Dvorovi u Srbiji kroz sliku i reč

4685staridvor.jpg


Kamen temeljac za Stari dvor, polozen je 12. januara 1881. godine. Kralj Milan Obrenovic ga je podigao za sebe, suprugu Nataliju i sina Aleksandra. Dvor je projektovao Aleksandar Bugarski. Ovaj arhitekta je autor i Narodnog pozorista, kao i pola Knez-Mihailove ulice. Posle njegove prerane smrti dvor je 1883. godine zavrsio arhitekta Jovan Ilkic, ucenik slavnog Hansena. Ukrasen mnogim kubetima, karijatidama, terasama, balkonima, grbovima smatran je za najlepsi dvor na Balkanu. U vreme kada je zavrsen, namestaj i sav enterijer u stilu rokokoa i renesanse, uraden je po porudzbini u cuvenoj beckoj firmi "Dvorska firma Porto i Fiks". U dvoru se nalazila ogromna biblioteka sa 10.000 knjiga i zimska basta u kojoj je kralj Milan rado boravio. Lepa dvorska kapela u vizantijskom stilu, nije mogla da ostane neprimecena.
Karadordevici su Stari dvor koristili za prijeme i zabave buduci da je imao luksuzan enterijer. Medutim, tokom Prvog svetskog rata je ozbiljno ostecen. U ovlas popravljenom zdanju zasedala je Narodna skupstina 1919. i 1920. godine. I tokom Drugog svetskog rata je prilicno stradao. Popravke su trajale do 1947. godine, posle cega je u njemu bio Prezidijum Narodne skupstine, Vlada FNRJ, Savezno izvrsno vece, a od 1961. godine Skupstina grada. Enterijer je uradio Aleksandar Dordevic, projektant Belog dvora. Nova narodna vlast se nije libila da angazuje dvorskog arhitektu za uredenje unutrasnjosti zdanja. Tadasnje renomirane arhitekte Dragisa Brasovan i Momcilo Belobrk su uradili spoljasnost, ali ne tako uspesno. Potpuno su izmenili ulaz i, prema nekima, sasvim ga unakazili. Mnogo umetnickog blaga je nestalo iz ovog dvora, poput slika Van Goga, Gogena, Sezana, koje je kralj Milan kupovao u Parizu. Osim toga, dvor je ostao bez dva kubeta prema basti i dvoglavog orla na kupoli. Tek 1997. godine u vreme kada je pokojni Zoran Dindic bio gradonacelnik, dvoglavi orao je vracen.
 
Poslednja izmena:
roimilanac4.jpg

Novi dvor, monumentalno zdanje na Andrićevom vencu, sa Starim dvorom, današnjom Gradskom skupštinom, povezuje lepo uređen park sa nedavno obnovljenom fontanom. Od 1950. godine Novi dvor koristili su Izvršno veće Srbije, Skupština Srbije (danas preko puta u Ulici kralja Milana), Predsedništvo Srbije i, najduže, predsednik Republike Srbije sa pratećim službama.

Novi dvor je građen za rezidencijalne potrebe dinastije Karađorđević u periodu između 1911. i 1922. godine. Kamen temeljac položen je 14. septembra 1911. u prisustvu kralja Petra I Karađorđevića, mitropolita Dimitrija, ministara, državnih savetnika i viših oficira. Do prekida u gradnji došlo je u toku prvog Balkanskog i Prvog svetskog rata. Zgrada je podignuta prema projektu poznatog beogradskog arhitekte Stojana Titelbaha (1877-1916) na mestu porušenog Dvorca prestolonaslednika Mihaila Obrenovića, koji je sagradio knez Miloš u toku svoje druge vladavine od 1858. do 1860. godine. U ovom objektu bilo je smešteno Ministarstvo spoljnih i unutrašnjih poslova sve do rušenja objekta 1911. godine.

Izgradnja dvora za Karađorđeviće, započeta pod nadzorom samog projektanta Stojana Titelbaha, u periodu do 1914. godine uglavnom je obuhvatala građevinske radove, ukrase na fasadama i stolariju. Prva velika oštećenja nastala su prilikom bombardovanja u toku Prvog svetskog rata, kada je zgrada direktno pogođena granatama. Opravke i zanatski radovi započeti su po završetku rata pod nadzorom arhitekte Momira Korunovića, a okončani u proleće 1921. Radove na uređenju enterijera i dekorisanju objekta izvodila je francuska firma "Bezije" u toku 1921. i 1922.
Zgrada Novog dvora, sa četiri etaže i karakterističnim ugaonim kubetom, predstavlja vredno arhitektonsko ostvarenje beogradskog graditeljstva posle Prvog svetskog rata. S obzirom na lokaciju, koju određuje ugao dveju ulica i denivelacija terena, svečani ulaz u Novi dvor projektovan je iz pravca Starog dvora, što se odrazilo i na arhitektonsku kompoziciju fasada koje su različito oblikovane u zavisnosti od funkconalnog rasporeda unutrašnjeg prostora, ali i od orijentacije u odnosu na neposrednu okolinu. U prizemlje se ulazilo iz pravca Starog dvora, preko monumentalnog stepeništa pod ovalnom kolonadom sa udvojenim stubovima. Stepenište je, preko ulaznog hola, vodilo do centralnog vestibila iz kojeg se moglo pristupiti velikom salonu i ostalim odajama raspoređenim oko vestibila: manjim salonima, trpezariji i pomoćnim prostorijama. Levo od ulaznog hola nalazilo se glavno stepenište, povezano sa vestibilom. Bočni, sporedni ulaz sa manjim stepeništem nalazio se sa gornje strane Dvorskog parka. Na prvom spratu bile su smeštene kraljeve i kraljičine privatne i radne prostorije: spavaće sobe sa pratećim odajama, kabineti, saloni, biblioteka i trpezarija. Na drugom spratu nalazili su se engleski i japanski salon, spavaće sobe i biblioteka. Nameštaj i uređenje prostora nose osobenosti stilova Luja XIV, Luja XV i Luja XVI.

Novi dvor je bio zvanična rezidencija kralja Aleksandra Karađorđevića od 1922. do 1933. godine, nakon čega je prema kraljevoj želji Dvor ustupljen Muzeju, koji se uselio u ovaj prostor u junu mesecu 1934. godine. Tom prilikom originalno delo arhitekte Titelbaha nije pretrpelo bitnije promene, izuzev prenamene unutrašnjeg prostora i osiromašenja enterijera uklanjanjem vajanih ukrasa i tapeta. Nasuprot unutrašnjem, spoljašnji izgled građevine ostao je neizmenjen.

Projekat adaptacije unutrašnjeg prostora za potrebe muzeja potpisali su arhitekti Dragiša Brašovan i Ivan Zdravković. Muzej, tada sa nazivom Muzej kneza Pavla, otvoren je za javnost 18. januara 1936. godine. U suterenu zgrade smeštene su radionice, laboratorije i fotografski atelje, dok su u prizemlju prikazane praistorijska, grčka, rimska i srednjovekovna zbirka. Prvi sprat bio je rezervisan za radove jugoslovenskih slikara i vajara XVIII i XIX veka. Zbirke muzeja nalazile su se u Novom dvoru sve do 1948. godine, kada je zgrada ustupljena Skupštini Srbije.

Bitne izmene u arhitektonskoj kompoziciji fasada, kao i u unutrašnjem rasporedu prostora, nastupile su tek u periodu od 1948. do 1950. godine, kada su preduzeti opsežni radovi preuređenja Novog dvora za potrebe Izvršnog veća Srbije, izvedeni prema projektu arhitekte Milana Minića. Glavne promene nastale su na delu zgrade, okrenutom prema Starom dvoru, gde je proširena ranija građevinska linija za 7,5 metara, tako da je kroz suteren, prizemlje i prvi sprat izvršeno proširenje objekta. U dograđenom delu formirana je svečana sala, a prostorije raspoređene oko centralnog vestibila pretvorene su u salone. Na uglovima krila zgrade dograđena su dva takozvana ohridska salona sa enterijerom izvedenim u duborezu.
Glavni ulaz u prizemlje orijentisan je iz pravca nakadašnje Dvorske bašte, a danas Pionirskog parka. Ista dispozicija prostora sprovedena je i na prvom spratu, izuzev prostora nove sale gde su porušene tavanice kako bi se dobila visina potrebna svečanoj sali. Na drugom spratu nalazi se posebno uređena velika terasa, popločana mermerom. Najočiglednije izmene vidljive su na fasadama objekta. Dogradnjom prema Starom dvoru, stvoreno je izduženo fasadno platno sa monotonim ritmom prozora i dugom kolonadom stubova.

Sličan utisak jednoličnosti ostvaren je i na fasadi prema današnjem Andrićevom vencu. Izgled ugaonog kubusa takođe je izmenjen tako što je na prerađenoj kupoli uklonjen postament sa okulusima i skulptura dvoglavog orla raširenih krila sa krunom. Na fasadnom platnu izvedene su lukarne, smanjena je visina luka i uklonjeni su visoki stubovi sa orlovima, čime je narušena vertikalnost ugla izvornog projekta arhitekte Titelbaha. U enterijeru su pojedini delovi ostali očuvani, naročito centralni hol – vestibil sa prilaznim hodnicima, kao i saloni prema Andrićevom vencu i ulici Kralja Milana.

Zgrada Novog dvora predstavlja najznačajnije ostvarenje arhitekte Stojana Titelbaha. Oblikovana u akademskom maniru sa elementima renesansne i barokne arhitekture, zgrada svojom monumentalnošću reprezentuje namenu objekta. U urbanističkom pogledu, objekat Novog dvora zajedno sa susednim palatama Starog dvora i Doma Narodne skupštine, čini ansambl značajnih javnih građevina Beograda i Srbije.

U njemu se danas nalazi Predsednistvo Srbije.
 
Poslednja izmena:
topcider2656mf.jpg


Konak Kneza Mihaila u Topčideru, ili mali konak kako se ponekad naziva, sagrađen je negde oko 1860. godine. Ovo zdanje u kome je knez Mihajlo samo povremeno boravio je krajnje jednostavno koncipirana zgrada sa niskim prizemljem i spratom prema ulici. Zbog nagiba terena na kome je izgrađen ovaj konak i sa parterom prema dvorištu, ovo zdanje ne ostavlja, kako ističe Nestorović, "utisak dvorca, ni po spoljnoj kompoziciji ni po dispoziciji osnove ". Spoljna kompozicija, prema ulici, "simetrična na glavnoj i bočnoj fasadi, sadrži već poznate romantičarske elemente: lizene, zupčasti friz, polu-kružne prozorske okvire" i dr. Prozori u prizemlju na glavnoj fasadi kasnije su zazidani pa danas predstavljaju samo prozorske niše. Projektanti i graditelji ovog zdanja nisu nam poznati ali nije isključeno, kako piše Nestorović, da ih je projektovao Jovan Ristić koji je bio nešto kasnije i načelnik Ministarstva građevina.
 
Idioti od Karaljordjevica su morali da sruse i taj dvorac da bi napravili nov, bas na tom mestu!Nije im bilo dovoljno sto su strusli najstariju zgradu kompleksa- veliki konak!Ko bi poverovao, bar u kasnije vreme, da je razlog bio brisanje uspomene na krvoprolice!?Ustvari, matori spletkaros koji je dosao na krvavi prestol nije mogao da spava u blizini te zgrade.


Evo dvora kralja Milana, koji je po meni najlepsi, odnosno bio najlepsi....vidi se prednji deo(ulaz), koji je znatno izmenjen posto su Karadjordjevici dozidali novi deo.

NEKADA...





SADA...(kupole sa krunama i dan, danas nisu vracene).

 
Svuda sam pisao pa cu i ovde....Prvenstveno smatram da treba da se rekonstruise veliki konak na prostoru na kome se nalazio(sa autenticnim rasporedom namestaja i pretstavom enterijera iz tog vremena) naravno, a koji danas zjapi.Ta zgrada bi bila idealno resenje za muzej Dinastije Obrenovic, i sdamim tim idealna kulturna i turisticka atrakcija.




 
Bilo bi to stvarno divno i jedino ispravno - nakon svega... Samo ko ce povesti inicijativu? Mi obicni ljudi ne mozemo tu nista... Oni sto sede gore trose pare radje na kvijar i putovanja po inostranstvu. Briga njih za konak i muzej!
Ili imas neke konkretne ideje / predloge?
 
Idioti od Karaljordjevica su morali da sruse i taj dvorac da bi napravili nov, bas na tom mestu!Nije im bilo dovoljno sto su strusli najstariju zgradu kompleksa- veliki konak!Ko bi poverovao, bar u kasnije vreme, da je razlog bio brisanje uspomene na krvoprolice!?Ustvari, matori spletkaros koji je dosao na krvavi prestol nije mogao da spava u blizini te zgrade.

Pa normalno kad mu savest nije bila cista!
 
Mnogi su toliko propali da je to neverovatno! Recimo taj u Beočinu...je totalno gotov! Tamo naravno niko ne živi, niti ga iko čuva. Može se ulaziti i izlaziti kako hoćeš... Neko renoviranje nikome ne pada na pamet...
I tako nam propada kulturna baština, što nigde na svetu nema! Takvi dvorci koštaju na zapadu milione evra!
 
Kraljevski i Beli dvor

kraljevskidvor.jpg

Stari ili Kraljevski dvor građen je u periodu od 1924. do 1929. godine po nalogu Aleksandra I Karađorđevića. Izgrađen je u srpsko-vizantijskom stilu, po projektima Živojina Nikolića i Nikolaja Krasnofa. Bio je dvor kralja Aleksandra I Karađorđevića i kralja Petra II. Konfiskovan je 1947, kad i ostalo imanje Karađorđevića, a 2001. godine Vlada SRJ vratila ga je naslednicima na korišćenje. U njemu živi prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević sa porodicom.

U okviru dvorskog kompleksa, na najvišem brežuljku Dedinja, na imanju površine od 135 hektara nalazi se i Beli dvor. NJegova izgradnja završena je 1936. godine po projektu Aleksandra Đorđevića. Renoviran je neposredno posle Drugog svetskog rata, a konačno uređen i opremljen za sadašnju namenu istovremeno sa Starim dvorom.

belidvor.jpg

Izgradnju Belog dvora započeo je privatnim sredstvima kralj Aleksandar I sa namerom da napravi rezidenciju za svoju trojicu sinova - prestolonaslednika Petra II i kraljeviće Tomislava i Andreja. Kralj nije doživeo završetak radova, pa je izgradnju Belog dvora okončao knez Pavle, koji ga je, kao ljubitelj umetnosti, opremio vrednim umetničkim predmetima. Pored Dvora sagrađeni su i kuhinja i garaža, koji su sa glavnim objektom povezani podzemnim tunelom. Knez Pavle je, pred početak Drugog svetskog rata, objektu dodao i podzemno sklonište.

U očekivanju punoletstva Petra II Karađorđevića, ovaj dvor koristio je knez Pavle sa porodicom, a posle Drugog svetskog rata služio je kao objekat u kome su se primali ugledni gosti iz inostranstva i održavale razne svečanosti.

Prema svedočenju nekadašnjeg upravnika dedinjskih dvorova, Beli dvor projektovan je i izgrađen kao privatna porodična kuća, po ugledu na slične u Francuskoj i Engleskoj. To je, smatra se, relativno skromna kuća sa ravnim krovom i fasadom od cement maltera sa belim mlevenim kamenom. Po sredini ravnog krova izgrađen je svetlarnik sa metalnom konstrukcijom i ulošcima od prizma stakla.

Arhitekta Aleksandar Đorđević sagradio je tri apartmana, za svakog kraljevića po jedan, dva apartmana za goste, zajednički svečani salon, jedan manji damski salon, pet soba, svaka sa kupatilom za osobe iz svite. Pored toga, tu je velika zajednička svečana trpezarija, a na drugom spratu na mansardi je devet soba za ličnu poslugu. Na mansardi se, pored pomoćne biblioteke, nalazi prostorija za veš, kao i soba sa čeličnim ormanima za čuvanje krzna. Stepenice i galerija su obložene zaštitnom ogradom od livenog gvožđa sa rukohvatima od pozlate.

ulaznisalonkraljevskogd.jpg

Ulazni hol Kraljevskog dvora.

plavisalon.jpg

Plavi salon Kraljevskog dvora na Dedinju opremljen u baroknom stilu.

trpezarija.jpg

Trpezarija Kraljevskog dvora.

radnasoba.jpg

Radna soba kralja Aleksandra.

sobasapata.jpg

Salon za razgovore u suterenu Kraljevskog dvora na Dedinju, tzv. Soba šapata. Zidove i tavanicu su oslikali ruski umetnici, emigranti. Česma u ovoj prostoriji je replika iste koja se nalazi u Zimskom dvorcu u Rusiji.

fontana.jpg

Fontana Sobe šapata.

bioskop.jpg

Sala za projekcije u suterenu Kraljevskog dvora. Ovo je ujedno bio i prvi privatni bioskop na Balkanu tog vremena. Zidove i tavanicu su oslikali ruski umetnici - emigranti.. Zelena boja nije slučajna, njom se hteo pojačati osecaj iluzije.

bilijarsala.jpg

Sadašnja bilijar sala u suterenu Kraljevskog dvora na Dedinju a nekadašnji vinski podrum. Zidovi su oslikani događajima iz jedne epske pesme pretkosovskog ciklusa.

ulazbelidvor.jpg

Ulaz u Beli dvor.

ulazbelidvor2.jpg

Ulazni hol Belog dvora.

kaminbelidvor.jpg

Kamin ulaznog hola Belog dvora.
 

Back
Top