eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.180
NACIONALIZAM
SIŽE:
Tri su razlicita koncepta nacije.
1. Romanski koncept naciju razumeva kao svakodnevni plebiscit.
2. U germanskom kontekstu nacionalnu pripadnost odredjuju krv i tlo,
3. U slovenskom kontekstu nacija se vezuje za pojmove mesijanizma i spasenja. Ako najbolji od svih mogucih svetova kao zrtvu trazi suzu jednog deteta, ne pristajem u njemu da zivim, kaze nam Dostojevski.
Iz Hegel-ovog stava da se istorija zavrsava u germanskom kontekstu porodila se socijalisticka ideja u dva svoja vida: Hitler-ovom nacional-socijalistickom, i marksistickom inter-nacional-socijalistickom. Oba su totalitarna i zlocinacka kao i sama ideja.
Romano-Germani svoju kulturu proglasavaju opste-ljudskom a svoju civilizaciju covecanstvom, a u stvari su svoj etnicki sovinizam proglasili za kosmopolitizam. Isto je i sa demokratijom. Ne postoji planetarni model demokratije. Sve svetske demokratije su nacionalne.
KLJUCNE RIJECI: nacija, krv i tlo, suza decija, nacional-socijalizam, inter-nacional-socijalizam, etnicki sovinizam kao kosmopolitizam, demokratija, nacionalna demokratija.
Tri su moguca govora o naciji nastala u proslom veku. Uslovno govoreci to je romansko, germansko i slovensko razumevanje ovog pojma. Prema romanskom (francuskom) konceptu svaki covek moze slobodno da bira svoju nacionalnost i svaki izbor moze da bude drzavotvoran. Cuveni ateista Renan je tvrdio da je nacija svakodnevni plebiscit, dakle moje pristajanje da svakog jutra posto prethodno poverujem da sam u budnom stanju, pristajem da zivim po zakonima Francuske, recimo. To moje pristajanje je dovoljno da me legitimise kao Francuza.
Germanski koncept smatra da nacija nije posledica slobodnog izbora. Nacija je organizam koji tezi da se samoutvrdi, a njegovi oznacitelji su krv i tlo. I danas kod Nemaca jedino onaj koji je i po krvi Nemac moze biti zaposlen u javnoj sluzbi kao policajac npr. To da nacija od svojih clanova trazi zrtve fihteovska je lozinka, a Hegel je to opravdavao tvrdnjom da se svetska istorija zavrsava u nemackom kontekstu. "Svetski duh je duh novoga sveta" - kaze Hegel u svojoj "Filosofiji istorije" - "cilj germanskog duha je realizovanje apsolutne istine kao beskonacnog odredjenja slobode, i to one slobode koja za svoj sadrzaj ima samo svoju apsolutnu formu. Odredjenje germanskih naroda je da budu (pazite sad ovo - op. aut.) nosioci hriscanskog principa."
Hegel-ova koncepcija je, naravno, jasna. Nosioci duhovne i svake druge slobode su Nemci. Apsolutni duh se uzastopce ovaplocuje u pojedinim narodima, u kitajskom kontekstu, u grcko-rimskom kontekstu itd., ali se on dovrsava u germanskom kontekstu. Konacno ovaplocenje duha je nemacka nacija. Nemci su nosioci svetskog duha, a posto je osnovni princip duha ili boga u Hegel-ovoj verziji - sloboda, onda su Nemci barjaktari slobode sveta. A taj izuzetan status pripada im zbog toga sto su oni prvi shvatili tajni smisao istorije koji je istinsko ljudsko zajednistvo. Hitler-ovi socijalisti su upravo na ovakvoj strukturi pokrenuli Nemce u rat. Nemacki vojnici su sebe smatrali barjaktarima slobode, zato su se tako motivisano i borili. Oni su vrlo zustri i uporni borci.
Nasa istoriografija i nasi posleratni istoriografi su namerno mutili ovu inace jasnu strukturu socijalistickog rezona cije je rodno mesto i tajna upravo Hegel-ova filosofija, pa su poistovecivali i jos uvek poistovecuju fasizam i nacizam, odnosno nacional-socijalizam.
Akademik Zoran Lakic (upada u rec): Znamo mi za tu razliku. Nacizam je ekstremni fasizam...
Ne! Upravo vam tvrdim suprotno. Nacizam je socijalisticka ideja u izvornom smislu. Hitler-ova partija nosi naziv: Nacional- socijalisticka radnicka partija Nemacke (NSDAP). Hitler-ova partija je imala milionsko radnicko clanstvo, SS-odredi takodje. Vojne parade, grandiozne i po obimu i po ikonografiji su prvomajske parade. Takodje, bitna je razlika i u strukturi vlasti. Fasisticko drzavno uredjenje je korporativno. U skupstini se kristalise drzavni interes, a duce (vodja) taj interes sprovodi u delo. Struktura vlasti socijalistickih drzava je hijerarhijska. Postoji führer - vodja, oko njega je politbiro sastavljen od vrlo uskog broja ljudi istog ubedjenja koji imaju moc da kontrolisu vojsku i policiju, a preko ove dve mobilisu celokupnu populaciju.
Fasizam iza sebe nije ostavio industrije smrti. Zlocine streljanja i ratnih odmazdi je cinio, ali industrije smrti nije bilo. Jevreji su u italijanskim okupacionim zonama prosli odlicno u odnosu na svoje sunarodnike u nemackim okupacionim zonama. Hitler-ova industrija smrti je progutala prema nekim procenama i dvadeset miliona ljudi. Staljinova industrija smrti po Solzenjicinovom svedocenju preko cetrdeset miliona. Naravno, ja znam da su sve ovo poznate stvari, ali mi jos uvek slavimo dane ustanaka i pobeda nad fasizmom. Nacizam, zbog toga sto je socijalizam niko ne pominje, jer je jako nezgodno - moze izgubiti posao drzavnog istoricara.
No bilo kako bilo sa drzavnom istoriografijom, fihteovski i hegelovski koncept, a to je socijalisticki koncept, Nemcima-Germanima uopste propisuje ulogu uvodjenja istinskog ljudskog zajednistva u svet. Hitler je nemacku naciju mobilisao na dva pravca: borba protiv plutarhije, odnosno bankarskog kapitala cije je olicenje Engleska, i cupanje malih naroda i Slovena iz "varvarskog blata", na taj nacin sto ce ih pokoriti, drzati pod prismotrom i inkorporirati u opsti tok kada za to dodje vreme. Taj opsti tok se zove neue weltordnung - novi svetski poredak. Na istoj ovakvoj strukturi zavodjenja novog svetskog ustrojstva radila je naizgled drugacija grupacija, ali iste metodologije i nacelnog stava: grupacija inter-nacional socijalista. Cilj je isti: postizanje istinskog ljudskog zajednistva, ali nosioci te ideje vise nisu samo Nemci, vec proleteri. Proleteri su, kako svedoci njihov otac Karl Marx, klasa koja to jos ustvari i nije. Posto je ovo odredjenje po kvalitetu, znaci da su oni kvalitet koji to jos nije. Insistira se dakle na onom kolektivno-nesvesnom i predkrstenjskom kao na preobrazenjskoj snazi. A njihova motivacija za "revolucionarni preobrazaj sveta" lezi u tome sto poslodavci uzimaju deo dohotka, zarade koju su oni svojim ledjima stvorili, pa se tako prema njima ne cini neka pojedinacna nepravda, vec nepravda po sebi. Ovo se dalje moze varirati koliko god hocete, ali sve ostalo je u sustini isto. Prvomajske parade, agitacija medju radnicima, inicijacija u redove "najprogresivnije" od svih partija, raskrstavanje sa krstenjem, dovodjenje u predhriscansko stanje, stvaranje idola u vidu Hitler-a, Lenjina, Staljina, Broza itd. i poklonjenje njima.