DiVljA
Elita
- Poruka
- 15.398
"Oprostite mi što sam loše volio. Ne. Što loše volim. Za standarde svoga Boga.
Nebo leži prošarano. Ja sežem za sadržajem kojeg stvaram i razaram.
Igraju - kvanti u polju. Igraju skrivača, lova, dječjeg mirisnoga kova.
Dom su samo ljudi, a uspomene grabe - nepravedne.
Knjige ne gore, niti pale. Znanje ostaje u njima, jer djelo ne klizi van korica.
Sretan je onaj koji zna, koji ima samo jedno, jedno što zna, jedno što voli, jedno što vidi.
Ne dva, ne dvadeset, ne dvjesto. Samo on je sretan.
Nebo je tmurno. I teško onome koji želi mnogo.
Tisuće lica, dvije tisuće očiju. Dvije stotine tisuća želja.
Energija Masa. Masonska loža snova – pripadnosti - o jednome, o prečacu, o čudnoj sreći.
Ja - ekskomuniciran profesor ljubavi – ljubavnik sebe samoga - ja ne znam ništa o njoj - o ljubavi.
Čuo sam za nju. Mnogi ju dozivaju, zazivaju, kunu i proklinju. Svašta, baš svašta o njoj govore.
Mislim da sam se družio s njom kao mlado biće, igrao u travi, mirisao joj kosu. Lovio joj leptire i stavljao u stomak. Nisam postao ona, iako mi je dala sve. Dala mi je da joj ljubim obraz, kosu da joj mrsim, mirišem, brao sam koštice, trnje i ogrebotine sa njenoga stabla spoznaje mladosti i zla. Dala mi je sunce da gledam. I primao sam poklone, svakoga dana.
Ništa nisam dao zauzvrat. Nikada. Čak niti sad, ja ne mogu vratiti nešto. Nemam što.
Mislim da sam mnogo mislio o njoj – sada kao manje mlađi. Ona ne zna ništa o meni, ali ona zna za mene. Čula je vjetrom. I granama. I čeka na me. Smije mi se. Okrenuti mi leđa može.
Ona je žrtva, a ja ne poznajem niti jednu žrtvu. Jer smo si daleki. Ja poznajem samo vjetar, i ideje, i ideju dobrote…ništa više. Ja ne znam voljeti."
autor teksta moj drugar Robi
Znate li da volite i da li ste nekog lose voleli i kako?
Nebo leži prošarano. Ja sežem za sadržajem kojeg stvaram i razaram.
Igraju - kvanti u polju. Igraju skrivača, lova, dječjeg mirisnoga kova.
Dom su samo ljudi, a uspomene grabe - nepravedne.
Knjige ne gore, niti pale. Znanje ostaje u njima, jer djelo ne klizi van korica.
Sretan je onaj koji zna, koji ima samo jedno, jedno što zna, jedno što voli, jedno što vidi.
Ne dva, ne dvadeset, ne dvjesto. Samo on je sretan.
Nebo je tmurno. I teško onome koji želi mnogo.
Tisuće lica, dvije tisuće očiju. Dvije stotine tisuća želja.
Energija Masa. Masonska loža snova – pripadnosti - o jednome, o prečacu, o čudnoj sreći.
Ja - ekskomuniciran profesor ljubavi – ljubavnik sebe samoga - ja ne znam ništa o njoj - o ljubavi.
Čuo sam za nju. Mnogi ju dozivaju, zazivaju, kunu i proklinju. Svašta, baš svašta o njoj govore.
Mislim da sam se družio s njom kao mlado biće, igrao u travi, mirisao joj kosu. Lovio joj leptire i stavljao u stomak. Nisam postao ona, iako mi je dala sve. Dala mi je da joj ljubim obraz, kosu da joj mrsim, mirišem, brao sam koštice, trnje i ogrebotine sa njenoga stabla spoznaje mladosti i zla. Dala mi je sunce da gledam. I primao sam poklone, svakoga dana.
Ništa nisam dao zauzvrat. Nikada. Čak niti sad, ja ne mogu vratiti nešto. Nemam što.
Mislim da sam mnogo mislio o njoj – sada kao manje mlađi. Ona ne zna ništa o meni, ali ona zna za mene. Čula je vjetrom. I granama. I čeka na me. Smije mi se. Okrenuti mi leđa može.
Ona je žrtva, a ja ne poznajem niti jednu žrtvu. Jer smo si daleki. Ja poznajem samo vjetar, i ideje, i ideju dobrote…ništa više. Ja ne znam voljeti."
autor teksta moj drugar Robi
Znate li da volite i da li ste nekog lose voleli i kako?
Poslednja izmena:
....
