Navar,
Suviše "po knjizi"...
Reference...
Danijel Goleman - hipi, Berkli, "If you're going to San Francisco, be sure to wear some flowers in your hair..."...Ne znam koliko te "Emocionalna inteligencija" zaista zadovoljava svojim odgovorima i nazovi-tezama...Po meni, kao i Art Džanov - sve stoji dok ostaje u okviru "zatvorenog sistema", ali na terenu puca...Neozbiljno...
Milton Erikson...Može...Ozbiljan tip...Imao ozbiljan problem i rešio ga...Po meni, malo se suviše bavio "tehnikom", no bože moj - takav beše duh vremena u sistemima znanja koji su se bavili dušom...
Ta veza strah -agresija ti je malo passe. Čak i iz perspektive savremene psihoterapije. Smatram da agresija nastupa kao rezultat straha u odredjenom ograničenom broju slučajeva. Češće, ona predstavlja odredjenu "primarnu zadatost" koju odredjeni pojedinci poseduju u svojoj "opremi" prlikom dolaska na ovaj svet, a neki je ne poseduju. Konkretno, agresivnost nije aposteriori, već apriori pojam (karakteristika, potencijal...). Ne znam da li imaš decu, ili si imao prilike u svom okruženju duže da posmatraš sasvim malu decu, ali postoje razlike u tzv. primarnoj agresivnosti izmedju sasvim malih beba. Dakle, daleko pre sticanja uslova za razvoj straha ili nesigurnosti koji se često apostrofiraju kao najčešći uzrok agresivnosti...Ukratko, agresivnost je češće urodjena nego stečena kategorija...
Dozvoli mi par demantija...
U vezi sa tačkom 1. tvog objašnjenja - provlačiš "na mala vrata" kardinalnu grešku...Čovek JESTE bio lovac...Itekako...Ali to ne znači da nije bio i lovina...Veliki broj predatora u prirodi su istovremeno i lovina. Videti: Osvald Špengler "Antropologija moći"...Korisna knjižica...
Tačka 2...Mislim da tu tvoju tezu treba analizirati u istorijsko-sociološkom kontekstu...Tj. - koji je cilj plasiranja takve teze kroz različite medije (u ovom slučaju, sisteme znanja), od kojih su neki psihologija, politička teorija, itd...Prvo, definišimo tezu. Ona bi, ako se ne varam, glasila: "Ako si jak - onda budi miran kako bi zadovoljio definiciju zdrave ličnosti.". Ili - "Jak = pacifističan". Cilj agitacije i propagande takve teze je obezbedjivanje jednog statičnog sociološkog konteksta koji nastoji da stvori od ljudi "mirne ovce". Pravi cilj postizanja takve društvene (i individualne) paradigme je obezbedjivanje podložnosti eksploataciji i nesposobnosti za analizu konteksta (ekonomskog i političkog). Plastično i konkretno: neko tebe, kao gradjanina, eksploatiše - budi miran, neko tebe kao državu ili naciju eksploatiše kao novi prostor za ekonomski parazitizam - budi miran, ne pravi ekscese na pojedinačnom planu kako bi pacifističan gradjenski kontekst bio očuvan (i tok kapitala, neometen) - dakle, budi miran...Istorijski, politički, ekonomski, psihološki - neispravno. Jedina ispravna opcija bi bila - reaguj agresivno kada kontekst to zahteva, reaguj neagresivno kada kontekst to zahteva...
Ukratko, od Frojda, preko raznih post-psihoanalitičkih pravaca, preko raznih socioloških teorija se često prodaje teza "ovce za klanje". Metod obezbedjivanja toga je plasiranje odrededjnih paradigmi. Najvažnija od tih paradigmi je sledeća: "Agresija = strah", sledstveno: "Neagresija = sigurnost u sebe".
Ilustracija: u savremenoj epohi, veoma su nepopularne "agresivne" slike kao što je recimo "revolucija do pobede" ili "Marš na Rim, 1923." ili, da odemo u dublju prošlost, Leonidina odluka da se 300 ljudi žrtvuje pred sto puta jačom vojskom na Termopilima. Leonida, definitivno neuplašena osoba, ipak se odlučio za ekstremno agresivan gest - na protivnika, do smrti. Isključivo agresivnost - i u odnosu na protivnika, i u odnosu na sopstveni život...
Još jedan detalj u vezi sa ovim "iz života"...
U odredjenim borilačkim sistemima se vežbač odgaja kako bi dva istovremena sadržaja u ekstremnim okolnostima produktivno iskoristio. Radi se o paralelnom, istovremenom iskrsavanju sadržaja straha i agresivnosti. Podvlačim: paralelnom pojavljivanju, a ne uzročno-posledičnom. Cilj je preinačiti strah u agresivnost. Opet podvlačim: nije ideja potisnuti ili eliminisati strah u korist agresivnosti (kao jedine željene kategorije), već preinačiti (sublimirati). Ovaj proces "odgajanja" odredjenog stanja bića, se često sreće u odredjenim vojnim borbenim sistemima. Primer je Toyama Ryu Battojutsu - veština upotrebe japanskog mača koja je kreirana izmedju dva svetska rata na Toyama vojnoj akademiji (Rikugun Toyama Gakko) za potrebe vojske "na savremenom bojnom polju". Čest je bio slučaj konfrontacije diverzantskih jedinica naoružanih samo hladnim oružjem - katanama, protiv vatrenog oružja (mitraljeza npr.). Imao sam prilike da lično razgovaram sa jednim od instruktora čuvene elitne jedinice Yamashita Heidan Nanpo Kirikomitai (jamašitina južna specijalna udarna grupa) sa položajem u Kini i Mandžuriji od 1939. do 1944. Bili su konfrontirani protiv Kineza i Sovijeta. Veoma čest je bio slučaj pogibije u jedinici. Sa dotičnom osobom sam satima razgovarao o pojmu "Heijo shin" koji je bio osnova psihološke didaktike za odgajanje odredjenog agresivnog stanja bića. Heijo shin je zasnovan na aksiomi o paralelnosti agresivnosti i straha (a ne na tezi da agresivnost nastupa kao posledica straha). Takodje počiva na preinačenju straha u čin agresije, čemu prethodi "eksplozija" agresivne svesti...Kao mali satori...Sanzen, tačnije...
Takodje, u još jednom vojnom sistemu borbe, kao što je npr. Taktička Krav Maga, sistemu borbe prsa o prsa izraelske armije, postoje tzv. treninzi reakcije. Cilj ovih treninga je postizanje fizičkih i psiholoških "šok" okolnosti. Recimo napad desetak osoba na jednu punom snagom, sa punim kontektom...Teorijski pristup ovoj situaciji je fascinantno podudaran sa idejom heijo shin-a. Strah koji se pojavljuje istovremeno sa agresivnim impulsom neophodno je preformulisati u isključivu agresivnost...