Interesuje me šta bi ti rekao za fra Matiju Divkovića iz Jalašaka kod Olova. Je li po tebi i on Hrvat poreklom?
Mislim da si preskočio; već sam ti odgovor dao...
Ту логику користе углавном Хрвати.Србин би могао да буде ако је по пореклу био Србин, признајем да не знам његов родослов па не могу да говорим о томе, или да се сам изјашњавао да је Србин што није случај.Иначе су и Тесла и Јелачић рођени у Аустријском царству, могли би и Аустријанци да буду.
Pa upravo to pokušavam i reći. Ako je Tesla hrvatski sin, i Jelačić je srpski.
Да, национални идентитет, порекло, језик који користи, и евентуално како се изјашњава.
Већ сам негде рекао да сматрати Прерадовића за Хрвата је за мене морбидан став.
Десница је писао србски, и пореклом је Србин и нигде се није изјаснио као Хрват, и то је крај приче.
Ситнице или не треба рећи истину, а она је за нас битна како не би дошло до нових подела.Прихватањем србског језика за свој Хрвати могу мирне душе и Вука и Доситеја и све редом Србе да својатају, што не значи да по принципу "мирне Босне" треба да им то дозволимо, и да наше писце делимо са неким, поготово са онима који су радили на томе да униште исти тај народ чијим писцима сада лепе хрватске етикете.Мегаломанију и шизофренију нека лече на другом месту.
Pojedinačno nacionalno izjašnjavanje ovdje nije predmet stvari; Andrić je kao što sam već bio naglasio Hrvat pa to opet ne znači da on
nije srpski pisac, i to jedan od najvećih.
Moramo se dogovoriti oko kriterijuma. Ako nam je opšti kriterijum
etničko porijeklo ili vjeroispovijest, onda su stvari jasne...
Ja nisam govorio o tome, a upravo je
megalomanija pokušavanje prisvajanja pisaca svuda i svukuda za srpske - a odbijanje po istim kriterijumima za druge narode, kao što su Hrvati.
Andrić je Hrvat koji je ostavio nasljeđe u srpskoj književnosti, a Desnica i Simić Srbi u hrvatskoj...nigdje ja nisam ni rekao da se
izjasnio Hrvatom, već potpuno naprotiv.
Što se tiče Preradovića, opet ponavljam da nije u pitanju svojatanje njega kao
Hrvata (izvan istih kriterijuma po kojima je i Tesla Hrvat - po političkom modernom kriteriju, kao osoba koja je rođena na području današnje hrvatske nacionalne države), već njega kao hrvatskoga pjesnika. On je krenuo dugim putem, napustio je pravoslavlje i prešao u rimokatolicizam i prije povratka u Slovenstvo odnosno ilirski pokret, on je prošao i kroz jednu
germansku, njemačku fazu. Međutim, problem nastaje kada tako pokušamo praviti nekakvo
dijeljenje, kao i uvijek kada dolazi do 'mješovitih' područja...pa tako i u slučaju Petra Preradovića, za koga ima više nego osnova da ga smatramo (i) hrvatskim piscem.
Kako je napisao ono nekom prijatelju Srbinu? Pjesma je išla
Hrvat ili Srbin, i upravo na neki način domišljato prikazuje ulogu Preradovića, Srbina, u hrvatstvu:
Ti se na me srdiš, mili pobratime,
Veliš: Srbin jesi, srbsko imaš ime,
Tvoji pradjedovi svi su Srblji bili,
Na Kosovu polju modru krvcu lili,
A ti, njihov unuk, za Srblje, ne mariš,
Već se u Hrvatsvu pokvarenu kvariš!
Tvoj me ukor, pobre, tišti, odveć jako
I da niesam vojnik, pod tiskom bih plako;
Al ovako znadeš, lake su mi misli,
I popuštam ondje, gdje bi drugi stisli.
Izvan ako hoćeš da se porvamo,
A ti sedlaj noge, pak dojaši amo,
Ustanovi mjesto, vrieme i drugara,
Pa ćemo razpačat, što nam srce para,
A u cielom svietu neka spomen bude,
Da su do dva brata bili dvije lude.“
То је било дивно време да се изјасниш као Србин, да се тако изјаснио шутнули би га још на улазу факултет не би га ни уписао.
За многе учене Србе у то време хрватство је било мање зло да тако кажем, кад већ не могу да се изјасне као Срби и да напредују у каријери, поготово за оне прожете југословенством.
Možda bi i imalo smisla da predstavlja tako nekakav
izolovani eksces, ali to nije slučaj. I na krakovskom univerzitetu, dakle daleko od hrvatskih područja, on se u prijavnici izjasnio Hrvatom iz Bosne, kao što sam već spomenuo:
Ovome dodajmo i da je započeo kao hrvatski pjesnik; objavljujući u
Mladoj hrvatskoj lirici. Problem nastaje što ti očito
apriori zauzimaš stav da je on bio Srbin još uvijek u mladosti - čak i da nemamo izvore koji nedvosmisleno ukazuju na to da je Andrić bio nacionalno svjesni Hrvat, opet ne bi imao nužno opravdanje za tako nešto, zato što je on bio rođen u
rimokatoličkoj familiji u Travniku za koju nemamo dokaza da je posjedovala srpsku nacionalnu svijest (bilo sa očeve, bilo sa majčine strane).
Dakle ti kao prvo pretpostavljaš da je on imao razvijenu srpsku nacionalnu svijest iako za to nemamo dokaza, a da je njegovo Hrvatstvo u mlađim danima rezultat nekakve pragmatičnosti, kako bi se ukrilo o no za šta nemamo uopšte dokaza da je postojalo.
Andrić nikada nije, pa ni u poznijim godinama, osporavao da je (rodom) Hrvat...
Neka Slaven ne zamjeri što upadam ovako, ali slutim da ti hoćeš reći da Divković nije Hrvat?
To zbog ona dva puta spominjanja srpskog jezika??
Matija Divković i nije Hrvat. Najpreciznije rečeno, možemo reći da je bio Bosanac, odnosno (Jugo)Sloven.
S obzirom na to da su Hrvati integrisali nasljeđe Rimokatoličke crkve, slično po principu Dubrovačke republike oni su baštinici i nasljeđa istoga. Po tim principima ali i drugima (jedinstvo srpsko-hrvatskoga jezičkoga kontinuuma. po kojem je Divković ništa manje i bosanski pjesnik, što je zapravo i prirodno) Divković se može sasvim slobodno svrstavati u hrvatsko književno-istorijsko nasljeđe. Međutim, Hrvati nemaju osnovan i osporavati Srbima da Divkovića svojataju, i pod time naravno ne mislim samo na spomen srpskoga imena u njegovom djelu (iako ni to nije irelevantno, tj. činjenica da je Divković stvarao očito na historijskom srpskom etnolingvističkom području, što se odražava i u tom imenovanju 'srpskome'). već na kolektivno srpsko-hrvatsko jezičko nasljeđe...