Nesumnjivo Hrvati

Predlažem za dodati spisku znamenitih sinova Srbije:

200px-Ivan_Zasche,_Portret_bana_Josipa_Jelacica.jpg


Vladan Desnica je hrvatski pisac, tu nema nikakve velike sumnje. Međutim, on je Srbin i tu isto nema sumnje. On pripada hrvatskoj kulturi slično kao što pripada i jedan drugi Srbin, Novak Simić.

Па сад шта је био пореклом овај накриво насађени бан, то не знам, али за кога се борио то се ваљда зна.

Ако за Ива и могу да претпоставио због чега га Хрвати својатају, они својатају све Дубровачке писце, интересује ме како су успели Владана Десницу да убаце у ту њихову недефинисану масу?
 
Па сад шта је био пореклом овај накриво насађени бан, то не знам, али за кога се борио то се ваљда зна.

Šta se ne zna? :think: Pa rodio se u Srbiji.
Baš kao što se i Tesla rodio u Hrvatskoj...

Ако за Ива и могу да претпоставио због чега га Хрвати својатају, они својатају све Дубровачке писце, интересује ме како су успели Владана Десницу да убаце у ту њихову недефинисану масу?

Nije Vojnović samo zbog toga; s vremena na vrijeme je u početku izražavao određenu bliskost Hrvatima, možda ne tako izraženo kao Andrić, ali ostavljao jeste tragove privrženosti Hrvatstvu; stoga nije u pitanju samo to što je jedan od najvećih dubrovačkih pisaca.
Naravno, problem nastaje i kada neko odjednom počne tvrditi kako Srbi nemaju prava svojatati braću Vojnoviće, koji su em porijeklom Srbi em isticali da su Srbi :mrgreen: ili još gore da ne smiju čitati (??).

Što se tiče Desnice, trebalo bi da ti bude potpuno jasno. Tu nema neke veće dileme, Desnica i Simić su Srbi koji su bili hrvatski pisci. Baš slično kao što je Andrić - Hrvat - srpski pisac...
 
Šta se ne zna? :think: Pa rodio se u Srbiji.
Baš kao što se i Tesla rodio u Hrvatskoj...
Nije Vojnović samo zbog toga; s vremena na vrijeme je u početku izražavao određenu bliskost Hrvatima, možda ne tako izraženo kao Andrić, ali ostavljao jeste tragove privrženosti Hrvatstvu; stoga nije u pitanju samo to što je jedan od najvećih dubrovačkih pisaca.
Naravno, problem nastaje i kada neko odjednom počne tvrditi kako Srbi nemaju prava svojatati braću Vojnoviće, koji su em porijeklom Srbi em isticali da su Srbi :mrgreen: ili još gore da ne smiju čitati (??).

Što se tiče Desnice, trebalo bi da ti bude potpuno jasno. Tu nema neke veće dileme, Desnica i Simić su Srbi koji su bili hrvatski pisci. Baš slično kao što je Andrić - Hrvat - srpski pisac...
Родио се у Новом саду, не знам шта је био по пореклу.
У питању је само то што је један од највећих дубровачких писаца и ништа више.;)

По чему Десница може да буде хрватски писац?
 
Hrvat kao Hrvat ili Hrvat kao jedino objašnjenje za katoličkog Srbina?

Hrvat kao Hrvat. Hrvatskoga je porijekla a i sam se slovio Hrvatom nacionalno u svojoj mladosti, te svrstavao u hrvatske pisce.

Родио се у Новом саду, не знам шта је био по пореклу.

Pa upravo to što se rodio u Srbiji; kao što se Tesla rodio u Hrvatskoj. Ako Tesla ide u spisak znamenitih sinova Hrvatske, i Jelačić ide u onih Srbije...

По чему Десница може да буде хрватски писац?

A je li nacionalni identitet isključiva stvar za određivanje pripadnosti nekoga pisca? Petar Preradović je npr. eto isto Srbin, ali svakako pripada hrvatskoj kulturi.
Pogledaj jezik kojim je Desnica pisao, pismo i tematiku. To naravno ne znači da i Srbi imaju pravo da ga svojataju, te da je najbolje reći da je i hrvatski i srpski pisac.

Ma, kada se sagleda šira evropska i svjetska slika ovo djeluje tako smiješno i gotovo nemoguće tražuckati za sitnice kako bi se 'objektivno' našla neka odijeljenost, kakvu npr. Urvan Hroboatos potencira, među Srbohrvatima...samo u skorijim stranicama nabrojani ljudi pokazuju koliko je to maltene sizifovski i besmislen posao...
 
Interesuje me šta bi ti rekao za fra Matiju Divkovića iz Jalašaka kod Olova. Je li po tebi i on Hrvat poreklom?

Ne vidim kako bi bio...

Ne znam šta se ovdje pravi nekakav problem kada se o Andriću piše kao o Hrvatu koji je završio međ' Srbe, u čemu isto baš kao što je Desnica (il' Simić) Srbin međ' Hrvatima, nije nešto sumnjivo? Ništa se ne izvodi niti pretpostavlja. Andrić je u ranijem periodu svog života nesumnjivo Hrvat, a ono što je pisao za Mladu hrvatsku liriku nesumnjivo pripada hrvatskom književnom korpusu.

Maternji jezik Andrićev - hrvatski:

Ivo_andric_prijavnica.jpg


On se jednom prilikom i izjasnio kao 'bosanski Hrvat' u to vrijeme.

Što se tiče samoga nacionalnoga identiteta odnosno samosvijesti, ja bih rekao da je ona bila tokom cijelog njegova života prvenstveno jugoslovenska. Meni se čini da je on samo pred kraj na jednom mjestu zapisao da je Srbin, završivši 'krug' i po mom mišljenju posustajući od jugoslovenske srpsko-hrvatske ideje (a jasno je da bi pri diobi bio Srbin, a ne Hrvat).
Dakle ovdje se ni ne radi o slučaju Josifa (Josipa) Pančića, koji je naravno Srbin i o čijem opskurnom porijeklu iz hrvatskih krajeva možemo diskutovati, ali njegovo Srpstvo nikako osporavati (i koji je odmah prešao na pravoslavlje). Andrić je jednostavno primjer Hrvata koji je prešao u Srbe, u srpskoj književnosti ostavio svoj magnum opus i uz nje i stao.
 
Poslednja izmena:
Pa upravo to što se rodio u Srbiji; kao što se Tesla rodio u Hrvatskoj. Ako Tesla ide u spisak znamenitih sinova Hrvatske, i Jelačić ide u onih Srbije...
Ту логику користе углавном Хрвати.Србин би могао да буде ако је по пореклу био Србин, признајем да не знам његов родослов па не могу да говорим о томе, или да се сам изјашњавао да је Србин што није случај.Иначе су и Тесла и Јелачић рођени у Аустријском царству, могли би и Аустријанци да буду.:mrgreen:
A je li nacionalni identitet isključiva stvar za određivanje pripadnosti nekoga pisca? Petar Preradović je npr. eto isto Srbin, ali svakako pripada hrvatskoj kulturi.
Pogledaj jezik kojim je Desnica pisao, pismo i tematiku. To naravno ne znači da i Srbi imaju pravo da ga svojataju, te da je najbolje reći da je i hrvatski i srpski pisac.
Ma, kada se sagleda šira evropska i svjetska slika ovo djeluje tako smiješno i gotovo nemoguće tražuckati za sitnice kako bi se 'objektivno' našla neka odijeljenost, kakvu npr. Urvan Hroboatos potencira, među Srbohrvatima...samo u skorijim stranicama nabrojani ljudi pokazuju koliko je to maltene sizifovski i besmislen posao...
Да, национални идентитет, порекло, језик који користи, и евентуално како се изјашњава.
Већ сам негде рекао да сматрати Прерадовића за Хрвата је за мене морбидан став.
Десница је писао србски, и пореклом је Србин и нигде се није изјаснио као Хрват, и то је крај приче.
Ситнице или не треба рећи истину, а она је за нас битна како не би дошло до нових подела.Прихватањем србског језика за свој Хрвати могу мирне душе и Вука и Доситеја и све редом Србе да својатају, што не значи да по принципу "мирне Босне" треба да им то дозволимо, и да наше писце делимо са неким, поготово са онима који су радили на томе да униште исти тај народ чијим писцима сада лепе хрватске етикете.Мегаломанију и шизофренију нека лече на другом месту.

Maternji jezik Andrićev - hrvatski:
Ivo_andric_prijavnica.jpg
То је било дивно време да се изјасниш као Србин, да се тако изјаснио шутнули би га још на улазу факултет не би га ни уписао.
За многе учене Србе у то време хрватство је било мање зло да тако кажем, кад већ не могу да се изјасне као Срби и да напредују у каријери, поготово за оне прожете југословенством.
 
Ma nemamo mi sistem.
Mislim da bi glavni kriterijum za svrstavanje nekoga u neku književnost trebao biti - jezik, na kojem je taj/ta pisao/la.
Kod nas to očigledno nema smisla jer je jezik jedan i isti, pa se onda svako koristi onim što mu odgovara.
Sad je Andrić Hrvat a srpski pisac, pa je Srbin i jugoslovenski pisac i sl.
A zašto nije Andrić bosanski pisac? Ako je Tesla rođen u Hr. pa je (i) hrvatski naučnik, što ne bi Andrić bio bosanski pisac.
Verujem da bi današnji Bošnjaci imali šta da kažu na tu temu.
Sigrno bi od svakog primera mogli napraviti šta hoćemo. Čas je etnički princip, čas geografski, čas princip državljanstva, čas jezički, čas kulturološki, naravno verski.
I naravno onaj samoizjašnjavanja i samoopredeljenja. Ne postoji gluplji princip i dokaz od toga.
Pitaj Boga i moju pokojnu babu šta je Andrić (ili neko drugi) mislio i osećao kada se izjašnjavao kao Hrvat, pogotovo u mladosti.Meni to liči na glasanje za neku političku partiju, menjamo stav od izbora do izbora.
Ako nema jasnog sistema po kojem se definiše neka književnost ili kasnije nacija, onda je moguće sve.
...

Ako je već tako sve nedefinisano onda bi trebalo povući neku granicu po kojoj će se vršiti raspodela celokupnog nasleđa (pogotovo srpsko-hrvatskog).
Za jezik smo već rekli da ne može.
Valjda bi trebao etničko-nacionalni princip da ide posle toga. Ali opet kod nas je i tu puno nedefinisanosti i nedoslednosti. Opet primer Andrića. Sad je on etnički Hrvat, i to iz istočne Bosne.
A svi validni istorijski izvori ne nalaze Hrvate u istočnoj Bosni makar 400-500 godina unazad od 20. veka. Šta njegovi su se doselili iz Varaždina u Travnik trbuhom za kruhom.Ili su se svrstali u
Hravte zato što su katolici? Što onda nisu pravoslavni Makedonci odmah upisane u Srbe.
Primera je onoliko.I sve neprincipijelnost do neprincipijelnosti.
I tako se vrtimo u krug.
 
Interesuje me šta bi ti rekao za fra Matiju Divkovića iz Jalašaka kod Olova. Je li po tebi i on Hrvat poreklom?

Mislim da si preskočio; već sam ti odgovor dao...

Ту логику користе углавном Хрвати.Србин би могао да буде ако је по пореклу био Србин, признајем да не знам његов родослов па не могу да говорим о томе, или да се сам изјашњавао да је Србин што није случај.Иначе су и Тесла и Јелачић рођени у Аустријском царству, могли би и Аустријанци да буду.:mrgreen:

Pa upravo to pokušavam i reći. Ako je Tesla hrvatski sin, i Jelačić je srpski. :mrgreen:

Да, национални идентитет, порекло, језик који користи, и евентуално како се изјашњава.
Већ сам негде рекао да сматрати Прерадовића за Хрвата је за мене морбидан став.
Десница је писао србски, и пореклом је Србин и нигде се није изјаснио као Хрват, и то је крај приче.
Ситнице или не треба рећи истину, а она је за нас битна како не би дошло до нових подела.Прихватањем србског језика за свој Хрвати могу мирне душе и Вука и Доситеја и све редом Србе да својатају, што не значи да по принципу "мирне Босне" треба да им то дозволимо, и да наше писце делимо са неким, поготово са онима који су радили на томе да униште исти тај народ чијим писцима сада лепе хрватске етикете.Мегаломанију и шизофренију нека лече на другом месту.

Pojedinačno nacionalno izjašnjavanje ovdje nije predmet stvari; Andrić je kao što sam već bio naglasio Hrvat pa to opet ne znači da on nije srpski pisac, i to jedan od najvećih.

Moramo se dogovoriti oko kriterijuma. Ako nam je opšti kriterijum etničko porijeklo ili vjeroispovijest, onda su stvari jasne...
Ja nisam govorio o tome, a upravo je megalomanija pokušavanje prisvajanja pisaca svuda i svukuda za srpske - a odbijanje po istim kriterijumima za druge narode, kao što su Hrvati.
Andrić je Hrvat koji je ostavio nasljeđe u srpskoj književnosti, a Desnica i Simić Srbi u hrvatskoj...nigdje ja nisam ni rekao da se izjasnio Hrvatom, već potpuno naprotiv.
Što se tiče Preradovića, opet ponavljam da nije u pitanju svojatanje njega kao Hrvata (izvan istih kriterijuma po kojima je i Tesla Hrvat - po političkom modernom kriteriju, kao osoba koja je rođena na području današnje hrvatske nacionalne države), već njega kao hrvatskoga pjesnika. On je krenuo dugim putem, napustio je pravoslavlje i prešao u rimokatolicizam i prije povratka u Slovenstvo odnosno ilirski pokret, on je prošao i kroz jednu germansku, njemačku fazu. Međutim, problem nastaje kada tako pokušamo praviti nekakvo dijeljenje, kao i uvijek kada dolazi do 'mješovitih' područja...pa tako i u slučaju Petra Preradovića, za koga ima više nego osnova da ga smatramo (i) hrvatskim piscem.

Kako je napisao ono nekom prijatelju Srbinu? Pjesma je išla Hrvat ili Srbin, i upravo na neki način domišljato prikazuje ulogu Preradovića, Srbina, u hrvatstvu:

Ti se na me srdiš, mili pobratime,
Veliš: Srbin jesi, srbsko imaš ime,
Tvoji pradjedovi svi su Srblji bili,
Na Kosovu polju modru krvcu lili,
A ti, njihov unuk, za Srblje, ne mariš,
Već se u Hrvatsvu pokvarenu kvariš!

Tvoj me ukor, pobre, tišti, odveć jako
I da niesam vojnik, pod tiskom bih plako;
Al ovako znadeš, lake su mi misli,
I popuštam ondje, gdje bi drugi stisli.
Izvan ako hoćeš da se porvamo,
A ti sedlaj noge, pak dojaši amo,
Ustanovi mjesto, vrieme i drugara,
Pa ćemo razpačat, što nam srce para,
A u cielom svietu neka spomen bude,
Da su do dva brata bili dvije lude.“

То је било дивно време да се изјасниш као Србин, да се тако изјаснио шутнули би га још на улазу факултет не би га ни уписао.
За многе учене Србе у то време хрватство је било мање зло да тако кажем, кад већ не могу да се изјасне као Срби и да напредују у каријери, поготово за оне прожете југословенством.

Možda bi i imalo smisla da predstavlja tako nekakav izolovani eksces, ali to nije slučaj. I na krakovskom univerzitetu, dakle daleko od hrvatskih područja, on se u prijavnici izjasnio Hrvatom iz Bosne, kao što sam već spomenuo:

Ivo_Andric_declaring_himself_as_Croat.jpg


Ovome dodajmo i da je započeo kao hrvatski pjesnik; objavljujući u Mladoj hrvatskoj lirici. Problem nastaje što ti očito apriori zauzimaš stav da je on bio Srbin još uvijek u mladosti - čak i da nemamo izvore koji nedvosmisleno ukazuju na to da je Andrić bio nacionalno svjesni Hrvat, opet ne bi imao nužno opravdanje za tako nešto, zato što je on bio rođen u rimokatoličkoj familiji u Travniku za koju nemamo dokaza da je posjedovala srpsku nacionalnu svijest (bilo sa očeve, bilo sa majčine strane).

Dakle ti kao prvo pretpostavljaš da je on imao razvijenu srpsku nacionalnu svijest iako za to nemamo dokaza, a da je njegovo Hrvatstvo u mlađim danima rezultat nekakve pragmatičnosti, kako bi se ukrilo o no za šta nemamo uopšte dokaza da je postojalo.
Andrić nikada nije, pa ni u poznijim godinama, osporavao da je (rodom) Hrvat...

Neka Slaven ne zamjeri što upadam ovako, ali slutim da ti hoćeš reći da Divković nije Hrvat?

To zbog ona dva puta spominjanja srpskog jezika??

Matija Divković i nije Hrvat. Najpreciznije rečeno, možemo reći da je bio Bosanac, odnosno (Jugo)Sloven.

S obzirom na to da su Hrvati integrisali nasljeđe Rimokatoličke crkve, slično po principu Dubrovačke republike oni su baštinici i nasljeđa istoga. Po tim principima ali i drugima (jedinstvo srpsko-hrvatskoga jezičkoga kontinuuma. po kojem je Divković ništa manje i bosanski pjesnik, što je zapravo i prirodno) Divković se može sasvim slobodno svrstavati u hrvatsko književno-istorijsko nasljeđe. Međutim, Hrvati nemaju osnovan i osporavati Srbima da Divkovića svojataju, i pod time naravno ne mislim samo na spomen srpskoga imena u njegovom djelu (iako ni to nije irelevantno, tj. činjenica da je Divković stvarao očito na historijskom srpskom etnolingvističkom području, što se odražava i u tom imenovanju 'srpskome'). već na kolektivno srpsko-hrvatsko jezičko nasljeđe...
 
Poslednja izmena:
.....



Matija Divković i nije Hrvat. Najpreciznije rečeno, možemo reći da je bio Bosanac, odnosno (Jugo)Sloven.

S obzirom na to da su Hrvati integrisali nasljeđe Rimokatoličke crkve, slično po principu Dubrovačke republike oni su baštinici i nasljeđa istoga. Po tim principima ali i drugima (jedinstvo srpsko-hrvatskoga jezičkoga kontinuuma. po kojem je Divković ništa manje i bosanski pjesnik, što je zapravo i prirodno) Divković se može sasvim slobodno svrstavati u hrvatsko književno-istorijsko nasljeđe. Međutim, Hrvati nemaju osnovan i osporavati Srbima da Divkovića svojataju, i pod time naravno ne mislim samo na spomen srpskoga imena u njegovom djelu (iako ni to nije irelevantno, tj. činjenica da je Divković stvarao očito na historijskom srpskom etnolingvističkom području, što se odražava i u tom imenovanju 'srpskome'). već na kolektivno srpsko-hrvatsko jezičko nasljeđe...

U vezi ovog gore u temi što si rekao, apsolutno se slažem sa principom, ma koliko bio donkihotovski taj tvoj dobronamjeran pokušaj.

Što se tiče Divkovića, teško je iz ove naše perspektive razumijeti njihove razloge.
Nekima je potrebna pismena izjava određene osobe i to najmanje ovjerena kod notara da bi prihvatili nečiju pripadnost ovoj ili onoj naciji, a notarskih je ureda bilo tako malo u 17 stoljeću....što ćemo?!

Da bi razrješili to pitanje u konkretnom Divkovićevom slučaju, potrebno bi bilo odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. definiraj Bosnu do sredine 15 stoljeća (po nacionalnom sastavu)
2. definiraj Bosanca prema gornjem kriteriju
3. analogijom iz prva dva odgovora pokušajmo zaključiti kako bi se izjasnio Divković početkom 17 stoljeća da mu je predočen forular za popis stanovništva, kojem narodu pripada?

Koliko god tko želio prikazati da na ta pitanja nema točnih i znanstveno provjerljivih odgovora, oni se nameću svakom zdravom razumu pa tako bez obzira što Divković nije ostavio krsni list i popisani formular kao Andrić, moramo sami sebi priznati da bi se on mogao izjasniti samo i jedino kao Hrvat.
 
Pa upravo to pokušavam i reći. Ako je Tesla hrvatski sin, i Jelačić je srpski. :mrgreen:
А да они бирају поново.
Pojedinačno nacionalno izjašnjavanje ovdje nije predmet stvari; Andrić je kao što sam već bio naglasio Hrvat pa to opet ne znači da on nije srpski pisac, i to jedan od najvećih.
Moramo se dogovoriti oko kriterijuma. Ako nam je opšti kriterijum etničko porijeklo ili vjeroispovijest, onda su stvari jasne...
Ja nisam govorio o tome, a upravo je megalomanija pokušavanje prisvajanja pisaca svuda i svukuda za srpske - a odbijanje po istim kriterijumima za druge narode, kao što su Hrvati.
Andrić je Hrvat koji je ostavio nasljeđe u srpskoj književnosti, a Desnica i Simić Srbi u hrvatskoj...nigdje ja nisam ni rekao da se izjasnio Hrvatom, već potpuno naprotiv.
Što se tiče Preradovića, opet ponavljam da nije u pitanju svojatanje njega kao Hrvata (izvan istih kriterijuma po kojima je i Tesla Hrvat - po političkom modernom kriteriju, kao osoba koja je rođena na području današnje hrvatske nacionalne države), već njega kao hrvatskoga pjesnika. On je krenuo dugim putem, napustio je pravoslavlje i prešao u rimokatolicizam i prije povratka u Slovenstvo odnosno ilirski pokret, on je prošao i kroz jednu germansku, njemačku fazu. Međutim, problem nastaje kada tako pokušamo praviti nekakvo dijeljenje, kao i uvijek kada dolazi do 'mješovitih' područja...pa tako i u slučaju Petra Preradovića, za koga ima više nego osnova da ga smatramo (i) hrvatskim piscem.
Kako je napisao ono nekom prijatelju Srbinu? Pjesma je išla Hrvat ili Srbin, i upravo na neki način domišljato prikazuje ulogu Preradovića, Srbina, u hrvatstvu:
Па ако није по чему је онда Андрић Хрват, поготово што је био писмен човек и живео у 20 веку.Изјаснио се пар пута као Хрват пред први светски рат, све остало недвосмислено каже да се осећао као Србин, писао нашим језиком и о Србима.
Е то је тачно треба утврдити критеријуме прво, незгода је у томе што друга страна нема свој језик па могу да манипулишу како хоће.
Не верујем да је вероисповест неки критеријум.
Десница је Србин и србски писац и нема било какве везе са Хрватима, та релативизација штети конверзацији.
Прерадовић је такође Србин, то што је примио римокатоличанство у Пешти не значи да је Хрват, пре може да буде Мађар као Петефи.
Možda bi i imalo smisla da predstavlja tako nekakav izolovani eksces, ali to nije slučaj. I na krakovskom univerzitetu, dakle daleko od hrvatskih područja, on se u prijavnici izjasnio Hrvatom iz Bosne, kao što sam već spomenuo:
Ovome dodajmo i da je započeo kao hrvatski pjesnik; objavljujući u Mladoj hrvatskoj lirici. Problem nastaje što ti očito apriori zauzimaš stav da je on bio Srbin još uvijek u mladosti - čak i da nemamo izvore koji nedvosmisleno ukazuju na to da je Andrić bio nacionalno svjesni Hrvat, opet ne bi imao nužno opravdanje za tako nešto, zato što je on bio rođen u rimokatoličkoj familiji u Travniku za koju nemamo dokaza da je posjedovala srpsku nacionalnu svijest (bilo sa očeve, bilo sa majčine strane).
Dakle ti kao prvo pretpostavljaš da je on imao razvijenu srpsku nacionalnu svijest iako za to nemamo dokaza, a da je njegovo Hrvatstvo u mlađim danima rezultat nekakve pragmatičnosti, kako bi se ukrilo o no za šta nemamo uopšte dokaza da je postojalo.
Andrić nikada nije, pa ni u poznijim godinama, osporavao da je (rodom) Hrvat...
Као што рекох то треба посматрати у склопу сузбијања србских осећања у народу пред велики рат, Краков је такође тада био у Аустроугарској.
Као млад вероватно није имао неку србску националну свест али није имао ни хрватску тада.
4wqa.jpg
 
Poslednja izmena:
U vezi ovog gore u temi što si rekao, apsolutno se slažem sa principom, ma koliko bio donkihotovski taj tvoj dobronamjeran pokušaj.

Što se tiče Divkovića, teško je iz ove naše perspektive razumijeti njihove razloge.
Nekima je potrebna pismena izjava određene osobe i to najmanje ovjerena kod notara da bi prihvatili nečiju pripadnost ovoj ili onoj naciji, a notarskih je ureda bilo tako malo u 17 stoljeću....što ćemo?!

Da bi razrješili to pitanje u konkretnom Divkovićevom slučaju, potrebno bi bilo odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. definiraj Bosnu do sredine 15 stoljeća (po nacionalnom sastavu)
2. definiraj Bosanca prema gornjem kriteriju
3. analogijom iz prva dva odgovora pokušajmo zaključiti kako bi se izjasnio Divković početkom 17 stoljeća da mu je predočen forular za popis stanovništva, kojem narodu pripada?

Koliko god tko želio prikazati da na ta pitanja nema točnih i znanstveno provjerljivih odgovora, oni se nameću svakom zdravom razumu pa tako bez obzira što Divković nije ostavio krsni list i popisani formular kao Andrić, moramo sami sebi priznati da bi se on mogao izjasniti samo i jedino kao Hrvat.

Matija Divković, bosanski Srbin franjevac bez i najmanje dileme. Pretjerano palamudiš ponajviše sebe bez prijeke potrebe jer su tebe ispalamudili kad si bia mali.
 
Matija Divković, bosanski Srbin franjevac bez i najmanje dileme. Pretjerano palamudiš ponajviše sebe bez prijeke potrebe jer su tebe ispalamudili kad si bia mali.

Srbin u onom smislu u kom su Ante Pavelić i Ante Starčević Srbi (pokatoličeni), u smislu u kom su braća Vojnovići i Andrić Srbi ili u smislu u kom su Srbi Ruđer Bošković i Ivo Gundulić?
 
Ajde??
To si sad smislio ili odnekud prepisao?
Što se tiče osobnih primjedbi, to zadrži za sebe.

Одакле онда теби сазнање да би се Матија Дивковић изјаснио Хрватом на попису ?
Ја, ето, не бих журио с одговором но бих мало пророварио по његовим записима, можда ту има одговора а и сазнао више о њему.
Нисам много његових записа прочитао али је занимљиво да он свој језик зове илирским, словенским те босанским, своје писмо назива српским именом.
 
Одакле онда теби сазнање да би се Матија Дивковић изјаснио Хрватом на попису ?
Ја, ето, не бих журио с одговором но бих мало пророварио по његовим записима, можда ту има одговора а и сазнао више о њему.
Нисам много његових записа прочитао али је занимљиво да он свој језик зове илирским, словенским те босанским, своје писмо назива српским именом.

Pa ja sam rekao da prema onome što možemo zaključiti iz analogije ostalih slučajeva, vrlo je vjerovatno da bi se on sam danas tako izjasnio da ima prilike.
Osobno, sasvim sam siguran da mu je taj pojam pripdanosti nacije bio potpuno nepoznat i vrlo bi ga teško razumio kao i svaka druga pismena osoba tog vremena.
Danas je vrlo lako, pa čak i hrabro izreći da je Divković Bosanac ili čak Srbin, bez da on sam o tome ima što reći u svoju obranu.

Pitanje naziva jezika (Ilirski), a pogotovo pisma, je nešto drugo.
 
Pa ja sam rekao da prema onome što možemo zaključiti iz analogije ostalih slučajeva, vrlo je vjerovatno da bi se on sam danas tako izjasnio da ima prilike.
Osobno, sasvim sam siguran da mu je taj pojam pripdanosti nacije bio potpuno nepoznat i vrlo bi ga teško razumio kao i svaka druga pismena osoba tog vremena.
Danas je vrlo lako, pa čak i hrabro izreći da je Divković Bosanac ili čak Srbin, bez da on sam o tome ima što reći u svoju obranu.

Pitanje naziva jezika (Ilirski), a pogotovo pisma, je nešto drugo.

Дакле, веома је смело дату особу назвати именом овога или онога народа, али без икаквих двојби можемо закључити да је био Хрватом?
 
Poslednja izmena:

Back
Top