Upravo tu dolazimo do razloga zbog kojeg čovek ne bi trebao da se bavi magijom.
Magija je suprotna onom "neka bude volja Tvoja" .
Razumem. Ko je iskreno prihvatio hrišćanasku dogmu i ništa osim nje, ne može da prihvati, magijsko delovanje, ali isto tako imao bi problema da prihvati ni naučno delovanje, što se u praksi ponekad i danas jasno pokauje.. Ko je studirao u Rimu, zna na šta mislim. Koliko ja vidim sa te dogmatske tačke, razlika je u upotrebi sredstva, alata, manje ili veće pouzdanosti i verodostojnosti. Ostalo, osim jednog bitnog detalja, koji razlikuje nauku od magije, a iskrenim vernicima je opet potpuno nebitan, ostalo dakle, otpada na maliciozne predrasude.
Magija se koristi sa namerom "neka bude volja moja".
Ovo mi je jedan od primera upravo pomenutog.
Kao i nauka, magija je alat nameri nećijoj i uvek se zna ćijoj, nikako volji. Dalje to zvući suprotno kanonu: „Neka bude volja Tvoja“, što bi se isto moglo reći i za istraživanja u nauci i primenu tehnike. Ne samo da bi se moglo reći, nego se i tekako govorilo. Mise i liturgije XVII i XIX veka odzvanjaju takvim parolama. Međutim, ako posmatramo božiju promisao u čoveku, a ne izvan njega, da li je baš tako? Tu je problem izgleda, što se to ne može baš dobro osmotriti, pa je lakše doneti preki sud, kao da se obavezno mora suditi. Kako rekoh uvek se zna čija je namera i kakva je. Druga je stvar da li to baš svi ljudi znaju i kapiraju. Znaju oni koji su naućeni, drugi su naravno pozvani da nauće. Magija je mnogo jaći alat od nauke, ali kako naučnika tako ni magićara, poznavanje i primena njegovih sposobnosti, ne spašava „strašnog suda“ kao možda, vera nedužne ovćice iskrenih vernika pod krilom „majke“ dogme. Ali na kraju, u sva tri slučaja, ako se uopšte mogu odvojiti magija i nauka, svakako, sudi se nameri, a ne alatu. Sud je ipak jedan.
Razlog njenog korišćenja je pokušaj manipulacije događajima u našu korist.
Ne baš, razlozi njenog korišćenja su namera da se pomogne drugima i/ili da se ugodi sebi, taćno onako kao kod primene nauke i tehnike.
Čovek više ne veruje BogU i njegovoj promisli već pokušava da sam izmanipuliše događajima i budućnošću onako kako on čovek misli da bi bilo pogodno za njega.
Ili njegove bližnje, usudio bih se da dodam.
Toga naravno ima, pod slobodnom voljom se i to dešava.
Ali valjalo bi primetiti i da su mnoga delovanja ljudi, bilo naučna bilo magijska, usmerena namreom da se pronađe božanski upliv, ne u spoljnjem svetu, gde imamo masu gotovih koncepata, nego unutra u dubinama pomisli i slutnji verovanja.
Na taj način baveći se magijom čovek se udaljava od Boga jer BogU ne veruje , već veruje baba Stanki.
Ovo je maliciozno, jer ne možemo porediti Jupitera i vola.
„Qui licet Jovi non lizet bovi.“ rekli bi tim povodom u rimskom senatu, pre nekih par hilada godina. Nadam se da sam valjano citirao.
Generalno, pak toga ima i bez magije i baba Stanke. i na tom nivou je tačno. Slažem se. Religijski kanoni su tokom vremena spasili mnoge živote, anatemišući takve radnje, ali i ugasili mnoge nedužne a veoma dragocene. Ipak, vaja nam praštati. Stoga to podržavam i tako bi trebalo da bude, sve dok ima onih koji ne znaju za drugo osim za strah od anateme, ali pre svake kazne postoji obaveza da ih valja stalno poučavati u najiskrenije moguće valjanoj nameri, rečeno je nejednom baš u tim dogmatskim poukama.
Ako sad ostavimo babe i žabe po strani i ako se dejstvujući iz svoje namere, čovek od ičega udaljava, udaljava se od dogme, a to je ono što njenom korpusu izgleda najviše smeta. Udaljavajući se čovek preuzima pre svega odgovornost za sebe i svoj put, nimalo jednostavno, ali bez ikakve provere izjednačiti taj ekstemni napor sa priklanjanjem zlim silama u najmanju ruku je nečovečno.
E sad ..kada bi baba Stanka verovala Bogu tj. kada njene moći predviđanja ne bi bile posledice bavljenja magijom već blagodat od Boga onda bi sa baba Stankom vredelo popričati o našim problemima
.
Bi li ona tad mogla da ih reši?
Ili bi mogla da ponudi samo varljivu nadu, svoju veru pride, a sve ostalo oko rešavanja istih spalo bi, svakako kao i da nije osveštana rukopoložena inicirana, opet na imaoca problema verujućeg, krštenog oli inog.
Problem je jedino što se baba Stanka u tom slučaju ne bi ponašala isto kao baba Stanka iz tvog posta koja gleda u šolju..drugačije bi nas savetovala i najverovatnije nam ne bi uopšte proricala budućnost već bi nas posavetovala šta to znači verovati u Boga
I tu joj dadoh za pravo. Samo ne vidim, zašto bi za to morala da bude aminovana od kakve religije. Da bi bila kontrolisana? Iako se to ne primeti, iskrenog i bogougodnog verovanja je bilo u sveta a i u baba i pre, mnogo pre ovoga sadašnjeg. I na kraju zašto uvek to mešanje namere i alata? Samo kađenje baš kao i samo okretanje šolje, ne daje ništa do jeftine predstave. A verovanje u prorečenu budućnost je sa stanoviša rešavanja problema skoro isto kao i vera u Boga. Koliko veruješ toliko ti pomaže. Stvar je, pa skoro ukusa, a to je ipak lićna stvar, kojom se ima pozabviti niko do sam vlasnik problema.
Evo još nešto nešto o ovoj temi iz jedne knjige:
"Bog je po Svojoj milosti i dobroti sakrio od čoveka njegovu budućnost.
Jer sigurnost o budućem dobru često ulenji, zavara.A saznanje o zlu koje dolazi i iščekivanje da ono nastupi, otruje čoveka strahom i izmuči koliko i sama nesreća.
Amin.
I neka je tako. Bogu Hvala. ali kad to Bog sakri, ko li onda napisa te retke, što ne prećuta pobožno?. Kuda mu duša?
Bože oprosti nam grehe naše i naući nas praštati.