Nesumnjivo Hrvati

Tvoje tvrdnje su ispravne ,jer Dubrovnik u to vrijeme nije niti pripadao Hrvatskoj,vec je bio samostalna republika,tek u novijoj istoriji on je postao dijelom Hrvatske.
Zato i ne cudi da su tamo u to vrijeme zivjeli italijani ,pa bili su vise oslonjeni na Veneciju,trzili sa njima....
 
Tvoje tvrdnje su ispravne ,jer Dubrovnik u to vrijeme nije niti pripadao Hrvatskoj,vec je bio samostalna republika,tek u novijoj istoriji on je postao dijelom Hrvatske.
Zato i ne cudi da su tamo u to vrijeme zivjeli italijani ,pa bili su vise oslonjeni na Veneciju,trzili sa njima....

alo gospodjo,pitao sam vas nesto.ako trazite malo paznje tako sto vas moram 2 puta pitati za jednu te istu stvar,kako bi dosao do odgovora,onda ste naisli na pogresnog covjeka
 
alo gospodjo,pitao sam vas nesto.ako trazite malo paznje tako sto vas moram 2 puta pitati za jednu te istu stvar,kako bi dosao do odgovora,onda ste naisli na pogresnog covjeka

Orahov Do je selo u ljutom bezvodnom krsu na obodu Popova polja izmedju Dubrovnikai Trebinja,na nekadasnjoj granici Dubrovacke republike.Tu je ljeta gospodnjeg 1642. rodjen Nikola ,otac Rudjera Boskovica,jos kao dijete odlazi u Dubrovnik ,da segrtuje kod trgovca Radeta Gledjevica ,s kojim uskoro odlazi u trgovacku koloniju u Novom Pazaru.
Nakon povratka u Dubrovnk zeni se Paulom ,ali da bi stupio u taj brak,Nikola je morao da predje sa pravoslavne u katolicku vjeru!!?
Paula Betera,cerka bogatog trgovca Bartolomea Betere,rodila je Rudjera Boskovica ,njihovo sedmo dijete po redu,18.maja.1711.godine
Obzirom da se radi o poznatom naucniku znamo nesto malo vise o negovom porijeklu, a sta li je bilo sa obicnom svijetinom mozemo tek nagadjati!!!
 
Poslednja izmena:
Овде су пале неке озбиљне оптужбе од стране извесног Хрватског члана:




Ево шта је Вук рекао(који је био припадник свог народа,за разлику од Немца фон Гаја):

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Срби_сви_и_свуда

http://www.novinar.de/2009/05/01/hvalospev-vuku-st-karadzicu.html




Да ли је Вук био лажов "који је украо језик",кад је управо он оптуживао "Хрватске" лингвисте за то...
Да ли је он био некакав архаични "Великосрбин"?
Шта сами Хрвати признају о томе:

http://shmajser.wordpress.com/2008/05/02/samo-su-kajkavci-pravi-hrvati-svi-ostali-su-pohrvaceni/







Управо су крадљивци Српског језика и идентитета Немци Von Gay и Strossmayer,уништили право Хрватско језичко наслеђе наметајући Српско,само из разлога католичког унитаризма и панславенства.

Друга тврдња:



Ако су те тврдње тачне,онда логички из тога следи да би древни Хрватски натписи били скоро исти садашњем говору Срба и Штокавских Хрвата (екс Срба католика).

Хајде да видимо...
Најславнији Хрватски натпис,12 век, посвећен Краљу Звонимиру,Чакавица:


Други Хрватски натпис,Чакавица 14 век,опет се јасно спомиње Хрватско име:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Istarski_razvod



Чакавица,16 век "uersich Haruacchi":

str2.gif


Савремени Чакавски:

csv1.jpg


tr_si.jpg


Ради се о истом језику....Хрватском.


Сада имамо просту логику:

1.Штокавским говоре сви Срби,и део Хрвата....то је језик којим говоре Срби и Хрвати.
2.Кајкавским дијалектима говоре сви Словенци,и део Хрвата...језик којим говоре Словенци и Хрвати.
3.Чакавским говоре само Хрвати,ниједан Србин ни Словенац,то је језик старих Хрвата,старих Хрватских краљева,и као Хрватски се водио и спомињао од стварања Хрватске државе.

Ко је овде присвојио нешто?
Оригиналне књиге и документа се могу видети на претходним странама...

Упоредимо ово:

300px-Croatian_dialects.PNG


:per:

Са овим:
sclavonia-preview.jpg

Ovaj ću gulaš ostaviti u cijelosti, da se vidi "kalibar sposobnosti" autora posta.

1. navodi se teza Vuka Karadžića o štokavcima = Srbima. Već je rećeno, i dani su citati, da se radi o izvorno tezi Franca Miklošiča, organizatora Bečkoga sastanka, koji je ponešto izmijenio teze rane slavistike češko-slovačke provenijencije (Dobrovsky, Šafarik, Kollar,..), koji su čakavštinu smatrali "srpskim jezikom", a slovenski jezik, zajedno s hrvatskim kajkavskim narječjem- hrvatskim jezikom. Ta je političko-filološka konstrukcija pukla pred zbiljom, jer hrvatski etnos, koji govori i piše na više narječja, taj "izum" jednostavno nije htio prihvatiti. Ti su se pokušaji slomili na životnoj zbilji, kao i mentalne akrobacije poput Šafarikovih, koji je u ranim i zrelim radovima uvrštavao hrvatske pisce Levakovića, Konzula Istranina, Dalmatina, Zlatarića...izrijekom kazavši da iako ti auktori svoj jezik zovu hrvatskim, to je "zapravo" srpski. Zna Šafarik bolje od samih pisaca kojim jezikom pišu.

2. zatim, tu su internetska vrjela poput "schmajsera". Radi se o suludom velikobošnjačkom nacionalistu (nepostojanje Hrvata i Srba u BH, Srbi sluganski Cigani,..). Nazdravlje na takovom "autoritetu" i primozgu.

3. tu je i crkvenoslavenski tekst koji ne dokazuje ništa. Radi se o Bašćanskoj ploči za koju se ne može reći je li na hrvatskom s crkvenoslavenskim udjelom, ili na hrvatskom crkvenoslavenskom s hrvatskim udjelom. Taj tekst ne kaže ništa o fizionomiji jezika.

4. zatim, čakavština. Prvo- neistina je da su Srbi samo štokavci, jer je znatan broj Seba govrnika torlačkoga narječja, koje nije štokavsko- unatoč političko-nacionalnim prozirnim pokušajima da se svrsta u štokavštinu- ostaje prijelaznim narječjem prema bugarskim govorima. Neistraženo i slabo poznato u doba rane slavistike, našlo je šturi opis u Vuka Karadžića- torlak, čovjek koji govori (jezikom) između srpskog i bugarskog.

Glede pak čakavštine, postoji niz razdioba u 4, 6 i više podnarječja, i oni se razlikuju ne samo u gramatičkoj strukturi (ikavska, ikavsko-ekavska itd.), nego još više po udjelu romanizama u jeziku. Ovaj je postopisac uporno stavljao narodne govore koji su po svomu habitusu otvoreniji na utjecaj stranoga idioma, te sjevernu, istarsku čakavštinu, koja je i po fonološkim i leksičkim značajkama, odijeljenija od one dominirajuće na otocima, Krku, sjevernoj, srednjoj i južnoj Dalmaciji, području Ozlja i sjeverno od Karlovca itd.

To je kao da se da neki tekst na srpskom narječju (recimo torlačkom ili kosovsko-resavskom, govoru galipoljskih Srba), npr. iz "Zone Zamfirove", pretovaren nerazumljivima turcizmima i drugačije fonologije, morfologije i sintakse, i onda hihoćući ukazuje kako taj govor nije sličan ili razumljiv gramatički i leksički pravilnomu srpskomu jeziku.

I nije, pa što onda ?

Uzalud vam trud, svirači.
 
Da napišem ukratko za kraj, jer ne vidim da ima
kvalificiranih sudionika za raspravu. Samo brdo slika
i ponavljanje jednih te istih opsesija.

1. praktički svi Srbi (u ovoj diskusiji Hrvati jedva da i sudjeluju) grčevito se
drže - u nakani da nekako relativiziraju samosvojnost hrvatske nacije- dvaju
teza:

a) o golemoj količini stranaca (raznih) koje je hrvatska nacija asimilirala

b) o važnosti nacionalnoga imena, u ovom slučaju hrvatskog (i srpskog)

Za prvo se može reći da je i nehotičan kompliment. Samo vitalna i "sudbinski"
određena nacija ima asimilacijsku snagu da usiše strane elemente, pogotovo
ako su ti elementi nerijetko ekonomski i politički (bili) dominantni- Nijemci, Mađari,
Talijani.
Činjenica je da su sve nacije "mješavina", srpska možda i više od hrvazske, samo
u njoj prevladavaju više balkansko-orijentalne etnije (Vlasi, Bugari, Albanci, Makedonci,
Grci,..). Stoga točka a) ne zavrjeđuje baš njeki osvrt, išta više od rečenoga.

Za točku b) bi se moglo reći da spada u standardno pitanje konstituiranja nacije.
Nacija nije određena imenom, jer bi, npr., Lužićki Srbi il iSorbi bili jedna nacija
s južnoslavenskim Srbima- što očito nisu. Ime nije nevažno, ali nije ni ključno.
Nacija nastaje u povijesnom diskursu, tj. u procesima koji formiraju
taj entitet u vrjemenu i kristaliziraju ga. Niti su Rusi Moskovljani, niti je starorusko ime-
više pripadajuće sadanjim Ukrajincima- "vlasništvo" sadašnjih Rusa,
niti su Litvanci, sadašnji, identični "Litvi" koja se u 16. i 17. borila protiv Moskovije,
niti su sadašnji Irci bilo što promijenili jer se ne zovu Škoti-
a u srednjem je vijeku ime za Irce bilo Škoti, pa je filozof iz 8. st.
Scotus Eri(u)gena nepotrjebno tako nazvan, jer to doslovno znači
"Škot iz Irske", a "Scotus" je onda značilo stanovnika Hibernije ili sadanje
Irske, pa se onda čita kao "Irac iz Irske".

Relevantno je jedino ovo: po povijesnim je strujanjima očito
da je morala nastati nacija koja bi bila zapadnokršćanska
(katolička i eventualno protestantska), koja bi baštinila tradiciju
staroga hrvatskoga kraljevstva (Sabor itd.), te ćirilo-metodsku
baštinu kao jedini zapadnokršćanski slavofoni narod.
Ta se nacija nije nužno morala zvati Hrvatima. Mogla se zvati
i Slovincima, ili Slavoncima, ili Ilirima, ili Dalmatincima, ili
Bošnjacima.

No ključno je bi bila, da bi bila više-manje ovoga profila kao
sada, i da ne bi uključivala inojezične ili inocivilizacijske
pripadnike (muslimane, pravoslavne). Samo ime nije kriterij.
I prva se zabilježena bošnjačko-muslimanska pisanija zove
"Hrvatska pjesma" (Chirvat turkisi), pa ju nitko normalan ne
stavlja u hrvatski nacionalni poklad.

I finito.
 
Luctor,
pokušaji dokazivanja nedokazivog su ti na razini lika iz crtanog filma iz avatara.

I nije da branim Hrobija, dapače, ali ovaj mamo-đambo što si istrkeljao je po onoj staroj: odmah pola niz vodu baci!
 
Luctor,
pokušaji dokazivanja nedokazivog su ti na razini lika iz crtanog filma iz avatara.

I nije da branim Hrobija, dapače, ali ovaj mamo-đambo što si istrkeljao je po onoj staroj: odmah pola niz vodu baci!

Хрват се не слаже са оним што сам написао о Хрватима...:mrgreen:
Како је то необично.:per:
 
Poslednja izmena:
Хрват се не слаже са оним што сам написао о Хрватима...:mrgreen:
Како је то необично.:per:

nije stvar u tome je li neobično ili ne, nego dali je istina ili nije
no, bojim se da u ovim svojim konstrukcijama više ni ti ne možeš razlučiti jedno od drugog

i točno sam ovog glupavog smajlija i očekivao
da je u pitanju Mrkalj, bila bi kavica, ali od tebe samo ovaj zlobni mrgud, što je i bilo za očekivati, jel....
 
Hroboatos: Za prvo se može reći da je i nehotičan kompliment. Samo vitalna i "sudbinski"
određena nacija ima asimilacijsku snagu da usiše strane elemente, pogotovo
ako su ti elementi nerijetko ekonomski i politički (bili) dominantni- Nijemci, Mađari,
Talijani.


Pokušaću ovo na blag način, zbog korektnosti drugih diskutanata Hrvata, čije hrvatstvo, kao lični čin i osećanje, bez daljnjeg poštujem. Hrvati nisu vitalna nacija, naprotiv. Da nekim slučajem nije bilo Srba ili da su Srbi od Turaka potamanjeni, narod Hrvata ne bi ni postojao. To zna i oseća svako ko želi da bude iskren prema sebi, a ulaziti u argumentovanu odbranu ove teze na ovom mestu je svakako zaludan posao. Vitalnost je Hrvatska nacija dobila upravo nasilničkom aimilacijom Srba, dirigovanom iz vanbalkanskih centara moći. Srbi su dali toj naciji jezik, udahnuli su joj duh, ali je time došlo pokretanja začaranog kruga antagonizama koji mi daje za pravo kada kažem: "Hrvatstvo je maligni tumor na tkivu Srpstva", tumor koji se napaja narodnom snagom, vitalitetom, žilavošću i duhom srpstva, zauzvrat ga ubijajući sve više i više. Ali, šta ne vidi Hrvatstvo? - Jednog dana kada Srpstvo potsane toliko sitno, da ga niko ne bude zarezivao ni za suvu šljivu, kao onda kada je propalo srpsko srednjovekovno carstvo, nestaće, kao i u srednjem veku, i hrvatskog narodnog jezika (u današnjem slučaju srpskog) i narodnog duha i vitalnosti i, uopšte, nestaće želje za postojanjem nekakve hrvatske (ili ilirske ili xy) države, koja se napaja, koja je, uostalom, i nastala na suprotstavljanju Srbima, na proterivanju i genocidu nad Srbima, na "Domovinskom ratu", na otporu akademicima SANU, na otporu Vuku Karadžiću, na otporu "pasmini slavo-serbskoj", na otporu "beogradskom hegemonizmu", na otporu Garašaninovom načertaniju, na otporu Karađorđevićima, na otporu "bizantskim skotima", na otporu "ciganjskom Beogradu", na preziru "Guče", "Rokera s Moravu" i "eurosonga u Beogradu", na gađenju prema narodnoj muzici - koja je utkana i u sam maligni tumor, koji bez nje, znamo to, ne može. Pravite se da ste ono što niste, i ubrzo ćete postati deo onoga na šta ste želeli da ličite, a to nešto niste vi, braćo.

Nikad nećete osetiti šta znači biti Srbin. Nećete znati kako je to lep osećaj. Nećete znati kako je kada se vama oduševi ceo svet, bez da ste za to lobirali... kako je kada Čajkovski napiše Srpsko-ruski marš, a Rahmanjinov Fantazije na srpske teme. Nećete znati kako je kada vas najljući dušmani, kao Goering, koji je bio Prus, u WW2 štuju govoreći da su Srbi balkanski Prusi. Nećete znati kako je kada Kongregacija za poropagandu vere pravi rečnike i gramatike vašeg jezika, dok vi guslate po svome bez potrebe za ikakvim rečnikom. Kako je to kad se srpstvom i srpskom junačkom pesmom oduševi jedan Gundulić i speva Osmana.

Oj, braćo, ako vas ima, budite svoji. Srbi su u modi, upravo zbog toga što su u stanju da se odupru celom svetu. Danas je to ispoljeno u vidu sporadičnih pojedinaca među Francuzima i Japancima koji iz ličnih ubeđenja prelaze u pravoslavnu veru krštenjem u srpskim crkvama - a sutra, ko zna?

Sad ću malo grublje, zbog ovog neveže:

Hroboatos: Relevantno je jedino ovo: po povijesnim je strujanjima očito
da je morala nastati nacija koja bi bila zapadnokršćanska
(katolička i eventualno protestantska), koja bi baštinila tradiciju
staroga hrvatskoga kraljevstva (Sabor itd.), te ćirilo-metodsku
baštinu kao jedini zapadnokršćanski slavofoni narod.
Ta se nacija nije nužno morala zvati Hrvatima. Mogla se zvati
i Slovincima, ili Slavoncima, ili Ilirima, ili Dalmatincima, ili
Bošnjacima.

Rekao si da nećeš elaborirati dalje tezu pod (a), ali izgleda da peče...

1) Hrvati nisu jedini zapadnohrišćanski slavofoni narod, daleko od toga

2) baštinjenje starog hrvatskog kraljevstva je promašena tema, radi se o interesu katoličke crkve i Germanske elite za kontrolom Balkana; tako je hrvatska nacija jedan sporedni i (moj je mišljenje) prolazni efekat.

3) sprovedite anketu u Hrvatskoj - pitajte ljude: Da li bi nam bilo bolje da smo ostali u Austro-Ugarskoj?

Pogađam odgovor. Svi koji nisu postali od Srba, rekli bi - da.



Hroboatos: "Hrvatska pjesma" (Chirvat turkisi), pa ju nitko normalan ne
stavlja u hrvatski nacionalni poklad.

1) Poklade, a ne pokled, to je narodna reč. Poklad je češka.

2) Izgleda da je tebi zbog te činjenice toliko teško, pa ipak moraš da je u vidu aluzije uključiš u hrvatske poklade...

Hroboatos: Za prvo se može reći da je i nehotičan kompliment. Samo vitalna i "sudbinski"
određena nacija ima asimilacijsku snagu da usiše strane elemente, pogotovo
ako su ti elementi nerijetko ekonomski i politički (bili) dominantni- Nijemci, Mađari,
Talijani.

Dakle, samo nastavite da sišete, dok u jednom momentu nećete imati više šta.
 
nije stvar u tome je li neobično ili ne, nego dali je istina ili nije
no, bojim se da u ovim svojim konstrukcijama više ni ti ne možeš razlučiti jedno od drugog

i točno sam ovog glupavog smajlija i očekivao
da je u pitanju Mrkalj, bila bi kavica, ali od tebe samo ovaj zlobni mrgud, što je i bilo za očekivati, jel....

Ја сам своје доказе изнео,укључујући и документе.
Са друге стране имамо пука негирања,навођења личног мишљења као доказа или препричавања Старчевићевских прича(реч је о Хробоатосу).
Као што рече Мркаљ,ваш идентитет да будете Хрвати је ваш избор и то треба поштовати.
Али се не може због избора националности мењати и историја.
 
Poslednja izmena:
.1. Samo brdo slika[/B




2. Samo vitalna i "sudbinski"
određena nacija ima asimilacijsku snagu da usiše strane elemente, pogotovo
ako su ti elementi nerijetko ekonomski i politički (bili) dominantni- Nijemci, Mađari,
Talijani.

3.
Činjenica je da su sve nacije "mješavina", srpska možda i više od hrvazske, samo
u njoj prevladavaju više balkansko-orijentalne etnije (Vlasi, Bugari, Albanci, Makedonci,
Grci,..).



4.[B]Nacija nije određena imenom,



5.[B]nacija koja bi bila zapadnokršćanska [/B]

6. zapadnokršćanski slavofoni narod.
7. Mogla se zvati
i Slovincima, ili Slavoncima, ili Ilirima, ili Dalmatincima, ili
Bošnjacima.


8.I finito.


1.ne znam ko postavlja vise slika od tebe samo neki recnici i knjige iz `96.i to je validni istorijski dokaz
2.eto,indirektno priznanje,samo koliko se ja secam glavni hrvatski ideolozi su bili poreklom nemci...rece bili dominantniji,sta hrvati su danas dominantniji od nemaca,nisam znao...
3.to ozbiljno mislis ili...
4.nije bitno ime,jezik...sta je onda bitno...
5.mislis crkvena nacija,evropski nema sta,samo si zaboravio madjare ,nemce,italijane i mnoge druge...da stavis u tu naciju
6.ocigledna nebuloza
7.gde to ima da se po tradicijonalnim imenima pokrajina nazivaju i izvode nacije...pa da nemci su ustvari bavarci i saksonci....
8.kakav finito,daleko je to od finita...
 
Poslednja izmena:
*********************************************************************************************************
http://books.google.com/books?id=aP...oatian+language&lr=&as_brr=1&client=firefox-a


In the middle of the seventeenth century, all Croatia had reverted to Romanism. From that time onward, for more than fifty years, there was not a thought of cultivating the language of the people ; all books were again written in Latin, and are so mostly even to the present day. The first who interested himself anew for the foundation of a national literature, was Paul Hitter, of Vitezovich, ob. 1713, who procured a printing office to he established by the estates, and himself wrote several books in the Croatian language. A few writers followed his example ; but the activity of the press was, and is now, almost exclusively devoted to the printing of the ordinary catholic books for spiritual edification and religious instruction. The Gospels are extant in the Croatian dialect; but not the whole Bible. Most of the Croats, however, are able to read and understand the books of their Dalmatian neighbours.

*********************************************************************************************************

Pravila kako izobraževati ilirsko narečje i u obce slavenski jezik By Matija Majar:
http://books.google.com/books?id=ssCXevvckw4C&pg=PA11&dq=ilirski+jezik&lr=&as_brr=3&client=firefox-a




Slavenski jezik se obicno dèli (ne gledec na slaro- slavenscinu) na cetiri narecja, namrec: cesko i polsko, ilirsko i rusko; narecja se dèle na podnarecja, ova opet na raznorecja. Sada pisemo u 14 do 16 knjizevnih jezikih ijezikicilt.

Cesko-slavensko govore Cehove, Moravani, Slovaki, Slezani i Luzicani, vsih ukupa blizo 8 milionov. Ovo narecje se dèli na dvojno podnarecje: cesko i ugersko-slovensko.

Poljsko govore Polaci njih blizo 10 milionov. Ovo narecje ne ima podnarecja, samo jedno raznorecje, to je: kasubsko.

Ilirsko govore Serblji, njih 5,294.000; Horvati, njih 801.000; Slovenci, njih 1,187.000; nèkteri pripocitaju tu sem take Bulgare, njih blizo 4 mil ¡one, to je ilirsko govorecega naroda blizo 11 milionov. Ovo narecje ima slovensko, horvatsko i serbsko podnarecje, nekteri pripocitaju tu sem i bulgarsko.

Rusko narecje govore llusuvc, njih 51,184.000 glav. Deli se na tri podnarecja: velikorusko, malorusko i bêlo- rusko.



*********************************************************************************************************

Ante Kuzmanić - Poslanica Dalmatincima 1861 - Split http://books.google.com/books?id=ub...bošnjački+jezik&lr=&as_brr=3&client=firefox-a

» Dalmatinci neka se dušom i u koliko mogbude ustanovama dobrim pobratime sa svim plemenima Slavjanskim; ali se pobratimstvo neslavi izminjivanjem imenah. Sjedinjenje nije poberkanje. Neka se imanje složi radi tia pridka zajedničkoga, ali jedni ako napriduju, drugi da neštetuju. Dalmatinci da pristanu na što za vrimena nasilja nije se moglo ni smilo, to ni da se zaište; kamoli da se brate a starenikah svojih odreku. Bilo bi to laz najludja, najpogania, najpotištenia, najnevridnia.

Ištu li Hervati da im se Dalmacia posilimice preda, od prilike onako kao što Avare nadvladaše; neka im bude kao jačini^ ali o bratinstvu dalje govora da nebude. Kad se dakle to ime bratinstvo po sridi stavlja, bratske pogodbe neka budu ciste, i ako je moguće neka stoje na temelju jednakosti istinite. Narod Dalmatinski kao uljudnii, brat neka bude starii. Dalmatinci nisu narodnoga jezika prezirali. Pisnišlvo Serbskoga naroda jeste i Dalmatinsko, to što se i tamo i amo iste pisme pivaju. Dalmatinci ostaviše se pravopisa svoga, primiše se Gajeva. Dokaz je to, da su oni slozi radi, kadno vide, gdi se što dobro izraditi može, sa sumnjama prikriveno nije, i na dlaku je utanačeno. Nego je pravopis verlo od politike udaljen; hervatska politika nije po Dalmatince posve čista.



I, naravno, onda su fratri odigrali svoju prljavu ulogu... i izjednačili religiju i naciju....jer su Dalmatinci u mnogome religiozniji nego Hrvati

*********************************************************************************************************
 
Mrkalj je pogodio u samu srž problema. Austrougarska imperija se raspadala 1848, a još se nije oporavila ni od gubitka ogromnih prihoda od prekomorskih kolonija niti od rata sa Francuzima. Bila su potrebna velika sredstva da se nahrani . Kako bi sprečio raspad države i cepanje na nekoliko slovenskih zemalja Franjo Josif je ponudio Hrvatima nagodbu u smislu asimilacije Dalmatinaca i drugih... za uzvrat Hrvati su mu se odužili odanošću i napuštanjem Ilirskog i Sveslovenskog pokreta. Te iste godine car postavlja Bana Jelačića za gubernatora Dalmacije, i on kreće sa asimilacijom Dalmatinaca u svakom smislu, uz veliku podršku Vatikana, čiji je Sveti Rimski Car bio, upravo Habsburg.
 
Poslednja izmena:
Hvala Vandalijo!

****************************************************************************************
http://books.google.com/books?id=Jr...dalmatinci+srbi&lr=&as_brr=3&client=firefox-a

LJ. Vukotinović : ILIRISAM I KROATISAM , Kolo, Narodna Matica Ilirska, Zagreb 1842

………Jezik horvatski kod male je samo strane u običaju. Niti svi Horvati negovore provincijalno-horvatski. Kako bi oni bili kadri toliko žartvovati, da literaturu uzdarže? A Slavonci, Dalmatinci, i drugi Jugoslaveni neće provincialno-horvatski čitati, jer nije razšireno to narečje. Njih je mnogo više koji ilirski govore.......
****************************************************************************************
 
http://books.google.com/books?id=KŽJŽAAAAMAAJ&pg=RA1-PA49&dq=dalmatinske&lr=&as_brr=3


Članak u Zori Dalmatinskoj iz marta 1848, na strani 49, u kojem se vidi da je Dalmatincima nametnuta hrvatska nacionalnost:


Osobito pak triba u prostacima oživiti narodnost, za koju su oni do sad slabo znali; jera čovik koji nezna i nehaje za to živo vrilo, žive taman kao kljusina; svako ga može smotati kako hoće. Jedan veliki uzrok žalosti ovoga našoga naroda, jest vladanje Taljanskoga jezika; prost ga naš čovik nerazumi, a učen nezna mu šta kazati, pak siromah ostaje onako vavik na svome mistu kao dervo osičeno.

Živia nas čestiti Cesar FERDINAND I.
Bog ga veselio mnogo litah i godinah !
Živila naša narodnost hervatska


I tako su ih "smotali kako su hteli". :kafa:
 
http://books.google.com/books?id=KŽJŽAAAAMAAJ&pg=RA1-PA49&dq=dalmatinske&lr=&as_brr=3


Živia nas čestiti Cesar FERDINAND I.
Bog ga veselio mnogo litah i godinah !
Živila naša narodnost hervatska


I tako su ih "smotali kako su htěli". :kafa:

Samo da neko od apologista ne razume ovo pogrešno, ovo je SATIRA, bravo Mrkalju, razbijaš ih na atome!

Nekoliko godina kasnije od ovog članka, Dalmatinci su podigli i bunu zarad silom nametnutog položaja, ali je ta buna kao i svi pokušaji da se ne asimiliraju u narod čiji jezik ne poznaju ugušena u krvi. Međutim, postignuto je sledeće, Hrvati su prihvatili dalmatinski jezik i ISTICANJEM KONTINUITETA ISTORODNOSTI SA DALMATINCIMA KOJE SU ASIMILOVALI DAJU SEBI ZA PRAVO DA JE IKAVŠTINA I ŠTOKAVŠTINA I NJIHOV JEZIK
 
Poslednja izmena:
Tačno, satirični članak je u pitanju. :)

A ovako je sve počelo te kužne 1848. godine kada se Franji treslo gоvno u guzici:

http://books.google.com/books?id=KXJXAAAAMAAJ&pg=RA2-PA2
***********************************************************************
Svitli ban je opremio na Dalmatince , slideći proglas.

Njih. Veličanstvo naš najmilostivii Car i kralj Frane Josip I blagoizvolio me je naimenovat gradjanskim i vojničkim-vladaocem Dalmacie.

S radostjun pozdravljam vas, moji mili i slavni Dalmatini! S'veseljem vidim u sebi ponovljenu onu svezu narodnog bratimstva, koja će kadra bili putem uslavne slobode sjedinjenom brigom sačuvati najvažnije koristi sviju udovah jednoga plemena.

Vi ćete u meni naći branitelja vaših pravah i vašega blagostanja no i gotovog progonitelja svake zlobne namire, koja bi htila mir i sriću vaše domovine poremetili, ili podiljenu od vašeg milostivog Cara , i kralja ustavnu slobodu upropastili.

U slozi sa zastupnicima naroda naslojaću o tom , da se vaše želje poradi narodnosti i vire ispune po ustavnom načelu jednakosti; isto tako pobrinut ću se, da se doskoči vašim potribam Sto se tiče nauka gospodarstva i tergovine.

Ja se nadam, da će mi poći za rukom naredbam, ustavnim putem satvorenim , malo po malo uvedenim, lipši i sretnii vik pribavili vašoj domovini! U tom se uzdam u revnostnu i razboritu pomoć sviju dobromislećih čestitih domorodacah, naročito pak slobodno izabranih zastupnikah općinah , i cilog ostalog naroda. "

Ja sam više godinah živio medju vami. Ja vas poznajem, cinim i ljubim; i za veliku sriću deržim, ako budem mogao što berže za vaše dobrostanje požertvovali se.


Kako mi dopusti sadašnji moj važni , posao ,nadam se da ću moći medju vas doći, i vaše želje saslušati; pak će mi bili neizmirna radost, ako uzmožem ove želje, koliko bude u mojim silama i mom uticaju ispuniti.

Medju tim primite moj prjiazni i bratimski pozdrav, kog vam šaljem iz punog serca.

U Beču 10 prosinca 1848.

JELAČIĆ f-m-l. Ban i gubernator.
***********************************************************************

Tako je i Gebels pisao nadahnute proglase... Dakle, Dalmatinci su od 1848. počeli da postaju Hrvati uvođenjem "lipšeg i svitlijeg vika" naredbama malo po malo uvedenim... uz svesrdnu pomoć Vatikana s druge strane...

Jedini način da se smiri bunt koji je počeo, jer bi se sigurno proširio (a bilo je i kasnijih ustanaka...) je da se zemlje naseljene dominantno Srbima – Dalmacija i Slavonija – stave u jedan koš sa oprobanim austrougarskim poltronom – Zagrebom. Jelačić je bio izrazito cenjen vojskovođa i njemu je poverena pacifikacija Srba...

Vatroslav Jagić kaže:
http://books.google.com/books?id=6HIVAAAAYAAJ&pg=PA63
***********************************************************************
Nije čudo dakle, što je sabor trojedne kraljevine i godine 1848., poznavajuć svoju starodavnu vlast, onako važne zakone stvorio, koji su sav dondašnji ustav do temelja promienili, kao što n. p. zakon o ukinuću tlake, o ravnopravnosti sviuh stališah itd.

Buduć kod nas u ovom pogledu puno ima predsudah, potrebito mi se činilo dokazati važno zvanje i zakonotvornu vlast našega sabora; jer ima ljudih, koji misle, da je sabor naš bio odprije samo kao županijska skupština.

A sada ću opisati, kako je ustrojen naš sabor.

Ustrojstvo hrvatskoga sabora vrlo je nalik na ugarski sabor, al tu opet ima i goleme razlike.

Ugarski sabor sazivlje sam kralj, a hrvatski sabor sazivlje ban trojedne kraljevine s dopuštenjem kraljevini. Ugarski sabor razdieljen je na dvie sabornice iliti stola; u saboru trojedne kraljevine viećaju zajedno i velikaši i narodni zastupnici. — Zakoni stvoreni na ugarskom saboru tek onda počnu valjati u trojednoj kraljevini, kad se proglase na njezinu saboru.
***********************************************************************

Dakle, nema tu hoćeš-nećeš:

Pozoveš sve zastupnike da dođu, onda im izdeklamuješ da će to biti tako i tako. E, onda se glasa, ali iako je narod u Dalmaciji i Slavoniji većinom srpski, velikaši su mahom Hrvati koje su postavili kraljevi i, naravno, Srbi bivaju preglasani. Vidimo da je sve na silu rađeno još od onda, a završili su posao 1995.

Dakle, hrvatstvo kao ideja nije autohtono već je na Balkan uvezeno spolja.
 

Back
Top