Za razmisljanje je potrebno?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Dovoljno hrane, dovoljno prostora i neka kolicina izvesnosti....
Tek onda mozemo da razmisljamo o izborima i sta je dobro i usmeravanje i usmerenje u neizvesnost....

U protivnom nesigurnost , dinamika, neresenost osnovnih dnevnih potreba izazivaju paniku i strah.A to paralise ikakvo dobro razmisljanje....

Ovo je stav psihologije iliti psihologa....
 
hrana..i od dovoljnog dotoka kiseonika u mozak, mda... kako pričaš o izborima, onda je to deo time management-a, ali ne žive svi ljudi u istim životnim okolnostima, pa ne mogu ni svi sebi da priušte takav luksuz da planiraju. zapravo, razmišljanje je uslovljeno karakterom, motivacijama, potrebama i više je u skladu sa realnošćuu i sredinom koja nas okružuje.
ako je ta sredina negde i približno sličan društveni kontekst, onda nastaje tzv. pozitivistička psihologija koja će nuditi gotove obrasce ponašanja za vedro "raspoloženje" i pozitivistički pogled na život, jer po njihovom se sve rešava emocionalnom vedrošću i za sve ljude isti recept..tako nastaju stilovi razmišljanja koji su prepuni generalizacija, nedinamičkog i nefleksibilnog crno-belog pogleda na svet, koju siva zona i najćešće prihvata.
 
Poslednja izmena:
nema tu stava jer nema ličnog odnosa kod ljudi sa takvim stilom razmišljanja. i ne zovem ja to razmišljanjem, prosto je tako i nema razloga da uvodimo registre pojmova, kada oni postoje. stav i razm- 2 stvari...vidim da si ti krenuo od hrane u razmišljanju
 
Poslednja izmena:
Pa dobro, ja rekoh pozitivizam je vise stav nego razmisljanje...a stil je tek potpuno odvojen od razmisljanja....na jos nizem nivou....

Ja hranu pomenuh zato sto stvarno mislim da je zdravo telo bitno za zdrav duh, a osoba koja iole razmislja zna da postavlja prioritete, pa ce svoje zdravlje itekako postaviti kao prioritet svog razmisljanja....
Prostor je vec malo cudnija stvar....i manje se shvata uticaj i znacaj, jer ispada da je covek , ma kako uman bio jos uvek krtica koja je uvek u blizini svoje rupe....A opet i to se slazem sa tim psihologom....

A poslednje je po meni primer uslova za zdravorazumsko razmisljanje, i tek iz zdravorazumskog nastupa nesto sto ja prihvatam da nazovem razmisljanje, a ostalo mi je trabunjanje, pokusaji budaletina da budu mislioci....
 
kako može stil razmišljanja da bude odvojen od razmišljanja, to je sastavni deo, paramatar emocionalnog usloveljenog razmišljanja kod svakog pojedinca. kad su u konfliktu stil razm-emocionalno, onda dovode do iracionalnog razmišljanja i generalizacija. tu faktor pozitivizma dolazi spolja, već postoji kao stil razmišljanja, ljudi ga rado prihvataju, tu nema ničeg posebno štetnog, korisno je ako se ljudi osećaju bolje. ta instant rešenja nisu uvek tako loša....nekome koriste.. zdravo telo-zdrav duh-pozitivizam ti je to ( :
pre konformističkog pogleda na način razmišljanja, zahteva-zadovoljenja, realizacije, presudni su karakter, motivacija, pa tek onda potrebe jer to rešava konflikt naših izbora i strahova. taj strah je generalno strah od budućnosti. prostor ja ne shvatam u tvom određenju, odnosno tog pihologa, već kao društveni kontekst, pa makar 2m od rupe on je deo šireg okružnja..
strah mi je ovde interesantan, mada si ga samo pomenuo....
 
Poslednja izmena:
Stil, a ne stil razmisljanja...
Kad si rekao stil tj pozitivisticka psihologija (nema ni trunke razmisljanja tu), ja sam jedino mogao da pretpostavim da se radi o stilu , zivotnom stilu , a ne o stilu razmisljanja.

Zato stil<stav (u njemu ima razmisljanja bar o poziciji stava, ako ne i o dometu , posledicama i slicno)<razmisljanje....< zdravorazumsko < korektno duboko razmisljanje....

I to ovako ad hoc....
 
slažem se, patak, dobro, razjasnili stav, stil razmišljanja, pitanja i odgovori, hajmo sad dalje ( :
pomenuo si neizvesnost i strah.
jedno od stanovišta prevazilaženja straha od budućnosti je sposobnost da živiimo sa neizvesnošću koja je, u manjoj ili većoj meri, stalno prisutna u našim životima. ta neizvesnost, kada je previše neprijatna, može da proizvede uznemirenost, anksioznost i, postavljamo pitanje kako se boriti protiv takvog straha. dobar deo ljudskih strahova postaknut je i strahom od odbacivanja, nerazumevanja, u društvu, ljubavi..oni najčešći strahovi. e, onda psiholozi kažu- treba se suočiti sa strahom oči u oči, terapija je razbiti led sopstvenim rukama, uhvatiti se u koštac sa predmetom zebnje ili straha. bihevijoristi će reći-ako je mozk zdrav, onda je lako - indetifikujemo osećanja koja nas teraju da se ponašamo na određeni način, identifikujemo razmišljanja koja utiču na naša osećanja i ponašanja i onda možemo da naučimo da naša razmišljanja vode ka reakcijama koje želimo.. razmišljanje je određeno i opterećeno i prošlošću npr. ono koji misle da je automobil iz 1939. najbolji i da ništa nije posle njega bolje napravljeno, a menjali su se putevi, automobil je realno pregazilo vreme. eto, samo jedan takav primer. neko ko bespogovorno tako prihvata prošlost, nerealno razmišlja, ne znam da li sam baš uspeo objasnim...dalje, na razmišljanje utiču emocionalna stanja i ono što bismo mogli sada da nazovemo stilom ili navikama. npr. dobre i loše navike..
 
Mislim da ovde treba da obratimo paznju o kom nivou razmisljanja govorimo, da li o onom "sta je logika" ili o mediokritetskom shvatanju ozbiljnog razmisljanja, ili o slobodnom asocijativnom razmisljanju , tj sta god mi tog trenutka pada na pamet, a obicno ce mi pasti vezane stvari ako sam opusten...i fobicno vrcenje u krug , paraliza misli , ako sam opterecen necim....

Kljucna rec je mozda, mozda opterecen, jer to nije isto sto i naglaseno razmisljanje, vec usmereno razmisljanje....
Naglaseno razmisljanje mnogi imaju i potice od losih metoda , procedura pri razmisljanju , malog iskustva , mali cup koji briljantan um sagledava.....

Vidim da tebe interesuje strah, pa cu jednom uopstenom kolaz varijatnom da i to krenem...I kod ovog ostalog sam temu postavio bas kolazno , i ne svidja mi se sto sam postovao ovaj post, jer on predstavlja vadjenje moje teze , a ne postavljanje na cvrste noge...znaci borim se da ostane kao mogucnost , a ne da njom zaokruzim temu i tezu koja predstavlja sveopstu analizu na temu...Tema mora da ide sire....mediokritetski je postavljena , mediokritetski mora da ide u sirinu....

Jedna od teza vezanih za strah i razmisljanje je situacija safety net....tj sigurnosna mreza...
Glavni problem kod sigurnosne mreze je sto kad se prvi put osetis da si bez sigurnosne mreze ti sam upucujes sumnju sebi....izazivas strah i nesigurnost....dakle strah nije potekao od spoljnih promena i uzroka, vec je cist rezultat sopstvenog delovanja i rezultat uzimanja jednog izvesnog detalja iz seta i cak nije zamenjen sa neizvesnim....

Kao sto kod logike mora da postoji set znanja da bi mogao ista da radis, tako i kod razmisljanja treba da postoji set izvesnog da bi iole mogao da se odvojis od straha....

Ovo sam ja na nivou pere lozaca samo nabacio jedan ugao, ovo nije moj stav o ovome...
---------------------
Evo nesto sto nije u vezi razmisljanja i ove teme , ali je vezano za svrhu razmisljanja...
U Srbiji niko nece da trazi osobu koja ima retka znanja i sposobnosti, vec ce takvu potrebu u okviru nekog posla odmah odbaciti...Jer niko nema poverenje u meru obicnog coveka danas, tj jasno je zavladalo uverenje da je uvlacenje ili ucena jedino normalno drustveno i radno razmisljanje....I plus mu je tesko da nadje to u rokovima koji njemu odgovaraju , znaci dva velika problema , prvi dok nadje takvog i drugi sto takav moze da od njega trazi nestandardni tretman, a to niko od poslodavaca u srbiji nije spreman , da da vise nego kopacu kanala ili standardno na trzistu i da zavisi od trenutka nalazenja takvog radnika....vrabac u ruci.....
Zato se javlja cesto situacija da kad razgovaras za posao ne pitaju sta znas da radis , vec da li znas ovo da radis, i jos cesce koga znas....

Ovo sam u drustvenom okruzenju definisao glad....i kako izgleda analogno ponasanje u drustvenom polju....Osoba i drustveni subjekt trazi samo ono sto zadovoljava osnovne potrebe prezivljavanja...i time gusi svaku kreativnost (odbacuje svaku ideju koja zaheva nestandardno znanje ili nudi nestandardni proizvod) .Ogranicenje ide i dublje u strategiju i stav RAZMISLJANJA, jer niste primetili ali kad pitate dizajnera automobila kako se dizajnira auto , on ce vam reci , to se radi ne kao pojedinacni projekt , vec se uvek radi za brend i onda se gleda istorija razvoja i koristi ono sto korisnicka publika ocekuje , navika , plus novotarija....prakticno usmerenje razmisljanja cak i kad se trazi kreativno...
 
Isto kao sto dizajner kola dizajnira u okviru brenda, isto tako covek
razmislja u postavljenim okvirima, samo ne svojevoljno, cak ni svesno.
Okvirima postavljenim od strane porodice, drustva, zivota, a najvise
od sopstvene prirode.
Taj postavljeni okvir radja zelje (nevezano mnogo za inteligenciju, jer ima intelig. ljudi koji zele nesto dobro, neki nesto lose, neki pare, neki nesto banalno)
tako da je i set pojmova do kojih covek
dolazi posledica zelje, ne njen uzrok.
Gde god da se covek nalazi i sta god da radi, uvek ce razmisljati u svom ogranicenom okviru
POGOTOVO ako mu je zivotna situacija uravnotezena i udobna.
Izlazak van tih okvira je nesto sasvim drugo i za to je upravo potrebna neka
kriticna situacija ili zivot prepun raznorazne borbe. Tako se ostri i jaca duh
jer on je taj koji probija okvire za um, ne um.
Medjutim u drustvu borci uglavnom slabo intelektualno stoje ili obrnuto.
Neizvesnost mora biti stvarna, ne stvorena u fotelji,
nesigurnost, panika i strah su samo prepreke, ne nuzno paralisuce,
mogu da budu i motivacione, nije nemoguce da slabiji pobedi jaceg,
nije nemoguce da i pod strahom ostanemo odlucni ili sabrani ili pametni.
Posle toga vise nismo slabiji
 
Mislim da je greska , ali ne znam kako da je objasnim...

Slazem se i vise puta sam i sam rekao da prilikom razmisljanja treba uvek iskljuciti zelju, jer ona oblikuje razmisljanje i vodi snishodjenju ili navodjenju...
Ali to ne znaci da treba reci covek i zavrstiti stvar, jer razmisljajuci o tome video sam da postoje tehnike koje omogucavaju da se izvrsi decentracija (to je emotivni akt) i odvajanje i kontrolisanje da ne postoje zelje u okviru kreiranja i razmisljanja...(da bude preciznije , kreiranja se svodi na istrazivanja i stvaranja , resavanja).
Medjutim trzisno razmisljanje dovodi do toga da se ne zeli ici na to ....niti da se ostavlja prostor za nekog ko zeli tako delovati, razmisljati....(u prevodu , danas platon, aristotel, sta bre on nama, to nije isplativo, oce da sedi i da mu se to zove koristan rad , a polis nema vajde od toga, pravi oruzje i cuti....)

Ali da se vratimo na temu....
Za razmisljanje o ....pa sad ide spisak svih mogucih slucajeva i tema......je potrebno......

Kao server operater, rekao bih ......EPS(ekvivalentna procesorska sekunda iliti CPU, memorija i neaktivirani sistemski interapti visokog nivoa.

Ko je radio na racunaru prvu stvar zove procenat koriscenja procesora, drugu zove memorija harda ili RAMA, trecu zove glupostima kad mu flopi, CDROM, ili neki zatupeli program "ukoci" racunar.....zaustavljanjem tog programa , racunar pocinje da dise, jer mu se paznja sa tog programa vraca na zivot , svet, sve oko njega....za ono za sta je i nacinjen...

Kad puno opteretite procesor , on ne stize da pravilno "jede", spava, WC (stack flush), pa pocne da brine o tome gde mu je hrana i kako ce uspeti izvrsiti ono sto treba....i veca je sansa da zakovrne u freeze....RIP ili za vas iritirajucu situaciju...(To nije do hardvera , osim ako ste stedeli na parama ili kupovali kod djoke sto sve prodaje na kilo ) To je do programa koje izvrsava....

E takav je i covek , napravljen da se program stalno updatuje na noviju verziju , i da uvek ima neki bagic.....

Vi tvrdite da je uvek potrebno tuga, nesreca, kriticna i krizna situacija da bi covek poceo da se odvaja od svojih zelja...a ja iz prakse znam da to nije tacno...
To je tacno za mediokriteta koji je na svoju zalost prestao da bude mediokritet nesretnim spletom okolnosti i onda sve sto vidite je to sto nije vise tako usrednjen....pa je prilagodjen specijalnim okolnostima, ali da se zbog toga razvilo razmisljanje , a ne prilagodjavanje , to tesko....

Ali ja u ovoj temi pod terminom razmisljanja obuhvatam i ovo , znaci prilagodjavanje, razmisljanje o blejanju , razmisljanje kao posledica dosade....razmisljanje kao zelja da se onom dziberu ne dozvoli da on stalno pobedjuje....itd....sva razmisljanja....sa i bez odluka, sa i bez pameti ....

I onda te rezultate staviti pred pojedinca i dati mu da presudi sta je razmisljanje, a sta briga,strah....sta je razmisljanje , a sta zelja, ambicija, ......sta je razmisljanje, a sta zajebavanje, sprdnja, ruganje, rusenje....

E tek posle takve procene tog samog pojedinca nad svojim delom , onda sta ostane da on zove to razmisljanjem , e to je predmet ove teme....
 
Jashta,

Evo pogledaj prosecnog momka/devojku ili odrasle, nemam nista protiv
takvog razmisljanja nego pricam statisticki;
Najvise razmisljaju o sopstvenoj ljubavi, sexu, provodu, garderobi, karijeri, parama, kolima
sportu, politici i to je otprilike to i to su stvari koje se nalaze u najuzoj licnoj
Interesnoj sferi i to je ok.
Pogledaj sebe, razmisljanje ti ide u takvom pravcu i toliko si tema postavio koje
nemaju koren u licnom interesovanju i koristi (osim u egu), razmisljas o ljudima i pojavama u sirokom kontextu, iako stalno kritikujes drustvo ipak si altruista i zeleo bi da
svima bude bolje, ne mislis samo na sebe.
Naravno da kad si gladan razmisljas o hrani, ali kad si sit onda ti se misli “prosire”
na apstraktne i konkretne i na velike i na detalje.
Medjutim stavi nekog od prosecnog coveka u okolnosti gde je podmiren i
njegovo razmisljanje i dalje nece ici dalje od usko licne interesne sfere.
Npr. Era Ojdanic, smesan lik ali dobar primer.
Zasto je to tako, zato jer je okvir u kojem se krece tvoj um veci i siri i ni ti ni oni
tu nista ne mozete, to je stvar, najvise, prirode.
Pa sta mislis koliko ljudi razmislja razmisljanja radi? – vrlo vrlo malo.
Nije stvar u tome sto takvo razmisljanje nije korisno i isplativo vec se jednostavno ne nalazi
u njihovom okviru.
Upravo te (ne tebe) zato ljudi proglasavaju budalom i retardom ako si dobar i naivan jer
to je nesto sto oni ne mogu razumeti ni da im objasnjava Mao Ce, opet zato jer toga nema u njihovom okviru.
Kako prosiriti okvir, i dalje tvrdim da je za to potrebna situacija koja visoko
podize emocije, mogu to biti i dobra osecanja jakog intenziteta ali uglavnom
covek kad je zadovoljan, on je statican, nema potrebu da nesto menja,
Coveku treba nesto da ga Natera da razmislja a zato je najbolja granicna situacija
tj. vreme posle nje. npr blizina smrti u sudaru natera coveka da se duboko zamisli nad svojim zivotom i sta je to zivot uopste. Ocu da kazem nesto Mora da stvori potrebu za
razmisljanjem, tesko to ide samoinicijativno, pogotovo ako lepo zivimo.
Zasto toliko pricamo o drustvu, zato sto nije zdravo, da jeste ne bi ni mislili ni pricali o njem.

Da pojedinac bilo sta presudjuje, pogotovo sta je razmisljanje a sta uzrocno posledicna reakcija to je mislim malo iluzorno jer kod pojedinca jednostavno ne postoji ova podela.
Ja bih rekao da je razmisljanje (kad se odstrane ego tripovi) jos uvek nula jer svi mi u glavi imamo divne gradjevine ali malo je onih koji su svojim srcem i velikim trudom uspeli
da vide te gradjevine i ocima, ovde ne pricam o drustvenoj borbi nego licnoj,jer ipak
ima ljudi koji su i iskreni i pametni i srecni u ovakvom svetu a nisu izgradili zid.

Pominjes decentraciju i freeze, zar ne bi trebalo da prvo iskljuci drugo,
decentracijom ne iskljucujemo samo zelje nego i ogranicenja tipa
brzine procesora i velicine memorije
 
Kako prosiriti okvir, i dalje tvrdim da je za to potrebna situacija koja visoko
podize emocije, mogu to biti i dobra osecanja jakog intenziteta "

Sa ovim se slazem , a sa svodjenjem na bol koji mora da postoji da bi se spavac probudio i uzdigao se ne slazem...iako jeste da ostavlja takav utisak neko ko se brecne upravo zbog katastrofe...

Ali ovo navedeno i to je totalno razlicito iako si ti mozda to rekao kao isto....
Cak mi je interesantno i za neke druge stvari...probacu i to da vidim....cak i manipulaciju , iako u pedagogiji nema te vrste poigravanja (dovodjenja do visoke emocije...)
----------------------------------------
Kako mislis da decentracijom kao metodom razmisljanja iskljucujes ogranicenje CPU i MEM?
Decentracija vise trosi i CPU i MEM, jer emuliras svoj CPU preko svog CPU, tj receno danasnjicom pravis virtualnu masinu CPU....

Cak mozes da se igras, pa da MEMº proglasis za crnu kutiju i da te ne interesuju zelje , misli i nadrazaji sebe gledano odozgo, sto cini ustedu za MEM¹ (tvoju stvarnu , trenutnu , dostupnu mem)...
Onda sebe svodis na stranca, ali vezbas sah gde figurama ne citas misli...

A onda malo promenis igru, pa ukljucis gledanje MEMº o pmda to zajhtevi za MEM¹ rastu drasticno , a i za CPU¹...Zato se obicno decentracija radi kad spavas, bar u pocetku....
 
Ok, pominjes spavaca, sad valjda mozemo lakse da se razumemo,
Ja celo vreme pricam o spavacu, njega treba da probudi Nesto,
To nesto nije svodjenje na bol, nije ni vazno dal je bol ili nesto drugo,
bol je jednostavno najcesca stvar u skupu stvari pod imenom nesto.
Za budne je nesto drugo, ne razumem se u komp pa cu to reci prosto,
ako ne mozes da razmisljas dok si gladan, zedan, nervozan, umoran
kad ti je hladno ili kad si bolan onda je apsolutno nemoguce primeniti
znanje do kojeg si dosao mirnim razmisljanjem u ovakvim situacijama,
sto opet znaci da je znanje neprimenljivo u svim situacijama,
sto opet znaci da ne valja tj. da to i nije znanje nego polu znanje.
Zato decentracijom ili necim drugim jednostavno razbijas ili prosirujes
gore pomenuta ogranicenja jer ja bih rekao da su to ipak samo ogranicenja
koja se mogu prevazici i pri tome ne mislim da se moze 15 dana ziveti bez hrane
nego kazem da je mogucnost razmisljanja pod pritiskom pravo i
plodonosno razmisljanje. Mozes da lupas u vrecu 19 sati dnevno ali to te nece
osposobiti za tucu. Jedino te tuca (koja ukljucuje i strah i bol) moze
osposobiti za tucu.
Da bi filozofija bila primenjiva moramo biti prvo znojavi fizikalci, pa tek onda
shugavi intelektualci.
 
Slazem se sa svim sto si rekao , u poslednjem postu....
Mada si iskljucio prenosenje znanja tj kupovina znanja ne preko svoje koze, ali to je sasvim u redu , jer pricamo o inicijaciji....primarnom porivu...a tu se uglavnom kod ljudi javlja inicijacija "aposteriori"....
 
Dovoljno hrane, dovoljno prostora i neka kolicina izvesnosti....
Tek onda mozemo da razmisljamo o izborima i sta je dobro i usmeravanje i usmerenje u neizvesnost....

U protivnom nesigurnost , dinamika, neresenost osnovnih dnevnih potreba izazivaju paniku i strah.A to paralise ikakvo dobro razmisljanje....

Ovo je stav psihologije iliti psihologa....

Ovako kako ste opisali, to je potrebno za maštarije, a za konkretno
svrsishodno razmišljanje je neophodna jaka potreba, znači sa potiskom
od strane neke jake emocije, dakle situacija koja nam otvara oči, kada
nemoguće postaje veoma ostvarivo, jer mora tako da bude da bismo mogli
dalje, da bi opstali. Tada postoji mogućnost da se dosegnu najveće istine.
 
To prisilno razmisljanje tesko da je razmisljanje, to je resavanje problema, usko i efikasno...
U prevodu, nalikuje situaciji bezanja od nekoga i onda cete trcati i po blatu i preko visokih sina i nikada sebi necete postaviti pitanje da li je to jedini put tamo gde cete stici...

Kod takvog "razmisljanja" zbog prioriteta nemamo razmisljanje vec resavanje konkretnog problema...dobro preko koriscenja mozga, ali tu nemamo razmisljanje...u primeru,nece tada osoba razmisljati kako se dovela u situaciju da je jure, kakve su osobe koje je ili ga jure....
Jer je nepotrebno...osim stil i taktika jurenja....da bi mozda pokusao da se sakrije na neko mesto gde procenjuje da ga nece naci, ali ta procena je vise procena "ja sebe ne bi ovde nasao" jer ocigledno se ne razmislja o onima koji jure , bar ne dovoljno da bi se stekla realna slika...

Sa takvom obojenoscu i namerom da se samo resava problem....ja to ne ubrajam u razmisljanje...
Jer pogledajte sta je rezultat dok se ne desi rasterecenje tj izvesnost....
Nista....nikakav iole tacan zakljucak o onima koji su vas jurili, o tome gde ste, o tome zasto ste dosli u tu situaciju...
 
Ovo sto si ti sad opisao je prepustanje nagonu,u ovom slucaju za bezanjem,jer te jure.Lovac i lovina.To je prilicno usko razmisljanje.
Razmisljanje jeste uvek resavanje problema bilo da su realni,bilo da su metafizicke prirode.
Odakle ti da je logika prisila?
Uzgred...i te kako cu razmisliti ko su osobe koje me jure i zasto,jer je to osnovno za resenje 'problema'...Zbog logike tesko da cu biti u situaciji da bezim...Ali ajde da bude po tvom.Zbog stila i taktike 'jurenja' i te kako je potrebno znati ko i kakve su osobe koje vas jure,upravo da bi se mogli 'sakriti'.Logika omogucuje 'izvesnost'.Znanje zasto i gde se nalazite u svakom momentu,kao i ko su ljudi oko vas i kako i na koji nacin funkcionise njihova 'logika'.E,sad sta cemo uraditi sa tim znanjem,to je vec drugo pitanje.

Kako ces 'upoznati' nekog ko te 'juri',dakle nekog sa kim nemas kontakt?Preko logicke analize njegovog stila jurenja...mada ima prostiji i logicniji nacin.Prici i pitati,koji ti je vrag sefe?:P
 

Back
Top