Put odricanja koliko je djelotvoran??

Eleleth

Veoma poznat
Banovan
Poruka
10.312
Koliko je djelotvorno odricati se nečega?
Je li to pravi put k riješavanju problema?
Je liu religijama poželjno takvim putem ići??
Što mislite o slijedećemu tekstu?


Ni odricanje nije pravo rešenje. Svaki put kada se odreknemo nečega, obmanjujemo
sebe. Čega se odričemo? Svaki put kad se odreknemo nečega, ostajemo zauvek vezani
za predmet odricanja. Jedan indijski sveštenik je rekao: "Kad god mi dođe neka
prostitutka, samo govori o Bogu. Kaže mi: 'Sita sam života koji vodim. Treba mi Bog.'
Međutim, kad god mi dođe neki sveštenik, taj priča samo o seksu."
Zaista je tako - kad se odreknete nečega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite
protiv nečega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć.
Dajemo mu moć jednaku onoj koju trošimo u toj borbi.
Ovo se odnosi čak i na komunizam, kapitalizam i sve ostale stvari. Treba, dakle,
"prihvatiti" svoje demone jer im se, boreći se protiv njih, daje moć. Zar vam to još niko
nije rekao? Kad se odreknemo nečega, ostajemo vezani za to. Jedini izlaz je u tome da
ne dozvolimo da budemo prevareni. Nemojte se odricati, već ne dozvolite da budete
prevareni Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se
odričete - jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku.
Naravno, ako ne razumete ovo što vam govorim, ako ste toliko hipnotizovani da
mislite kako ne možete biti srećni bez neke stvari, ili neke druge, ili treće, onda ste u
klopci. To što pokušavam da učinim za vas nije ono što vam nudi takozvana duhovnost -
da vas natera na žrtve, na odricanje od mnogih stvari. To je sasvim uzaludno. I dalje
biste ostali uspavani. Ono što treba da vam pomogne je da shvatite, shvatite, shvatite.
Kad biste shvatili, odjednom bi vam ponestala želja za konkretnim objektom od koga
zavisi vaša sreća. Što znači: ako se probudite, nestade vam želja za tim objektom.
 
Koliko je djelotvorno odricati se nečega?
Je li to pravi put k riješavanju problema?
Je liu religijama poželjno takvim putem ići??
Što mislite o slijedećemu tekstu?

Pa mozhe biti delotvorno .
Ponekad ( a zavisi i od problema ) .
Hehe , naravno da jeste .
Tekst je interesantan.
( Kolko sam razumeo nije cilj odreci se nechega , vec da se oslobodimo zhelje za tim ? )
 
Eleleth,
Problem nas ljudi je što uglavnom stvari i ideje shvatamo bukvalno pa onda idemo iz krajnosti u krajnost. Svaki detalj života ili svaka ideja i učenje, u ma kom stepenu, uvek sadrži i najvišu ili najlepšu stranu ali i sve druge do one najniže. Koju stranu ili koji nivo će svako od nas sagledati zavisi od stanja svesti te osobe.
Iz tih razloga ako izadjemo sa najlepšim idejama i namerama i sa ma kako dobrim planovima neko će u tome videti zlu nameru i boriće se protiv toga. i obrnuto, ma kako neko izašao sa nečim negativnim nadju se ljudi koji će i u tome videti nešto valjano i poučno.
Naša isključivost nam u startu govori da nismo baš zagrebali dovoljno duboko u sami život.
Život uistinu nije da bismo se odricali već da iskusimo sve što smatramo da treba iskusiti. Kada se svega nasitimo i sve probamo onda dodje vreme kada nas kao duhovno biće Dušu mnogo toga više ne privlači, mnogo toga što je od ovoga sveta. Tada takvu osobu počinje zanimati ono najviše i najsuštinskije a to je duboko razumevanje života i božanstvena ljubav. Ako nismo prošli i vatru i vodu kroz stotine hiljada života onda je tačno da je svako nasilno odricanje jalov posao.
Iz tih razloga božanstvena vrata jesu svakome otvorena ali ne može svako ući dok sve ono iza sebe nije isprobao i svega se nije nasitio pa mu više nije ni do čega što je od čulne prirode. Slično tome, da smo se kao deca naigrali raznih igrica pa nam kasnije kroz život više nije do toga...
Možda ovo bar donekle pojašnjava stvari. Zato svako treba da sebe nadje tamo gde će se najbolje osećati. Pa ako mu je da bude pop neka popuje a ako mu je da na ulici traži nasladu neka mu bude. Onaj ko vidi sebe u poslovnom svetu neka se oproba tu, ako mu je do politike zašto da ne ali onaj ko sebe vidi okrenutim Bogu zbog ljubavi u srcu njegovom neka mu bude sa srećom.
Život je pred svakim od nas.
Pitanje je kakve to konflikte mi lično imamo i zašto sebe sputavamo ako se sputavamo. Važno je da kroz ispunjenje svojih želja ne nasomo drugima bol i da svoje želje ostvarujemo vlastitim radom a ne nasiljem i slično.

Obično kada izadjemo sa jakim porukama protiv nečijih ideja i stremljenja ili pozivamo svom snagom da je naše vidjenje prava stvar pokazujemo koliko smo još u zabludi ako smo pomislili da mnogo toga stvarno shvatamo.
 
Poslednja izmena:
Koliko je djelotvorno odricati se nečega?
Je li to pravi put k riješavanju problema?
Je liu religijama poželjno takvim putem ići??
Što mislite o slijedećemu tekstu?


Ni odricanje nije pravo rešenje. Svaki put kada se odreknemo nečega, obmanjujemo
sebe. Čega se odričemo? Svaki put kad se odreknemo nečega, ostajemo zauvek vezani
za predmet odricanja. Jedan indijski sveštenik je rekao: "Kad god mi dođe neka
prostitutka, samo govori o Bogu. Kaže mi: 'Sita sam života koji vodim. Treba mi Bog.'
Međutim, kad god mi dođe neki sveštenik, taj priča samo o seksu."
Zaista je tako - kad se odreknete nečega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite
protiv nečega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć.
Dajemo mu moć jednaku onoj koju trošimo u toj borbi.
Ovo se odnosi čak i na komunizam, kapitalizam i sve ostale stvari. Treba, dakle,
"prihvatiti" svoje demone jer im se, boreći se protiv njih, daje moć. Zar vam to još niko
nije rekao? Kad se odreknemo nečega, ostajemo vezani za to. Jedini izlaz je u tome da
ne dozvolimo da budemo prevareni. Nemojte se odricati, već ne dozvolite da budete
prevareni Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se
odričete - jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku.
Naravno, ako ne razumete ovo što vam govorim, ako ste toliko hipnotizovani da
mislite kako ne možete biti srećni bez neke stvari, ili neke druge, ili treće, onda ste u
klopci. To što pokušavam da učinim za vas nije ono što vam nudi takozvana duhovnost -
da vas natera na žrtve, na odricanje od mnogih stvari. To je sasvim uzaludno. I dalje
biste ostali uspavani. Ono što treba da vam pomogne je da shvatite, shvatite, shvatite.
Kad biste shvatili, odjednom bi vam ponestala želja za konkretnim objektom od koga
zavisi vaša sreća. Što znači: ako se probudite, nestade vam želja za tim objektom.
Колико знам по православној аскетици је обрнуто.Одузимаш јој снагу.А индуси наравно да мисле како мисле јер немају снаге да се супротства својим страстима.Неможе хиндуситичка религија да се примени на људски живот.
 
Hajdemo sada ozbiljno.
Zavisi čega se odričeš. Ako se odričeš nečega što ti škodi, svakako se treba odreći.
Ali, ako je tvoje odricanje vezano za gladovanje, odricanje od sexa ili slično, mislim da takvo kažnjavanje sebe ne vodi ka dobrom.

Зависи шта је за тебе добро.А шта је зло?Све зависи шта сматраш као природно стање човековог бића,а шта не.
 
Зависи шта је за тебе добро.А шта је зло?Све зависи шта сматраш као природно стање човековог бића,а шта не.
Da, o tome bi se možda moglo diskutovati, da ne kažem filozofirati.

No, ako nešto smatram prirodnim ljudskim nagonom (nagon za hranom, ili seksom na primer) a onda taj svoj nagon gušim... Mislim da takva odricanja mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja.
To poredim sa česmom koja curi - možeš da zavrćeš snažno, pa još snažnije... na kraju će pod pritiskom da prsne i imaćeš poplavu.
 
Koliko je djelotvorno odricati se nečega?
Je li to pravi put k riješavanju problema?
Je liu religijama poželjno takvim putem ići??
Što mislite o slijedećemu tekstu?


Ni odricanje nije pravo rešenje. Svaki put kada se odreknemo nečega, obmanjujemo
sebe. Čega se odričemo? Svaki put kad se odreknemo nečega, ostajemo zauvek vezani
za predmet odricanja. Jedan indijski sveštenik je rekao: "Kad god mi dođe neka
prostitutka, samo govori o Bogu. Kaže mi: 'Sita sam života koji vodim. Treba mi Bog.'
Međutim, kad god mi dođe neki sveštenik, taj priča samo o seksu."
Zaista je tako - kad se odreknete nečega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite
protiv nečega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć.
Dajemo mu moć jednaku onoj koju trošimo u toj borbi.
Ovo se odnosi čak i na komunizam, kapitalizam i sve ostale stvari. Treba, dakle,
"prihvatiti" svoje demone jer im se, boreći se protiv njih, daje moć. Zar vam to još niko
nije rekao? Kad se odreknemo nečega, ostajemo vezani za to. Jedini izlaz je u tome da
ne dozvolimo da budemo prevareni. Nemojte se odricati, već ne dozvolite da budete
prevareni Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se
odričete - jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku.

Naravno, ako ne razumete ovo što vam govorim, ako ste toliko hipnotizovani da
mislite kako ne možete biti srećni bez neke stvari, ili neke druge, ili treće, onda ste u
klopci. To što pokušavam da učinim za vas nije ono što vam nudi takozvana duhovnost -
da vas natera na žrtve, na odricanje od mnogih stvari. To je sasvim uzaludno. I dalje
biste ostali uspavani. Ono što treba da vam pomogne je da shvatite, shvatite, shvatite.
Kad biste shvatili, odjednom bi vam ponestala želja za konkretnim objektom od koga
zavisi vaša sreća. Što znači: ako se probudite, nestade vam želja za tim objektom.

Ovo je iz knjige Antoni De Mela ...

ima poucnih misli.....

shvatiti vrednost necega je kljuc...

odricanje radi odricanja nema svrhu... tj asketizam nema nikakvu vrednost ...

Shvatiti Boga njegov zakon i sluziti mu ima svrhu i smisao...
 
Da, o tome bi se možda moglo diskutovati, da ne kažem filozofirati.

No, ako nešto smatram prirodnim ljudskim nagonom (nagon za hranom, ili seksom na primer) a onda taj svoj nagon gušim... .
Проблем је што стање човекове пале природе неко сматра природним стањем,А то није.Нагон за сексом није природан него је то страст.Природан је нагон за размножавањем.А и то је од пале природе.Али није грешно.Него је настало као нужност после пада Адамовог и Евиног.Што се после доласка Христовог на земљу сужава на оне који немогући без полног односа своде то на оно што је Богомблагословено.Односно стварање потомства.Док у Новом Завету постоји могућност постојања девственог начина живљења.А оба пута и однос према сексуалном нагону имају не нешто на овом свету него вечни живот у Небеском Царству.
 
Ovo je iz knjige Antoni De Mela ...

ima poucnih misli.....

shvatiti vrednost necega je kljuc...

odricanje radi odricanja nema svrhu... tj asketizam nema nikakvu vrednost ...

Shvatiti Boga njegov zakon i sluziti mu ima svrhu i smisao...
Ево како прича Јеховин сведок (подвукао сам) који каже да се они држе Библије а Библију не познају уопште.

Ако аскетизам нема смисао зашто су онда пророци из Старог завета (Свети Илија и други), Свети Јован Крститељ, Господ Исус Христос (и касније монаси по угледу на њих) удаљавали се у пустиње, живели у самоћи и молитви и посту? Очигледно је да Јеховини сведоци само кажу да се држе Библије а уопште је не познају него је искривљено и погрешно тумаче. Господ је постио 40 дана у пустињи (аскетизам) пред своју мисију, није ништа окусио. Господ је рекао Светим апостолима у Јеванђељу да се најјачи демони истерују молитвом и постом. Дакле, аскетизам је дар Божији неким људима који желе да се осаме и посте да би се посветили молитви и приближили Богу. То не значи да су они који су у свету лошији људи јер каже Свето писмо Новога завета: "Остало је време прекраћено тако да су и они који овај свет употребљавају и који ге не употребљавају (живе аскетски), и они који жене имају као и они који немају јер пролази обличје овога света." Зато може се живети побожно и у браку и у свету али исто тако по Апостолу Павлу безбрачни (монашки и аскетски) живот даје лакше могућности да се спозна Бог и апостол Павле га препоручује хришћанима "Волео бих да сте као ја (безбрачни, монаси) али сваки има свој дар од Бога, неки овако (безбрачно, аскетски) а други онако (брачно)".

Аскетизам је Божији дар дат одређеним људима да тако боље и лакше спознају Бога. Често се и Господ Исус удаљавао од народа и својих ученика на пуста места да се молитвом приреми за следећу проповед. Ко чита Јеванђеље отвореним умом уз молитву зна, памти га и схвата, а Јеховини сведоци то не могу да знају јер они читају али погрешно тумаче онако како им је погрешно одредио њихов оснивач Расел за кога смо видели на овом форуму да на његовом гробу не стоји крст (дакле није био хришћанин) него масонска пирамида (масони су против Господа Исуса Христа и хришћанства). Из тога вам је јасно ко су Јеховини сведоци и како тумаче Библију, погрешно и противно Христу и Светим апостолима.

Православно тумачење, тумачење Светих отаца (наследника Светих апостола) је исправно а не тумачење јеретика и секташа (лажних учитеља) којих је било и у апостолско доба и у првим вековима хришћанства а Јеховини сведоци су њихови наследници (например оснивач Јеховиних сведока Расел је примио учење јеретика Арија из 4. века (који је умро у јавном нужнику тако што му се просула утроба) и других).
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ако аскетизам нема смисао зашто су онда пророци из Старог завета (Свети Илија и други), Свети Јован Крститељ, Господ Исус Христос (и касније монаси по угледу на њих) удаљавали се у пустиње, живели у самоћи и молитви и посту?
Askeza je jednostavno prerušen oblik prinošenja žrtve da bi se od božanstva izmamila kakva usluga.

Vremenom, naravno, postaje svrha sama po sebi, pa recimo oni koji se uzdržavaju od hrane ili seksa izvlače fizičko zadovoljstvo od ovog uzdržavanja.

Zapravo, prilično bolesno, kad bolje pogledaš. :D
 
Па они су водили аскетски живот.Како онда аскетизам нема потпору у библији?

a po cemu mislis da je to asketski zivot kako su oni ziveli?

to je samo tvoje vidjenje ...

oni su samo sluzili Bogu ...

dok je asketizam nesto drugo...

on je deo istocnjacke duhovnosti...

dok Bog i Hrist nisu nikada od svojih ucenika trazili i zahtevali da neko zivi asketski...
 
a po cemu mislis da je to asketski zivot kako su oni ziveli?

to je samo tvoje vidjenje ...

oni su samo sluzili Bogu ...

dok je asketizam nesto drugo...

on je deo istocnjacke duhovnosti...

dok Bog i Hrist nisu nikada od svojih ucenika trazili i zahtevali da neko zivi asketski...

Шта Свети Јован није јео пупољке од разног зеленог растиња и мед?
 
Askeza je jednostavno prerušen oblik prinošenja žrtve da bi se od božanstva izmamila kakva usluga.

Vremenom, naravno, postaje svrha sama po sebi, pa recimo oni koji se uzdržavaju od hrane ili seksa izvlače fizičko zadovoljstvo od ovog uzdržavanja.

Zapravo, prilično bolesno, kad bolje pogledaš. :D
mislim da ljudi koji su se zaista odrekli nečega, uopšte više ne razmišljaju o tome čega su se odrekli....
 
asketizam kao put prociscenja tela i duha je dosta dobar nacin da se moralno i duhovno sazri a kad neko u tome se zabroji onda je vece zlo nego dobro jer takvi posle prde kako je ovo ono i to lose samo zato sto je njima lose ili nisu umeli se kontrolisu

umerenost vodi bogatom svetovnom i mirnom duhovnom zivotu i to je sasvim dovoljno

ekstremno odricanje je ustvari poricanje

nije sustina duhovnog napredka poricati i gurati pod tepih zelje jer nadvisiti ono nepotrebno i prizeljkivano necim sopstvenim i stvarno zeljenim

U zivotu treba uzivati a kad neko postane goli hedonista to je smor isto samo suprotno pogresno je biti porocan ali kad ti neko soli pamet o tome to je licemerje

ne stoji odelo isto svima..
 

Back
Top