Bankarski lobi trazi uvodjenje zakona o licnom bankrotu

Тихи

Starosedelac
Poruka
162.049
Bankrot i za građane

U Srbiji nema mnogo građana koji su upali u dužničku krizu, ima ih oko tri odsto, ali stručnjaci smatraju da stanovništvu na vreme treba ukazati kakve posledice može da ima nekontrolisano pozajmljivanje novca. To bi moglo da se učini kroz zakon o bankrotu fizičkih lica.
Ovaj propis već se priprema u Hrvatskoj, čiji su građani prethodnih godina nemilice zajmili kod banaka, pa su se mnoge porodice našle pred finansijskom propašću. Zbog toga će se uskoro pred Saborom naći izmene Zakona o stečaju koje će uključivati i bankrot građana. Prema predlogu, za pojedince koji su zapali u dugove, rešenje je, pre svega, rasprodaja imovine, koja bi se obavljala uz kontrolu nadzornika, „staratelja“, koji bi pratio ceo postupak i štitio interese dužnika. Odlazak u zatvor zbog dugovanja nije predviđen.
Prema rečima Gorana Pitića, predsednika Upravnog odbora Sosijete ženeral banke, suština ličnog bankrota ili stečaja je u tome da se pojedincu koji proglasi finansijski krah omogući da zadrži deo svoje imovine, a lični stečajni upravnik daje predlog nadležnom sudu za prodaju njenog većeg dela, kao i za otplatu dela duga iz budućih prihoda dužnika tokom narednih tri do pet godina. Ostatak duga sud otpisuje reprogramiranjem obaveza i nadzorom nad njegovim finansijama. Dužniku se omogućava da lakše izađe iz prezaduženosti.
- Uvođenje ličnog bankrota ima svoje prednosti, jer građanima koji nisu u mogućnosti da otplaćuju dugove zbog razloga koji se mogu definisati kao „viša sila“ daje mogućnost da pronađu
novi posao, da rade i izdržavaju porodicu, umesto da svi članovi familije postanu socijalni slučajevi - kaže Pitić. - S druge strane, mehanizmi se moraju vrlo precizno definisati kako bi se izbegle zloupotrebe i olako otpisivanje dugova.
U Srbiji je, smatra Pitić, kreditna zaduženost daleko manja u odnosu na druge zemlje, jer je uvođenjem Kreditnog biroa i propisima NBS, kojima je limitirano kreditno opterećenje, onemogućeno stanovništvu da dođe u situaciju da se prezaduži.
Prema rečima Đorđa Đukića, profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, stečaj ili bankrot pojedinca postoji u mnogim zemljama i sprovodi se na razne načine. U Americi, na primer, koja je najviše pogođena hipotekarnom krizom, pojedinac, kada više nije u stanju da otplaćuje svoje obaveze prema banci, ili, uopšte, poveriocima, proglašava bankrot. Posebna agencija, po sudskoj odluci, popisuje pokretnu i nepokretnu imovinu, iseljava porodicu i sve što ima praktično ide „na doboš„, od tanjira do kuće. Posle licitacije, namiruju se banka i ostali poverioci.
- Kod nas bi trebalo doneti zakon o bankrotu fizičkih lica, ne kao pretnju, već preventivno i edukativno, da bi građani znali kada se zadužuju šta ih čeka ukoliko ne budu u stanju da servisiraju svoje obaveze - smatra Đukić. - Svako prezaduživanje može da odvede samo na jednu stranu - u bankrot.

PROPAST
Nije potpuno dokazano da li reč bankrot dolazi od latinskih izraza „bankus“ (sto) ili „ruptus“ (razbijen), odnosno od italijanske fraze „banko roto“, odnosno „trula klupa“, ali svakako označava novčanu propast i postojala je još u vreme Rimskog carstva.

JELAŠIĆ: NARODNA BANKA ZABRINUTA
Kod nas zasad postoji samo propis koji se odnosi na stečaj ili bankrot preduzeća. Osnovni cilj je da se zaštiti ugovor, odnosno privatna svojina poverilaca. Stečajni postupak mogu da pokrenu i dužnik i poverioci. Odlika stečajnog postupka je ravnopravnost svih poverilaca, s tim da država kod naplate ponekad zakonima obezbeđuje prednost svojih potraživanja u odnosu na ostala.
- NBS će uputiti predlog u vezi sa Zakonom o stečaju, po kom bi, pre nego što se pokrene stečajni postupak, firmama bio dat rok od 30 dana da ne moraju da izmiruju svoje obaveze kako bi bile u mogućnosti da pre formalnog pokretanja stečaja ozdrave - kaže Radovan Jelašić, guverner NBS. - Zabrinjava nas što građani i preduzeća ne stižu da na vreme izmire svoje obaveze prema bankama, naročito u delu prinudne naplate.

http://www.novosti.rs/code/navigate...ađane&kword_add=bankrot, zaduzivanje gradjana

------------------------

Pitic je predvodnik bankarskog lobija u Srbiji i jasno je da bankarski lobi trazi uvodjenje zakona o licnom bankrotu da bi banke mogle da zaplenjuju imovinu duznika pokretnu i nepokretnu, sto sada nije slucaj, u slucaju da duznih ne moze vise da im vraca kredite.

Tekst je bankarski i narucen i pun raznih nebuloza , kao nebuloza da gradjani nisu prezaduzeni. Mozda ne u ovom trenutku al ako dinar propadne postace vise nego prezaduzeni jer nece moci da vracaju nijedan kredit.

Samim tim jasno je da bankarski lobi predvidja da je kurs dinara ne odrziv na duzi rok i da samim tim su neodrzivi i krediti koji su gradjani i privreda uzeli od banaka , pogotovo su ugrozeni gradjani koji su se zaduzili u evrima a primaju platu u dinarima - i tako na sebe preuzeli valutni rizik. Zato banke gledaju kako da smanje stetu i traze uvodjenje zakona o licnom bankrotu i po tom zakonu banke ce moci uz pomoc drzave da plene pokretnu i nepokretnu imovinu duznika.

Bas sam juce pricao sa jednim advokatom u vezi ovoga - trenutno je 2/3 srpski firmi u blokadi i samim tim je jasno da su bankrotirale i da ne mogu da vracaju kredite i dugove . I sad tadiceva vlast je uvela enormne takse za slucaj da zelite da proglasite stecaj, ili da zatrazite stecaj nad nekim privrednim drustvom morate da platite taksu od nekih 250.000 dinara tako da sama taksa kao i troskovi stecaje cesto prevazilaze visinu dugovanja. Zato bankari traze izmene tog zakona tako da to ide njima na korist.

Ovako nesto vec postoji u Americi a postojace uskoro i u Srbiji

U slucaju bankrota tj nemogucnosti duznika da vraca kredit kad se usvoji novi zakon , drzavni sluzbenik zajedno sa bankarom ce popisati vasu pokretnu i nepokretnu imovinu i sve vam oduzeti a vi cete zavrsiti na ulici. Jedino kako se ovoga mozete spasiti jeste da svu pokretnu imovinu iznesete pre toga kod nekog prijatelja, tako da nemaju da vam uzmu nista.
 
Poslednja izmena:
sve oko bankrota koji je skoro neizbezan po Srbiju mozete naci ovde

http://www.b92.net/biz/fokus/intervju.php?yyyy=2009&mm=04&nav_id=354053

evo najzanimljivijih delova iz teksta

Po računici Narodne banke Srbije, septembra 2008. dinar je realno vredeo 108 odsto više nego krajem 2000. Tolika precenjenost domaće valute dovela je do enormnog uvoza i gušenja domaće proizvodnje. Od 2001. u Srbiju je ušlo više od 62 milijarde dolara u neto iznosu. I sve je to pojeo ogroman uvoz. Taj, ekstremno neoliberalni koncept reformi doveo nas je na ivicu sloma kakav su doživeli Meksiko, Rusija i Argentina, kaže Mlađan Kovačević, profesor univerziteta i redovni član Akademije ekonomskih nauka.

...

Za osam godina zbirna vrednost uvoza je preko 105 milijardi dolara. Sve se uvozi. Pogledajte Ju-Es stil, oni sve živo uvoze. Osim, možda, kreča. Pa valjaonica u Sevojnu, Petrohemija, Tigar, farmaceutske kuće. Sve one svoju proizvodnju zasnivaju na uvoznim komponentama.

Zašto smo toliko uvozili?

Zato što su reforme sprovodili ljudi sa skromnim znanjima koji su lako pali pod uticaj MMF-a i Svetske banke. Za razliku od nas, Slovenci su okupili vrhunske stručnjake sa Jožom Mencingerom na čelu i napravili su koncept koji je bio bitno drugačiji od onoga što im je preporučivao Džefri Saks i MMF.

U Srbiji reforme je vodila ekipa ljudi koji su, po mom dubokom ubeđenju, bili potpuno nekompetentni za tu materiju. Na primer, profesor Labus u svojoj knjizi „Osnovi ekonomije“ o problematici ekonomskih odnosa sa inostranstvom i spoljnoj trgovini ima tri-četiri strane. Dakle, nije se čovek time bavio. Ili magistar Dinkić, asistent na predmetu privrednog razvoja, odjednom postaje guverner Narodne banke i bavi se materijom koja mu je verovatno bila vrlo strana.

Ili Vlahović, koji je radio u „Diloi i Tušu“, ali ne sećam se da je pre izbora za ministra nešto napisao o problematici privatizacije. Pa Goran Pitić, koji postaje ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, a na fakultetu se bavio svetskom ekonomskom istorijom. Ili, mr Đelić, koji je bio asistent Džefrija Saksa koji je kao glavni reformator tranzicije u Rusiji imao katastrofalne rezultate. Eto, to su bili naši „vizionari“, kako je Labus voleo da kaže. I osim njega, svi su i danas na funkcijama.

...

Niti je dobro da ovi naši „vizionari“ sami rade kako znaju i umeju, niti je dobro sa MMF-om, jer moramo raditi kako oni zahtevaju. I kad nešto hoće da proguraju, oni samo kažu MMF to traži. A možda i ne traži. Sad im je svetska ekonomska kriza dobro došla. A još u oktobru su govorili kako ćemo mi imati koristi od te krize jer će strane investicije pohrliti u Srbiju. Kao da žive van vremena i van prostora.

...
Nama je industrijska proizvodnja još uvek niža nego 1998, a u odnosu na 1989, da i ne govorim. To je posledica reformi koje su proizvele naglu liberalizaciju uvoza i ekstremnu precenjenost nacionalne valute.

...

Kad dugovi narastu, a devizne rezerve se bitno smanje, vrednost nacionalne valute više neće moći da se brani. I tada ćemo doći u situaciju da se vrednost dinara bitno smanji, kao na primer u Rusiji 1998, kada se vrednost rublje svele na jednu četvrtinu. I tu nastaje strašan problem za one koji su se zadužili i nesvesno prihvatili deviznu klauzulu, jer su poverovali nekim od zvaničnika kad su tvrdili da se kurs neće menjati narednih deset godina. Kad dođe do toga da preko noći morate izvršiti devalvaciju, za one koji su se zadužili nastupa katastrofa.
 

Back
Top