Pa fino je ovo ukomponovano...
Istina je dakle kontekstno iskrivljenje cinjenica...
Ne pripisivanjem konteksta , nema istine, ima samo dogadjaja. ups , cinjenice i dogadjaji nisu isto i ne moraju biti isto...
Hajde da se malo igramo sa ovim...
Cinjenice nekako nastaju....
Da li one nastaju tako sto neki medjuodnosi dobijaju autoritetnu aksiomatskost..?
Jer neko moze tvrditi da Lexa ne sedi , vec cuci, lezi, leti, skace, spava, testerise...
I sta onda?
Slazem se da smo sad pod uticajem modernog lazljivog i zlonamernog pristupa mentalnim sposobnostima i svemu uopste.
Dolazimo do pitanja da li je cinjenica jednaka za svakog dobronamernog clana realnosti...?
I dokle vazi domet cinjenica....Svakako ne vazi za utiske , ukuse, misljenja...
Da li je cinjenica ogranicena na vremensko-prostornu relaciju medju objektima....?
Na radnje , da li se na njima vazi?
Mika spava, je mozda istina, a mozda i nije?
Pera cita, je mozda istina , a mozda i nije, ne bi bilo prvi put da neko samo ocima miluje knjigu u nadi da cita, a u stvari ne cita, vec bilduje oci...?
Ociglednije radnje polozaja, tipa sedi, hoda, puzi, skace, gleda (odvojeno od vidi)...pise (odvojeno od citljivo i smisleno).
Ocigledno da neke radnje jesu cinjenicne, a druge nisu...govor je cinjenicna , a govoriti istinu je necinjenicna vec kriterijumska ili stvar utiska...
E sad ja pretpostavljam da se neko pre nas bavio ovim jer bi strasno bilo da nije...
------------------------------------------------------
Kad istina pocinje da bude stvar percepcije?
To je vrlo zanimljivo pitanje...
Jer medjuodnosi objekata su obuhvatili mnoge pretpostavke i uslovno definisane postupke...Ako se nesto crveni i osoba vrisne, znaci opekla se, .....dok ako se nesto plavi i vrisne , nemamo takav utisak...
Cinjenicu mnogi tumace kao iskaz, znaci uopste ne zele da zadiru u to nad kakvim radnjama se ona petlja i sa kakvim objektima je utakmica....
Koriste logiku , teoriju logickih sistema, primenjuju znanja o greskama, ne primenjuju znanja o sistematskim greskama percepcije ili logike (pretpostavlja se da je logika apsolutno nepogresiva, na zatvorenom sistemu, a da je tu blizu , ako covek ne pogresi , i na otvorenom sistemu...
Ne uzima se u obzir uopste ni tip radnje i odnosi ni objekti ....
Ovde uopste ne govorim o uobicajenom , mediokritetskom nacinu razmisljanja i tumacenja, gde se nista drugo i ne pokusava od onoga sto je nas utisak da se desava...Direktno potpadamo pod percepciju...
I sto je veci nas pohod na mentalno istrazivanje, to nam se lakse da prevideti da se oslanjamo na percepciju , a preko nje ustvari na iskustvo, koje dok je jos senzorno, culno , i ima smisla...
Medjutim misaono iskustvo nema smisla...To je samo predubedjenje koje je nastalo ili treningom (ako trenirate jedan stil borbe, kad vas neko sutra napadne, najverovatnije odgovarate tim stilom borbe) ili gotove floskule koje imaju bolju uverljivost...
Cak i kad je prisutna namera da se smanje greske, poboljsa percepcija...cak i tada.
Dakle prvi zakljucak je da misaona aktivnost odvaja od cinjenica i stvara vecu zavisnost od percepcije, moci opazanja nekih ocekivanih i neocekivanih odnosa...(ovo je pipavo, jer moraju odnosi biti poznati....neocekivano je nacin pojavljivanja , intezitet ili nesto slicno ali nikako i sam odnos...).
Sa druge strane pojacana konceptualna i kontekstna obrada stvarnosti dovodi do svrsishodnog boljeg shvatanja i prepoznavanja odnosa...(vracamo se na percepciju i prepoznavanje sablona, odnosa...) a preko toga i do boljeg povezivanja objekata po ispoljenom ponasanju...dejstvu...
Da li je idealan pristup za cinjenice , istorijski?
Tesko , jer i on mora da zakljuci da li su stvarno na Neretvi nameravali da zavaraju neprijatelja, tj danasnje prijatelje i Nemce (ili je i to stvar percepcije , tumacenje ko je sa kim bio , po polozajima , a ne po aktivnostima....jer cinjenicno je jasnije po polozajima, a covek opet vise veruje po aktivnostima...