Druga paralelna priča je mitološki san o Atlantidi. Sve iluminatske porodice sebe smatraju naslednicima preživelih Atlantiđana. Evolucija Atlantide podrazumeva njeno umiranje i rađanje, poput mitološke ptice feniks, ili Ozirisa. Tako su i SAD etapa ka konačnoj, savršenoj Atlanditi: „Svi iluminatski okultisti, računajući [tadašnjeg] predsednika Klintona i podpresednika Gora, veruju da sadašnji američki sistem mora umreti, mora biti uništen, tako da bi novi, konačni „savršeni“ sistem pod Hristom [=antihristom] mogao nići iz pepela“ (
www.cuttingedge.org). Njihova ideologija je savršeno društvo u kome će postojati dve kaste – vladajuća visokotehnologizovana i robovi, koji treba da na primitivan način proizvode „prirodnu hranu“, koja sa vegetarijanstvom i poštovanjem kulta majke zemlje, čini veoma bitnu stavku okultizma još u Vavilonu i Egiptu. Sasvim je izvesno da nova tehnologija postoji, i da je zasnovana na korišćenju kosmičke gravitacije, ili energije iz kosmičkog vakuuma. Zato bismo smanjenju stanovništva na „zlatnu“ milijardu i zacarenje antihrista, kao ciljevima koje treba da ostvari Treći svetski rat dodali i potpuno uništenje sadašnje industrijske civilizacije sa zastarelim i prljavim tehnologijama, da bi se na njeno mesto uvela nova, čista, savršena tehnologija, i time vaspostavio raj na zemlji, sa „dosezanjem“ besmrtnosti bez Boga. Nazivajući ovakva otkrića „početkom nove energetske ere“, slično zaključuje i A. Milinković: tgb„Ako se pokaže da je sve to tačno, taj izum bi doveo ljudski rod ili do neslućenih mogućnosti razvoja ili – do novog svetskog rata, jer bi definitivno uništio sve na čemu počiva ekonomska i politička snaga zapadne civilizacije“ (Teslino tajno oružje, 62). Pri tome, iluminati sebe smatraju „milostivima“, jer uništavanjem dve trećine čovečanstva, oni planetu, i sa njom ljudski rod, spašavaju od potpunog uništenja. Međutim, kao i sve utopije i ova će ostati samo san, s tom razlikom što će prva faza njenog ostvarivanja biti užasna, nesaglediva i neopisiva, i umesto željenog raja, zbog rata i suše, tj. zatvaranja neba od strane Sv. proroka Ilije, zemlja će biti pretvorena u pustoš i pakao. Sve će se zbiti kako je Gospod rekao u Jevanđelju. Čitavim svetom će zavladati „gnusoba opustošenja“. Kao što je njen Tvorac prošao Golgotu, tako će i tvorevina proći kroz pakao bogoostavljenosti, i kao nekada Hristos, i ona će zavapiti: „Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt. 27, 46). „Jer će tada biti nevolja velika kakva nije bila od postanka sveta do sada, niti će biti“ (Mt. 24, 21).
Dakle, u oba slučaja je u pitanju satanski, eshtološki ritualni rat žrtvoprinošenja radi „očišćenja“ pred dolazak „spasitelja“, mesije - antihrista. Reč je o logičnom završetku nikad prekidanog obrednog žrtvoprinošenja satani, naročito dece, sa pijenjem krvi i jedenjem mesa žrtava (N. Kozlov, Krestnый put, 1994). Osim toga, ritualno pijenje krvi i kloniranje jesu deo verovanja u mogućnost postizanja besmrtnosti, odnosno, stvaranja mimo Boga.vae
Dok pišemo ove redove, svetska kriza otpočinje. Njenu ulogu objašnjavaju reči ideologa NSP, Z. Bžežinskog: „U takvom društvu kontrolu bi preuzele posebne elitne grupe sa superiornim naučnim znanjem. Da bi došlo do ovako savršenog društva biće potrebno da se svet podvrgne tretmanu konstantnih socijalnih i političkih kriza koje bi se iskoristile da se javno mnenje pomoću upotrebe masovnih medija pridobije za prvu fazu kontrole spoljnog neprijatelja. Odatle do kontrole unutrašnjih neprijatelja je samo jedan korak“ (Teslino tajno oružje, 46). Ona po sistemu kriza-rešenje treba da u raznim oblastima izvrši poslednje pripreme pred 2012. godinu, i da svet, poput one pred prošli, uvede u Treći svetski rat. U Americi će, npr., zbog pojave pljačkaških i terorističkih bandi, verovatno biti proglašeno vanredno stanje sa vojnim zakonom, radi čipovanja svog stanovništva. Prema planovima Bžežinskog u toku je strateško okruživanje Rusije, sa posebnim naglaskom na raketni sistem u Poljskoj, dok je Kina osuđena na naftnu izolaciju, kojom se gura ka osvajanju njenih izvora u Sibiru. Time se jednim potezom želi uništenje dve sile: Kine i Rusije (
www.youtube.com/user/CowboyBebap2012). Sa ovim se u potpunosti slažu proročanstva savremenih ruskih prepodobnih otaca. Shiarh. Serafim je 1977. godine jednoj ženi prorekao da će mučenički postradati od Kineza na stadionu u jednom sibirskom gradu, a prep. Serafim Viricki je govorio: „Nastupiće takvo vreme kada će Rusiju početi da kidaju na delove. U početku će je podeliti, a zatim će početi da grabe bogatstva. Zapad će na svaki način pomoći rušenju Rusije i daće vremenom njen istočni deo Kini. Daleki istok će pasti u ruke Japancima, a Sibir – Kinezima, koji će stati da se preseljavaju u Rusiju, ženiti se Ruskinjama i na kraju kraja brzinom i lukavstvom će uzeti teritoriju Sibira do Urala. Kada Kina bude želela da pođe dalje, Zapad će se usprotiviti i neće dozvoliti“ (S. Fomin, Rossiя pered Vtorыm Prišestviem II, 472-473).frt
Jedina duhovna sila koja još stoji na putu ostvarivanja navedenih planova jeste Pravoslavlje. Pred nama su dve opasnosti: kvarenje vere i na kraju prihvatanje antihrista za mesiju. Prvo bi iskušenje mogla biti unija, kao moguće rešenje Dijaloga pravoslavnih i rimokatolika. Zabrinutost povodom ovoga je već izneo arh. Georgije Kapsanis (Uznemirenost zbog sjedinjenja, Pravoslavlje 977, 6-8). Unija se uklapa u težnje globalista i ekumenista ka stvaranju jedne svetske religije, koja će prihvatiti antihrista. Kvarenjem vere se odgoni blagodat Sv. Duha i sa njom oruđe prepoznavanja i zaštite od nečastivog. O drugoj opasnosti, pak, govori prep. Lavrentije Černigovski: „Blažen i triblažen čovek koji ne poželi i uopšte ne vidi bogomrsko lice antihrista. Ko ga budefwr video i slušao njegovu bogohulnu reč s obećanjima svih zemaljskih blaga, prelastiće se i krenuće mu na poklonjenje. I zajedno s njim oni će poginuti za večni život i goreće u večnom ognju…“ (RPVP II, 385). Na zadnjovremensku apostasiju pravoslavnih arhijereja, bogoslova i vernika upućuju, pre svega, reči Gospodnje: „Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti“; „I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge“ (Mt. 24, 5); „Ali Sin Čovečiji kada dođe, hoće li naći veru na zemlji?“ (Lk. 18, 8). Prep. Nil Mirotočivi kaže: „Crkve Božije ostaće bez bogobojažljivih i blagočestivih pastira i teško onima hrišćanima koji ostaju u svetu i koji će savršeno izgubiti veru, pošto će biti lišeni mogućnosti da ma od koga vide svetlost poznanja“ (
www.svetosavlje.org). Zato što modernizovanje i liberizacija Crkve neminovno vodi primanju duha ovog sveta, tj. posvetovnjačenju i humanizmu, kao i zbog nemanja vremena da se određene pojave provere, trezveni, blagodatni, smireni konzervatizam ostaje najbezbedniji čuvar Predanja, tj. prave vere. Preduslov za ostajanje u čistoj veri je naše neprekidno prebivanje u pokajanju, ispovedanju naše grešnosti i nemoći. Videći naše smirenje i vapaje, Gospod će nas privesti istinskim duhovnicima i pastirima. Sva mudrost je u pronalaženju pravog duhonosnog pastira i bogoslova, pastira koji pravu veru potvrđuje pravim delima, oca koji nije neplodno drvo, već Duhom Svetim rađa sinove za Carstvo Nebesko, pastira koji nije najamnik ili prerušeni vuk, nego je spreman da za veru i svoje stado položi svoj život (Jn. 10, 11-15).
Što se tiče Trećeg svetskog rata i mogućeg dočekivanjafer najstrašnijeg vremena antihrista, utešne su reči prep. Lavrentija da će Gospod u toku rata, kao i u epidemijama koje idu za njim, uzeti najslabije, a za susret licem u lice sa nepomjanikom, za mučeničko ispovedanje ili bežanje u pustinju, ostaviti samo najjače. Pravoslavni postradali u tom ratu će zadobiti mučeničke vence (RPVP II, 539-540). Takođe su utešna i proročanstva o ruskom caru koga Gospod treba da podigne u doba antihrista. Na primer., postoji dvd zapis o ukrajinskom shiepiskopu Alimpiju, kada je on 2007. godine u man. Ždrebaoniku, u prisustvu mitr. Amfilohija, rekao kako mu je jedan prozorljivi starac, još kao dečaku, predskazao da će učestvovati u krunisanju ruskog cara.
Ovo jeste uteha, ali nije pouzdana nada, jer ispunjavanje prorečenog zavisi od Gospoda. Ono što je u našim rukama jeste stajanje u pravoj veri i pokajanju, izbor pravog pastira.
Pred nas, dakle, stoje velika isušenja. Bićemo ucenjivani da napustimo veru da bi sačuvali goli život. Mi, međutim, izmeću duhovne smrti – odricanja od prave, spasonosne vere – i privremene fizičke, telesne smrti – stradanja i gladi - biramo drugo. Jezgrovito je i poučno zaveštanje blaž. Matrone (+1952): „Potom će biti teško, i biće gore nego ikada. Kako mi vas je sve žao. Doživećete do poslednjih vremena. Život će biti sve gori i gori. Teško. Doći će vreme kada će pred vas položiti krst i hleb, i reći: 'Birajte!' 'Mi biramo krst'. 'Matuška, a kako će tada biti moguće živeti?' Ona: 'A mi se pomolimo, uzmemo zemlju, napravimo kuglicu, pomolimo se Bogu, sedimo i budemo siti'“ (RPVP II, 548-549).
„Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš“ (Mt. 24, 42). „A što vama govorim, svima govorim: Stražite!“ (Mk. 13, 37).
Jm. Nikodim (Bogosavaljević)