Napoleon o Srbima?

A zašto je Njegoš odbio takvu ponudu?
Možeš li navesti neko delo u kome se može naći nešto više o tome?

Pa gledaj, uslovi su bili uspostavljanje francuskog protektorata u njegovim crnogorskim brdskim krajevima - da tu samo Francuzi imaju pravo držati oružje i da tu oblast okupiraju, pa ti imaj na umu Crnogorce iz 18. vijeka i sam odgovori na pitanje. Onda, još jedan uslov je bio da se prekinu sve veze između Crne Gore i Rusije u potpunosti (a još je Danilo usadio ruski kult praktičnog obožavanja u crnogorskim prostorima).

Sve bi ovo teško palu Petru, ali ljudi su pristajali na ovakve stvari i za manje, ono što je prevagnulo jeste - rimokatolička crkva. Petar je strahovao od katoličenja Crnogoraca, ili barem unijaćenja, zamišljao je kako postaje "veliki" patrijarka, a samu nezavisnost gubi jer ćer možda morati da sluša naređenja od rimskoga biskupa, tj. Pape. On je na Francusku gledao sa jednom dozom nepovjerenja, poslije vidimo i malo mržnje, jer je bila katolička zemlja.
 
Pa gledaj, uslovi su bili uspostavljanje francuskog protektorata u njegovim crnogorskim brdskim krajevima - da tu samo Francuzi imaju pravo držati oružje i da tu oblast okupiraju, pa ti imaj na umu Crnogorce iz 18. vijeka i sam odgovori na pitanje. Onda, još jedan uslov je bio da se prekinu sve veze između Crne Gore i Rusije u potpunosti (a još je Danilo usadio ruski kult praktičnog obožavanja u crnogorskim prostorima).

Sve bi ovo teško palu Petru, ali ljudi su pristajali na ovakve stvari i za manje, ono što je prevagnulo jeste - rimokatolička crkva. Petar je strahovao od katoličenja Crnogoraca, ili barem unijaćenja, zamišljao je kako postaje "veliki" patrijarka, a samu nezavisnost gubi jer ćer možda morati da sluša naređenja od rimskoga biskupa, tj. Pape. On je na Francusku gledao sa jednom dozom nepovjerenja, poslije vidimo i malo mržnje, jer je bila katolička zemlja.


Zahvaljujem! Pa gde u oružje i Rusiju da ih dirne :)
 
Pa gledaj, uslovi su bili uspostavljanje francuskog protektorata u njegovim crnogorskim brdskim krajevima - da tu samo Francuzi imaju pravo držati oružje i da tu oblast okupiraju, pa ti imaj na umu Crnogorce iz 18. vijeka i sam odgovori na pitanje. Onda, još jedan uslov je bio da se prekinu sve veze između Crne Gore i Rusije u potpunosti (a još je Danilo usadio ruski kult praktičnog obožavanja u crnogorskim prostorima).

Sve bi ovo teško palu Petru, ali ljudi su pristajali na ovakve stvari i za manje, ono što je prevagnulo jeste - rimokatolička crkva. Petar je strahovao od katoličenja Crnogoraca, ili barem unijaćenja, zamišljao je kako postaje "veliki" patrijarka, a samu nezavisnost gubi jer ćer možda morati da sluša naređenja od rimskoga biskupa, tj. Pape. On je na Francusku gledao sa jednom dozom nepovjerenja, poslije vidimo i malo mržnje, jer je bila katolička zemlja.

Да оптрилике тако је некако било. Мада питам се шта би било да је Његош прихватио услове које су му понудили Французи... како би на то одреаговали Црногорци :think:
 
Da, i ne samo u Americi... ali to nije tema:)

misica nitko nigde ne proucava, cak ni u srbiji, izuzev u vojnoj istoriji.zadnji rad na temu prvog svetskog rata, na americkoj vojnoj akademiji, je bio 1934 godine




1810 karadjordje je poslao radeta vucinica kod napoleona, po pomoc, ali ga je ovaj hladno docekao. 1812 godine, napoleon je vec bio u rusiji, i rusija je odbila pomoc srbiji
vi ljudi ,na temelju youtube,
i nigde drugde
 
Poslednja izmena:
misica nitko nigde ne proucava, cak ni u srbiji, izuzev u vojnoj istoriji.zadnji rad na temu prvog svetskog rata, na americkoj vojnoj akademiji, je bio 1934 godine




1810 karadjordje je poslao radeta vucinica kod napoleona, po pomoc, ali ga je ovaj hladno docekao. 1812 godine, napoleon je vec bio u rusiji, i rusija je odbila pomoc srbiji
vi ljudi ,na temelju youtube,
i nigde drugde


Napoleonov odnos prema nekome nije ,merilo istorijeske veličine! I zar kao merilo objektivnosti treba da budu samo strani autori?
 
misica nitko nigde ne proucava, cak ni u srbiji, izuzev u vojnoj istoriji.zadnji rad na temu prvog svetskog rata, na americkoj vojnoj akademiji, je bio 1934 godine




1810 karadjordje je poslao radeta vucinica kod napoleona, po pomoc, ali ga je ovaj hladno docekao. 1812 godine, napoleon je vec bio u rusiji, i rusija je odbila pomoc srbiji
vi ljudi ,na temelju youtube,
i nigde drugde

A kakvi su vasi hrvacanski naucnici i mitovi.... vi ste ipak mnogo poznatiji falcifikatori nego mi .
 
A kakvi su vasi hrvacanski naucnici i mitovi.... vi ste ipak mnogo poznatiji falcifikatori nego mi .

to nije stvar rata izmedju hrvata i srba. niti srbija treba napoleona da je tapse po ramenu, ali ni napoleon ne treba srbe, da mu kazu kako da vodi rat. svi znate kako je prosao prvi srpski ustanak, i kakvi su bili rezultati. unutar napoleonovih trupa koje je povukao iz austrijske vojne krajine, prirodno je da ni jedna jedinica nema naziv "srpska", nego dalamatinska,istarska, dubrovacka i hrvatska, ali je sasvim sigurno da su srbi sacinjavali te jedinice. u periodu 1809-1814 govorimo o "ilirskim provincijama"
 
Disappointed by Austrian hesitation and Russian attempts to fully control Serbian insurrection to their own ends, Karageorge’s highest hopes turned to a possible alliance with France. After entering Dalmatia and getting established in Illyrian provinces that stretched from Ljubljana to Dubrovnik, the French were considering Bosnia the key Ottoman province for transportation of their goods towards Asia Minor during the continental blockade, while Serbia, seen under Russian influence, was considered a possible threat to global French interests. However, it was in 1809, after Serbian insurgents experienced heavy defeats on several fronts, Karageorge offered Emperor Napoleon to enter Šabac (a Serbian town on the border with Bosnia) with his troops and help them negotiate with the Sublime Porte.
In 1810, through Captain Rade Vučinić from Karlovac (Karlstadt) in the Military Border, special envoy in Paris, Karageorge proposed to Napoleon the unification of Serbia with Bosnia, Herzegovina, the Illyrian provinces stretching from Ljubljana to Dubrovnik (including Dalmatia with Dubrovnik, parts Croatia and Slovenia) and the Serbian-inhabited lands under Habsburg rule (Banat, Srem, Slavonia), and if possible, also with the kindred Bulgarians, into a large state under the French protectorate. Napoleon could not accept this offer that would endanger the unity of allied Ottoman Empire, but suggested to French consul in Bucharest to cooperate with the Serbs. This proposal, although with no viable result, clearly showed that French support for Karageorge was probably the only way out of his confinement to Russian and Austrian influence. It is, however, probable that Napoleon reorganized French possessions in Dalmatia, Krajina and Slovenia into Illyrian provinces (1809-1814) in order to counterpart the Serbian insurrection, which was seen in Paris as the instrument of Russian influence in the Balkans
iz:
Dusan T. Batakovic
University of Belgrade
The Serbian Revolution of 1804: A Balkan-size French Revolution
 
na tebe ne, ali kandidata ima i bez nas dvojice, i previše!

iako.... ponekad se pitam što me navečer vuče da otvorim wwww. krstarica, ali onda to ipak napravim i ako ništa drugo, uvjerim se kako je ljudska glupost neizmjerna

Otidi na ostale pdfove. Politika se u zadnje vrijeme srozala, nije bila takva ranije.

Barem je nekada bio ovo, najbolji internetski forum sa naših prostora.
 
misica nitko nigde ne proucava, cak ni u srbiji, izuzev u vojnoj istoriji.zadnji rad na temu prvog svetskog rata, na americkoj vojnoj akademiji, je bio 1934 godine




1810 karadjordje je poslao radeta vucinica kod napoleona, po pomoc, ali ga je ovaj hladno docekao. 1812 godine, napoleon je vec bio u rusiji, i rusija je odbila pomoc srbiji
vi ljudi ,na temelju youtube,
i nigde drugde

Mitologija je jedno a realnost drugo.

Zidovi imaju banke, Albanci imaju zlatarne i slasticarne a Srbi imaju mitove :D
 
Radi se o Petru I Petroviću Njegošu- Svetom Petru Cetinjskom.

Napoleon mu je nudio neke usluge a da ovaj prihvati Napoleona kao gospodara.
Petar je tada održao svoj čuveni govor- PROGLAS NARODU CRNOGORSKOME


PROGLAS PETRA PRVOG PRED BITKU SA NAPOLEONOVIM SNAGAMA


"Blagorodnoj i poštenoj gospodi serdarima, vojvodama barjaktarima i ostalim glavarima i starješinama i svemu hrabrom crnogorskom i brdskom narodu.

Izvjesno je vama i tebi, ljubezni narode, kako je već nastupila sedma godina otkako su Francuzi zauzeli bokeljsku provinciju i kako su nam oni strašno prijetili da se otačastvo naše unaprijed neće zvati C r n a, nego Crvena - to hoće reći krvlju našom oblivena G o r a.

Oni bi to i učinili po svojstvu njihove zloće, budući su najprije okaljali ruke u krvi svoga zakonitoga kralja i na temeljima jakobinsko-framanskog bezbožja postavili praviteljstvo, ali, blagodareći Boga, nijesu među nama našli izdajnika jakobinskoga duha, koji bi im puteve otvorili i čelovodje dali, kao što su nahodili u mnoga mjesta, na nesreću svih naroda među kojima su ti izdajnici bili...

Iz svega ovoga, ljubezna braćo, jasno vidjeti možete što su oni tirani mislili od nas učiniti i što bi učinili kad bi sile imali, a svaki dan gledate što čine od naše braće primoraca i po tome rasuditi možete koliko bi sav narod u svijet nesrećan bio, kad ne bi sveblag Bog blagoslovio oružje velikoga Aleksandra, premilostivoga pokrovitelja našega.

..................................................

Prigotovite se, dakle, junaci, s prirodnim duhom hrabrosti na viteški ovaj podvig da, prizivajuci Boga na pomoć, što skorije stupimo u bokeljsku provinciju pod slavodobitnim barjakom velikoga Aleksandra, svemilostvoga gospodara našega".



A posle veličanstvene pobjede i pogibije oko 3500 francuskih vojnika, koji su tjerani sve do Dubrovnika je Puškin napisao i ovo:


Aleksandar S. Puškin: Bonaparta i Crnogorci


Bonaparta pitao je:
"Crnogorci - što je to?
Zar se zbilja sile moje
Ne boji to pleme zlo?

Kajaće se - objavite
Nek` vojvode puka tog
pištolje i sablje vite
kraj koljena bače mog".

I na nas on, evo, krete
Sto topova uz njin huk,
Oklopnika kršnih čete
I memluka svojih puk.

Do predaje nama nije,
Crnogorska to je ćud;
Od konjice, pješadije,
Krš nas brani odasvud.

Zasjesmo u stijenje naše
Da vratimo gostu dug;
U planinu gost nam jaše
Pustošeći sve u krug.

Pored stijenja vojska ide,
Namah zbrka! pršte stroj!
Francuzi nad sobom vide:
Crveni se kapa roj!

"Stoj i pali! Nek` ukloni
Crnogorca svaki svog
Ne mole za milost oni
ne štedite nijednog!"

Grunule su puške - spale
Kape s grana dignutih,
I u grmlje na nas pale
Pritajene ispod njih

Plotunom smo uzvratili
Francuzima. "Što je to?" -
Oni su se začudili:
"Nije l` eho?" - "Ne, već zlo!"

Pukovnik je njihov pao
S njim sto ljudi i njin stijeg,
Puk se smeo sav i dao
Kako ko zna u lud bijeg.

Stog Francuzi mrze tajno
Naš slobodni, kršni kraš,
I crvene kad slučajno
Crven kalpak vide naš.

A. S. Puškin (1799 - 1837) ruski pjesnik




А. С. ПУШКИН: БОНАПАРТ И ЧЕРНОГОРЦЫ.


"Черногорцы? что такое?-
Бонапарте вопросил: -
Правда ль: это племя злое,
Не боится наших сил?

Так раскаятся ж нахалы:
Объявить их старшинам,
Чтобы ружья и кинжалы
Все несли к моим ногам".

Вот он шлет на нас пехоту
С сотней пушек и мортир,
И своих мамлюков роту,
И косматых кирасир.

Нам сдаваться нет охоты,-
Черногорцы таковы!
Для коней и для пехоты
Камни есть у нас и рвы......

Мы засели в наши норы
И гостей незваных ждем,-
Вот они вступили в горы,
Истребляя всё кругом.

. . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . .

Идут тесно под скалами.
Вдруг, смятение!... Глядят:
У себя над головами
Красных шапок видят ряд.

"Стой! пали! Пусть каждый сбросит
Черногорца одного.
Здесь пощады враг не просит:
Не щадите ж никого!"

Ружья грянули,- упали
Шапки красные с шестов:
Мы под ними ниц лежали,
Притаясь между кустов.

Дружным залпом отвечали
Мы французам.- "Это что?-
Удивясь, они сказали:-
Эхо, что ли?" Нет, не то!

Их полковник повалился.
С ним сто двадцать человек.
Весь отряд его смутился,
Кто, как мог, пустился в бег.

И французы ненавидят
С той поры наш вольный край
И краснеют, коль завидят
Шапку нашу не взначай.
 
Pa odnekud je izvučen ovaj citat, nisu novinari toliko maštoviti i pismeni da bi izmislili svaku reč.

...у Аспену код Беча 1809. године.....Француског император питали су да ли је он највећи војсковођа.
-Лако је мени бити велики с нашом искусном војском и огромним средствима, али далеко на југу, на Балкану, постоји један војсковођа, изникао из простог сељачког народа, који је окупивши око себе своје чобане, успео без оружја и само трешњевим топовима, да потресе темеље свемоћног османлијског царства и да тако ослободи свој поробљени народ. То је Црни Ђорђе, њему припада слава највећег војсковође, одговорио је Наполеон.
napoleon-i-karadjordje-foto-wikipedia-1386009694-406549.jpg

 
Poslednja izmena:
Колико ја видим, докази о Наполеоновој причи о кнезу српском нису превише јаки, а шта се зна о аутентичности Наполеонове приче о Хрватима као идеалним војницима за освајање света?
 

Back
Top