snaga od 30C znači da je originalna supstanca razblažena trideset puta. "Jaki" preparati od 100C su razblaženi i po sto puta! Ovaj način razblaživanja znači da se većina homeopatskih preparata sastoji od čiste vode. U njima doslovno nema nijednog jedinog molekula originalne supstance.
Da bi objasnili kako njihovi preparati funkcionišu, homeopate su izmislile mehanizam "memorije vode". Naime, mućkanje nekako čini da voda "zapamti" šta je u njoj bilo. Za ovakvu memoriju ne postoje nikakvi dokazi, ali ovo nije prepreka za veru. Takođe, javlja se mali problem u tome da nijedna voda nije potpuno čista: voda u Beogradu, recimo, sadrži mnoge soli, minerale i ostatke rastvorene u Savi i Dunavu, kao i hemikalije sprane iz grada. Ovih stvari ima mnogo više u vodi nego "homeopatskog sastojka", što znači da će njihova "memorija" proizvedena mućkanjem biti mnogo snažnija od "memorije" homeopatskog leka. No, ni ovo nije prepreka za veru.
Mnogi homeopatski lekovi dolaze i u formi tableta. Kako to? Pa, par kapljica na gornji način proizvedene vode se kapne na šećernu pilulu. "Memorija vode" se onda magično pretvori u nekakvu memoriju unutar šećerne pilule!
Ispitivanja su pokazala više stotina puta da homeopatski lekovi deluju isto onoliko efektivno koliko i čista voda, ili obične šećerne pilule: sav njihov uticaj je zasnovan na placebo efektu, tj. na ubeđenju čoveka da će mu lek pomoći. Na osnovu placebo efekta, homeopate zarađuju (ukupno) više milijardi evra godišnje prodajući vodu i šećerne pilule.
S obzirom da homeopatski preparati ne sadrže ništa što može proizvesti bilo kakav efekt, oni su retko pod bilo kakvom kontrolom kvaliteta (osim osnovne kontrole koju mora da prođe bilo kakav proizvod koji ulazi ljudima u usta). Kompanije koje proizvode homeopatske preparate ne moraju da imaju medicinsko opravdanje mehanizma, niti moraju da sprovode skupa i teška klinička istraživanja.
Nedavno, međutim, homeopatija je konačno uspela da proizvede lek koji funkcioniše!
Ovo, na žalost, nije baš bilo na homeopatskim principima. Kompanija Matrixx Initiatives, Inc. je na tržište iznela produkt pod nazivom Zicam, kao lek protiv prehlada i gripa koji se unosi direktno u nos.
Ovaj produkt se sastoji od homeopatskih lekova (tj. čiste vode), ali sa dodatkom značajne količine cinka.
Zašto cink? Pa, nedostatak cinka između ostalog dovodi do poremećaja imunog sistema. Otud, po alternativnoj logici, dodavanje cinka čini imuni sistem jačim! Cink se zato nalazi kao sastojak u mnogim alternativnim preparatima za ojačavanje imunog sistema.
Zicam je postao veoma popularan, sa milionima kupaca. Rutinska provera je ustanovila da nema apsolutno nikakav efekt na prehlade ili grip, ali to nije odvratilo kupce koji su potrošili silne stotine miliona dolara kupujući ovaj preparat.
Ali onda se ustanovilo da su naučnici pogrešili: Zicam ima stvarni efekt. Ovo je prvi široko korišćeni homeopatski preparat koji dokazano ima efekt na ljude.
Kakav efekt?
Pa, unošenje cinka direktno u nos veoma efikasno ubija nerve koji nose receptore mirisa. Otud, Zicam dovodi do smanjenja ili potpunog, trajnog uništenja čula mirisa kod značajnog broja korisnika.
Mislim da je red da čestitamo homeopatama na konačnom uspehu! Konačno su dokazali da njihovi preparati zaista mogu nešto da postignu. Sledeći zadatak - proizvođenje homeopatskog preparata koji ima pozitivan efekt na ljudsko zdravlje.
Za kraj, one koji razumeju engleski ostavljam sa sledećim: kako bi funkcionisala homeopatska hitna pomoć. Enjoy: