Pravila igre

MilgredBulf

Aktivan član
Poruka
1.143
Da li insistirate na tome da vasa deca 100% postuju pravila igre tj. socijano prihvatljiva pravila ili cete ga pustiti da po nekad malo skrene od njih. Posto je jasno da deca roditelja koji ne insistiraju 100% na pravilima igre nego razmisljaju po sistemu "Sto ostali da budu bolji od mog deteta", misleci ako oni koji rade van pravila prolaze bolje i za to nema sankcija sto da njihovo dete radi po pravilima i prolazi gore.

Naravno ne mislim na kradje, ubistva, dilovanja droge i slicne kriminalne radnje.
 
Sta su to pravila igre?
Cije igre?
Cija pravila?

Razmisli o tome pre nego sto postavis pitanje ostalima.....

Mislim na razliku izmedju zakonskih pravila i socijalno prihvatljivih pravila. Kod nas ljudi cesto puste svoju decu da otskoce sitno od zakonskih pravila (ne ide mu se u skolu ajde da mu opravdam da se malo odmori, puskice i tako sitnije stvari) iz razloga sto je to otskakanje prosto socijalno prihvatljivo i sto zaduzeni organi na to ne obracaju paznju.

Naravno tu je i urgiranje za ocene i tome slicno.
 
Pa ovo što si naveo/navela je potpuno neprihvatljivo. Nikada ne bih podsticala dete da prepisuje, vara za ocene, urgirala, puštala ga da ne ide u školu iz nekog ćefa. Prvo, ako ide redovno u školu stvara sebi osećaj obaveze. Uči se da poštuje obaveze i to mu može samo pomoći, pošto se čovek lako navikne na lagani život. Zato je bitno učiti dete disciplini. I ne mislim da to ikome škodi. Varanje stvara nesvest o vrednostima i odgovornosti, što takođe nije dobro.
Svoju decu ću učiti da ne treba da se drže društvenih normi kao pijan plota, u smislu da zaborave na život i dušu u želji da urade sve u pravo vreme, ali neću dozvoliti da neke norme, koje su korisne, izbegavaju. Nisu te drutvene norme izmišljene za mučenje ljudi, barem većina nije, već one formiraju čoveka. Ne želim bitangu da stvaram, već zrelog, samostalnog čoveka. A to zahteva osećaj odgovornosti, pravičnosti, a ne podrazumeva tupavost i ograničenost.
 
..e, sad sam se setila:
ne mogu cerku da nateram da se ne shvercuje u autobusu, kao vecina njenog drushtva..
..jedino kada bih ishla sa njom svuda i terala je da ponishti kartu..

..ali i dalje negodujem i pitam svaki put,
i dosadih sa prichom da nema prava da dobija dzabe
kao i da bi, kad bi svi tako radili, gradski prevoz bankrotirao i bio ukinut....
 
Ja govorim ljudi o razlici izmedju zakonskih pravila i drustvenih pravila koja se kod nas cesto razilaze. Jer sprovodioci zakona cesto zakon ne primenjuju jer je prosto neka radnja postala toliko drustveno prihvatljiva da je postala pravilo. Dakle pitanje je DRUSTVENE ili ZAKONSKE norme.
 
Ja govorim ljudi o razlici izmedju zakonskih pravila i drustvenih pravila koja se kod nas cesto razilaze. Jer sprovodioci zakona cesto zakon ne primenjuju jer je prosto neka radnja postala toliko drustveno prihvatljiva da je postala pravilo. Dakle pitanje je DRUSTVENE ili ZAKONSKE norme.

Ja ovo stvarno ne razumem. Morao bi primer da mi daš, pošto ja ne znam šta je to zakonom prihvatljivo, a društveno ne i obrnuto. Ne shvatam.
 
..mama pravda tri dana izostajanja iz shkole pred pismeni iz matisha..
..citiram: "da dete vezba i ne zamara se glupostima" .. :neutral:

..tata pravda ponedeljak prepodne, zato shto je sedmak doshao
u nedelju u pola chetiri ujutru mrtav pijan kuci sa zurke..
..citiram: "..delija nash, bolje nego da bude tunjavi shtreber.." :roll:
 
Ја сам преписивала на контролним, и правила пушкице, и знала да збришем са часа, и знала да фалисфикујем оправдање ако затреба, и, рецимо, никада нисам радила домаћи из латинског увек само преписивала од оних који су редовно радили, али сам зато свима редом цртала радове из ликовног...и на факсу сам умела да препишем, и да шапућем другима...и увек је све то било у мери ђачког несташлука и сналажења.
Тако учим и своју децу.У животу није довољно бити само вредан, понекад је важно бити и сналажљив..;)..али не прећи меру.
 
Ја сам преписивала на контролним, и правила пушкице, и знала да збришем са часа, и знала да фалисфикујем оправдање ако затреба, и, рецимо, никада нисам радила домаћи из латинског увек само преписивала од оних који су редовно радили, али сам зато свима редом цртала радове из ликовног...и на факсу сам умела да препишем, и да шапућем другима...и увек је све то било у мери ђачког несташлука и сналажења.
Тако учим и своју децу.У животу није довољно бити само вредан, понекад је важно бити и сналажљив..;)..али не прећи меру.
Slazem se sa svim shto si napisala, ja moju decu ucila obrnuto, ne sme da se prepisuje, ne sme pushkice, nemojda ti shapucu, crtaj sam, pishi sam...Deca se borila, bore se josh uvek, a nekima mame, tetke, ujne, crtale, radove, pisale pismnene sastave pa samo prepishu, ta deca bila vrednovana, isticana, pohvaljena na roditeljskim sastancima...Kako je to strashno, znash sve a ne mozesh da kazesh.Tako da te potpuno podrzavam, pored svega vrlo je bitna snalazljivost u zivotu, ne mora sve da bude po pravilima, pa mi bi onda bili robori.:roll:
 
Naravno da ne branim neke od tih sitnica:confused:
Bolje je da mi kazu da ne zele ili iz nekog razloga ne mogu da idu u skolu,pa da ja to lepo oprevadam(ovo se tice starije,mladji jos ne ide),nego da ide ko zna gde,i upadne u jos veci problem ako falcifikuje ili ne donese opravdanje:(
Naravno,ne podrzavam da tto radi svaki treci dan,niti pravdam dve nedelje izostanaka...Ali dan-dva naravno;)
I verujem da im je tesko ponekad.
Ja to razumem.
E sad prepisivanje...Imam ja jednu zanimljivu pricicu,posto su mene mama i tata vaspitavali da to NIKADA ne radim:lol:
Sestra i ja smo odrasle u duhu da sve sto je malo ''ukradeno''ne valja,stigne te neka kazna,pre ili kasnije se olupa o glavu...Ok,sve je to na mestu,a najbolje od svega je sto sam ja u sve to doslovce(za razliku od moje seke)verovala:lol:
Srednja skola-meni jezici ne idu,ne idu,pa ne idu.
Prosto mrzim drustvene nauke i jezike-sve sto ima veze sa tim ja prosto ne mogu da shvatim:roll:
Ucim,ponavljam trudim se-dzaba kada su svi ispred mene,jezik je opet bitan bio ti ovaj ili onaj smer,bio ti dobar ili los djak.
Nikada do tada nisam prepisivala,mislila sam da ja to treba stavrno da naucim(u sustini tacno),da trebam i moram ocenu da dobijem iskljucivo svojim znanjem(u sustini to je mozda i tacno ali ne i prakticno jer sam mogla okinuti)
Radim domace,pisem sastave,to ne lici ni na sta ajde vidi se moj trud-onda me profesorka ubije u pojam sa konevrzacijom-i ja vise ne znam gde cu i kud cu.
Kaze profanka:Pozslednja sansa za nekoliko nas nesrecnika od kojih sam ja najveci:lol:
Ponedeljak,sedmi cas-pisemo neki sastav i radimo neki test:roll:
I imam tri dana...do sada,kada sam imala i trideset dana ja opet upropastim nesto...prosto ne znam,ne shvatam u zaostatku sam-kao sto imam hemiju,fiziku,matis,sviranje i pevanje u malom prstu-za sve ostalo sam idiot:roll::rotf:
I nagovara mene drugarica iz razreda daj da ti pomognem...sescu iza tebe,znam sve PREVARICEMO je nekako:sad2:
Ubedjivala me,ubedjivala....na kraju-prodjoh ja;)
Da sam ucila-jesam.
da sam naucila-nisam.
Ali da se nisam trudila-ne moze se reci:mrgreen:
 
Ја сам преписивала на контролним, и правила пушкице, и знала да збришем са часа, и знала да фалисфикујем оправдање ако затреба, и, рецимо, никада нисам радила домаћи из латинског увек само преписивала од оних који су редовно радили, али сам зато свима редом цртала радове из ликовног...и на факсу сам умела да препишем, и да шапућем другима...и увек је све то било у мери ђачког несташлука и сналажења.
Тако учим и своју децу.У животу није довољно бити само вредан, понекад је важно бити и сналажљив..;)..али не прећи меру.
Ne slazem se, bez obzira sto to nazivas snalazljivoscu i imas granicu mere za tu snalazljivost.
Ne bih mogao da smatram opravdanim da kao roditelj dam savet da moje dete napravi ''snalazljivost''.
Mozda bih i mogao da pomislim da bi tako bilo bolje, mogao bih da pomislim da bih ja tako uradio, ali da dam uputstvo za delovanje - ne mogu.
Mozda cu jednom promeniti misljenje, mozda cu u nekoj situaciji proceniti da je ovaj moj stav vredan redukovanja - ali sada je ovako. Ne mogu se zakleti ni u sta, cak ni pred vama koje svakodnevnom lazem svojim budalastinama.

Moje je da dete ucim onome sto je dobro i ispravno, moje je da ga naucim kako treba, moje je da ga osposobim da bude bolje od mene.
Sve ono o cemu ti govoris, moje ce dete vec nauciti od drugih. Za to ne treba da se brinem.
Ali ko ce ga nauciti dobru, ako ga ne naucim ja?

I mene su moji ucili samo dobrom, pa opet ne mislim da sam dobar covek. Nije nikakva komplikacija nauciti i uraditi lose stvari.

Naravno, da bih predupredio nadmudrivanje oko trazenja situacija koje bi dokazale da sam ipak, cak i u ovom trenutku, spreman da odstupim od ovoga o cemu govorim, odmah cu reci da postoje takve situacije - podrzao bih svoje dete da ne ode u rat, stavise sve bih ucinio da do toga ne dodje. I sve ostale situacije koje bi ugrozile zivot ili zdravlje deteta bih isto tretirao.
 
Mislim na razliku izmedju zakonskih pravila i socijalno prihvatljivih pravila. Kod nas ljudi cesto puste svoju decu da otskoce sitno od zakonskih pravila (ne ide mu se u skolu ajde da mu opravdam da se malo odmori, puskice i tako sitnije stvari) iz razloga sto je to otskakanje prosto socijalno prihvatljivo i sto zaduzeni organi na to ne obracaju paznju.

Naravno tu je i urgiranje za ocene i tome slicno.

Sve je stvar licnog izbora i procene.... sve radim u skladu sa svojom savescu i sa dobrim namerama, tako da meni ta pravila igre su potpuno identicna sto se tice zakona i sto se tice drustva.
 
Mogu ja, mogu ja? Mene moji vaspitali da budem poštenjačina i da dobijem keca kad ne uradim domaći, i da je kukavički zbrisati iz škole kad nešto ne naučiš nego treba stoički podneti da dobiješ 1, pa posle sesti i naučiti....
Prepisivala sam u srednjoj... na faksu mi to stvara veći stres (sam taj čin prepisivanja) nego da lepo okinem ispit, naučim i položim.... Zato sam kao debil gubila mnogo energije na ispitima koji se tradicionalno prepisuju, generacijama unazad (mislim da su toga i profesori svesni) jer sam nesposobna da prevarim na ispitu :dash:
I debelo ću da razmislim kako ću vaspitati svoje dete!
 
Нисам преписивала, али сам шапутала другима, цртала им радове из ликовног и слала цедуљице са тачним одговорима. Нису ме родитељи учили да радим то што јесам, не учим своју децу да преписују, не радим им домаће, не цртам радове..
Али, ако дође кући и каже да је преписао, нека је.
Једном ме је син замолио да му правдам дан јер није спреман за час. Рекла сам да хоћу, али да се то не понови. Може једном годишње. И не сматрам то нечим лошим.

Мени је тата правдао дан кад смо нас 17 побегли из школе целог дана. Кад сам стигла кући и рекла шта смо и зашто урадили, он ишао да објасни разредном како није у реду да неко тако малтретира ђаке да 17 вуковаца побегне из школе...и свима нам било оправдано. И не мислим да сам зато лошији човек, а била узоран ђак, и студент... и ћерка. :)
 
Ne slazem se, bez obzira sto to nazivas snalazljivoscu i imas granicu mere za tu snalazljivost.
Ne bih mogao da smatram opravdanim da kao roditelj dam savet da moje dete napravi ''snalazljivost''.
Mozda bih i mogao da pomislim da bi tako bilo bolje, mogao bih da pomislim da bih ja tako uradio, ali da dam uputstvo za delovanje - ne mogu.
Mozda cu jednom promeniti misljenje, mozda cu u nekoj situaciji proceniti da je ovaj moj stav vredan redukovanja - ali sada je ovako. Ne mogu se zakleti ni u sta, cak ni pred vama koje svakodnevnom lazem svojim budalastinama.

Moje je da dete ucim onome sto je dobro i ispravno, moje je da ga naucim kako treba, moje je da ga osposobim da bude bolje od mene.
Sve ono o cemu ti govoris, moje ce dete vec nauciti od drugih. Za to ne treba da se brinem.
Ali ko ce ga nauciti dobru, ako ga ne naucim ja?

I mene su moji ucili samo dobrom, pa opet ne mislim da sam dobar covek. Nije nikakva komplikacija nauciti i uraditi lose stvari.

Naravno, da bih predupredio nadmudrivanje oko trazenja situacija koje bi dokazale da sam ipak, cak i u ovom trenutku, spreman da odstupim od ovoga o cemu govorim, odmah cu reci da postoje takve situacije - podrzao bih svoje dete da ne ode u rat, stavise sve bih ucinio da do toga ne dodje. I sve ostale situacije koje bi ugrozile zivot ili zdravlje deteta bih isto tretirao.

Бојим се да не будем погрешно схваћена: наравно да не учим своје дете како се фалсификује оправдање, нити пред њим признајем да сам то радила...:rumenko:

Али, не буним се када видим да прави пушкице, или ако призна да је мало вирила у туђ контролни... Кажем: ''Ок, али ако те увате знаш шта ти следи!''
 
Ја сам преписивала на контролним, и правила пушкице, и знала да збришем са часа, и знала да фалисфикујем оправдање ако затреба, и, рецимо, никада нисам радила домаћи из латинског увек само преписивала од оних који су редовно радили, али сам зато свима редом цртала радове из ликовног...и на факсу сам умела да препишем, и да шапућем другима...и увек је све то било у мери ђачког несташлука и сналажења.
Тако учим и своју децу.У животу није довољно бити само вредан, понекад је важно бити и сналажљив..;)..али не прећи меру.

Ja se sa ovim potpuno slazem!
 

Back
Top