Pantelija S. Milisavljević i već prema ovome je kon troverzna ličnost, ali se prava slika o njemu dobija
tek kada se slože svi djelići njegove biografije. Rođen u opskurnoj kragujevačkoj radničkoj familiji, već
od rane mladosti svojim kriminalnim ponašanjem postaje poznat pravosudnim organima. Za vrijeme
izdržavanja trogodišnje robije u Lepoglavi, Pantelijini zatvorski drugovi ukazuju mu na njegovu
frapantnu sličnost sa tada već poznatim Kusturicom. Nakon izlaska iz zatvora, Milisavljević je pokušao
da tu sličnost unovči, imitirajući bosanskog redatelja po palanačkim kafanama širom južne Srbije. Tu
ga jednom prigodom primjećuje Sejdo Bajramović koji to odmah dojavljuje Šešelju. Dovode Panteliju u
Beograd, i nakon što oduševljeni Milošević daje zeleno svjetlo, sve je spremno za provođenje plana
Đurđevdan, kako je Mirjana Milošević kumovala ovoj akciji.
Nakon svega ovog, imali smo samo jedan cilj - pronaći pravog Emira Kusturicu. Poslije dvije sedmice
napornog rada, trud nam se isplatio! Emir je pristao da porazgovara s jednim od naših novinara.
Susret se zbio za vrijeme policijskog sata, u unutrašnjosti jednog porušenog sarajevskog kina, u
ambijentu koji je bio Emirovo dirljivo podsjećanje na svoje sineastičke prve korake. Kada smo se
nakon čekanja već pobojali da od susreta neće biti ništa, iznenadno se pojavljuje Emir u pratnji trojice
šutljivih bosanskih oficira. Više nema nikakve sumnje, pred nama je lično Emir Kusturica! Vidno
smršao, sa podočnjacima i pokojom borom više, kudrave kose skupljene u rep, šeretski se osmjehuje
pročitavši zapanjenost na našim licima. Nudi nas cigarom i počinje priču. Govori brzo i odsječno,
stalno pogledajući na sat. I već nakon deset minuta razgovor je gotov. Emir žuri u novu akciju, i
zajedno sa svojim ljudima nestaje onako brzo i neprimjetno kao što su i došli. Prenosimo vam
najzanimljivije dijelove Emirove priče.
Moj burazeru, sve ti je počelo poslije Doma za vešanje kada me je Slobo, a koristeći se mojom obitelji,
ucijenio da radim za njega. Nije mi bilo druge do preći u ilegalu, inače bi me ubili. Odmah sam se
povezao sa ovdašnjim patriotskim pokretom i započeo pripreme za odbranu naše zemlje. I eto, i sam
znaš kako je dalje išlo. Sada sam borac naše armije i radim na svim linijama. Ma, ljudi, izdržaćemo do
kraja, ima da bradonje otjeramo do Drine. Ali, najteže mi padaju ove laži o meni i to što po dunjaluku
radi taj moj dvojnik. Boli me to što raja konta da sam to zaista ja. Pa zar bih ja toliko pljuvao na svoju
Bosnu i pravio četnicima FEST u Beogradu, zar bih ja podržavao onog četničinu Slobu? Ali neka, sve
će uskoro izaći na vidjelo, istina mora da pobijedi! I svi ovi miševi što su pisali protiv mene, ima da
dobiju svoje. Reci tom svom Jergoviću da ću mu diktafon u žvalje nabiti. A Paskaljević će pojesti svoja
muda, to neka se zna - završava Emir svoju priču, dajući glavom znak ljudima da je vrijeme da krenu.
Ovo je svakako samo jedan mali dio cijele misterije. Mnogo detaljnije o ovom pročitat ćete u sljedećem
broju, možda i u ekskluzivnom razgovoru sa Emirom. A ako ne vjerujete, do tada pogledajte
fotografije. Ako laže koza, ne laže rog.
DANI, 03. 04.2008. specijani broj Sjecas li se Sarajeva