Злодела власти после Другог светског рата

Nije moje već Olivere Milosavljević, ali pošto je žena poganog jezika, pa je ove barabe mrze, nisam hteo da je potpišem da ne krenu da je vredjaju.
Ali kad si već pohvalio, bilo bi glupo da se kitim tudjim perjem.
Aha znači to je Oliverino ... vjerovatno je to iz onog djela koji obrađuje svakodnevni život.
Njega sam samo ovlaš pročitao, moraću to da podrobnije pogledam.
Ali kao bivši državni službenik mogu tebi kao istoričaru da kažem. Kada je sudjeno Stokićki naši organi OZNE nisu imali dokument o potpisanoj saradnji za Gestapo. To je tek UDBA dobila od BND-a posle prijateljstva Tita i Branta. Da su to imali 46-te verovatno bi je streljali.
Znači imala je sreće.
 
Zastrasujuci bilans

Sve sto su srcani, hrabri i mudri Srbi u minula dva veka stvarali, sakupljali, sabirali, sve sto su ukrupnjavali u celinu, vracali stopu po stopu srpske zemlje koju su nam tudjinci otimali, stvarajuci tako, siroku srpsku drzavnu zajednicu, sve sto su vekovima obnavljali, negovali, branili i odbranili u surovima ratovima - sve je to unisteno u doba naopake komunisticke vladavine.

I sada, gle cuda - niko nije kriv!

Pobili, utamnicili, osakatili, unakazili drzavu, opljackali je, doveli do prosjackog stapa i do ivice ponora, otvorili siroko polje korupciji i kriminalu i - nikom nista! Bilo pa proslo.

A, u stvari, nista nije proslo i nista nije zaboravljeno, sve se ponavlja u raznim oblicima. Gorke plodove zlog komunistickog semena i danas zanje srpski narod.

Niko razuman ne moze da kaze da su svi komunisti pocinili zlocine, ali ne znam ni jednog od njih koji se javno pokajao sto je pripadao toj umobolnoj ideologiji koja je najvise zla donela srpskom narodu.

Nije Milosevic zacetnik srpske nesrece, on je, bez sumnje, njen nastavljac.

Posle pada Milosevicevog rezima, najveci deo srpskog naroda - onaj koji se nikad nije mirio sa komunistickom vladavinom ocekivao je, pre svega, potpun raskid sa komunistickom prosloscu, a zatim, bez okolisenja, kao potvrdu tog prekida, obelodanjivanje ''bilansa'' komunisticke tiranije.

A taj ''bilans'' je zastrasujuci: u poslednjim danima rata i po njegovom zavrsetku bez isledjenja i sudjenja, samo u Srbiji ubijeno je oko 250.000 ljudi! To u svojoj knjizi ''Ministar i masakri'', objavljenoj 1990. godine u Londonu, tvrdi grof Nikolaj Tolstoj. Grof Tolstoj medjutim nije mogao da zna sta ce se otkriti 13 godina kasnije. A desilo se zaista nesto sto niko nije ocekivao po nalogu slovenacke vlade, pet drzavnih institucija bave se otkrivanjem i obelezavanjem svih stratista u Sloveniji gde su Brozovi partizani pobili pripadnike vojnih formacija i mnostvo zbegova iz raznih krajeva tadasnje drzave.

Zahvaljujuci ovom zakonu, koji je skupstina Slovenije usvojila 2003. godine, za relativno kratko vreme otkrivene su masovne grobnice u Kamniku i okolini, Teharju kod Celja, Slovenskoj Bistrici, Mariboru i Pohorju, Krenu, Kocevskom Rogu, Podutinu kod Ljubljane, Rudnici, Zagorju, Trbovlju, Zidanom mostu, Hrasnici...Drzavne komisije dosad su registrovale i obelezile cetiri stotine stratista! Zahvaljujuci saradnji mestana, jos zivih svedoka te tragedije, komisijama se otvaraju putevi ka jos 380 grobnica! Samo na jednom mestu, uz mnostvo zbegova, ubijena su 73 svestenika Srpske pravoslavne crkve, medju njima i doktor teoloskih nauka i pisac Luka Vukmanovic rodjeni brat Svetozara Vukmanovica Tempa. Na celu ovog zbega iz Crne Gore bio je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Lipovac: on je prebacen u Srbiju i na zverski nacin ubijen na Bukulji kod Arandjelovca.

Na ovom mestu, gde su zakopani i srpski svestenici, slovenacka vlast je podigla veliki krst i na njemu ispisala poruku: ''Umrli nasilnom smrcu 1945. godine.


Antonije Djuric Crvena kuga, knjiga druga
 
Poslednja izmena:
E jesi vala bistar ko fudbalski golman. Umeš li ti da kažeš nešto bez pomoći Antonija Djurića /klasičan beogradski džeparoš/ i Milislava Samardžića /polukvalifikovani provincijski nediplomirani ekonomista/

Mućni bre malo tim splačinama u glavi, možda uspeš nešto samostalno da prdneš.

Za razliku od tebe ja navedem koga citiram, a ne prisvajam :mrgreen:

mator covek, a krade tudje misli...cccc...

Za diskusiju sa tobom, tj razbijanje plitke komunjarske propagande dovoljan je iole nacitani osnovac...de ces dalje :mrgreen:

Mora izrode da bole reci Djurica, a?

jel si ovo ti, obicna senka, nula...

Niko se nije tako lako, bezbolno, jednostavno, naprasno, strasno odricao sebe, svog bica, korena, imena, identiteta, svojih predaka, dedova i oceva, svoje krsne slave, svoje kulture i istorijske proslosti kao sto su se odricali ljudi naseg tla i naseg vremena.
 
Poslednja izmena:
Niko se nije tako lako, bezbolno, jednostavno, naprasno, strasno odricao sebe, svog bica, korena, imena, identiteta, svojih predaka, dedova i oceva, svoje krsne slave, svoje kulture i istorijske proslosti kao sto su se odricali ljudi naseg tla i naseg vremena.

Al si navalio sa korenjem, mora da ti još praziluk viri iz prkna.
 
Gde su najvece grobnice

Prema istrazivanjima svestenika Velibora Dzomica, objavljenim u njegovim knjigama, komunisti su ubili 482 svestenika i monaha Srpske pravoslavne crkve.

U Crnoj Gori postoji nevladino udruzenje ''OTKRICEMO ISTINU'' na cijem su celu Dusan Niklanovic i dr Cedomir Vukmanovic koji, uz svesrdnu pomoc rodbine zrtava, ostvaruju misiju svog udruzenja. U oktobru prosle godine delegacija ovog udruzenja boravila je u Sloveniji i dosla do zapanjujucih otkrica.

Najvece grobnice su, dakle, u Sloveniji - smatra se, na osnovu dosad prikupljenih izvestaja, da je u njima zakopano izmedju 300 i 350.000 dusa! Po broju ubijenih politickih neistomisljenika, Slovenija je najvece stratiste u Evropi po zavrsetku Drugog svetskog rata.

Druga velika grobnica je - Sremski front: bilo je to nevidjeno stratiste srpske mladosti - mobilisani decaci od 18 godina, nevicni oruzju, na nezasticenoj ravnici, izlozeni nemackoj vatri iz bunkera, padali su ko snopovi...Ocevi su svoje sinove nalazili s metkom u celu ali i u potiljak. Govorilo se i o tome da je njihova pogibija planirana jer je nova, komunisticka vlast pretpostavljala da srpska mladost nece prihvatiti komunisticku diktaturu. I danas se govori o pogibiji 80.000 srpskih mladica. Uostalom, trebalo bi u Vojno-istorijskom institutu u Beogradu videti ''prepisku'' sovjetskih generala i generala Peka Dapcevica na ovom frontu: sovjetski general je trazio da se srpska mladost povuce sa otvorene ledine dok njihove ''kacuse'' ne razore nemacka utvrdjenja.

Treca masovna grobnica je u Beogradu, prostire se od porte manastira Vavedenje, pa dole, niz padinu, kroz Belimarkovicev vocnjak do Careve cuprije - tu, u lagumima, u kojima su Nemci cuvali rezerve benzina, lezi oko 30.000 srpskih lobanja! Prvi pomen tim zrtvama je pre nekoliko godina odrzao vladika Atanasije Jevtic.

Cetvrta masovna grobnica je u Miljevini, na putu izmedju Foce i Kalinovika, gde je samo u jamu Ponor baceno oko 23 hiljade mobilisanih cetnika. Svi su bili amnestirani i svi su nosili letke s Brozovim potpisom da mogu slobodno da idu svojim kucama. Svojim kucama nikad nisu stigli, a cela Sumadija je bila u Crnim barjacima.

U to vreme polovina srpskih kuca u Crnoj Gori takodje je bila u crnim barjacima i crnim maramama. Samo na jednom mestu, u Beranama, mitropolit Amfilohije odrzao je pomen i tom prilikom izgovorio imena blizu cetiri hiljade zrtava.

Jedna od masovnih grobnica je na brdu Pora iznad Uzica: u njegovim rovovima i transejama, posle rata, ubijeni su mnogi Srbi. I ja sam, kao decak, iz prikrajka, bio svedok njihove pogibije...Iz straha da bi rodbina mogla da odnese pobijene, vlast je ovo stratiste prekrila betonskom plocom. Danas mladi igraju fudbal na kostima pobijenih dedova. Stratiste je nazvano Skojevskim parkom. Cim se betonska ploca ukloni, ukazace se lobanje...U Uzicu ima desetak masovnih grobnica.


Antonije Djuric...
 
Zasto crveni ustasa uporno izbegava da prokomentarise kako to da je jedna glumica, samo zato sto je radila svoj posao i pre svega sluzila svome narodu u tim teskim vremenima, osudjena na vecu kaznu nego jedan Stepinac?

@krauterbox

Tesko da se moze reci da je imala srece, razne metode komunistickog mucenja su uzrok njene bolesti i smrti...osim ako mislis sto nije likvidirana na licu mesta...ali, sta je gore? ....sto se tice nje, imali su tu komunisti neku svoju racunicu...

_____________

Glumci poput Aleksandara Cvetkovića, Jovana Tanića, Ljube Vasiljevića, Lazara Jovanovića pobijeni su na licu mesta...

Između srpa i čekića

27.11.2006.

Potomci Branka Popovića, Aleksandra Cvetkovića i Jovana Tanića sa spiska streljanih podneli zahtev za rehabilitaciju

Sin univerzitetskog profesora Branka Popovića Prijezda Popović Okružnom sudu u Beogradu podneo je zahtev za rehabilitaciju svog oca, jednog sa spiska 105 streljanih 27. novembra 1944. godine, i objavljenog na prvoj strani "Politike". "Presudu doskora niko nije video, niti se zna gde je sahranjen", kaže ovaj beogradski advokat prisećajući se tih dana kada je, prelistavajući, "Politiku", ugledao ime svog oca Branka među 105 osuđenih i streljanih "narodnih izdajnika".
Zahtev za rehabilitaciju podneo je u julu. Do sada nije dobio nikakav odgovor, mada svakog utorka odlazi u sud da se raspita dokle se stiglo sa postupkom za rehabilitaciju njegovog oca.
Popović smatra da proces za rehabilitaciju teče sporo, s obzirom na to da su potomci streljanih koji su podneli zahtev već prilično stari.

"Sud bi trebalo da ima tu činjenicu u vidu, pošto mi, većina potomaka, želimo da dočekamo pozitivnu presudu, zapravo da se skine ljaga s naših očeva koji su osuđeni bez dokaza krivice i proglašeni narodnim neprijateljima i izdajnicima."

Svega četiri rešenja

Popović smatra da je od aprila ove godine, kada je usvojen Zakon o rehabilitaciji, izdato vrlo malo rešenja za rehabilitaciju, svega četiri od 250 podnetih zahteva.

Zahteve za rehabilitaciju sa spiska 105 streljanih podneli su još i potomci glumaca Aleksandra Cvetkovića i Jovana Tanića.

Ko su, zapravo, ljudi sa spiska streljanih pre 62 godine?

Kako kaže istoričar Srđan Cvetković, sa Instituta za savremenu istoriju, od ljudi sa spiska streljanih najviše ih je pripadalo Nedićevoj administraciji i policiji (38 odsto), četničkoj organizaciji (20 odsto), saradnika Gestapoa (20 odsto), građana izdajnika (15), ljotićevaca (četiri odsto) i ostalih tri odsto. Što se tiče profesionalne i socijalne strukture, najviše su na meti bili pripadnici Nedićeve administracije, ministri i pomoćnici (gotovo 75 odsto), ali je tu bilo i uglednih profesora, glumaca, novinara, pa i studenata. Svi streljani su muškarci osim jedne žene.

Na spisku streljanih, pored ministara, pomoćnika i poznatih političara kao Radoslava Veselinovića, Srbislava Đokića, Dušana Đorđevića, bili su i univerzitetski profesori, poput Branka Popovića, Ilije Pržića, Svetislava Stefanovića, Grigorija Božovića...

Što se tiče sudbine univerzitetskog profesora Popovića, Moše Pijade je navodno izjavio da je on bio u Beogradu nikada ne bi dozvolio da se na spisku streljanih nađu ugledni Beograđani, poput Branka Popovića (koji je bio lični prijatelj njegovog brata Davida). Od novinara na spisku streljanih bili su: Jovan Tanović, predratni urednik "Politike", Velibor Jovanović, Svetolik Savić i drugi. Od glumaca i umetnika streljani su: Aleksandar Cvetković, Jovan Tanić, Ljuba Vasiljević, Lazar Jovanović...

"Optužnice su bile neodređene. Kao najeksplicitniji primeri neodređenosti optužbi, ali i neprimerenosti kazne sa liste od 105 streljanih, mogu se navesti sledeći slučajevi: ’Kockar Veljko, student tehnike, agent Gestapoa, istakao se u širenju laži i kleveta protiv Narodnooslobodilačkog pokreta’, ’Vučićević V. Dobrivoje, frizer. Krio je nemačke vojnike i pomogao ih da ne padnu u ruke NOV-a, posle oslobođenja Beograda’", kaže ovaj istoričar. On je o represiji od 1944. do 1953. koju su sprovodile komunističke vlasti i napisao knjigu "Između srpa i čekića".

Kako kaže Cvetković, objavljeni spiskovi građana sadrže tek delić žrtava revolucionarnog terora u Beogradu, dok je mnogo veći broj onih kojim se za presudu i grob ne zna, niti su njihove porodice o tome zvanično obaveštene. Zapisnici sa saslušanja iz ovog perioda uglavnom ne postoje, a u ono malo pronađenih optuženi se brane u svojim izjavama na sličan način, kaže on. U brojnim dokumentima pronašao je izjavu jednog od učesnika sudskih procesa Slavka Pavlovića, koji je bio na čelu suda jednog od bataljona i koji je kazao da je za suđenje jednom licu bila dovoljna i anonimna dojava.

Isfabrikovane presude

Cvetković je pretražio ogromnu dokumentaciju da bi saznao nešto više o 105 osoba sa spiska streljanih i kako im je suđeno.

– Na osnovu izjava učesnika svedočenja najbližih, arhivskih dokumenata, sudskih presuda upisnika i registra Vojnog suda Beograd, može se sa velikom dozom sigurnosti pretpostaviti da su streljani bez legalnog sudskog postupka, a da su samo za pojedina lica presude isfabrikovane kasnije. Indikativno je da se u upisniku presuda Vojnog suda Beograd za 1944. ne može naći nikakvog traga licima koja se nalaze na listi 105 streljanih. Pojedine grupne presude koje smo pronašli u fondu Državne komisije datirane su na mart 1945. godine i označene delovodnim brojevima pod kojima se ne mogu naći u upisniku i registru Vojnog suda. Obrazloženja su štura, a zapisnici sa saslušanja uglavnom ne postoje što navodi na zaključak da je reč o konstrukcijama i da stvarnog sudskog procesa nije ni bilo već se sve odvijalo po scenariju koji je opisao major OZN-e Milan Trešnjić – kaže ovaj istoričar.

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/t13132.lt.html
 
Poslednja izmena:
*Partizani su pobili i umetničku elitu Srbije smatrajući da se ni oni neće uklopiti u novi socijalistički milje?

- O tome možda najbolje svedoči dokument u kojem je Milan Trešnjić, načelnik OZN-e, opisao na koji se način oslobađao političkih i klasnih neprijatelja. Raportirao je da je samo u 12. kvartu na Dedinju, likvidirao oko 800 - 900 ljudi za dva - tri meseca krajem 1944.godine. Stradalo je i mnogo glumaca, a najpoznatiji su svakako Jovan Tanić i Alkesandar Cvetković. Manje je poznato da su u amaterskom pozorištu na Čukarici, u kojem je igrao i Milan Srdoč, partizani streljali njih 14-oro. Srdoč je preživeo jer je bio među onim srećnicima koje su partizani umesto na streljanje, krajem 1944. slali na Sremski front da se u jedinicama Jugoslovenske armije bore protiv nemačke vojske koja se povlačila sa Balkana, i ustaša koje su im pomagale.
Hapšeno je još mnogo umetnika, ali njih je, bar kako je pisala Olga Spiridinović, od streljanja spasio Milovan Đilas, pošto su nekoliko nedelja proveli u zatvoru.
- Ti koji su se spasili, poput Žanke Stokić, kasnije su izvođeni pred Sud časti, koji je doduše bio institucija kratkog daha zamišljen da se javno, moralno na stub srama stave oni koji su sarađivali s Nemcima ili su želeli kapitalizam i Kralja.

http://www.arena92.rs/code/navigate.php?Id=599&editionId=63&articleId=273
 
Aha znači to je Oliverino ... vjerovatno je to iz onog djela koji obrađuje svakodnevni život.
Njega sam samo ovlaš pročitao, moraću to da podrobnije pogledam.

Znači imala je sreće.

Интересантно је да се на Крстарици све креће око фашизма, а не око нацизма? И ако је нацизам и нацистичка Немачка та која је чинила сва зла у то време. Због чега је то тако?
 
I u vojvodini su komunisti posle rata pravili haos- ubijali, streljali i otvarali logore!
Samo na teritoriji današnje Vojvodine bilo je 40 logora od radnih, dečijih, do koncentracionih i logora za izvršenje smrtne kazne, i to po sledećim mestima: Bačka Palanka-radni, Stari Futog-radni, Novi Sad-radni, Ruma-radni, Zemun-radni, Pančevo-radni, Kovin-radni, Bela Crkva-radni, Vršac-radni, Ečka- radni, Banatski Despotovac- radni, Srbobran-radni, Šove-radni, Zrenjanin-radni, Elemir-radni, Jaša Tomić-radni, Bačka Topola-radni, Banatski Karlovac-bolnički, Debeljača-dečiji, Kikinda-koncentracioni, Gakovo-koncentracioni, Bački Jarak-koncentracioni, Sombor-radni, Crvenka-radni, Kula-radni, Sremska Mitrovica- centralni sabirni i radni logor, Vrbas-radni, Pašićevo-radni, Parabuć-radni, Apatin-radni, Banatsko Novo Selo-dečiji, Torža-radni, Molin-koncentracioni, Knićanin (Rudolfsgnad)-koncentracioni, Sečanj-radni, Sarča-radni, Nova Crnja-radni, česterak-radni, Jabuka-dečiji, Katarina-bolnički logor.
 
Naredbu br. 2. Komandanta Vojne oblasti NOVJ za Banat, koja glasi: 1) Od danas, 18. oktobra 1944. godine, uvodi se vojna oblast u svim nemačkim mestima 2) Zabranjuje se svim Nemcima izlaz iz mesta bez specijalnog odobrenja komandanta dotičnog sela. 3) Nemci koji su napustili svoje kuće, ne mogu se u njih vratiti. Takve Nemce treba odmah stavljati u logore, a docnije predavati vojnom sudu. 4) Zabranjuje se nemački govor na javnim mestima 5) U svim vojnim i civilnim ustanovama uvodi se isključivo srpski i hrvatski jezik. U privatnoj prepisci manjinama se dozvoljava upotreba maternjeg jezika sem nemačkog. 6) Zabranjuje se Nemcima bilo kakav rad u javnim radnjama izuzev specijalista kao radnika. Sve javne radnje, fabrike i industrijska i trgovačka ppreduzeća koja su bila vlasništvo Nemaca, prelaze pod kontrolu narodnooslobodilačkih odbora, odnosno vojnih vlasti. 7) Svi nemački natpisi koji se još nalaze na zgradama ili u njima, kao i firme na radnjama, imaju se skinuti u roku od 12 časova od stupanja na snagu ove Naredbe. Posle tog roka za neizvršeno naređenje, najstrože će se kažnjavati, a Nemci koji se tome usprotive biće streljani... ...12) U gradovima gde ima Nemaca raštrkanih po celom gradu svi će biti preseljeni u jedan kvart toga grada, a tu se postavlja komandant kvarta sa odgovarajućom partizanskom stražom koja će biti pod komandom Komandanta grada... ...15) Nemci i drugi neprijatelji našeg naroda i pokreta, a koji budu osuđeni na smrt, streljaće se javno. U važnijim slučajevima suđenje će se obaviti javno... ...1 Komande područja u saradnji sa narodnooslobodilačkim odborima će postaviti upravitelje na nemačkim, a po potrebi i mađarskim imanjima. Po potrebi davati i manju partizansku stražu. Naredba se završava pozdravom, uobičajenim za to vreme : Smrt fašizmu - sloboda narodu! i potpisom: Komandant, potpukovnik Sr. Savić.
 
DNEVNIK online, N.Sad, ponedjeljak, 21.5.2004.g. Sovjetske trupe i partizanska revolucionarna vlast su tri stoljeća staro njemačko selo Gakovo ogradile žicom, pretvorivši ga u konc-logor. Kroz njega je za 33 mjeseca prošlo 17000 djece, žena i staraca, ali glad, hladnoću i zaraze preživjelo je oko 8000 ljudi, a umrli su sahranjivani u masovnoj grobnici. Gakovo je od ožujka 1945. do siječnja 1948. bio najveći logor na ovim prostorima za civile njemačke nacionalnosti.

Još jedan od dokaza da nisu samo Srbi stradali (mada ubedljivo najviše ), od strane nazovi oslobodilaca!
 
Интересантно је да се на Крстарици све креће око фашизма, а не око нацизма? И ако је нацизам и нацистичка Немачка та која је чинила сва зла у то време. Због чега је то тако?

Вест из данашње "Политике"

Šefovi diplomatija Litvanije, Letonije, Estonije, Bugarske, Mađarske, Rumunije i Češke uputili su evropskom komesaru za pravosuđe zahtev da se na zločine komunista primenjuju isti standardi kao i na one koje su počinili nacisti.

Litvanci, nastavlja Gardijan, tvrde da definiciju genocida treba proširiti i na zločine protiv grupa definisanih njihovim socijalnim položajem ili političkim ubeđenjem. Briselu je takođe skrenuta i pažnja da je, tokom prve godine sovjetske okupacije Litvanije, poginulo, izbeglo, deportovano i ubijeno više Litvanaca nego što je, za vreme nacista, ubijeno Jevreja.

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Zlocini-komunista-nisu-isto-sto-i-nacisticki-zlocini.lt.html
 
Вест из данашње "Политике"

Šefovi diplomatija Litvanije, Letonije, Estonije, Bugarske, Mađarske, Rumunije i Češke uputili su evropskom komesaru za pravosuđe zahtev da se na zločine komunista primenjuju isti standardi kao i na one koje su počinili nacisti.

Litvanci, nastavlja Gardijan, tvrde da definiciju genocida treba proširiti i na zločine protiv grupa definisanih njihovim socijalnim položajem ili političkim ubeđenjem. Briselu je takođe skrenuta i pažnja da je, tokom prve godine sovjetske okupacije Litvanije, poginulo, izbeglo, deportovano i ubijeno više Litvanaca nego što je, za vreme nacista, ubijeno Jevreja.

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Zlocini-komunista-nisu-isto-sto-i-nacisticki-zlocini.lt.html

Izjednačiti žrtvu i dželata, san svakog evropskog neofašiste, a ima ih, ne zna im se broja. Ovog puta, ako samo Matuška Rusija kerene, neće biti ni spiskova ni selekcije.

Redom!
 
Izjednačiti žrtvu i dželata, san svakog evropskog neofašiste, a ima ih, ne zna im se broja. Ovog puta, ako samo Matuška Rusija kerene, neće biti ni spiskova ni selekcije.

Redom!

На коју се то Русију позиваш када Русије није ни било 1941-45, у којег се брата Руса заклињеш када вас је Грузин довео на власт, коју Русију ишчекујеш када сте ви комунисти и оних 50 година били ближи западу?
 
Izjednačiti žrtvu i dželata, san svakog evropskog neofašiste, a ima ih, ne zna im se broja. Ovog puta, ako samo Matuška Rusija kerene, neće biti ni spiskova ni selekcije.

Redom!

sta nije bilo zlocina od strane komunista???????????????????
xaxaxaxaxaaxaaxaxxa to se obratite Gruziji mozda oni kazu nesto u odbranu,mada vidim da su sada okrenuti ka SAD.....rusi su u sssr bili isto sto i mi u jugi,usporavani u razvoju sluzili samo da ginu.....ako mislis da danasnja rusija ima nekakva posebna osecanja prema sssr grdno se varas.....oni su danas kapitalisticka zemlja okrenuti novcu,a ne qrcenju sa naoruzanjem (naravno i danas su sila) iako je standard gradjana 15 puta manji od americkog bio.......
treba izjednaciti to su dva najveca zla u istoriji covecanstva FASIZAM I KOMUNIZAM.....i jedni i drugi su ubijali i jedni i drugi su hteli da gospodare svetom,i jedni i drugi odvodili u logore,i jedni i drugi bili centralizovani,imali neprikosnovenog vodju,isto ***** samo drugo pakovanje,bili su protivnici jedni drugima u zelji da oni vladaju......razlika je sto su fasisti vise obracali paznju na svoju ekonomiju vojska im nije bila bosa i gladna........VELIKA ZLA
 
Četnici i njihovi simpatizeri se do dana današnjeg ubiše osporavajući da su četnici i ustaše sarađivali tokom NOB. Kolaboraciju sa Talijanima i ne opovrgavaju, jer to bi bilo uzaludno, kada i oni znaju da su četnici i opstajali u Crnoj Gori, Hercegovini i jugoistočnoj Bosni samo zahvaljujući talijanskoj pomoći. Sa Nijemcima tako-tako, sa Nedićem i ostalim kvislinzima još nekako, ali sa ustašama, tim najvećim zlotvorima srpskog naroda ? Ma dajte molim vas! Na njihovu žalost, mnoštvo dokumenata dokazuje tu kolaboraciju.
Svakako da su četnici i ustaše bili protivnici u ideološkom smislu i masa četničkog ljudstva regrutovana je iz srpskog življa koje je preživjelo ustaške pokolje. Ali već početkom 1942. pojavio se za četnike novi i uskoro jedini pravi neprijatelj - partizani. Da bi ih uništili četnici su tražili saveznike u svima protiv kojih su se partizani borili. U talijanskom dijelu NDH četnici i nisu bili ništa drugo do pomoćna talijanska vojska ( MVAC ) tako da su do bitke na Neretvi sa svojim gospodarima kontrolisali to područje.
Međutim, u njemačkoj zoni NDH četnici su morali naći drugog saveznika, a najbliže su im bile vlasti NDH, dakle ustaše. Tako su u proljeće 1942. gotovo svi četnički odredi u dijelu Bosne pod njemačkom kontrolom potpisali sporazume o saradnji sa vlastima NDH. Komandanti tih odreda bili su, kao što ćemo vidjeti, neki od najistaknutijih vođa bosanskih četnika, u koje se četnici i danas kunu.
Prvi sporazum sa ustašama sklopio je Uroš Drenović, komandant četničkog odreda "Kočić" ( inače prijeratni seoski učitelj ) u Mrkonjić Gradu 27. aprila 1942. Ustaše će Drenovića do kraja smatrati lojalnim. Iste lokalne vlasti NDH sklopile su sporazum o saradnji i sa Lazarom Tešanovićem, komandantom odreda "Mrkonjić", 23. maja 1942.
Nekoliko dana kasnije, 28. maja 1942., sa ustašama je sklopio sporazum i Ozrenski i Trebavski četnički odred popa Save Božića.
Rade Radić, komandant odreda "Borja" bio je toliko ažuran da je sa vlastima NDH potpisao čak dva sporazuma: jedan 9. juna 1942. u Banjoj Luci i drugi pet dana kasnije u Prnjavoru. Rade Radić, seoski trgovac i špekulant, "proslavio" se ubistvom teško ranjenog narodnog heroja dr Mladena Stojanovića 1. aprila 1942. u svojoj rodnoj Jošavci. Radić će imati i tu "čast" da mu poslije rata bude suđeno zajedno sa njegovim vrhovnim komandantom Dražom Mihailovićem i da zajedno stanu pred streljački stroj.
"Vojvoda" Borivoje Kerović, komandant Majevičkog četničkog odreda, stavio je u Loparama 15. juna 1942. svoj paraf na ugovor sa ustašama, a isto je 16. januara 1943. u Kovanju kod Rogatice učinio i Radivoje Kosorić, zloglasni "koljač sa Romanije" koga je po zlu zapamtilo muslimansko stanovništvo goraždanskog, fočanskog i rogatičkog kraja.
Suština svih ovih sporazuma bila je ista: četnici su izražavali svoju lojalnost ustaškoj državi, obavezali se da će obustaviti sva neprijateljstva protiv snaga NDH i da će se zajedno boriti protiv partizana. Vlasti NDH su se sa svoje strane obavezale da neće progoniti četnike, da će ih za borbu protiv partizana opskrbiti municijom, da će ranjenim četnicima omogućiti liječenje u bolnicama NDH ( imam uvid i u ustaške otpusnice iz bolnica ranjenih četnika gdje se navodi kako im je vraćeno donje rublje ), i da će porodice poginulih četnika primati odgovarajuću pomoć.
Sam vrh NDH bio je obaviješten o ovim pregovorima i podržavao ih je, pa je tako Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Ministarstva unutrašnjih poslova NDH izdalo 9. oktobra 1942. direktivu u kojoj kaže da nijedan ustaški organ ne smije stupiti u formalne ni u neformalne pregovore sa četnicima bez odobrenja X odjela tog ravnateljstva. Dakle, X odjel je bio ustaški organ za koordinaciju saradnje sa četnicima.
Pored ovih formalnih sporazuma, bilo je bezbroj primjera neformalne kolaboracije četnika sa ustašama. Ta kolaboracija je svoju kulminaciju doživjela tokom bitke na Neretvi. Tako su, na primjer, prilikom partizanskog napada na Konjic krajem februara 1943., Nijemcima i ustašama u pomoć priskočili četnici iz Sandžaka predvođeni majorom Vojislavom Lukačevićem, koji su nepune dvije sedmice ranije učestvovale u stravičnim pokoljima muslimanskog življa po Sandžaku i jugoistočnoj Bosni ( to su oni zločini o kojima je Pavle Đurišić izvijestio Dražu Mihailovića, kada se hvalio sa 8000 poklane djece, žena i staraca ). Zahvaljujući Lukačevićevoj pomoći partizani nisu zauzeli Konjic.
Na kraju, i sam Draža Mihailović je uoči svog sloma pokušao doći do nekog dogovora sa vrhom NDH. Tako je, dok se sa ostacima svojih snaga pobjeglih iz Srbije nalazio na planini Vučjak u sjevernoj Bosni, u aprilu 1945. poslao u Zagreb svoje emisare: advokata dr Ranka Brašića, generala Svetomira Đukića i majora Žiku Andrića. Dr Brašić je nosio sa sobom Mihailovićeva pisma upućena Paveliću i nadbiskupu Stepincu. Četnička delegacija se dva puta sastala sa Pavelićem u Zagrebu, 17. i 22. aprila i načelno dogovorila neke stvari, ali su brzi slom NDH dvije sedmice kasnije i zlosretni pokret četnika prema Srbiji završen u paklu na Zelengori, učinili bespredmetnim sve ustaško - četničke kombinacije.
 
Savo.
koju vrstu provokacije pokusavas stavljanjem Krcunove fotografije u sopstveni avatar?
Toliko bezosećajnosti prema prolivenoj srpskoj krvi i nasilno uzetim srpskim životima videla sam samo na primeru ustaša. Hoćeš novim avatarom, sa Krcunovom fotografijom, baš na ovoj temi, ustvari da dokažeš da si na strani ustaša?
Je li to konačno razotkrivanjerazloga tvog učlanjenja na "Krstaricu" nedavno?
 
Savo.
koju vrstu provokacije pokusavas stavljanjem Krcunove fotografije u sopstveni avatar?
Toliko bezosećajnosti prema prolivenoj srpskoj krvi i nasilno uzetim srpskim životima videla sam samo na primeru ustaša. Hoćeš novim avatarom, sa Krcunovom fotografijom, baš na ovoj temi, ustvari da dokažeš da si na strani ustaša?
Je li to konačno razotkrivanjerazloga tvog učlanjenja na "Krstaricu" nedavno?

Zanimljivo, posavetuj me koga od heroja ww2 /partizana/ da stavim za avatar a da ne izazove takva osećanja. Imali ga posle ovih poslednbjih 20 godina.

Ne smetaju ti SS unoforme, Nedićevci i Ljotićevci. Oni su se bavili borbom protiv bele kuge u Srbiji?
 
Вест из данашње "Политике"

Šefovi diplomatija Litvanije, Letonije, Estonije, Bugarske, Mađarske, Rumunije i Češke uputili su evropskom komesaru za pravosuđe zahtev da se na zločine komunista primenjuju isti standardi kao i na one koje su počinili nacisti.

Litvanci, nastavlja Gardijan, tvrde da definiciju genocida treba proširiti i na zločine protiv grupa definisanih njihovim socijalnim položajem ili političkim ubeđenjem. Briselu je takođe skrenuta i pažnja da je, tokom prve godine sovjetske okupacije Litvanije, poginulo, izbeglo, deportovano i ubijeno više Litvanaca nego što je, za vreme nacista, ubijeno Jevreja.

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Zlocini-komunista-nisu-isto-sto-i-nacisticki-zlocini.lt.html

U Poljskoj je vec donet zakon po kome se izjednacavaju nacisticka i komunisticka propaganda, za koje se izricu jednake kazne....nadam se da ce uskoro i kod nas...
 
Poslednja izmena:
Zanimljivo, posavetuj me koga od heroja ww2 /partizana/ da stavim za avatar a da ne izazove takva osećanja. Imali ga posle ovih poslednbjih 20 godina.

Ne smetaju ti SS unoforme, Nedićevci i Ljotićevci. Oni su se bavili borbom protiv bele kuge u Srbiji?

Srbija nema heroje nego JUNAKE...ali kako bi ti to pa mogao da znas :)
 
"Жртава комунистичке репресије од 1941. до 1948. год."

Српски либерални савет и удружење политичких затвореника жртава комунистичкога режима започели су акцију прикупљања имена и презимена "Жртава комунистичке репресије од 1941. до 1948. год." .

Попис споменутих политичких осуђеника ће бити предат међународном удружењу жртава тоталитарних жртава у Стразбуру.

Поменути попис имена биће предат и надлежним органима Србије од којих ће се тражити рехабилитација и праведна новчана надокнада за преживљену физичко и менталну тортуру само због различите идеологије од идеологије Титових комуниста.

Овом приликом молимо све преживеле политичке затворенике као и породице жртава да се јаве на тел: 3621-134 или на меил:

sls_seobe@hotmail.com.

У Београду 22.12.2010год
 
Zanimljivo, posavetuj me koga od heroja ww2 /partizana/ da stavim za avatar a da ne izazove takva osećanja. Imali ga posle ovih poslednbjih 20 godina.

Ne smetaju ti SS unoforme, Nedićevci i Ljotićevci. Oni su se bavili borbom protiv bele kuge u Srbiji?
Prvo: Valjda si punoletan da razmisljas svojom glavom.
Drugo:Nema heroja medju partizanima.
Treće:U poslednjih 20 godina nema partizana (osim na filmskom platnu), oni su postali vlast još 50ih godina proslog veka i njihovi potomci su jos su na vlasti.
Četvrto:Ne pravi tu ustašku propagandu- nisam ja nigde pomenula SS uniforme,Nedićevce i Ljotićevce - niti moj stav prema njima,samo ih ti pominjes kad se suočiš sa činjenicom da su komunisti ubijali u miru stanovnike Srbije.

Poslednje:Ako ti baš treba moj savet, i da bude baš vezan za tvoje ponašanje i tvoju budućnost, evo ga:uradi šta je uradio komunista i funkcioner Zoran Sokolović.
U tvom slučaju, to je najčasnije.
 

Back
Top