Nesumnjivo Hrvati

Čuo sam ranije za "krležanje", ali to nije izvesno već je Krleža komentarisao podudarnost i mogućnost etimologije. Međutim, veoma je moguće da ni on sam nije znao odakle su (i da li su) Krleže:


KRLEŽA, Miroslav, otac književnika M. Krleže (Varaždin, 18 /19/ VII. 1857 - Zagreb, 8. I. 1952). Njegova majka Josipa bila je iz bogate varaždinske plemenitaške obitelji Mekovec, a zakonitog oca nije imao. Očinstvo je preuzeo križovljanski učitelj Miroslav Krleža (1832-1867), na nagovor Mihalja Banekovića, župnika u Križovljanu, koji je bio rođak njegove majke. Taj problem podrijetla obradio je K. u romanu Povratak Filipa Latinovicza, a u razgovoru s E. Čengićem (28. IV. 1981) navodi da se otac »stidio cijelog svog života da je nezakonito dijete i imao je osjećaj manje vrijednosti« (S Krležom iz dana u dan, IV, str. 247-248). Krenuo je u nižu gimnaziju, koju prekida, a prema iskazu Krleže sina, bio je poslan u fratarsku školu, iz koje bježi. Uči krznarski zanat u Varaždinu kod Franje Mekovca do 1872 (K. napominje da ga je taj stric, odn. ujak, vodio samo po sajmovima i da nije ništa od zanata naučio). U vojsci je od 1. X. 1878. do 26. IX. 1883. Demobiliziran je kao desetnik vodnik. Prema Krleži sinu, nije mogao polagati časnički ispit zbog lošega vida. Već tri dana nakon demobiliziranja postavljen je za gradskoga redarstvenog stražara u Zagrebu; nadstražar postaje 1888. God. 1896. postaje gradski tržni nadzornik, a 1919. gradski pisarnički nadoficijel. Umirovljen je 1924. kao gradski manipulativni pristav. Oženio se Ivkom Drožar.

»O svojim je roditeljima Krleža ostavio vrlo malo podataka, posebno malo o ocu i o rođacima s očeve strane. To je možda jedna od najosjetljivijih točaka Krležine biografije« (S. Lasić, Krleža. Kronologija života i rada, str. 32).


S ocem K. nije bio u mlađim godinama u dobrim odnosima. Jednostavno se nisu mogli razumjeti. Opisuje ga kao vrlo okrutna, stroga i samoživa čovjeka: »Nisam ga volio, mislim ni on mene naročito. Mislio je da je ovo što radim na granici kriminala, držao me čudakom i protuhom, da ništa što činim nije prema pravilima lijepog ponašanja. Bio je stoprocentno barokni čovjek, čovjek vremena koje je kod nas potpuno iščezlo 1918. Nema ključa, nema brave, sve je otključano, ne smiješ lagati, ne smiješ ništa činiti što bi drugome smetalo (...) A vlast moraš poštovati i čuvati« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, str. 206).


E sad, ili je Krleža lagao Ristića da je Cincarin ili Ristić laže. U svakom slučaju, gde ima dima ima i vatre.

Bilo bi krajnje čudno da je prezime Krleža, zastupljeno isključivo u Hrvatskom zagorju, imalo ikakve veze
s Cincarima i Makedonijom, napose jer je to objašnjeno na drugačiji način:

http://www.ogorje.net/prezime/krleza/2685.html

O rasprostranjenosti prezimena:
http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-Krleža

Ristić je osoba bujne mašte, kod kuće u literarno-tračerskim krugovima, pa
mi ne izgleda da bi on bio pouzdan izvor, pogotovjer je to u protivnosti sa svom etimologijom ...
 
Prezime potječe od gčlagola karležati ili sl. što znači
pjevati misne dijelove u nekim okolnostima, a nalazi se kao takvo zabilježeno negdje u 12 ili 13. st. To je bilo samo
Krležino objašnjenje njegovoj ženi, zabilježeno u Čengićevoj knjizi.

Po Mrkaljevom citatu, Krleža je usvojeno prezime (uzeto od lokalnog učitelja u Križovljanima sredinom 19.veka )zbog nepoznatog dede i nepoznatog dedinog porekla.

Po mišljenju onomasticara P.Šimunovica poreklo prezimena učitelja Krleže potiče od svetovnog iskrivljenja grčkog teksta "Gospodi, pomiluj" iz prvog (od pet) delova mise: Kyrie eleison , koji se u nemačkom jeziku pojavljuje kao "kirleis" u značenju molitve, u češkom "krleš", te da motiv prezimena Krleža treba tražiti unutar slovenačko-kajkavskog dijalekta.
Navodi još on da je kod Slovenaca (u 17.veku) zabeleženo da "kerlejš" ima dva značenja: molitve, kao i "znamenja pri kojem se sprovod zaustavi radi molitve"(ovo drugo u 17 veku).
Danas ima Krleža i u slovenačkom Velenju, osim krapinskog kraja.
 
Poslednja izmena:
Autohtone Hrvate nije poznavao ni Antun Radić, utemeljitelj hrvatske etnografije.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Radić
U "Domu" koji je dugo uređivao, u nizu članaka potvrđuje da su, osim što se hrvatsko ime nameće i podmeće Slovencima i Slavoncima, Hrvati stvoreni od oca Ante Starčevića.

Antun Radić piše u \“Domu\“ od 10.11.1904:
“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi samo prije 20 godina dosli tamo u Vinkovce (današnja Hrvatska), pa da ste rekli da ste Hrvat, i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina.
Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili \“Raci\“ i \“Šokci\“- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci?
Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako reći ,,stvorio“?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate!
Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!\“

U \“Domu\“ od 31.3.1904. Antun Radić piše:
“Na jugu, osobito pri moru oko Dubrovnika i Kotora ima dosta \“Srbalja katolika\“.
Što više, u samom Dubrovniku i okolini ima čak šest rimskih popova, koji kažu da su Srblji\“

ANTUN RADIĆ, "Dom" od 3.12.1903.
"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita od mora, u cijeloj toj zemlji NIJE BILO NIJEDNOG HRVATA: Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagrba itd. pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVINCI? JESU LI SLOVINCI PROPALI? Sudite, jesu li propali: kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravatski bani među Slovence, u Zagreb, ali su se svejedeno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hrvatskog bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskog bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I TAKO SU SE SLOVENCI SVE PO MALO PROZVALI HRVATIMA - izgubili su svoje ime, tako da danas ni jedan seljak oko Zagreba ne zna što je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."

36755_1385764521896_6245067_n.jpg


35830_1385787882480_3905669_n.jpg


35830_1385787922481_5221577_n.jpg


36859_1385761561822_1843304_n.jpg


35830_1385787962482_4916841_n.jpg
 
Poslednja izmena:
Autohtone Hrvate nije poznavao ni Antun Radić, utemeljitelj hrvatske etnografije.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Radić
U "Domu" koji je dugo uređivao, u nizu članaka potvrđuje da su, osim što se hrvatsko ime nameće i podmeće Slovencima i Slavoncima, Hrvati stvoreni od oca Ante Starčevića.

Antun Radić piše u \“Domu\“ od 10.11.1904:
“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi samo prije 20 godina dosli tamo u Vinkovce (današnja Hrvatska), pa da ste rekli da ste Hrvat, i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina.
Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili \“Raci\“ i \“Šokci\“- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci?
Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako reći ,,stvorio“?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate!
Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!\“

U \“Domu\“ od 31.3.1904. Antun Radić piše:
“Na jugu, osobito pri moru oko Dubrovnika i Kotora ima dosta \“Srbalja katolika\“.
Što više, u samom Dubrovniku i okolini ima čak šest rimskih popova, koji kažu da su Srblji\“

ANTUN RADIĆ, "Dom" od 3.12.1903.
"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita od mora, u cijeloj toj zemlji NIJE BILO NIJEDNOG HRVATA: Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagrba itd. pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVINCI? JESU LI SLOVINCI PROPALI? Sudite, jesu li propali: kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravatski bani među Slovence, u Zagreb, ali su se svejedeno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hrvatskog bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskog bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I TAKO SU SE SLOVENCI SVE PO MALO PROZVALI HRVATIMA - izgubili su svoje ime, tako da danas ni jedan seljak oko Zagreba ne zna što je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."

36755_1385764521896_6245067_n.jpg


35830_1385787882480_3905669_n.jpg


35830_1385787922481_5221577_n.jpg


36859_1385761561822_1843304_n.jpg


35830_1385787962482_4916841_n.jpg

Ti vrapca, kao da čitam onog velikosrpskog manijaka, u biti "Crvenog Hrvata" Lazu M. Kostića. :mrgreen:

Šalu na stranu, problem nije u tome kako se ljudi izjašnjavaju, već u falsifikatima zvanične istorije tipa Panonske Hrvatske, Posavske Hrvatske, Crvene Hrvatske itd.





Ivan Kukuljević Sakcinski, govor o Hrvatima, Slavoncima i hrvatskoslavonskom jeziku u Saboru 1843:
Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu, (kako ja mislim) ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. ... nama je drago da su i preuzvišena ta gospoda toga mnenja, da Harvati i Slavonci u javnom životu nemoraju uvek kod jezika latinskog ostati, i njihova misao veseli nas zaisto tim više, budući da se ufati i nadati možemo, da oni s vremenom u Harvatskoj i Slavonii k Harvatom i Slavoncem harvatskoslavonski će govoriti, ako bude jedanput naš jezik u javni život uveden. ... tko može i sme slobodnomu narodu, kao što su konštitucialni Harvati i Slavonci, to zaprečiti... samo mi plašljivi Harvati i Slavonci, koji u domovini našoj s nikakvimi drugimi puci smešani nismo, bojimo se našega jezika, volimo služit tudjemu, tudjoj volji, i činimo samo ono, što se drugim lepo i krasno vidi, i što je drugim hasnovito....Pitam ja sve izkrene Harvate i Slavonce: što im na to sarce veli. ...samo tako možemo u Harvatskoj i Slavonskoj ostati Harvati i Slavonci, a u svetu slobodni, nezavisni narod. ... Nemislimo, da jezik naš nije jošte prikladan zato, da ga u javne poslove uvedemo: ta on je bio prie 800 godinah jezik diplomatički harvatskih i sarbskih kraljevah, a kasnie i turskoga carstva, on je tako bogat, tako izdelan, tako blagozvučan, kao što je malo samo jezikah na svetu; on poseduje u ostalih slavjanskih narečjih neizcarpivo blago: zašto bi dakle bojali se i oklevali uvesti ga u javni život; zašto bi se bojali reći, da mi želimo, da nam se zakoni i zapovedi pišu u krasnom našem materinskom jeziku, kad se to nisu plašili učiniti drugi narodi, kojim je jezik mnogo surovii i siromašnii "Ko svoj može biti, tudj neka ne bude!" http://kovceg.tripod.com/sakcinskijev_govor.htm


Josip Jelačić 5. travanj 1848:
"svemu harvatskomu i slavonskomu narodu i puku" (četvrti red);
"od harvatsko-slavonskog naroda" (deveti red):
749px-Abolition_of_serfdom_in_Croatia.jpg




Slavonac Matija Petar Katančić, pesnik i arheolog, katolički sveštenik, profesor Univerziteta u Budimu, pisao je pred sam kraj XVIII veka (De Istro... 1798): "Hrvati – ovo pričam po svom znanju – nas Trace (Race) i Ilire, koji se od njih u dijalektu znatno razlikujemo, zovu sve Vlasima". Dakle, slavonski se znatno razlikuje od hrvatskog dijalekta, a one koji su taj slavonski, a to znači štokavski dijalekat, govorili, zvali su Vlasima pa bio pravoslavni ili katolik.

U istoj knjizi (budimsko izdanje 1798) piše Katančić da Crnogorci, Srbijanci, Bošnjaci i Srbi u Ugarskoj govore istim jezikom kojim i Dalmatinci, a da se od Hrvata razlikuju (str. 108). Na prethodnoj strani kaže: "Dobro znamo da se i u prošlosti i danas Hrvati razlikuju od Dalmatinaca i domovinom i načinom govora". Tamo izrečno piše: "Perfecto et hodie Croatos ab Dalmatis et patria et loquendi ratione distinctos bene novimus."

Isti katolički klirik i književnik iz Slavonije Matija Katančić (1750-1825) napisao je "prvi hrvatski štampani prijevod Svetog pisma", kako kaže u "Enciklopediji Jugoslavije Ivan Slamnig književnik iz Zagreba. Ali ga Katančić nije zvao hrvatskim, već kaže da je to Sveto pismo "u jezik slavno-ilirički izgovora bosanskoga prinošeno". (Delo izašlo u Budimu 1831, posle njegove smrti).
 
Pošto se ova tema pretvorila u negaciju postojanja jedne nacije, uz kopanje noktima i zubima da se svaki štokavac pretvori u ne-Hrvata, neće biti veliki offtopic ako zapitam (prvenstveno molim Mrkalja i Srebrenu za odgovre) kako to da se isti prigovor ne odnosi na Srbe?
Znači, u 18. i početkom 19. st. Srbi se zovu Serbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, i još neki... (bar oni koje vi ovdje nastojite takvima prikazati) nemaju jedinstveno ime kroz povijest, ne govore istim jezikom i ne najbitnije ali izuzetno važno u ovom slučaju - nisu niti iste vjere.
Svi oni su ulaskom u jednu državu 1918. trebali (a neki i jesu) postati Srbi.

Da li trebam ovdje staviti 7 stranica teksta kao dokaz ili možemo odmah na odgovor, ako nije problem?
 
Pošto se ova tema pretvorila u negaciju postojanja jedne nacije, uz kopanje noktima i zubima da se svaki štokavac pretvori u ne-Hrvata, neće biti veliki offtopic ako zapitam (prvenstveno molim Mrkalja i Srebrenu za odgovre) kako to da se isti prigovor ne odnosi na Srbe?
Znači, u 18. i početkom 19. st. Srbi se zovu Serbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, i još neki... (bar oni koje vi ovdje nastojite takvima prikazati) nemaju jedinstveno ime kroz povijest, ne govore istim jezikom i ne najbitnije ali izuzetno važno u ovom slučaju - nisu niti iste vjere.
Svi oni su ulaskom u jednu državu 1918. trebali (a neki i jesu) postati Srbi.

Da li trebam ovdje staviti 7 stranica teksta kao dokaz ili možemo odmah na odgovor, ako nije problem?

Izvini Matija ali to isto rade Hrvati kada za nekog Hrvata kazes da je Slovak, Madjar, Rusin, Jevrej ili Ceh koji je primoran da se izjasni kao Hrvat. Mnogi su cak pokatoliceni.
 
Đuro (ili Gjuro)Pilar (Slavonski Brod, 22. travnja 1846. - Zagreb, 19. svibnja 1893.), hrvatski geolog, sveučilišni profesor, prvi profesor astronomije na zagrebačkom sveučilištu, rektor Sveučilišta, putopisac.
Ivo Pilar (Zagreb, 19. lipnja 1874. – Zagreb, 3. rujna 1933.), hrvatski pravnik, povjesničar, publicist, filozofski pisac, rodonačelnik hrvatske geopolitike i pravaški političar. Otac mu je bio poznati geolog, paleontolog i sveučilišni profesor dr. Gjuro Pilar, dok mu je majka bila kćer poznatog poduzetnika, kulturnog radnika i saborskog zastupnika Gjure Crnadka.

Pilarovi pretci porijeklo vuku iz Češke, gdje su se prema nekim podatcima doselili iz Španjolske.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/10709-dr-ivo-pilar-otac-hrvatske-geopolitike.html

---------------

Ćiro Truhelka (Osijek, 2. veljače 1865. - Zagreb, 18. rujna 1942.), hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti. Njegova sestra, Jagoda Truhelka je bila poznata spisateljica.

Jagoda Truhelka (Osijek, 5. veljače 1864. - Zagreb, 17. prosinca 1957.), hrvatska pedagoginja i književnica za djecu i mladež. Veliki utjecaj na nju, imao je upravo njen otac Antun Vjenceslav Truhelka, koji je 1854. godine u Hrvatsku došao iz Češke.

------------------

Braca Supek

Akademik Ivan Supek (Zagreb, 8. travnja 1915. - Zagreb, 5. ožujka 2007.) bio je hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.

IVAN SUPEK rođen je 8. travnja 1915. u Zagrebu od oca Rudolfa i majke Marije, rođene Šips. Supekov je otac podrijetlom iz Blizneca, ali već njegov djed Ivan osniva u gradu Zagrebu postolarsku radionicu, a prvobitno prezime Župek bilo je u crkvenim knjigama promijenjeno u Supek. Majčini su preci doselili početkom 19. stoljeća u Đakovo iz Njemačke, kamo su došli vjerojatno iz Engleske. Početni ruralni posjed darovao je obitelji biskup Strossmayer, no djed Leopold bavi se ratarstvom a uz to vodi i bačvarski obrt. Šipsovi su se uskoro pohrvatili, a ogranak po baki, Geigerovi, čuva više od njemačkog podrijetla. U jednoj i drugoj lozi redaju se ratari, vinogradari, obrtnici i trgovci.

Rudi Supek (Zagreb, 8. travnja 1913. - Zagreb, 2. siječnja 1993.) bio je hrvatski filozof, sociolog i psiholog.

Poreklom po ocu Slovaci ili Cesi. Verovatnije Slovaci jer je Strossmayer na svoje posede naseljavao Slovake.
---------

Vjenceslav Novak je rođen u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji
 
Poslednja izmena:
Odlično pitanje, Matija.
Pošto se ova tema pretvorila u negaciju postojanja jedne nacije
Nipošto se ne negira postojanje hrvatske nacije. Ja negiram hrvatsko poreklo onih koji su poreklom štokavci, negiram da je današnji standardni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, kao i da je štokavski dijalekat hrvatski poreklom. Na primer, vidimo da štokavski ikavci nisu postali Hrvati od Porfirogenita pa sve do Antuna Radića, ali Porfirogenitus ne kaže za njih da su Hrvati, štaviše kaže da su Srbi za mnoge koji se danas drugojako izjašnjavaju. Kad su u pitanju Bunjevci sa postojbinom u centralnoj i zapadnoj Hercegovini i Šokci sa postojbinom u zapadnoj i severnoj Bosni - ako imam Porfirogenitovo svedočenje i vidim da danas govore neki od štokavskih dijalekata, kako mogu da sumnjam u njihovo srpsko etničko poreklo, odnosno kako da ne sumnjam u stav zvanične istoriografije da su njihova postojbina i poreklo još uvek upitni, a jedino neupitno je da su "Hrvati"?

Pošto se ova tema pretvorila u ... kopanje noktima i zubima da se svaki štokavac pretvori u ne-Hrvata,
Ova tema se suštinski ne bavi time. Ova tema je, u priličnoj meri, uspela da dokaže da su ljudi koji su ideolozi hrvatstva i ljudi koji su stvorili hrvatsku istoriju, jezik i kulturu nehrvatskog porekla. Prilažu se argumenti da je ideja hrvatstva relativno mlada i neautohtona, veštačka i nespontana, i kao takva izvor i motor kontinuirane destabilizacije Balkana jer je projektovana radi supresije srpskog suvereniteta na Balkanu, a nakon propasti Osmanskog Carstava.

Danas, s obzirom na uništenje srpskog nacionalnog potencijala tokom XX. veka, izgleda čudno zašto je baš Srbija nekim silama trn u oku kada na Balkanu postoji i jedna Rumunija, i jedna Bugarska i jedna Grčka. Međutim, na to je pitanje dobro odgovorila Srebrena koja je argumentovala da su pomenute države još u drugoj polovini 19. veka nemačke marionete, na čijem je čelu vladar Nemac. Molim Srebrenu da taj svoj članak pronađe i ovde kopipejstuje jer je izuzetno značajan. Odatle se i vide nastojanja za krivotvorenjem istoriografije ("Vlasi su Romani", "Srbi su došljaci", "Hrvati govore hrvatski jezik", "staroslovenski je starobugarski" itd.).

kako to da se isti prigovor ne odnosi na Srbe?
Znači, u 18. i početkom 19. st. Srbi se zovu Serbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, i još neki... (bar oni koje vi ovdje nastojite takvima prikazati) nemaju jedinstveno ime kroz povijest,
Eto, to sam donekle objasnio. Potrebna je naravno jedna komparativna studija koja će pokazati odnos broja nacionalnih ideologa i kulturnih radnika koji ne pripadaju datoj naciji s obeju strana, ali je na prvi pogled neuporediva proporcija stranaca na hrvatskoj strani, dok, rekao bih, kod Srba ne odstupa previše od nekog evropskog proseka, dapače. Dakle, tvrdim da je srpska nacionalna ideja autohtona.

I, nije to baš tako kako kažeš. Vidiš da sam ban Jelačić ne sme Slavonce da nazove Hrvatima? Vidiš da Antun Radić kaže da bi u Vinkovcima fasovao batine da nekog nazoveš Hrvatom. Takva analogna stvar sa Srbima ne postoji, čak ni u Dubrovniku u 19. veku ne bi dobio batine da si ljude oslovljavao sa Srbine, ali, oni se danas ne izjašnjavaju Srbima, nego Hrvatima kao i Vinkovčani.

Znači, u 18. i početkom 19. st. Srbi se zovu Serbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, i još neki... (bar oni koje vi ovdje nastojite takvima prikazati) nemaju jedinstveno ime kroz povijest, ne govore istim jezikom i ne najbitnije ali izuzetno važno u ovom slučaju - nisu niti iste vjere.
Ovo da govore različite jezike mi nije jasno. Nije mi jasno ni što se vere tiče - ne znam kako bi to mogao biti nepristrasan argument kada je upravo to, odnosno različiti centri Crkvene vlasti, uzrok pomenutog komadanja jednog etnosa?

Svi oni su ulaskom u jednu državu 1918. trebali (a neki i jesu) postati Srbi.
Asimilacije je svakako bilo, to je normalno, dobro i s mnogih aspekata poželjno, ali ne nasilno i masovnim putem. Ta pitanja ne treba tabuizirati već statistički istražiti i predstaviti rezultate.

Da li trebam ovdje staviti 7 stranica teksta kao dokaz ili možemo odmah na odgovor, ako nije problem?
Dakako, otvori novu temu ili stavi na onu temu "Nesrbi u srpskoj istoriji", kako ti drago.
 
Poslednja izmena:
Odlično pitanje, Matija.

Nipošto se ne negira postojanje hrvatske nacije. Ja negiram hrvatsko poreklo onih koji su poreklom štokavci, negiram da je današnji standardni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, kao i da je štokavski dijalekat hrvatski poreklom. Na primer, vidimo da štokavski ikavci nisu postali Hrvati od Porfirogenita pa sve do Antuna Radića, ali Porfirogenitus ne kaže za njih da su Hrvati, štaviše kaže da su Srbi za mnoge koji se danas drugojako izjašnjavaju. Kad su u pitanju Bunjevci sa postojbinom u centralnoj i zapadnoj Hercegovini i Šokci sa postojbinom u zapadnoj i severnoj Bosni - ako imam Porfirogenitovo svedočenje i vidim da danas govore neki od štokavskih dijalekata, kako mogu da sumnjam u njihovo srpsko etničko poreklo, odnosno kako da ne sumnjam u stav zvanične istoriografije da su njihova postojbina i poreklo još uvek upitni, a jedino neupitno je da su "Hrvati"?


Ova tema se suštinski ne bavi time. Ova tema je, u priličnoj meri, uspela da dokaže da su ljudi koji su ideolozi hrvatstva i ljudi koji su stvorili hrvatsku istoriju, jezik i kulturu nehrvatskog porekla. Prilažu se argumenti da je ideja hrvatstva relativno mlada i neautohtona, veštačka i nespontana, i kao takva izvor i motor kontinuirane destabilizacije Balkana jer je projektovana radi supresije srpskog suvereniteta na Balkanu, a nakon propasti Osmanskog Carstava.

Danas, s obzirom na uništenje srpskog nacionalnog potencijala tokom XX. veka, izgleda čudno zašto je baš Srbija nekim silama trn u oku kada na Balkanu postoji i jedna Rumunija, i jedna Bugarska i jedna Grčka. Međutim, na to je pitanje dobro odgovorila Srebrena koja je argumentovala da su pomenute države još u drugoj polovini 19. veka nemačke marionete, na čijem je čelu vladar Nemac. Molim Srebrenu da taj svoj članak pronađe i ovde kopipejstuje jer je izuzetno značajan. Odatle se i vide nastojanja za krivotvorenjem istoriografije ("Vlasi su Romani", "Srbi su došljaci", "Hrvati govore hrvatski jezik", "staroslovenski je starobugarski" itd.).


Eto, to sam donekle objasnio. Potrebna je naravno jedna komparativna studija koja će pokazati odnos broja nacionalnih ideologa i kulturnih radnika koji ne pripadaju datoj naciji s obeju strana, ali je na prvi pogled neuporediva proporcija stranaca na hrvatskoj strani, dok, rekao bih, kod Srba ne odstupa previše od nekog evropskog proseka, dapače. Dakle, tvrdim da je srpska nacionalna ideja autohtona.

I, nije to baš tako kako kažeš. Vidiš da sam ban Jelačić ne sme Slavonce da nazove Hrvatima? Vidiš da Antun Radić kaže da bi u Vinkovcima fasovao batine da nekog nazoveš Hrvatom. Takva analogna stvar sa Srbima ne postoji, čak ni u Dubrovniku u 19. veku ne bi dobio batine da si ljude oslovljavao sa Srbine, ali, oni se danas ne izjašnjavaju Srbima, nego Hrvatima kao i Vinkovčani.


Ovo da govore različite jezike mi nije jasno. Nije mi jasno ni što se vere tiče - ne znam kako bi to mogao biti nepristrasan argument kada je upravo to, odnosno različiti centri Crkvene vlasti, uzrok pomenutog komadanja jednog etnosa?


Asimilacije je svakako bilo, to je normalno, dobro i s mnogih aspekata poželjno, ali ne nasilno i masovnim putem. Ta pitanja ne treba tabuizirati već statistički istražiti i predstaviti rezultate.


Dakako, otvori novu temu ili stavi na onu temu "Nesrbi u srpskoj istoriji", kako ti drago.

Na žalost, večeras i sljedećih dan-dva naću više imati vremena za duži odgovor, ali samo ukratno za sada (i neću zaboraviti se vratiti ovome):

Asimilacije je svakako bilo, to je normalno, dobro i s mnogih aspekata poželjno, ali ne nasilno i masovnim putem. Ta pitanja ne treba tabuizirati već statistički istražiti i predstaviti rezultate.
....

Pa nije dobro, normalno niti poželjno, pogotovo jer se odvijalo masovnim putem.
I ne treba ta pitanja tabuizirati, već ih podastrijeti javnosti da vidi o čemu se radilo, samo jedan je primjer pokušaj da se na otoku Visu stanovništvo prevede u pravoslavlje, te je u tu svrhu 1933. otvorena i pravoslavna crkva
crkva-sv-cirila-i-metodija-na-ostrvu-vis-1.jpg
 
Jaroslav Pecnik, profesor biohemistike i povijesti, rođeni Osječanin, živi i radi (djeluje) u Osijeku – kao nastavnik i znanstvenik, aktivist (volonterski i profesionalno) u području zaštite ljudskih prava (13 godina voditelj Regionalno centra HHO za Slavoniju) , predavač na brojnim seminarima i konferencijama o ljudskim pravima i civilnom društvu, kolumnist i komentator u većem broju dnevnih i tjednih novina u Hrvatskoj i Češkoj, te na radiju i televiziji.
Slovak iz okoline Odzaka.
 
Asimilacije je svakako bilo, to je normalno, dobro i s mnogih aspekata poželjno, ali ne nasilno i masovnim putem. Ta pitanja ne treba tabuizirati već statistički istražiti i predstaviti rezultate.
Pa nije dobro, normalno niti poželjno, pogotovo jer se odvijalo masovnim putem.
I ne treba ta pitanja tabuizirati, već ih podastrijeti javnosti da vidi o čemu se radilo, samo jedan je primjer pokušaj da se na otoku Visu stanovništvo prevede u pravoslavlje, te je u tu svrhu 1933. otvorena i pravoslavna crkva
Pogledajte prilog 263618

Imao sam na pameti isključivo pojedinačnu asimilaciju venčanjem. Svaka druga bila bi iz nužde, dakle ne slobodnom voljom.
dontunderstand.gif
 
Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. kolovoza 1928.) je ugledni hrvatski povjesničar i političar židovskog porijekla, jedno od naujglednijih imena hrvatske historiografije..... osnovao je HSLS, prvu hrvatsku političku stranku te je do 1990. bio njezin predsjednik,

Dr Frank Jozua - Josip, hrvatski političar jevrejskog porekla (10. april 1844, Osijek — 17. decembar 1911. Zagreb), idejni tvorac ustaške ideologije

34214_1395010553041_4225590_n.jpg

Po rođenju je Jevrejin, kasnije se pokatoličio. Maternji jezik mu je bio nemački..Stranačka struja koju su predvodili Starčević i Frank prerasla je u Čistu stranku prava sa stranačkim dnevnikom Hrvatsko pravo. Nakon Starčevićeve smrti 1896., Josip Frank je preuzeo vodstvo stranke
Izraz Frankovci u hrvatskoj političkoj povijesti od kraja 19. stoljeća označava radikalne nacionaliste, neprijateljski raspoložene prema Srbima, nastao je prema prezimenu Josipa Franka.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Frankovci

Učio je gimnaziju u Osijeku, a pravne nauke u Beču. 1872 otvorio je u Zagrebu advokatsku kancelariju. 1877 počeo je izdavati u Zagrebu Agramer Presse, a kad je ova bila zabranjena Kroatische Post, koju je ubrzo stigla ista sudbina. 1877 do 1890 istupao je Frank u političkom životu samostalno, ne priključivši se nijednoj političkoj stranci.
Zanimao se naročito finansijskim odnosima Hrvatske prema Ugarskoj. 1880 izabran je u zagrebačko gradsko zastupništvo, u kome je radio do 1894. 1884 izabran je za poslanika u hrvatskom saboru, gdje se 1890 priključio hrvatskoj stranci prava. Ubrzo je uspeo da u stranci zauzme vodeće mesto.

Zbog sukoba sa Franom Folnegovićem, Josip Frank je, zajedno s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem istupio iz kluba Stranke prava. Nakon toga uslijedio je konačni raskol Stranke prava, a stranačka struja koju su predvodili Starčević i Frank prerasla je u Čistu stranku prava sa stranačkim dnevnikom Hrvatsko pravo.
Od samih početaka političkog delovanja bi je dosledan u širenju mržnje prema srpskom narodu kao i njegov duhovni vođa Ante Starčević. Nakon Starčevićeve smrti 1896., Josip Frank je, budući je već imao Starčevićevu podršku, preuzeo vodstvo stranke te je potom učvrstio njen položaj i tako joj osigurao političku budućnost.

Zajedno sa političkim prethodnikom Ante Starčevićem pripadao je velikohrvatskoj političkoj struji iz koje će se izroditi ustaški pokret Ante Pavelića. Osnovao je frankovačke legije koje su bile preteče kasnijih ustaških bojni.

1, 2. i 3.septembra 1902 , je organizator antisrpskih demonstracija u Zagrebu. Rulja predvođena frankovačkim huškačima i u izvesnoj meri zaštićena vlašću, tri dana je razarala dućane, ustanove i stanove srpske u Zagrebu, bacajući na ulice i spaljujući njihovu robu. U neredima je teže i lakše povređeno oko stotinu lica, napadnutih Srba, čuvara reda i izgrednika. Do sličnih izgreda protiv Srba, došlo je tada i u Karlovcu i Slavonskom Brodu.

Stjepan Radić je rekao da je to svinjski posao koji će osramotiti Hrvate sledećih 100 godina.Suprotno njemu,Josip Frank je u Saboru pohvalio izgrednike da su počinili zaslužno delo za Hrvatsku. On nije krio da je u prvim redovima učestvovala njegova Čista stranka prava sa svojim privrženicima.

U vreme aneksione krize i zagrebačkog veleizdajničkog procesa, Stjepan Radić je u novinama Dom pisao o osnivanju legije dobrovoljaca pristalica Frankove stranke prava: Ustrojila se naime 'Hrvatska narodna legija', tj. oružana četa 'za odbranu hrvatske domovine' (...) No najstrašnije je ovo: Ovo što hoće legija , to je ne samo mržnja, to je gotovo klanje Srba. I onda oni koji su za legiju, govore, da će se Bosna, u kojoj ima oko 700.000 Srba, sjediniti s Hrvatskom da te Srbe 'žedne hrvatske krvi', ili mi pokoljemo, ili oni zbilja popiju našu krv.

Saveznike u političkoj borbi od 1906. Frank traži u kraljevskom dvoru i krugu oko prestolonaslednika Franca Ferdinanda.
Progresivni hrvatski političar Ivan Ribar je napomenuo da je Josip Frank zajedno sa visokim vojnim krugovima u Beču sklopio sporazum po kome bi u slučaju sukoba sa Srbijom nakon aneksije Bosne i Hercegovine trebalo "masakrirati i proterati Srbe iz Hrvatske".


1908. došlo je do raskola u stranci.
Stranačka struja, tzv. milinovci, predvođena Milom Starčevićem napušta stranku 1908 i osniva Starčevićevu stranku prava.
No, ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovom provođenju vlastitih političkih ideja.

1909. je oboleo i od tada je njegov uticaj na politiku bio minimalan.
Stranka se od tada sve više približava krugu katoličkih intelektualaca okupljenih oko lista Hrvatstvo pravo s kojima se krajem 1910. ujedinila te promenila ime u Kršćansko-socijalna stranka prava. Već krajem 1911., dolazi do dogovora između Kršćanske-socijalne stranke prava i Starčevićeve stranke prva oko ujedinjenja u Stranku prava. Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s milinovcima još više je ojačala.
No, Josip Frank ubrzo, 17. decembra, 1911. u Zagrebu umire.
Ostavio je u stranci čitav niz političara, koji su nastavili njegovu ideologiju. Jedan od njih je bio i Ante Pavelić, kasnije osnivača ustaškog pokreta i poglavnika Nezavisne države Hrvatske.
.

Aluzije Antuna Radića, utjemeljitelja hrvatske etnografije, u "Domu", na Jozefa Franka - "židovčića koji ne zna pravo nijedne hrvatske riječi" (drugi stubac, drugi pasus)
34862_1408655694161_4643679_n.jpg


Pomenuti barun Rauh iz teksta:
Levin barun Rauch de Nyek (1819. -1890.), od 1867.austrougarski viceroj Slavonije-Hrvatske

130px-Levin_Rauch.jpg


Rauchovo ustoličenje za bana 1869. bilo je posljednje svečano, koje se održalo u Sabornici na Markovom trgu u Zagrebu. Bana su neposredno prije ustoličenja posijetili car Franjo Josip I. i carica Elizabeta. Zagreb je bio posebno svečano uređen. Svečanost ustoličenja bana trajala je tri dana. Drugog je dana, 9. rujna, ban položio prisegu.Bansku čast je obnašao do 26. siječnja 1871.

After the Revolutions of 1848, Croatia became a Habsburg crown territory separate from Hungary, but when the Austrian-Hungarian Ausgleich was signed, Austria-Hungary was created and Rauch was appointed as the acting ban (or viceroy) of Croatia on June 27, 1867. ..His heritage spawns from the noble house of “Rauch” literally meaning ‘Smoke’..
http://hr.wikipedia.org/wiki/Levin_Rauch
 
Poslednja izmena:
Danas, s obzirom na uništenje srpskog nacionalnog potencijala tokom XX. veka, izgleda čudno zašto je baš Srbija nekim silama trn u oku kada na Balkanu postoji i jedna Rumunija, i jedna Bugarska i jedna Grčka. Međutim, na to je pitanje dobro odgovorila Srebrena koja je argumentovala da su pomenute države još u drugoj polovini 19. veka nemačke marionete, na čijem je čelu vladar Nemac. Molim Srebrenu da taj svoj članak pronađe i ovde kopipejstuje jer je izuzetno značajan. Odatle se i vide nastojanja za krivotvorenjem istoriografije ("Vlasi su Romani", "Srbi su došljaci", "Hrvati govore hrvatski jezik", "staroslovenski je starobugarski" itd.).

Evo o čemu se radi.
Neverovatna je uloga Nemaca u rasparčavanju teritorija sa mnoštvom slovenskih toponima u toku "proterivanja Turaka".
Da se podsetimo nekih aktera:

1815. g. na čelu Grčke je Nemac Otto Friedrich Ludwig von Wittelsbach (1815-1867), sin bavarskog kralja..Uspeo je da napravi modernu Grčku 1932, pod patronatom velikih sila..i ostao na vlasti dugo...do 1867.g. Sledi ga na prestolu sedamnaestogišnji Prince Christian Wilhelm Ferdinand Adolf Georg of Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, koji vlada Grčkom narednih 50 godina, do 1913. Njegov sin nastavlja da vlada do 1923.

1866. g. Kralj onih oblasti što će postati Rumunija postao je Nemac Karl Eitel Friedrich Zephyrinus Ludwig von Hohenzollern-Sigmaringen (1839-1914), vladao je do 1914.godine, više od 48 godina..Njegov otac bio je predsednik Vlade Pruske (1858-1862).

1879. g. na teritoriji što će biti Bugarska vladar je Nemac Alexander Joseph von Battenberg do 1886.g...Nasledio ga je Nemac Ferdinand Maximilian Karl Leopold Maria von Sachsen-Coburg und Gotha koji je objavio nezavisnost moderne Bugarske i vladao je do 1918.g...Po porazu u WW I, prebacio presto na svog sina, Borisa- Clement Robert Mary Pius Louis Stanislaus Xavier,..a ovaj na (nekrunisanog ) jedinog potomka Simeon von Sachsen-Coburg und Gotha, zvanično do 1946.

1913.g.Kad su velike sile skockale kako-tako,"kol'ko se moglo najviše", danasnju Albaniju kao državu, prvi vladar bio je Nemac Wilhelm Friedrich Heinrich ..Ostao je kratko jer mu nisu isplatili dogovorenu sumu.

I još jedan momenat gde imamo uvid u tejne nemačke spoljne politike:

Adolf Hitler, šef nemačke države 22. 8. 1944.

b) Na Balkanu treba u suštini rešiti hrvatsko, srpsko i bugarsko pitanje. U vezi s tim ja bih, reče firer, utvrdio sledeće: ;

b1) Hrvati nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je niikad ni moći imati. Onaj ko je 500 godina bio bez nje, ne može se nikad ni razviti u državu. Kasnije jednom doći ćemo na to, da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da iz nje napravimo protektorat. Danas možemo u najmanju ruku — a to u suprotnosti prema ostalim balkanskim narodima — samo prividno ići zajedno sa sadašnjom hrvatskom vladom.

b2) Srbi su narod koji je određen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je velikosrpska i u njima postoji bezobzirna otporna snaga. Pri jednoj takvoj upotrebi, oni će uvek zastupati velikosrpsku ideju. Ono što dolazi iz Beograda znači opasnost. Ja sam 1941. godine učinio Srbima ponudu koja je bila neuobičajena. Ja sam samo zahtevao da ostanu neutralni i za to sam im obećao... Povoljniju cenu nisu mogli da dobiju. U stvarnosti je međutim došlo do razvoja koji nikako ne odgovara toj velikodušnoj ponudi. Uostalom, ukazujem na to da, ako danas ponovno uspravimo Srbiju, Hrvatska propada.

Tito jest i ostaje komunista, i on zastupa jugoslovensku ideju. No njegov će cilj pritom biti da dobije oslonac na Rusiju. Za mene ne postoji sumnja u pogledu toga da će Tito, kad taj željeni cilj jednom postigne, svu inteligenciju poubijati. Pobeda Tita znači stvaranje komunističkog režima, koji će jugoslovenske narode izručiti Staljinu. Engleska, i to je za mene jasno, želi nacionalnu Srbiju, a povrh toga nastoji da i Hrvatsku dobije u svoje ruke. To isto važi i u pogledu Grčke, a možda i Bugarske. Engleska danas više no ikad dejstvuje prema načelu: "U nuždi đavo svašta pojede". Ako bi mi s naše strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im stavili na raspolaganje oružje i municiju, onda, doduše, verujem da će se Srbi s uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeđen da će onda velikosrpska ideja odmah ponovno da zaplamti na našu štetu. A to je nepodnošljvo. Srbi se nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.

 
Pošto se ova tema pretvorila u negaciju postojanja jedne nacije, uz kopanje noktima i zubima da se svaki štokavac pretvori u ne-Hrvata, neće biti veliki offtopic ako zapitam (prvenstveno molim Mrkalja i Srebrenu za odgovre) kako to da se isti prigovor ne odnosi na Srbe?
Znači, u 18. i početkom 19. st. Srbi se zovu Serbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, i još neki... (bar oni koje vi ovdje nastojite takvima prikazati) nemaju jedinstveno ime kroz povijest, ne govore istim jezikom i ne najbitnije ali izuzetno važno u ovom slučaju - nisu niti iste vjere.
Svi oni su ulaskom u jednu državu 1918. trebali (a neki i jesu) postati Srbi.

Da li trebam ovdje staviti 7 stranica teksta kao dokaz ili možemo odmah na odgovor, ako nije problem?

Više sam puta pitao- zašto neki Hrvati (a i ti si među njima) dolaze na ovaj situs ?
Koja je vaša motivacija ? Da dokažete njekim srpskim autistima da "postojite" ?
Ljudima izgubljenima u prostoru, vremenu, ...a uz to i logički nemoćnima.

I sam osobno navratim ponjekad na forume s kojima nemam praktički ništo zajedničko, nu
to je tek rekreacija, zabava da se utroši nešto vrjemena. Dok ovo vaše logorovanje na
mjestu gdje je siva tvar rijetkost ne mogu shvatiti osim kao njeki mazohizam ili pitajboga kakav poremećaj.

Kog' će vam vraga što netko potpuno beznačajan misli o našoj naciji ?
 
Više sam puta pitao- zašto neki Hrvati (a i ti si među njima) dolaze na ovaj situs ?
Koja je vaša motivacija ? Da dokažete njekim srpskim autistima da "postojite" ?
Ljudima izgubljenima u prostoru, vremenu, ...a uz to i logički nemoćnima.

I sam osobno navratim ponjekad na forume s kojima nemam praktički ništo zajedničko, nu
to je tek rekreacija, zabava da se utroši nešto vrjemena. Dok ovo vaše logorovanje na
mjestu gdje je siva tvar rijetkost ne mogu shvatiti osim kao njeki mazohizam ili pitajboga kakav poremećaj.

Kog' će vam vraga što netko potpuno beznačajan misli o našoj naciji ?
Daj se udosledi. Komadina iz pravopisa na polugodištu.
 
Hrvatski jezik ima tri narječja čakavski,kajkavski i štokavski.
Čakavštinom i kajkavštinom prije WW1 i okupacije govorio je najveći broj Hrvata.Poslje 1918 nasilu je guran štokavski jer je najbliži Srpskoj ekavici.
Da ja pišem čakavski ili kajkavski,služim se s oba, ne bi ti pajdo moj imao pojma što i o čemu pričam možda niti koji jezik koristim.

ne bi te razumeli ni Hrvatine iz Ljubuškog i Lištice.....
 
Глагољаши пишу ћирилицом

Илустративан пример хрватског присвајања ћириличних споменика је ћирилични натпис уклесан у камену, нађен 2003. године на локалитету Подворнице у Лиштанима код Ливна. Археолошким захватом на локалном гробљу откривена је плоча са следећим, мајсторски урезаним текстом: „Овде лежи поп Тјеходраг који је имао пет синова и сви су убијени у истој години”.
Хрватска ауторска тројка, тумачи налаза, датирали су овај епиграф у 12. век и утврдили су да је реч о хрватском „попу глагољашу”. Будући да је већ тада католичким свештеницима била строго забрањена женидба, поменута тројка извела је мисаони дриблинг: „Као нелатински свећеник могао је имати дјецу са законитом супругом на ваљан, али не и на допуштени начин”.
Међутим, како објаснити да католички „нелатински” свештеник (који се не користи латиницом већ глагољицом) има епитаф исписан ћирилицом? И ту је нађен соломонски излаз из ребуса: попу Тјеходрагу ћирилица је служила за „свакодневну употребу”!
 
Daj se udoslědi. Komadina iz pravopisa na polugodištu.

ког правописа :lol: у Хрватској су тренутно у употреби три различита правописа, а од 1991. до данас се променило 17. што значи да Хроби како год напише неће погрешити, јер ће то вероватно бити тачно по неком од тих ''правописа'' :mrgreen:
 
ког правописа :lol: у Хрватској су тренутно у употреби три различита правописа, а од 1991. до данас се променило 17. што значи да Хроби како год напише неће погрешити, јер ће то вероватно бити тачно по неком од тих ''правописа'' :mrgreen:

Njegovog sopstvenog. :mrgreen:

Elem...


166189_1627621008157_5683957_n.jpg

Zoran Jovanović tzv. Zoran Šprajc (najpopularniji voditelj Dnevnika HRT-a)

Po ocu Srbin, po majci Nemac.

"Otac mu je Srbin iz Srbije, i imao je srpsko prezime, ali je odlučio da pređe na mamino prezime da bi lakše uspio u Zagrebu."


daniela_trbovic.jpg

Danijela Trbović, voditeljka emisije 8.KAT HRT-a
Srpske narodnosti

"U emisiji o celibatu svećenika, 20.10.2010. navela je kako se protestantski i grkokatolički svećenici žene, tj. nisu pod celibatom. Nije navela pravoslavne - ne slučajno - pa, pravoslavnih i nema u RH, a niko nije za njih nije ni čuo, pa bi bilo suvišno navoditi nepoznate primjere."

0.jpg

Aleksandar Stanković, voditelj emisije Nedeljom u 2
Srbin po ocu
 
Poslednja izmena:
Што се тиче Адолфа Хитчера одлична оцена визави Срба и Хрвата. И, биће по његовом- сад кад Хрбати уђу у ЕУ биће за пар година најобичнија швапска подгузна територија за плањање јаја на јадрану а Србија неће никад у ЕУ поради Косова итд.
Иначе Хитлер је умро 1962 у Аргентини. 1955 се развео од Еве Браун.
 
Više sam puta pitao- zašto neki Hrvati (a i ti si među njima) dolaze na ovaj situs ?
Koja je vaša motivacija ? Da dokažete njekim srpskim autistima da "postojite" ?
Ljudima izgubljenima u prostoru, vremenu, ...a uz to i logički nemoćnima.

I sam osobno navratim ponjekad na forume s kojima nemam praktički ništo zajedničko, nu
to je tek rekreacija, zabava da se utroši nešto vrjemena. Dok ovo vaše logorovanje na
mjestu gdje je siva tvar rijetkost ne mogu shvatiti osim kao njeki mazohizam ili pitajboga kakav poremećaj.

Kog' će vam vraga što netko potpuno beznačajan misli o našoj naciji ?

Ne radi se o mazohismu niti o poremećaju, nego o pogrešnom mišljenju da se može normalno razgovarati.
Na nekim drugim forumima je to sasvim moguće, dok na ovom moderacija dopušta ovakve ispade:

Што се тиче Адолфа Хитчера одлична оцена визави Срба и Хрвата. И, биће по његовом- сад кад Хрбати уђу у ЕУ биће за пар година најобичнија швапска подгузна територија за плањање јаја на јадрану а Србија неће никад у ЕУ поради Косова итд.
Иначе Хитлер је умро 1962 у Аргентини. 1955 се развео од Еве Браун.

onda se stvarno pitam što mi to treba u životu.
 
Odlično pitanje, Matija.

Nipošto se ne negira postojanje hrvatske nacije. Ja negiram hrvatsko poreklo onih koji su poreklom štokavci, negiram da je današnji standardni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, kao i da je štokavski dijalekat hrvatski poreklom. Na primer, vidimo da štokavski ikavci nisu postali Hrvati od Porfirogenita pa sve do Antuna Radića, ali Porfirogenitus ne kaže za njih da su Hrvati, štaviše kaže da su Srbi za mnoge koji se danas drugojako izjašnjavaju. Kad su u pitanju Bunjevci sa postojbinom u centralnoj i zapadnoj Hercegovini i Šokci sa postojbinom u zapadnoj i severnoj Bosni - ako imam Porfirogenitovo svedočenje i vidim da danas govore neki od štokavskih dijalekata, kako mogu da sumnjam u njihovo srpsko etničko poreklo, odnosno kako da ne sumnjam u stav zvanične istoriografije da su njihova postojbina i poreklo još uvek upitni, a jedino neupitno je da su "Hrvati"?


Ova tema se suštinski ne bavi time. Ova tema je, u priličnoj meri, uspela da dokaže da su ljudi koji su ideolozi hrvatstva i ljudi koji su stvorili hrvatsku istoriju, jezik i kulturu nehrvatskog porekla. Prilažu se argumenti da je ideja hrvatstva relativno mlada i neautohtona, veštačka i nespontana, i kao takva izvor i motor kontinuirane destabilizacije Balkana jer je projektovana radi supresije srpskog suvereniteta na Balkanu, a nakon propasti Osmanskog Carstava.

Danas, s obzirom na uništenje srpskog nacionalnog potencijala tokom XX. veka, izgleda čudno zašto je baš Srbija nekim silama trn u oku kada na Balkanu postoji i jedna Rumunija, i jedna Bugarska i jedna Grčka. Međutim, na to je pitanje dobro odgovorila Srebrena koja je argumentovala da su pomenute države još u drugoj polovini 19. veka nemačke marionete, na čijem je čelu vladar Nemac. Molim Srebrenu da taj svoj članak pronađe i ovde kopipejstuje jer je izuzetno značajan. Odatle se i vide nastojanja za krivotvorenjem istoriografije ("Vlasi su Romani", "Srbi su došljaci", "Hrvati govore hrvatski jezik", "staroslovenski je starobugarski" itd.).


Eto, to sam donekle objasnio. Potrebna je naravno jedna komparativna studija koja će pokazati odnos broja nacionalnih ideologa i kulturnih radnika koji ne pripadaju datoj naciji s obeju strana, ali je na prvi pogled neuporediva proporcija stranaca na hrvatskoj strani, dok, rekao bih, kod Srba ne odstupa previše od nekog evropskog proseka, dapače. Dakle, tvrdim da je srpska nacionalna ideja autohtona.

I, nije to baš tako kako kažeš. Vidiš da sam ban Jelačić ne sme Slavonce da nazove Hrvatima? Vidiš da Antun Radić kaže da bi u Vinkovcima fasovao batine da nekog nazoveš Hrvatom. Takva analogna stvar sa Srbima ne postoji, čak ni u Dubrovniku u 19. veku ne bi dobio batine da si ljude oslovljavao sa Srbine, ali, oni se danas ne izjašnjavaju Srbima, nego Hrvatima kao i Vinkovčani.


Ovo da govore različite jezike mi nije jasno. Nije mi jasno ni što se vere tiče - ne znam kako bi to mogao biti nepristrasan argument kada je upravo to, odnosno različiti centri Crkvene vlasti, uzrok pomenutog komadanja jednog etnosa?


Asimilacije je svakako bilo, to je normalno, dobro i s mnogih aspekata poželjno, ali ne nasilno i masovnim putem. Ta pitanja ne treba tabuizirati već statistički istražiti i predstaviti rezultate.


Dakako, otvori novu temu ili stavi na onu temu "Nesrbi u srpskoj istoriji", kako ti drago.

Ne mislim da nema ništa u toj teoriji o pokušaju nametanja vladarskih kuća u trenutcima nastanka novih nacionalnih država, ali pretvoriti to u teško dokazivu teoriju o uništenju Srba i Srbije je previše.
Takvih teorija je bilo ovdje već, o jednačenju pojmova vlak i Vlah, o Magdeburgu, o kapelicama i sličnih gluposti....
Tom analogijom ja mogu reći da postoji urota kojom neke strukture forsiraju ovakve namjerno pogrešno interpretirane podatke a sve u svrhu da se njihovim upornim ponavljanjem postave na vrh internetskih pretraživača pojednih pojmova. A ti najbolje znaš da tomu nije tako, jelda.....?

Izreći da je
ideja hrvatstva relativno mlada i neautohtona, veštačka i nespontana, i kao takva izvor i motor kontinuirane destabilizacije Balkana jer je projektovana radi supresije srpskog suvereniteta na Balkanu, a nakon propasti Osmanskog Carstava.
ne bi trebala zaslužiti suvislu rečenicu u odgovoru, i sa moje strane i neće jer bih time tu nebulozu postavio na ravan nečega što treba osporavati a to mi ne pada na pamet.

Što se tiče Slavnonaca i Dalmatinaca, svakome tko je pročitao nešto više od povijesnih članaka Mikijevog Zabavnika je to potpuno jasno, samo opet ponavljam, nije jasno ili neznalicama ili onima koji namjerno uporno ponavljaju laži iz njima znanih razloga.

Što se tiče asimilacija, ja sam ti jasno postavio primjer kakvih asimilacija je bilo, odnosno kakave su pokušavane ali se ti sad praviš nevješt.

Znači, da zaključimo, svi oni koji su bili Srbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, .... pisali Starom Srbijom, glagoljicom, ćirilicom pa i latinicom, ... bili katolici, pravoslavni ili dobri krstjani, svi oni i još mnogi su dobrodošli da budu Srbi.
Ako iste ili puno blaže kriterije upotrebimo za Hrvate, Bošnjake, Crnogorce, Makedonce .... onda je to falsificiranje povijesti, tobože.

Da ne govorim kuda vodi ono pretvaranje Zvonimira i Tomislava u srpske careve, kraljeve i slične nebuloze.

Na kraju, ovih par minuta što sam izgubio ovdje pišući ovo, nikad više neću moći vratiti, na žalost. Tu grešku neću više ponavljati, nadam se.
 
Ne mislim da nema ništa u toj teoriji o pokušaju nametanja vladarskih kuća u trenutcima nastanka novih nacionalnih država, ali pretvoriti to u teško dokazivu teoriju o uništenju Srba i Srbije je previše.
Takvih teorija je bilo ovdje već, o jednačenju pojmova vlak i Vlah, o Magdeburgu, o kapelicama i sličnih gluposti....
Tom analogijom ja mogu reći da postoji urota kojom neke strukture forsiraju ovakve namjerno pogrešno interpretirane podatke a sve u svrhu da se njihovim upornim ponavljanjem postave na vrh internetskih pretraživača pojednih pojmova. A ti najbolje znaš da tomu nije tako, jelda.....?

Izreći da je ne bi trebala zaslužiti suvislu rečenicu u odgovoru, i sa moje strane i neće jer bih time tu nebulozu postavio na ravan nečega što treba osporavati a to mi ne pada na pamet.

Što se tiče Slavnonaca i Dalmatinaca, svakome tko je pročitao nešto više od povijesnih članaka Mikijevog Zabavnika je to potpuno jasno, samo opet ponavljam, nije jasno ili neznalicama ili onima koji namjerno uporno ponavljaju laži iz njima znanih razloga.

Što se tiče asimilacija, ja sam ti jasno postavio primjer kakvih asimilacija je bilo, odnosno kakave su pokušavane ali se ti sad praviš nevješt.

Znači, da zaključimo, svi oni koji su bili Srbi, Raci, Vlasi, Crnogorci, .... pisali Starom Srbijom, glagoljicom, ćirilicom pa i latinicom, ... bili katolici, pravoslavni ili dobri krstjani, svi oni i još mnogi su dobrodošli da budu Srbi.
Ako iste ili puno blaže kriterije upotrebimo za Hrvate, Bošnjake, Crnogorce, Makedonce .... onda je to falsificiranje povijesti, tobože.

Da ne govorim kuda vodi ono pretvaranje Zvonimira i Tomislava u srpske careve, kraljeve i slične nebuloze.

Na kraju, ovih par minuta što sam izgubio ovdje pišući ovo, nikad više neću moći vratiti, na žalost. Tu grešku neću više ponavljati, nadam se.

Isti je jezik Mate. Nikad ne gubi to iz vida. A isti jezik - ukoliko je zaista maternji i ukoliko se prenosi s kolena na koleno - znači isto poreklo. Temu o Magdeburgu otvorio sam misleći da ispunjavam želju jednom diskutantu - koji je njome komentariso Hrobijevo hvalisanje hrvatskim barokom; to zaista nije deo moje tematike.
 

Back
Top