Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
MITJA FERENC, predsednik slovenačke državne komisije za otkrivanje prikrivenih grobnica:
600 TAJNIH JAMA U DEŽELI
SLOVENIJA je prva od bivših zemalja SFRJ osnovala još 1990. godine Komisiju za otkrivanje prikrivenih grobnica. Do danas su zvanično registrovali oko 600 lokacija u kojima je bez grobnog mesta zakopano više desetina hiljada slovenačkih, srpskih i nemačkih žrtava.
- Državni vrh je pre 19 godina odlučio da se zarad nacionalnog pomirenja, pronađu i obeleže grobovi žrtava iz Drugog svetskog rata i žrtve oslobodilačkih vlasti - priča nam Mitja Ferenc, predsednik slovenačke komisije.
Sve do 2001. godine, ta Komisija je više birokratski radila, bez vidljivih praktičnih rezultata:
- To je bio prepremni period. Davali smo uputstva lokalnim vlastima, da sabiraju i sistematizuju podatke o prikrivenim grobnicama u celoj zemlji. To je bila prva faza - navodi ferenc.
Rad komisije se žestoko intenzivirao kada je 2001. godine u Slovenskoj Bistrici pronađeno sklonište sa tajnom grobnicom iz koje je ekshumirano 430 zagrobnih ostataka.
- Posle toga, Vlada Slovenije je odlučila da se sve učini kako bi se evidentirale i ostale grobnice, a da se žrtve sahrane kako to dolikuje. U državnim arhivama smo pronašli i naredbe centralnih vlasti posleratne Jugoslavije da grobovi neprijatelja ne smeju da postoje - navodi Ferenc.
Komisija je potom počela da pravi detaljnu arhivu sa mapama, svedočenjima, istorijskim činjenicama, spiskovima žrtava, fotografijama lokacija.
- Te 2001. godine imali smo na spisku oko 40 tajnih grobnica, a do danas je taj broj narastao na 600 lokaliteta po celoj Sloveniji. U prvim godinama smo imali birokratske prepreke da iskopavamo kosti, ali od 2006. godine dozvoljena je upotreba ručnog alata do 20-30 santimetara pod zemljom. Pronašli smo tako oko 13 lokacija u Pohorju gde su bili zakopani četnici i Slovenci.
Od pre dve godine, navodi Ferenc, država je dozvolila i korišćenje rovokopača za prekopavanje grobnica. Slovenci su koristili sve raspoložive naučne metode kako bi utvrdili identitet žrtava, ili bar nacionalnost, da li je vojnik ili civil, kog je pola i uzrasta...
- Došli smo do spiska od 94.000 ubijenih sa imenom i prezimenom, i 14.600 ubijenih posle rata na oko 600 lokaliteta - zaključuje Ferenc.
POSLEDNJA FAZA
TREĆA faza našeg posla je da geodete isparcelišu grobove, da ih ogradimo, uredimo, podignemo krstove kako bi sve žrtve uskoro dobile pravo na dostojanstveno grobno mesto, kako to dolikuje civilizovanom svetu - kaže Ferenc.
P.V.
* * * * * *
REAGOVANJA I POLEMIKE
DRAGAN NIKOLIĆ, glumac:
OPOMENA ZA GENERACIJE
VAŽNO je da nam se više nikada ne ponove takvi događaji. Posle rata je ubijeno skoro više ljudi nego za vreme rata, ako je to statistički verodostojno kao podatak. Izjednačeni su tada i izdajnici i denuncijanti i potkazivači i obični, nevini ljudi.
Jedan vremešni general je u "Novostima" poredio Dražu Mihailovića i Hitlera što je potpuno van pameti. Mislim da će se njegovi unuci stideti takve izjave svoga dede.
Te tajne grobnice treba pronaći, a sve žrtve dostojanstveno sahraniti. Čak bi trebalo da se donese i zakon protiv svih koji i lažno svedoče. Postoje loši ljudi koji i danas koriste svaku situaciju da nekoga ocrne i oklevetaju.
Nije dobro što se posle rata presuđivalo ljudima na prečac, preko noći su bili osuđivani na smrt bez ikakvih dokaza. To vreme je opomena za buduće generacije ali mora da se otkrije cela istina.
SLAVOLJUB ĐUKIĆ, novinar i publicista:
KASNIJE JE SVE TEŽE
TEŠKO je doći do pouzdanih saznanja o događajima od pre šest decenija i bojim se da će u današnjim istraživanjima biti mnogo proizvoljnosti.
Na primer, najmanje deset ljudi je sigurno znalo gde se nalazi grob Dragoljuba Mihailovića, pa to ipak nisu saopštili za života. A sada se njegov grob traži, kada svedoka i aktera praktično nema. Sve što se ne uradi na vreme, kasnije je sve teže. A naravno da je potrebno otkriti sve zločine kad god su se oni desili, kao i sve tajne grobnice. n
RODOLJUB ŠABIĆ, poverenik za informacije:
ZAKON OTVARA ARHIVE
O svemu što se dešavalo za vreme i posle građanskog rata treba pristupiti bez ikakvih ideoloških predrasuda. Samo sa stanovišta istine.
Dakle, istina je ono što nas zanima i ona će omogućiti da se rane lakše prebole i da bolje razumemo prošlost.
Pravu ocenu sadržaja dokumenata iz tog vremena treba prepustiti ljudima koji su kompetentni, istoričarima, naučnicima, etičarima, ljudima sa multidisciplinarnim pristupom.
Ono što je osnovno je da se omogući pristup dokumentima, jer smo bez njih stalno na terenu spekulacija, na terenu različitih verzija, poluistina i dezinformacija.
Posle šest decenija krajnje je vremena da se svi ti dokumenti, dosijea tajnih službi, na odgovarajući način tretiraju i potpuno je apsurdno da se održava neki status tajne i da se ograničava javnost u pristupu njima. To treba urediti zakonom, ne za ovog ili onog pojedinca, nego generalno za sve.
ALEKSANDAR JUGOVIĆ, šef poslanika SPO:
BEZ PARALELE SA USTAŠAMA
AKCIJA "Novosti" je najbolji primer savesnog novinarstva. Civilizacijska i ljudska obaveza je da se omogući potomcima da sahrane svoje najbliže.
Komentarišući tu akciju, Žarko Korać je povukao paralelu između ravnogorskog i ustaškog pokreta, što je sramno, jer svi znaju da je ravnogorski pokret bio antifašistički.
Moj pradeda je ubijen kraj Morave i bačen u jednu od masovnih grobnica samo zbog toga što mu je sin bio pripadnik ravnogorskog pokreta. Nikada mu grob nije pronađen.
600 TAJNIH JAMA U DEŽELI
SLOVENIJA je prva od bivših zemalja SFRJ osnovala još 1990. godine Komisiju za otkrivanje prikrivenih grobnica. Do danas su zvanično registrovali oko 600 lokacija u kojima je bez grobnog mesta zakopano više desetina hiljada slovenačkih, srpskih i nemačkih žrtava.
- Državni vrh je pre 19 godina odlučio da se zarad nacionalnog pomirenja, pronađu i obeleže grobovi žrtava iz Drugog svetskog rata i žrtve oslobodilačkih vlasti - priča nam Mitja Ferenc, predsednik slovenačke komisije.
Sve do 2001. godine, ta Komisija je više birokratski radila, bez vidljivih praktičnih rezultata:
- To je bio prepremni period. Davali smo uputstva lokalnim vlastima, da sabiraju i sistematizuju podatke o prikrivenim grobnicama u celoj zemlji. To je bila prva faza - navodi ferenc.
Rad komisije se žestoko intenzivirao kada je 2001. godine u Slovenskoj Bistrici pronađeno sklonište sa tajnom grobnicom iz koje je ekshumirano 430 zagrobnih ostataka.
- Posle toga, Vlada Slovenije je odlučila da se sve učini kako bi se evidentirale i ostale grobnice, a da se žrtve sahrane kako to dolikuje. U državnim arhivama smo pronašli i naredbe centralnih vlasti posleratne Jugoslavije da grobovi neprijatelja ne smeju da postoje - navodi Ferenc.
Komisija je potom počela da pravi detaljnu arhivu sa mapama, svedočenjima, istorijskim činjenicama, spiskovima žrtava, fotografijama lokacija.
- Te 2001. godine imali smo na spisku oko 40 tajnih grobnica, a do danas je taj broj narastao na 600 lokaliteta po celoj Sloveniji. U prvim godinama smo imali birokratske prepreke da iskopavamo kosti, ali od 2006. godine dozvoljena je upotreba ručnog alata do 20-30 santimetara pod zemljom. Pronašli smo tako oko 13 lokacija u Pohorju gde su bili zakopani četnici i Slovenci.
Od pre dve godine, navodi Ferenc, država je dozvolila i korišćenje rovokopača za prekopavanje grobnica. Slovenci su koristili sve raspoložive naučne metode kako bi utvrdili identitet žrtava, ili bar nacionalnost, da li je vojnik ili civil, kog je pola i uzrasta...
- Došli smo do spiska od 94.000 ubijenih sa imenom i prezimenom, i 14.600 ubijenih posle rata na oko 600 lokaliteta - zaključuje Ferenc.
POSLEDNJA FAZA
TREĆA faza našeg posla je da geodete isparcelišu grobove, da ih ogradimo, uredimo, podignemo krstove kako bi sve žrtve uskoro dobile pravo na dostojanstveno grobno mesto, kako to dolikuje civilizovanom svetu - kaže Ferenc.
P.V.
* * * * * *
REAGOVANJA I POLEMIKE
DRAGAN NIKOLIĆ, glumac:
OPOMENA ZA GENERACIJE
VAŽNO je da nam se više nikada ne ponove takvi događaji. Posle rata je ubijeno skoro više ljudi nego za vreme rata, ako je to statistički verodostojno kao podatak. Izjednačeni su tada i izdajnici i denuncijanti i potkazivači i obični, nevini ljudi.
Jedan vremešni general je u "Novostima" poredio Dražu Mihailovića i Hitlera što je potpuno van pameti. Mislim da će se njegovi unuci stideti takve izjave svoga dede.
Te tajne grobnice treba pronaći, a sve žrtve dostojanstveno sahraniti. Čak bi trebalo da se donese i zakon protiv svih koji i lažno svedoče. Postoje loši ljudi koji i danas koriste svaku situaciju da nekoga ocrne i oklevetaju.
Nije dobro što se posle rata presuđivalo ljudima na prečac, preko noći su bili osuđivani na smrt bez ikakvih dokaza. To vreme je opomena za buduće generacije ali mora da se otkrije cela istina.
SLAVOLJUB ĐUKIĆ, novinar i publicista:
KASNIJE JE SVE TEŽE
TEŠKO je doći do pouzdanih saznanja o događajima od pre šest decenija i bojim se da će u današnjim istraživanjima biti mnogo proizvoljnosti.
Na primer, najmanje deset ljudi je sigurno znalo gde se nalazi grob Dragoljuba Mihailovića, pa to ipak nisu saopštili za života. A sada se njegov grob traži, kada svedoka i aktera praktično nema. Sve što se ne uradi na vreme, kasnije je sve teže. A naravno da je potrebno otkriti sve zločine kad god su se oni desili, kao i sve tajne grobnice. n
RODOLJUB ŠABIĆ, poverenik za informacije:
ZAKON OTVARA ARHIVE
O svemu što se dešavalo za vreme i posle građanskog rata treba pristupiti bez ikakvih ideoloških predrasuda. Samo sa stanovišta istine.
Dakle, istina je ono što nas zanima i ona će omogućiti da se rane lakše prebole i da bolje razumemo prošlost.
Pravu ocenu sadržaja dokumenata iz tog vremena treba prepustiti ljudima koji su kompetentni, istoričarima, naučnicima, etičarima, ljudima sa multidisciplinarnim pristupom.
Ono što je osnovno je da se omogući pristup dokumentima, jer smo bez njih stalno na terenu spekulacija, na terenu različitih verzija, poluistina i dezinformacija.
Posle šest decenija krajnje je vremena da se svi ti dokumenti, dosijea tajnih službi, na odgovarajući način tretiraju i potpuno je apsurdno da se održava neki status tajne i da se ograničava javnost u pristupu njima. To treba urediti zakonom, ne za ovog ili onog pojedinca, nego generalno za sve.
ALEKSANDAR JUGOVIĆ, šef poslanika SPO:
BEZ PARALELE SA USTAŠAMA
AKCIJA "Novosti" je najbolji primer savesnog novinarstva. Civilizacijska i ljudska obaveza je da se omogući potomcima da sahrane svoje najbliže.
Komentarišući tu akciju, Žarko Korać je povukao paralelu između ravnogorskog i ustaškog pokreta, što je sramno, jer svi znaju da je ravnogorski pokret bio antifašistički.
Moj pradeda je ubijen kraj Morave i bačen u jednu od masovnih grobnica samo zbog toga što mu je sin bio pripadnik ravnogorskog pokreta. Nikada mu grob nije pronađen.