Emir Kusturica

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Prvi put objavljeno u Danima u januaru 1993:

Ekskluzivno - Ko je zapravo Emir Kusturica
Abdulah Sidran: Enigma zvana Pantelija S. Milisavljević
Nakon dugog istraživanja, Koksara prva javnosti saopštava senzacionalnu vijest. Emir
Kusturica nije Emir Kusturica. Dok se pravi Emir hrabro bori na fronti oko Sarajeva, četnički
ideolozi manipulišu njegovim likom i djelom. Zašto se Emir skriva? Ko igra njegovu ulogu? Da
li je vrijeme da javnost konačno dozna dugo zataškavanu istinu?
Do Emira Kusturice, borca jedne od ovdašnjih brdskih brigada, nije bilo nimalo lako doći. Jer, čovjek
koji je u svijetu ostao zapamćen kao redatelj, sada već klasika evropske kinematografije i kao jedna od
najkontroverznijih ličnosti na političkom terenu nekadašnje Jugoslavije, još od marta mjeseca nalazi se
u prvim redovima odbrane grada od srpskog, fašističkog agresora.
Ova informacija je poput pravog VBR-a nedavno odjeknula u sarajevskim kuloarima, a Koksara je ta
koja će prva javnosti prezentirati ovu senzacionalnu i uzbudljivu povijest, u momentima svojom
dramaturgijom nalik na pravi triler.
Sve je počelo kada je prije mjesec dana naša patrola uhvatila dvojicu četnika koji sada svoje dane
provode u Vojnom zatvoru "Viktor Bubanj", iščekivajući suđenje za svoja zlodjela. Jedan od njih,
tridesetosmogodišnji Milentije Bizetić, bivši bravar iz Pančeva, privukao je pažnju istražnih organa
svojom neobičnom pričom kako je njegova jedinica krajem novembra u borbi zarobila nikog drugog do
Emira Kusturicu, našeg slavnog redatelja. Iako četnici nisu mogli izvući nikakvo priznanje iz tog
stasitog momka odjevenog u maskirnu uniformu sa oznakom Armije RBiH, Bizetić se kleo da je u
pitanju bio Kusturica. Nakon dva dana zarobljeništva, prema Bizetićevim riječima, Kusturica je izveo
spektakularni bijeg, pri tome likvidiravši petoricu četnika i uništivši im skladište municije.
Iako smo bili skloni da ovu priču pripišemo fantazijama pijanog četičkog uma, sasvim slučajno i
neočekivano potvrda nam je došla od jednog visokog oficira naše armije. Nakon što je uz zagonetni
osmijeh saslušao našu priču, izrekao je tvrdnju koja je zapanjila sve trudbenike Koksare. "Nije u
pitanju laž. Emir ne samo da je jedan od najhrabrijih boraca u našim redovima već je jedan od
organizatora Zelenih beretki" - rekao nam je dotični oficir. Iako sa skepsom, odlučili smo da ovu izjavu
uzmemo zaozbiljno. Prvo pitanje koje se time nametalo, bilo je pitanje identiteta čovjeka koji se krije
pod imenom našeg slavnog sugrađanina i koji po svijetu snima filmove, šurujući istovremeno sa
srpskim kolovođama. Povodom toga odmah smo aktivirali naše ekipe u Parizu i Beogradu. Nakon
tegobnog istraživanja, poslali su izvještaj koji je prevazilazio i našu najluđu maštu.
Naime, Emir Kusturica koji je nedavno u svijetu održao premijeru svog novog filma, ustvari je niko
drugi do najobičniji dvojnik i marioneta u rukama velikosrpske ekspanzionističke politike, stanoviti
Pantelija S. Milisavljević. Pantelija sa uspjehom "glumi" Kusturicu već duže od godinu dana, širom
svijeta crneći našu državu i šireći smrad dedinjskog nacionalizma. Iza njega stoji perfektno
organizirana mašinerija kojom rukovodi lično Vojislav Šešelj, čovjek koji je zadužen i za pisanje
Pantelijinih izjava kojim ovaj sablažnjava evropsku javnost. Agilni Šešelj se potrudio da za Panteliju
nađe i redateljsku pozadinu, pa je Emirov navodni novi film Pantelija režirao po uputama Gorana
Paskaljevića. Paskaljević pak sve upute daje iz Pantelijinog logističkog centra, smještenog u jednom
od zloglasnih podruma Miloševićeve vile na Dedinju.
 
Pantelija S. Milisavljević i već prema ovome je kon troverzna ličnost, ali se prava slika o njemu dobija
tek kada se slože svi djelići njegove biografije. Rođen u opskurnoj kragujevačkoj radničkoj familiji, već
od rane mladosti svojim kriminalnim ponašanjem postaje poznat pravosudnim organima. Za vrijeme
izdržavanja trogodišnje robije u Lepoglavi, Pantelijini zatvorski drugovi ukazuju mu na njegovu
frapantnu sličnost sa tada već poznatim Kusturicom. Nakon izlaska iz zatvora, Milisavljević je pokušao
da tu sličnost unovči, imitirajući bosanskog redatelja po palanačkim kafanama širom južne Srbije. Tu
ga jednom prigodom primjećuje Sejdo Bajramović koji to odmah dojavljuje Šešelju. Dovode Panteliju u
Beograd, i nakon što oduševljeni Milošević daje zeleno svjetlo, sve je spremno za provođenje plana
Đurđevdan, kako je Mirjana Milošević kumovala ovoj akciji.
Nakon svega ovog, imali smo samo jedan cilj - pronaći pravog Emira Kusturicu. Poslije dvije sedmice
napornog rada, trud nam se isplatio! Emir je pristao da porazgovara s jednim od naših novinara.
Susret se zbio za vrijeme policijskog sata, u unutrašnjosti jednog porušenog sarajevskog kina, u
ambijentu koji je bio Emirovo dirljivo podsjećanje na svoje sineastičke prve korake. Kada smo se
nakon čekanja već pobojali da od susreta neće biti ništa, iznenadno se pojavljuje Emir u pratnji trojice
šutljivih bosanskih oficira. Više nema nikakve sumnje, pred nama je lično Emir Kusturica! Vidno
smršao, sa podočnjacima i pokojom borom više, kudrave kose skupljene u rep, šeretski se osmjehuje
pročitavši zapanjenost na našim licima. Nudi nas cigarom i počinje priču. Govori brzo i odsječno,
stalno pogledajući na sat. I već nakon deset minuta razgovor je gotov. Emir žuri u novu akciju, i
zajedno sa svojim ljudima nestaje onako brzo i neprimjetno kao što su i došli. Prenosimo vam
najzanimljivije dijelove Emirove priče.
Moj burazeru, sve ti je počelo poslije Doma za vešanje kada me je Slobo, a koristeći se mojom obitelji,
ucijenio da radim za njega. Nije mi bilo druge do preći u ilegalu, inače bi me ubili. Odmah sam se
povezao sa ovdašnjim patriotskim pokretom i započeo pripreme za odbranu naše zemlje. I eto, i sam
znaš kako je dalje išlo. Sada sam borac naše armije i radim na svim linijama. Ma, ljudi, izdržaćemo do
kraja, ima da bradonje otjeramo do Drine. Ali, najteže mi padaju ove laži o meni i to što po dunjaluku
radi taj moj dvojnik. Boli me to što raja konta da sam to zaista ja. Pa zar bih ja toliko pljuvao na svoju
Bosnu i pravio četnicima FEST u Beogradu, zar bih ja podržavao onog četničinu Slobu? Ali neka, sve
će uskoro izaći na vidjelo, istina mora da pobijedi! I svi ovi miševi što su pisali protiv mene, ima da
dobiju svoje. Reci tom svom Jergoviću da ću mu diktafon u žvalje nabiti. A Paskaljević će pojesti svoja
muda, to neka se zna - završava Emir svoju priču, dajući glavom znak ljudima da je vrijeme da krenu.
Ovo je svakako samo jedan mali dio cijele misterije. Mnogo detaljnije o ovom pročitat ćete u sljedećem
broju, možda i u ekskluzivnom razgovoru sa Emirom. A ako ne vjerujete, do tada pogledajte
fotografije. Ako laže koza, ne laže rog.
DANI, 03. 04.2008. specijani broj Sjecas li se Sarajeva
 
Jel napravio neki film gde nas ne prikazuje kao neandertalce? Za promenu...

Mislim da nije, ali je uveo rendžersku službu po okolini Mokre Gore koja, kažu, nije baš blaga prema meštanima. Koliko jedan čovek može da ima vlasti koncentrisane u svojim rukama u tom području i da li je to dobro ili ne? Ja mislim da jeste ako postoje uredjena pravila kojih se oni pridržavau. Nemam informaciju da ta pravila i postoje.
 
Mislim da nije, ali je uveo rendžersku službu po okolini Mokre Gore koja, kažu, nije baš blaga prema meštanima. Koliko jedan čovek može da ima vlasti koncentrisane u svojim rukama u tom području i da li je to dobro ili ne? Ja mislim da jeste ako postoje uredjena pravila kojih se oni pridržavau. Nemam informaciju da ta pravila i postoje.

Prvi put cujem za to, sta je to, neki eko-park?
 
Ma nisu svi, "otac na sluzbenom putu" i "podzemlje" su mi ok, dok je onaj "dom za vesanje" je jedan od najodvratnijih filmova sto sam gledao uopste, ali ajde, ukusi su svakakvi...

Znas sta je fazon, ja cim vidim da je film srpski(ili iz okoline), odmah mi se povraca od tog filma, i nemam zelju da ga odgledam do kraja. I takodje smo kako si dobro primetio uvek predstavljeni kao neki majmuni i tako to. Ma odvratno bre. I uvek je uopste cela scena onako mracna i deprimirujuca. Jedino koji mi je kao bio smesan film jeste u tesnoj kozi. Mada i taj je mracan... :D
 
Prvi put cujem za to, sta je to, neki eko-park?

Dobio je proširenej, od vlade, područja na Mokroj Gori i to je sad neka vrsta eko parka. Problem je u tome što tu imaju zemlju seljaci iz Kremana i sad je to veliki lokalni problem i čak je relativno skoro bilo na ivici sukoba. Rendžeri su naoružani i patroliraju po tom području, a sad kakve sve ovlasti imaju ne znam tačno...
 
Znas sta je fazon, ja cim vidim da je film srpski(ili iz okoline), odmah mi se povraca od tog filma, i nemam zelju da ga odgledam do kraja. I takodje smo kako si dobro primetio uvek predstavljeni kao neki majmuni i tako to. Ma odvratno bre. I uvek je uopste cela scena onako mracna i deprimirujuca. Jedino koji mi je kao bio smesan film jeste u tesnoj kozi. Mada i taj je mracan... :D

To je to, meni vec odavno ide ta depresivna atmosfera na zivce, a ako se i nadje film gde je radnja zanimljiva, OBAVEZNO se svi poubijaju na kraju, ili poginu na neki drugi nacin.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top