Истина

Lindemann

Zainteresovan član
Poruka
160
Многи филозофи су размишљали а и ткз. обични савремени људи размишљају о томе шта је уствари истина? Па јел имате неко своје виђење истине? :)

Мени се чини да је истина уствари све око нас, реалност, али само је питање на који начин неки појединац схвата реалност у којој је и живот који поседује као и могућности које му он пружа а ваљда од тога како ко види реалност, делимично зависи и како ће му живот изгледати. Нпр. неко види истину искључиво као неку светску правду, неко је види кроз уметност без обзира да ли је за њега уметност сликање, музика или техника и проналасци, неко као смисао живота итд...
 
Istina je realnost, dok ne pokusas da isti pojam primenis na kontekstualne odnose, znaci ljudi , emocije, razmisljanja, stavovi....

I¹→R¹, R¹=f(I¹), sto nema puno smisla.....ali i R¹=g(Rº).....Iº ne postoji, APS istina....

R¹=f(I¹)+g(Rº) , I¹=p(R¹)+m(I¹)+i(R¹)+s(I¹) , ili ako se jos tacnije pise bice tu i R¹-R² gde je R² ono sto nam je realnost sada..., R¹ ono sto zelimo da otkrijemo , nas maksimum za stvarnu realnost, a Rº je stvarna realnost....

Ako je prvi clan veci onda je samoobmana , egomanija, pasiva, nezainteresovanost...
Ako je drugi clan veci, onda je jasno da je kriticno I¹, jer R¹ onda postaje mnogo vece od I¹ a i od R² pa je kolac prevelik, mnogo hteo mnogo zapoceo....
 
Jedan citat:
“I Believe in Everything until It's Disproved. so I Believe in Fairies, the Myths, Dragons. It All Exists, Even If It's in Your Mind. Who's to say That Dreams and Nightmares Aren't as Real as the Here and Now?”

John Lennon
 
Istinu je svaki iole vican razmisljanju bar jedanput definsao, dodefinisao, predefinisao, protumacio, saznao,...´na kraju utvrdio: istina uvijek stvar dogovora.

ps.

Mislim da tema vec postoji;)
 
Многи филозофи су размишљали а и ткз. обични савремени људи размишљају о томе шта је уствари истина? Па јел имате неко своје виђење истине? :)

Мени се чини да је истина уствари све око нас, реалност, али само је питање на који начин неки појединац схвата реалност у којој је и живот који поседује као и могућности које му он пружа а ваљда од тога како ко види реалност, делимично зависи и како ће му живот изгледати. Нпр. неко види истину искључиво као неку светску правду, неко је види кроз уметност без обзира да ли је за њега уметност сликање, музика или техника и проналасци, неко као смисао живота итд...

Lindemann, započeto je mnogo lepih tema i diskusija, poput ove ali su sve na kraju razvodnjene.
Retko ko je stvarno voljan strpljivo i sa pažnjom diskutovati.

Istina je za svaku osobu specifično jedinstvena i što je potpuno u skladu sa stanjem svesti osobe. U knjizi Dialogues With the Maste, Rebazar Tarzs (preko 500 godina starosti) je rekao Paulu Twitchellu, "Daću ti onaj nivo istine kojeg budeš tražio. Zato traži uvek onaj najviši jer ćeš sa njime dobiti sve."

Studenti, psihologije i sociologije, na MasMaster Univerzitetu su onda kada sam i sam čitao ove knjihe imali iste kao obaveznu literaturu. Kako je sada više ne znam ali sam njima bio opijen i smatram ih izvanrednim.

Vratimo se temi!

Stojim na stanovištu da je svako od nas u pravu kada iznosi svoju istinu jer je to njegovo vidjenje života i istina date osobe se mora uvažavati. Medjutim, istovremeno svako od nas polako širi svoje razumevanje života pa samim tim se i njegova istina menja. Tj. svako od nas se približava najvišoj istini svojom brzinopm ma kako sporo ili ma kako brzo.

Zato govoriti o istini bilo bi dobro suziti širinu teme i diskutovati po odredjenom pitanju ili po odredjenom naslućivanju. U svakom slučaju život ne skriva nijedan nivo istine kao što ih nikada nije ni skrivao. Uvek, pa i sada jedina nevolja je što sam čovek mora proširiti svoju svest da bi spoznao i razumeo najviši nivo istine.

I tu se dolazi do bolne tačke; Ko je voljan eksperimentisati i probati svesno raditi na ličnoj ekspanziji svesti.

Ako si jedan od izuzetno malobrojnih koji je voljan raditi na tome onda ne posustaj i neka te niko ne obeshrabruje. Jer, svako od nas ima jedinu obavezu prema samom sebi i ni prema kome više, niti na ovom niti na bilo kom drugom svetu - čak ni prema Bogu. Čovek ima zagarantovanu slobodu po tom i mnogim drugim pitanjima.
 
Zamolio bih za jednu informaciju. :)


Izvesni Bonosov (ili Bonos ili Ronosov, nisam dobro čuo) doveo je u korelaciju istinu i toleranciju. Opet otprilike: "tolerancija je zamena za istinu" ili "tolerancija ometa/(/služi) da se (ne) dođe do istine" .

Da li neko zna za autora i maksimu? :D
 
Zamolio bih za jednu informaciju. :)


I "tolerancija je zaměna za istinu" ili "tolerancija ometa/(/služi) da se (ne) dođe do istine" .

Da li něko zna za autora i maksimu? :D

Ne mogu ti dati traženi odgovor ali možda mogu pomoći ako ponudim moje razumevanje;

Osoba koja ima mnogo ljubavi u sebi ima i mnogo tolerancije prema drugim ljudima. Takva osoba ima i duboko razumevanje života i onoga što se oko nje dogadja. Razume ljudsku prirodu i njihovu nemogućnost da ovladaju svojim pasijama i vidi kako njima vlada njihova sujeta i druge negativnosti.
Toleranciju je takodje neophodno praktikovati da bismo imali u sebi smirenosti i da bi došli do još više ljubavi.

I - Takodje treba nastojati prihvatati sve svoje životne obaveze i odgovornost za vlastitu egzistenciju.

II - Samo takva osobe može osetiti unutarnje zadovoljstvo i sreću.

III - Samo srečna osoba može bezuslovno voleti i imati ljubavi u sebi prema životu a ljubav je ključ svih tajni života.

Tolerancija takodje doprinosi da se klonimo konflikata i kreiranja nove negativne karme koja bi nastavila da nas večito drži u procesu inkarnacije i reinkarnacije...

 
Apsolutna istina je da ja sad sedim ovde, u 20 do 9, i da nisam spavala uopšte :confused: i da sam blago isfrustrirana tom činjenicom. Ah, došli smo do ključne reči - činjenica.

To što su neki mnooogo zanimljivi ljudi izbušili papirne tanjire za rođendanske torte i okačili ih na zid galerije ne bih baš nazvala istinom, više vapajem za pažnjom, a istinsko preslikavanje realnosti, na svoj način, i dalje nije istina, već nečije viđenje istine.
Činjenice postoje, to što su eventualno lokalne ne čini ih manje tačnim. Dobro, zapravo ih baš čini "manje tačnim" što zavisi od ugla posmatranja, ali ako tačnost ustanovimo unapred i ispunimo je, onda je to nešto postalo... istina.
 
Pa fino je ovo ukomponovano...

Istina je dakle kontekstno iskrivljenje cinjenica...
Ne pripisivanjem konteksta , nema istine, ima samo dogadjaja. ups , cinjenice i dogadjaji nisu isto i ne moraju biti isto...

Hajde da se malo igramo sa ovim...
Cinjenice nekako nastaju....
Da li one nastaju tako sto neki medjuodnosi dobijaju autoritetnu aksiomatskost..?
Jer neko moze tvrditi da Lexa ne sedi , vec cuci, lezi, leti, skace, spava, testerise...

I sta onda?

Slazem se da smo sad pod uticajem modernog lazljivog i zlonamernog pristupa mentalnim sposobnostima i svemu uopste.

Dolazimo do pitanja da li je cinjenica jednaka za svakog dobronamernog clana realnosti...?
I dokle vazi domet cinjenica....Svakako ne vazi za utiske , ukuse, misljenja...
Da li je cinjenica ogranicena na vremensko-prostornu relaciju medju objektima....?

Na radnje , da li se na njima vazi?
Mika spava, je mozda istina, a mozda i nije?
Pera cita, je mozda istina , a mozda i nije, ne bi bilo prvi put da neko samo ocima miluje knjigu u nadi da cita, a u stvari ne cita, vec bilduje oci...?
Ociglednije radnje polozaja, tipa sedi, hoda, puzi, skace, gleda (odvojeno od vidi)...pise (odvojeno od citljivo i smisleno).

Ocigledno da neke radnje jesu cinjenicne, a druge nisu...govor je cinjenicna , a govoriti istinu je necinjenicna vec kriterijumska ili stvar utiska...

E sad ja pretpostavljam da se neko pre nas bavio ovim jer bi strasno bilo da nije...
------------------------------------------------------
Kad istina pocinje da bude stvar percepcije?
To je vrlo zanimljivo pitanje...

Jer medjuodnosi objekata su obuhvatili mnoge pretpostavke i uslovno definisane postupke...Ako se nesto crveni i osoba vrisne, znaci opekla se, .....dok ako se nesto plavi i vrisne , nemamo takav utisak...

Cinjenicu mnogi tumace kao iskaz, znaci uopste ne zele da zadiru u to nad kakvim radnjama se ona petlja i sa kakvim objektima je utakmica....

Koriste logiku , teoriju logickih sistema, primenjuju znanja o greskama, ne primenjuju znanja o sistematskim greskama percepcije ili logike (pretpostavlja se da je logika apsolutno nepogresiva, na zatvorenom sistemu, a da je tu blizu , ako covek ne pogresi , i na otvorenom sistemu...

Ne uzima se u obzir uopste ni tip radnje i odnosi ni objekti ....

Ovde uopste ne govorim o uobicajenom , mediokritetskom nacinu razmisljanja i tumacenja, gde se nista drugo i ne pokusava od onoga sto je nas utisak da se desava...Direktno potpadamo pod percepciju...
I sto je veci nas pohod na mentalno istrazivanje, to nam se lakse da prevideti da se oslanjamo na percepciju , a preko nje ustvari na iskustvo, koje dok je jos senzorno, culno , i ima smisla...
Medjutim misaono iskustvo nema smisla...To je samo predubedjenje koje je nastalo ili treningom (ako trenirate jedan stil borbe, kad vas neko sutra napadne, najverovatnije odgovarate tim stilom borbe) ili gotove floskule koje imaju bolju uverljivost...
Cak i kad je prisutna namera da se smanje greske, poboljsa percepcija...cak i tada.

Dakle prvi zakljucak je da misaona aktivnost odvaja od cinjenica i stvara vecu zavisnost od percepcije, moci opazanja nekih ocekivanih i neocekivanih odnosa...(ovo je pipavo, jer moraju odnosi biti poznati....neocekivano je nacin pojavljivanja , intezitet ili nesto slicno ali nikako i sam odnos...).

Sa druge strane pojacana konceptualna i kontekstna obrada stvarnosti dovodi do svrsishodnog boljeg shvatanja i prepoznavanja odnosa...(vracamo se na percepciju i prepoznavanje sablona, odnosa...) a preko toga i do boljeg povezivanja objekata po ispoljenom ponasanju...dejstvu...
Da li je idealan pristup za cinjenice , istorijski?

Tesko , jer i on mora da zakljuci da li su stvarno na Neretvi nameravali da zavaraju neprijatelja, tj danasnje prijatelje i Nemce (ili je i to stvar percepcije , tumacenje ko je sa kim bio , po polozajima , a ne po aktivnostima....jer cinjenicno je jasnije po polozajima, a covek opet vise veruje po aktivnostima...
 
Istina je jedna jedina...lazi ima mali milion...To je kada kazes,uradis nesto....iz srca i osecas se pritom oslobodjenim,laksim........to je istina...Ljudi koji govore istinu i mrze laz...oni mirno zive....vedriji su , imaju onaj fini unutrasnji mir koji je najbitniji za coveka ........Blizi su Bogu....
 
Istina je jedna jedina...lazi ima mali milion...To je kada kazes,uradis nesto....iz srca i osecas se pritom oslobodjenim,laksim........to je istina...Ljudi koji govore istinu i mrze laz...oni mirno zive....vedriji su , imaju onaj fini unutrasnji mir koji je najbitniji za coveka ........Blizi su Bogu....
Lepo receno, Vladika Nikolaj je rekao da oni koji slave Boga imaju jednu volju (istina-jednina),a mnogo volja je LEGION-to je demon(lazi-mnozina)
 
Poslednja izmena:

Back
Top