inagadadavida
Poznat
- Poruka
- 9.864
Jedan od pravednika u proslim ratovima je i Srđan Aleksić, vojnik koga su ubili njegovi saborci jer im se suprotstavio kada su na ulici krenuli da ubiju njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja.
Nasrnuli su na Aleksića i pretukli ga kundacima.
Podlegao je povredama 27. januara, 1993 godine.
Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:
"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
Advokat osuđenih za ubistvo na suđenju je rekao:
"Tako mu i treba kada je branio balije".
Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Nema ga u spiskovima heroja. Pored silnih spomenika do sada podignutih u Trebinju nema Srđanovog.
Od svojih poznanika Trebinjaca nisam čuo ništa o ovom događaju.
Nema ga ni u romantičnim pričama Mome Kapora o Hercegovini za prošlog rata.
Televizija RS je emitovala direktne prenose raznih svetkovina iz Trebinja, grada mladosti, sporta, kulture, religije i opet, ni riječi ili vrlo malo o Srđanu.
Što i nije toliko važno. Pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koje bi mu neko posvetio.
Važno je koliko mjesta u našim srcima i molitvama svih nas ima za Srdjana Aleksića, a odgovor ćemo dobiti jednostavno.
Na našoj savjesti je samo da izabere i pomisli: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost", ili „Tako mu i treba kada je branio balije".
Sredine nema, ili ćemo izabrati da budemo ljudi ili ćemo biti ništavila i ponovo ubiti Srđana Aleksića.
Ovaj tekst neka podseti nesoj kako se ponasa pravi srbin, i kako se nesoj koji misli da je krstenica dovoljna da bi se nazvao srbinom ponasa kada naidje na ljudsku i moralnu velicinu dostojnu srbina ...........nesoj ubije.......