Nesumnjivo Hrvati

Isti je jezik Mate. Nikad ne gubi to iz vida. A isti jezik - ukoliko je zaista maternji i ukoliko se prenosi s kolena na koleno - znači isto poreklo.

To o istom jeziku je mantra koja nije, neće i ne može biti dokazana.
Ja, isto kao i ti, nisam lingvist ali o tome dovoljno znam da mi je to jasno.

Temu o Magdeburgu otvorio sam misleći da ispunjavam želju jednom diskutantu - koji je njome komentariso Hrobijevo hvalisanje hrvatskim barokom; to zaista nije deo moje tematike.

Ne, ali si je dovoljno dugo i dovoljno zdušno branio, osim što si je otvorio.
Isto kao i tezu o kapelicama, i još neke, ne da mi se uopće sjećati se tih gluposti.
 
Marko Bruerević-Desrivaux,
hrvatski pisac i dramaturg

(Lion 1770 - Kipar 1823) ,
ustvari Marc Bruère Desrivaux,
"nacionalno svjestan Francuz"

http://hrcak.srce.hr/file/18134



Marko Bruerović, also Marc Bruère Desrivaux, (born in Lyon 1770 - died in Cyprus 1823) was a Croatian writer and dramatist of French origin.


Son of the French consul to Republic of Ragusa René Bruere-Desrivaux (1736-1817). He arrived very young in Dubrovnik to attend local studies with a native teacher (a Jesuit Đuro Ferić) and in company of the children of the local notables he spent his entire life in Bosnia and Dalmatia.


The first small book Marko wrote (“Per le nozze de N.S. Nicolo Sorgo colla nobil Dama Comtessa Elena Sorgo”) dates from 1789 and was written in Italian. He also wrote comedies, satirical poems and astrology studies. The main writings of Bruerović were published by the magazines Dubrovnik (in 1852) and Slovinac (in 1878) in Croatian.


In 1793 he was engaged for 4 years in diplomatic work in Travnik (Bosnia and Herzegovina) as merchant attaché, where he also helped the Jewish merchants (based in Sarajevo). He and his wife Katarina Hodić, a Bosnian Croat, had two children. Later after the death of his wife, he remarried with Mara Kisić.


For the history of Croatia, he is important also because of his remark about his co-citizens that forgot and neglected their origins (neki se Dubrovčani odriču hrvatske starine; some Dubrovnikans are giving up of their Croat ancient origins).[SUP][1][/SUP]





»Satira«, oko 1820

Ti koji dni traješ i noći knjige promećeš,
pomnjivo tražeći slovinskoga naroda slave
bi l' uzrok men' po sreći dokazati znao
s pivnice jer svako do glasovita Pregata
slavne bi se slatko hrvatske odreko starine ?
jer čupa od župskijeh do najponosnije vladike
stidi se svak jezik slovinski čisto govorit ?
 
Možda je ovaj primer već bio, ali da pridodam.
Pesnik Petar Preradović

Petar Preradović (19. mart
1818 – 18. avgust 1872.) je bio hrvatski pesnik srpskog porekla. Rođen je u selu Grabrovnica, koje je bilo deo Vojne krajine. Roditelji su mu bili pravoslavni Srbi. Kao mnogi iz
toga područja, izabrao je vojnu karijeru. Obrazovan je u bečkoj vojnoj akademiji, gde je
prešao u rimoikatolicizam. Tu je počeo da piše svoje pesme na nemačkom
 
Možda je ovaj primer već bio, ali da pridodam.
Pesnik Petar Preradović

Petar Preradović (19. mart
1818 – 18. avgust 1872.) je bio hrvatski pesnik srpskog porekla. Rođen je u selu Grabrovnica, koje je bilo deo Vojne krajine. Roditelji su mu bili pravoslavni Srbi. Kao mnogi iz
toga područja, izabrao je vojnu karijeru. Obrazovan je u bečkoj vojnoj akademiji, gde je
prešao u rimoikatolicizam. Tu je počeo da piše svoje pesme na nemačkom
Јесте био, и тај је Србин као што се из приложеног да и видети.
 
Što ne znači da zbog toga nije hrvatski književnik.

Samo to tebi iz meni nepoznatih razloga nije jasno.

Он је можда југословенски и илирски, хрватски не. Он је, као многи Срби оног времена, веровао у хрватско-српско братство.

Petar Preradović:
Rodu o jeziku.
(1860.)

Die wahre Heimath ist eigentlich
die sprache.


W. v. Humboldt

O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku, milom tvom i mojem!
O presladkom glasu onom,
U kome te mile majke
Usnivahu sladke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se sviest probudi,
Te ti spozna i uvidje,
Da ti bolje nije nidje
Do na tvoje majke grudih!

Po njem tebe sviet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Zato uviek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njeg mi ti se grli
I u čvrsto kolo veži,
Pa ti ne će vremeniti
Burni triesi da naude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!

Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
U njem sve si blago slaviš,
Sto ti osta od starine,
Nemaš ljepše ni baštine
Potomstvu si da ostaviš.
Dragi kamen on ti budi,
Kog da čuvaš kao oko,
Kog da braniš kao soko,
Komu da si vjeran svudi.

Svaka zviezda svojim svjetlom sieva,
Svaka ptica svojim glasom spieva,
Ti jezikom svojim sbori!
Sladkim glasom materinim
Odlikuj se medju inim!
Bog bo mili s njim te stvori,
Njim da budeš svoj svojemu,
Njim da srcu odolievaš,
Njim da plačeš i popievaš,
I njim da se moliš Njemu!

Tudj tudjinu, tebi tvoj doliči,
Tudji poštuj, a svojim se diči!
Dičiti se možeš njime:
Njim carevi carevahu,
Njim kraljevi kraljevahu,
Slavne mu je loze ime,
Slavan puk ga svojim zove,
I dok bude slavi vieka,
Bit će i on njojzi jeka
Od viekova u viekove!

Od Stambula grada do Kotora,
Od Crnoga do Jadranskog mora
Njegovu carstvu prostor puče.
Tu po gorah i dolinah
Preko devet pokrajina
Svud ga majke djecu uče;
Sokolova, sokolića
Njegovijeh gniezdo tu je,
Svuda tud se pjevat čuje
Pjesan Marka Kraljevića!


Junačkijem glasom u njem poje
Junak narod uspomene svoje.
Uz gusle se u njem ore
Kroz sve vieke ic nama doli
Sve radosti i sve boli
Našeg svieta — pjesni tvore
Utrnulih naših plama,
Osvjetlanih naših lica,
Sva je naša povjestnica
Velik samo sbor pjesama!

On ti svakoj tuzi i radosti,
On ti duše cieloj nutarnjosti
Jedin pravi tumač biva.
U njem ti se žalost topi,
Da ti suza lice škropi,
U njem s čuvstva radostiva
Tvoje srce vatrom gori,
U njem samo podpunoma
Ljubav milog tvoga doma
Jasno, krasno tebi sbori.

Ljubi, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njemu si sve, što jesi:
Svoje tielo, udo svieta,
Bus posebnog svoga cvieta
U narodâ silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unukâ,
U prošasti sjena puka,
U buduće niti sjena!




Car Dušan (1851.)

U polnoćno jednoć doba
Dušan car se rieši groba,
Strese s sebe prah umrli
I poprimi duh svoj vrli.

Prek' krajeva gleda ravnih
Iz vremena svojih slavnih,
Mjeri gore, polja, šume,
Rieke, luge, staze, drume.

Sve nalazi kao prije,
Prom'jenilo ništ' se nije.

Raduje se car Dušane,
Za životom željno plane,
Te dozivlje k sebi vilu,
Posestrimu negda milu:

»Posestrimo mila moja,
Nemam mira ni pokoja,
Željan sam ti živjet opet
I na priestol svoj se popet;

Kaži der mi, što je moje,
Što l' od carstva propalo je?«

Razumiv ga posestrima
Za desnu ga ruku prima
I obidje raku s njime,
Pa mu veli: »Pobratime,

Obidjosmo carstvo tvoje,
Sve ostalo propalo je!«

Zapanji se car Dušane,
Od žalosti u grob pane,
Nit ga želja više sjeti,
Da bi htjeo oživjeti.
 
vojislav_seselj_vraca_se_u_septembru.jpg
 
Шта је код њега хрватско?

Da li si ti ikad pročitao jednu pjesmu Petra Preradovića?

Petar Preradović:

„ Hrvat ili Srbin
(Nekome prijatelju)

Ti se na me srdiš, mili pobratime,
Veliš: Srbin jesi, srbsko imaš ime,
Tvoji pradjedovi svi su Srblji bili,
Na Kosovu polju modru krvcu lili,
A ti, njihov unuk, za Srblje, ne mariš,
Već se u Hrvatsvu pokvarenu kvariš!
Tvoj me ukor, pobre, tišti, odveć jako
I da niesam vojnik, pod tiskom bih plako;
Al ovako znadeš, lake su mi misli,
I popuštam ondje, gdje bi drugi stisli.
Izvan ako hoćeš da se porvamo,
A ti sedlaj noge, pak dojaši amo,
Ustanovi mjesto, vrieme i drugara,
Pa ćemo razpačat, što nam srce para,
A u cielom svietu neka spomen bude,
Da su do dva brata bili dvije lude.“

Mrkalj je na jednom drugom forumu postavio preradovića kao temu, ali ovdje se mogu djelomično složiti sa ovime što je gore rekao.

U svakom slučaju, Preradović pripada hrvatskoj književnosti.
Samo brojanje njegovih krvnih zrnaca to ne može promijeniti, koliko god se vi trudili.
 
Da li si ti ikad pročitao jednu pjesmu Petra Preradovića?
Petar Preradović:
И шта ти каже ова његова песма?
Mrkalj je na jednom drugom forumu postavio preradovića kao temu, ali ovdje se mogu djelomično složiti sa ovime što je gore rekao.
U svakom slučaju, Preradović pripada hrvatskoj književnosti.
Samo brojanje njegovih krvnih zrnaca to ne može promijeniti, koliko god se vi trudili.
И даље питам шта је код њега хрватско?
Тврдећи да је он Хрват чиниш велико скрнавњење његове личности знаш ли зашто?
 
И шта ти каже ова његова песма?

И даље питам шта је код њега хрватско?
Тврдећи да је он Хрват чиниш велико скрнавњење његове личности знаш ли зашто?

S kim ja razgovaram, majko moja......?!!

Pa nesrećo, gdje sam ja ili itko drugi ovdje rekli da je Petar Preradović - Hrvat?

Znaš li ti razliku između Hrvata i hrvatskog pjesnika, ili Srbina i srpskog pjesnika?
 
Каква је разлика између Хрвата и хрватског песника?

Obzirom da imaš pristup internetu, ili ti ga roditelji plaćaju pa onda time i tvoje školovanje ulazi u njihovu domenu, a ukoliko pak račun za struju i internet plaćaš sam, što nakon ovih izjava iskreno sumnjam, onda u startu odustajem od toga da te ja podučavam jer u tim godinama je to izgleda uzaludan trud.

No, da te pitam, pa ti možda dođe u glavu, recimo što je po etničkom porijeklu bio Mehmed paša Sokolović?
Ili recimo netko iz novije povijesti, Vanja Udovičić?
 
Obzirom da imaš pristup internetu, ili ti ga roditelji plaćaju pa onda time i tvoje školovanje ulazi u njihovu domenu, a ukoliko pak račun za struju i internet plaćaš sam, što nakon ovih izjava iskreno sumnjam, onda u startu odustajem od toga da te ja podučavam jer u tim godinama je to izgleda uzaludan trud.

No, da te pitam, pa ti možda dođe u glavu, recimo što je po etničkom porijeklu bio Mehmed paša Sokolović?
Ili recimo netko iz novije povijesti, Vanja Udovičić?
:hahaha:
Слушај бре престани да се измотаваш и пусти Баја и Вању на миру.
Питам шта је хрватско код Петра Прерадовића зар је то толико тешко да се каже.Ако не знаш кажи не знам па да идемо даље.
По твојој логици он је и Финац могао да буде.
 
S kim ja razgovaram, majko moja......?!!

Pa nesrećo, gdje sam ja ili itko drugi ovdje rekli da je Petar Preradović - Hrvat?

Znaš li ti razliku između Hrvata i hrvatskog pjesnika, ili Srbina i srpskog pjesnika?


Da.
Misliš na analogiju sa, recimo, engleskom književnošću.Irac, Englez ili Amerikanac su svi deo engleske književnost.A zašto? Valjda zato što svi pišu na engleskom jeziku.
To znači opet da bi i mi trebali imati "neku" književnost (zajedničku, s jednim imenom) na osnovu istog jezika, a da se zna da je književnik Hrvat ili Srbin ili neko drugi.
Samo nešto ne vidim da je neko raspoložen za tako nešto.

Drugo.Petar Preradović je etnički Srbin, a hrvatski pesnik (ili deo hrvatske književnost, što mislim da je pravilinije definisano), znači ovde poštujemo sociološki princip (pisao je
o temama vezanim za hrvatsko društvo,ili je živeo u ondašnjoj Hrvatskoj, kakva god da je bila).
Opet ako uzmemo tzv dubrovačku književnost (onaj najvažniji deo), koji tu princip važi. Etnički (teško da su ondašnji pisci bili etnički Hrvati), sociološki (nisu pisali o temama ondašnjeg hrvatskog društva), političko-državni (znamo kada je dubrovački kraj postao deo Hrvatske), jezički (ne vidim da je jezik dubrovačkih pisaca bio isti ili sličan sa čakavicom ili govorom ondašnjih Zagrepčana ili nekog Hrvata sa ostrva ili nekog hrvatskog kraja, ondašnjeg).
Prosto, koji se principi koriste ili se sve vrti kako se stigne i šta mi više odgovara.
:nosijelku:
 
:hahaha:
Слушај бре престани да се измотаваш и пусти Баја и Вању на миру.
Питам шта је хрватско код Петра Прерадовића зар је то толико тешко да се каже.Ако не знаш кажи не знам па да идемо даље.
По твојој логици он је и Финац могао да буде.

Ako misliš glumiti nekog mangupa, ne uspijeva ti.

Pitao sam ja tebe, tko je i gdje rekao da je Petar Preradović - Hrvat?
Dalje, nisi odgovorio u vezi Mehmed-paše i Vanje Udovičića.
Prvi je bio Srbin ali mu to nije smetalo da bude osmanlijski državnik i vojskovođa. Vanja je Hrvat ali je zato ne manje srpski sportaš.

To je svakom normalnom čovjeku jasno, samo tebi i sličnima tebi nije, a to samo potvrđuje moju tezu da je internet najveće čudo ljudskog roda jer da nije njega ti bi danas svirao frulu uz stado ovaca i u ovaj kasni sat spravljao sir, umjesto da sada ovdje dijeliš pamet o nečemu o čemu blage veze nemaš.
 
Da.
Misliš na analogiju sa, recimo, engleskom književnošću.Irac, Englez ili Amerikanac su svi deo engleske književnost.A zašto? Valjda zato što svi pišu na engleskom jeziku.
To znači opet da bi i mi trebali imati "neku" književnost (zajedničku, s jednim imenom) na osnovu istog jezika, a da se zna da je književnik Hrvat ili Srbin ili neko drugi.
Samo nešto ne vidim da je neko raspoložen za tako nešto.

Drugo.Petar Preradović je etnički Srbin, a hrvatski pesnik (ili deo hrvatske književnost, što mislim da je pravilinije definisano), znači ovde poštujemo sociološki princip (pisao je
o temama vezanim za hrvatsko društvo,ili je živeo u ondašnjoj Hrvatskoj, kakva god da je bila).
Opet ako uzmemo tzv dubrovačku književnost (onaj najvažniji deo), koji tu princip važi. Etnički (teško da su ondašnji pisci bili etnički Hrvati), sociološki (nisu pisali o temama ondašnjeg hrvatskog društva), političko-državni (znamo kada je dubrovački kraj postao deo Hrvatske), jezički (ne vidim da je jezik dubrovačkih pisaca bio isti ili sličan sa čakavicom ili govorom ondašnjih Zagrepčana ili nekog Hrvata sa ostrva ili nekog hrvatskog kraja, ondašnjeg).
Prosto, koji se principi koriste ili se sve vrti kako se stigne i šta mi više odgovara.
:nosijelku:

Za Preradovića je jasno, kao i za većinu navedenih primjera u ovoj temi. Nekima je bar jasno.

Što se tiče dubrovačke književnosti, usprkos Mirku Vuksanoviću, po ovim kriterijima sigurno se ne bi mogla smatrati srpskom književnošću. Niti etnički, niti sociološki, niti političko državni a bogami ni jezični kriteriji tu književnosti ne mogu približiti srpskoj, uz najbolju nečiju volju.
 
Za Preradovića je jasno, kao i za većinu navedenih primjera u ovoj temi. Nekima je bar jasno.

Što se tiče dubrovačke književnosti, usprkos Mirku Vuksanoviću, po ovim kriterijima sigurno se ne bi mogla smatrati srpskom književnošću. Niti etnički, niti sociološki, niti političko državni a bogami ni jezični kriteriji tu književnosti ne mogu približiti srpskoj, uz najbolju nečiju volju.

Iako ja nisam spominjao ekskluzivno srpsku pripadnost, al ajde....da li to znači da je DK tipično hrvatska ili mnogo bliže hrvatskoj književnost (nego recimo i srpskoj).
Da li je npr Srbin iz Trebinja ili Mostara u 16./17. stoleću (takvih je bilo) lakše ili bolje razumeo Dubrovčane nego Hrvat iz Zagreba (takvih je bilo) ili ne.Mislim na slovenski deo.
itd...
 
Iako ja nisam spominjao ekskluzivno srpsku pripadnost, al ajde....da li to znači da je DK tipično hrvatska ili mnogo bliže hrvatskoj književnost (nego recimo i srpskoj).
Da li je npr Srbin iz Trebinja ili Mostara u 16./17. stoleću (takvih je bilo) lakše ili bolje razumeo Dubrovčane nego Hrvat iz Zagreba (takvih je bilo) ili ne.Mislim na slovenski deo.
itd...

Kaže August Kovačec:
Po Kovačecovim riječima dobro je poznato da se npr. dubrovački književni jezik 16. i 17. stoljeća izravno funkcionalno naslanjao na književni hrvatski jezik ostatka Dalmacije, a ne na pučki folklorni "istočnohercegovački govor". Opće je poznato da je književni srpski jezik do 18. st. bio (isključivo) slavenosrpski i ruskoslavenski, a nikako neki jezik na osnovi pučkih govora, pa ni na osnovi istočnohercegovačkoga, dodao je.

Što se tiče razumijevanja dubrovačkog govora, ne znam zašto se ne pitati da li bi ga razumio Hrvat iz šibenskog zaleđa, a takvih je bilo.
 
Besmislice. Preradović je i Hrvat i hrvatski pjesnik.
Ostalo su uobičajene nebuloze koje ne treba ni razlogljavati, jer
je to učinjeno 100 puta, bez ikakvoga rezultata- "sugovornici" se prave gluhi
i slijepi.

Za one pak koje razumiju argumen6e, preporučio bih knjigu Mirka Tomasovičća, napose 1. poglavlje
"Jovan Splavić "ponovljen"", od kojih 40 stranica-pola toga postoji na mreži, nu cjelovit tekst je
uistinu dovoljan za bilo kog razumnoga. A nerazumnima pomoći nema.

http://www.hkv.hr/kultura/osvrti-ku...argumentirano-protiv-krivotvorina-i-lazi.html

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/mala103Tomasovic
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac478.nsf/AllWebDocs/Na_Istoku_nista_novo
 
Kaže August Kovačec:
Po Kovačecovim riječima dobro je poznato da se npr. dubrovački književni jezik 16. i 17. stoljeća izravno funkcionalno naslanjao na književni hrvatski jezik ostatka Dalmacije, a ne na pučki folklorni "istočnohercegovački govor". Opće je poznato da je književni srpski jezik do 18. st. bio (isključivo) slavenosrpski i ruskoslavenski, a nikako neki jezik na osnovi pučkih govora, pa ni na osnovi istočnohercegovačkoga, dodao je.


Što se tiče razumijevanja dubrovačkog govora, ne znam zašto se ne pitati da li bi ga razumio Hrvat iz šibenskog zaleđa, a takvih je bilo.

Koji književni jezici 16/17/18 stoleća, to nisu imali ni veliki jezici (eto francuski se standardizuje od 17. stoleća), koji srpski ili hrvatski.
Ovi argumenti mi liče na to da je DK neka civilizovana tekovina (što jeste) pa ne može nikako biti od nekih istočnih, poluvarvarskih,vizantijskih, turskih strana.
I šta uopšte znači "funkcionalno se naslanjao"!?
 

Back
Top