Lepa tema - odlomci iz vaših omiljenih knjiga

gospodjica14

Poznat
Poruka
7.429
Ovo je tema u kojoj možete da pišete odlomke iz vaših omiljenih knjiga…i da pričate o knjigama koje su vam se dopale - šta vas je u njima dotaklo. Za početak, među mnogim koje obožavam, izdvojiću zbirku pripovedaka Ive Andrića “Jelena, žena koje nema” a iz nje pripovetku

ANIKINA VREMENA

Narod u najvećim uzbunama najmanje zna šta hoće.

U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem, ili i jednim i drugim; a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.

...Mihailo je proveo nekoliko teških dana boreći se sa sopstvenim
mislima kao sa senkama i prividjenjima. Godinu dana ga je držala
misao na Aniku. Sad je gubio tu misao, i bilo mu je isto kao da
gubi život sam.

Kada ga je Plema još jednom zvala Aniki, odgovorio je da ne
može doći. Kad je, uoci Djurdjevdana, ponovo došla da ga pita
za teferic, odgovorio je da neće ići. Još mu je jednom Anika
poručila, sutradan po Djurdjevdanu, "da kaze hoće li doći ili
neće". "Ne mogu", odgovorio je, i ostao u očekivanju dogadjaja
kao sto se očekuje udarac. (Kao teški bolesnici, on je mogao
da misli samo na sebe; ni pomišljao nije, ni naslutiti nije
mogao šta se u to vreme dešava sa Anikom.)

A dogadjaji su došli ubrzo, teži i gori nego sto se moglo
očekivati.

Taj Djurdevdan ostao je u sećanju sveta kao dan kada se Anika
objavila. Otada pa do ilindanskog vašara, ona je potpuno razvila
svoj barjak. Otvorila je kuću muškarcima; nabavila neke dve
seoske skitnice, Jelenku i Savetu, da joj budu kao dvorkinje.
Od tog vremena pa za godinu i po dana, ona je smišljala zlo
i nesreću kao što drugi svet misli o kući, o deci i hlebu,
žarila je i palila ne samo po kasabi nego po celom kadiluku
visegradskom, i izvan njega. Mnogo se od toga poboravilo, a
mnoga je muka ostala zauvek nevidjena i nekazana, ali tada se
tek uvidelo šta može da počini žena otpadnica.

........
- Šta je? Šta se deres? Šta hoćes? - pitala ga je prigušeno
svojim muklim glasom, a lice joj je sasvim mirko, samo se obrve
sastavile. - Koga ćes ti da ubiješ? Evo, pa ubij! Mislis neko
se boji tvoga noza, budalo seoska! Ubi, de!

.......
- Osevapio bi se onaj ko bi me ubio.

.......
- Što ne ides u Dobrun? Otac te zove.

- Nemam ja oca. Ti znas dobro.

- Šta znam? - pita ga ona mirno.

- Znaš ti dobro šta sam ti govorio svake noci, a pamtim i ja
šta si ti meni govorila.

On je pominjao milovanje i nejasne reči iz minulih noći,
razumljive samo njoj i njemu. Ona je uporno ćutala. Slabim,
kao tudjim glasom on je sricao:

- Ja kazem: "Anika, sviće", a ti mi dlanom pokrivaš oči...

I tako je redom pominjao pojedinosti iz prošlih noći. Bilo
je i smešno i žalosno videti toga ogromnog čoveka kako sedi i
nabraja kao žena. Ali te su ga reči očito opijale kao i ljubav
sama, i on nije znao ni šta radi ni šta govori...."

Volim tu pripovetku jer govori o nepokornoj ženi, lepoj kao greh, koja na sablazan tradicionalno ustrojenog sveta neprikriveno pokazuje svoju čulnost i seksualnost. Govori o moći lepote i strahovitim potresima koje otvoreno ispoljavanje te moći izaziva među običnim svetom, skučenih gledišta. Motiv nije nov, ali je pripovetka ispričana neobično sugestivno, prosto te tera da razmišljaš o životu, ljudskoj sudbini, osećanjima i sreći...Obožavam tu priču i mogla bih je čitati iznova i iznova uvek.

Pa....Izvolte :)
 
Jupi!
Evo moja: "Sex Tips For Girls" Cynthia Heimel

"How to be blindingly beautiful

Every women in the world, even one with utterly no chin, has
within her the capacity to be blindingly beautiful, to look younger
than she ever dreamed in her wildest dreams.
But there is one simple rule you must follow.
Never lead a sensible life.
The moment you decide that you're a grownup now, and
therefore must put away foolish things like staying out all
night or cruising down strange highways is the moment you
will lose that ineffetable glow of youth."

:)
 
Pipi Dugachka Charapa - Astrid Lindgren

"...
-Zaista! Biti odrastao nije neshto shto bi se moglo prizzeljkivati - zakljuchi Pipi. - Odraslima nikad nije lepo. Oni stalno moraju mnogo da rade, imaju zzuljeve na rukama, nose smeshna odela i plachaju kominalnu porezu.
- Kazze se komunalna poreza- reche Anika.
-Svejedno, u svakom sluchaju to je neka glupost - reche Pipi. - i josh neshto: odrasli su puni praznoverja i gluposti. Oni , na primer, veruju da se mozze desiti neka velika nesrecha ako pri jelu stavimo nozz u usta. I slichne stvari.
- Ne mogu ni da se igraju - dodade Anika. - Uzzasno je to shto chovek mora da poraste!

Ko kazze da mora? - reche Pipi"
 
MARKES - STO GODINA SAMOĆE

..Ali, ovoga puta, Ursula je preduhitrila njegove grozničave planove svojom mudrošću. Upornom i nepoštednom marljivošću mrava, podigla je žene Makonda protiv nestalnosti njihovih muškaraca, koji su već počeli da se spremaju za seobu. Hose Arkadio Buendija nije saznao ni koga časa, ni koje protivničke sile počeše da mu mrse planove, nalazeći teškoće i postavljene prepreke, dok se sve nije pretvorilo u običnu iluziju. Ursula ga je posmatrala sa nevinom pažnjom, čak je prema njemu osetila i malo sažaljenja kada ga je jednog jutra našla u zadnjoj sobici kako kroz zube tumači svoje snove o selidbi...
"Nećemo ići" - rekla je, "ostajemo ovde, pošto se tu rodio naš sin"
"Još nemamo mrtvih" - reče on, "Čovek nije niotkuda dok mu neko mrtav ne počiva pod zemljom"
Ursula ga pogleda u oči, i reče mu, blago ali odlučno: "Ako je potrebno da neko umre, da bismo ostali, ja ću umreti.
:)
 
Paolo Koeljo 11 minuta

Ljubavna strast dovodi ljude u stanje kad prestaju da jedu, da spavaju, da rade, kad gube svoj dusevni mir. Mnogi se uplase kad se ona pojavi, jer unistava sve sto su do tada postigli i stvorili.
Niko ne voli da vidi svoj svet u rusevinama. Zato mnogi ljudi uspevaju da se suprotstave toj pretnji i da ocuvaju kucu ili bilo koju tvorevinu koja je vec trula iznutra. To su cuvari prezivelih stvari.
Drugi, pak postupaju sasvim suprotno: predaju se bez razmisljanja nadajuci se da im ljubav resiti porbleme. Prepustaju dragoj osobi svu odgovornost za vlastitu srecu i pripisuju joj svu krivicu za eventualni neuspeh. Neprestano su u eforiji jer se dogodilo nesto cudesno ili u depresiji jer je nesto sto nisu ocekivali, sve opustosilo.
Okrenuti ledja strasti ili joj se slepo prepustiti - koja je od te dve mogucnosti manje destruktivna?
Ne znam......................................................


i ja jos uvek razmisljam i pokusavam da nadjem odgovor....inace knjigu preporucujem
 
divna tema gospodjice...:)

"moj zivot je jednolican. ja lovim kokoske, ljudi love mene. sve kokoske su slicne, i svi ljdi su slicni. meni je ovde pomalo dosadno. ali, ako me ti pripitomis, moj zivot ce biti kao obasjan suncem. upoznacu bat tvojih koraka koji ce biti drugaciji od svih ostalih. drugi koraci me teraju pod zemlju. tvoji ce me kao muzika mamiti da izadjem iz rupe. a onda pogledaj! vidis li , tamo dole, polje puno zita? ja ne jedem hleb. zito mi ne znaci nista. zitna polja me ne podsecaju ni na sta. to je tako zalosno! ali ti imas kosu boje zlata. bice divno kad me pripitomis! zito, koje je zlatasto, podsecace me na tebe. i ja cu voleti sapat vetra u zitu...
lisica ucuta i dugo gledase malog princa:
molim te..pripitomi me, rece ona
vrlo rado, rece mali princ, ali nema puno vremena. moram pronaci prijatelje i upoznati se sa mnogim novim stvarima.
covek poznaje samo one stvari koje pripitomi, rece lisica. ljudi nemaju vise vremena nista novo da upoznaju. oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. ako nema trgovaca, prodaju prijatelje, ljudi vise nemaju porijatelja. ako hoces prijatelja pripitomi me!
sta treba da ucinim, upita mali princ.
moras biti veoma strpljiv, odgovori lisica...
.
.
.
zbogom, rece on
zbogom, odgovori lisica. evo moje tajne. sasvim je jednostavna: covek samo srcem dobro vidi. sustina se ocima ne moze videti.
sustina se ne moze ocima videti, ponovi mali princ da bi zapamtio.
vreme koje si ulozio oko svoje ruze cini ruzu tako dragocenom.
vreme koje sam ulozio oko moje ruze..rece mali princ da bi zapamtio.
ljudi su zaboravili istinu, rece lisica. ali ti ne smes da je zaboravis. ti si zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. ti si odgovoran za svoju ruzu..
ja sam odgovoran za ruzu, rece mali princ da bi zapamtio.

jedna od meni najdrazih, najtoplijih, najneznijih, i najistinitijih knjiga koje sam procitala. mnogo mi je draga.:)
 
Poslednja izmena:
a sad nesto sasvim drugacije, takodje knjiga koju sam mnogo puta citala, i uvek joj se iznova vracam..
Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u nemoci sto dolazi. A ja tek cinim sto je trebalo uciniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se nicega ne boji, pa ni sebe.
.
.
.
.
Bice ono sto mora, a moja je krivica da sam ono sto sam, ako je krivica. Cini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo sto se desava, i ono sto je bilo, iz istog je razloga: sto hocu i moram sebe da postujem. Bez toga ne bih imao snage da zivim kao covjek. Smijesno je mozda, bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer covjek je promjena, a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.

deriv i smrt, mesa selimovic
 
Herman Hese - Odlomak iz dnevnika (Razmatranja, pisma, eseji)

Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis.
Patnja zadaje bol samo zato sto je grdis.
Ona te proganja samo zato sto bezis od nje.
Ne moras bezati, ne moras grditi, ne moras se bojati. Moras voleti!
Ti sam znas sve to, ti u dusi sasvim dobro znas da postoji samo jedna jedina carolija,
jedna jedina sila, jedno jedino izbavljenje i jedna jedina sreca i da se ona zove ljubiti.
Dakle, voli patnju!
Nemoj joj se odupirati, nemoj bezati od nje!
Samo tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol, inace nista drugo.
Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne nacinis time!
Patnja je najvelicanstvenije muzika - ukoliko je slusas.
Ali ti je nikada ne slusas, ti imas drugu, sopstvenu, upornu muziku i ton u uhu,
ti nju neces da ispustis, a muzika patnje nije s njom u skladu.
Cuj me! Cuj me i seti se: patnja nije nista, patnja je zabluda.
Samo ti je sam stvaras, samo ti sam nanosis sebi bol!
 
radost ga cijelog prozimala, radost sto zivi, i radost sto je on ON. bio je ponovo rodjen. a ono najljepse bilo je to sto je sad postao osoba koja je zeleo da bude. da je izmedju svih mogucnosti koje su postojale mogao da odabere samo jednu, ni jednu drugu ne bi izabrao.
sada je znao: u svijetu postoji hiljadu vidova radosti, ali je u sustini sve jedna velika radost: sto si uopste u stanju da volis.

beskrajna prica-michael ende:)
 
(ovo je moglo da ide i na temu od konzab ''kad bih mogla'' :))

Oprostajno pismo Gabrijela Garsije Markesa

Spavao bih manje, a sanjao vise.

Kada bih imao jedan komadic zivota,
dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadic zivota,
moguce je da ja ne bih kazao sve sto mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.

Stvari bih cenio, ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace.
Spavao bih manje, sanjao vise,
shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju
gubimo sezdeset sekundi svetlosti.
Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju.
Slusao bih druge kada govore, i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

Kad bi mi Bog poklonio komadic zivota,
oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu,
ostavljajuci otkrivenim ne samo telo, već i dusu.
Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu,
i cekao da izgreje sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu,
a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja.

Zalivao bih ruze suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji,
i strastveni poljubac njihovih latica.

Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota.

Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan,
a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.
Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi
i ziveo bih zaljubljen u ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko grese
kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete.
Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu, vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi.

Naucio sam da citav svet zeli da zivi na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja litica.

Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom sakom,
po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvek.
Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo
jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naucim od vas,
premda mi to nece biti od vece koristi,
jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da umirem.
 
Kada bih svoj zivot mogao ponovo da prozivim,
pokusao bih da u sledecem napravim vise gresaka,
ne bih se trudio da budem tako savrsen, opustio bih se vise...
Bio bih gluplji nego sto bejah,
zaista vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao...
Bio bih manji cistunac.. Vise bih se opasnosti izlagao,
vise putovao, vise sutona posmatrao,
na vise planina popeo, vise reka preplivao.
Isao bih na na jos vise mesta na koja nikad nisam isao, jeo manje boba
a vise sladoleda,
imao vise stvarnih a manje izmisljenih problema.


Horhe Luis Borhes
 
"Razloge necijeg odlaska iz nasih zivota ne treba traziti , jer koliko god pokusavali necemo naci onaj pravi..
Ja ovaj njegov ne zelim da trazim ni medju tasovima mog horoskopskog znaka, ni medju ljudima i dogadjajima oko nas, ni medju razlikama u naravi, misljenjima ni mentalitetu..
Oni su jednostavno postajli i bili, cinilo mi se samo na prvi pogled, jaci od onog sto nas je spajalo...Nazalost, nismo uspeli da ih prebrodimo.
Na kraju, mislim da je posle svega nesto ostalo..I to toliko lepo i snazno, da cu se ja, a nadam se i on, tog vremena i te ljubavi , secati kao necega sto se coveku ne dogadja bas svakog dana... "

Ivo Andric, Pisma gospodjici M.


Uz ovaj uvek placem.. :heart:
 
Kada bih svoj zivot mogao ponovo da prozivim,
pokusao bih da u sledecem napravim vise gresaka,
ne bih se trudio da budem tako savrsen, opustio bih se vise...
Bio bih gluplji nego sto bejah,
zaista vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao...
Bio bih manji cistunac.. Vise bih se opasnosti izlagao,
vise putovao, vise sutona posmatrao,
na vise planina popeo, vise reka preplivao.
Isao bih na na jos vise mesta na koja nikad nisam isao, jeo manje boba
a vise sladoleda,
imao vise stvarnih a manje izmisljenih problema.


Horhe Luis Borhes

ovo je sjajno!

:worth:

:sad2::sad2::sad2:
 
Kada bih svoj zivot mogao ponovo da prozivim,
pokusao bih da u sledecem napravim vise gresaka,
ne bih se trudio da budem tako savrsen, opustio bih se vise...
Bio bih gluplji nego sto bejah,
zaista vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao...
Bio bih manji cistunac.. Vise bih se opasnosti izlagao,
vise putovao, vise sutona posmatrao,
na vise planina popeo, vise reka preplivao.
Isao bih na na jos vise mesta na koja nikad nisam isao, jeo manje boba
a vise sladoleda,
imao vise stvarnih a manje izmisljenih problema.


Horhe Luis Borhes

Sjajno :worth: :ok:
 
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne cita,
onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u
sebi.Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav, onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba
navika postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuduje odjenuti u
novu boju, i ne prica s onima koje ne poznaje.Lagano umire
onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj ocima ili napuštenim srcima.Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi
nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....
Živi danas! Riskiraj danas! Ucini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje....
Ne zaboravi biti sretan!

P. Neruda
 

Back
Top