Staracki domovi u Srbiji

Moj otac je bio smesten u domu Elizabeta u Visnjici po svojoj volji i bilo je sve u redu dok je mogao da se brine sam o sebi. Problimi su nastali kad vise nije mogao da hoda. Ne mogu da kazem da ga sestre nisu gledale ali medicinska nega je bila na jako losem nivou. Oni imaju jednu doktorku koja dolazi dva puta nedeljno ali to svakako nije dovoljno za toliki broj korisnika a posebno o tome da su joj dijgnooze bile pogresne. Nisu prepoznali cak ni pad secera, dijareju, .Vlasnik je jedan bahati covek koji je prepunio dom korisnicima tako de vise ne postoji ni dnevna soba pa se korisnici skupljaju u hodnicima da bi se druzili. Moja iskustva sa domovima su prilicno losa ako imate sredstava bolje je placati nekoga da se brine o starima u njihovim domovima.


Ko to ima toliko novca da plati dve zene koje bi se smenjivale u nezi bolesnika kojem je potrebna 24h nega?Nepokretnu osobu treba presvlaciti,hraniti i sve ostalo.
Probala sam za mog oca tako placati zenu,na kraju se desavalo da se bas kad ona ode on isprazni u pelene,pa i pored placanja zene,na kraju morah ja da ga operem i presvucem.
 
Nije lako odabrati dom koji ce odgovarati vasim ocekivanjima...Sama cinjenica daneko vama drag treba da ode ujednu takvu ustanovu je veoma stresna.
Nije tesko na internetu pronadji nekoliko domova koji ce vam mozda odgovarati po lokaciji i nekim vasim zahtevima,ukljucujuci i cenu.
Ja sam licno odabrao desetak,sve sam ih obisao,porazgovarao sa odgovornima,i odabraojedan koji je blizimom stanovanju,da bi mogao cesce da idem u posete.
Posto se i osoblje doma uverilo da redovno posecujem dom,da se interesujem za uslove,hranu,higijenu,lekarske preglede i sami su se vise potrudili oko svojih usluga.Upocetkujemalo bilo problema,ali posle par meseci svi smo postali kao jedna porodica i sve dosta dobro funkcionise....
 
Мени је достојанственије да ми, не дај Боже, пелене пресвлачи геријатријска сестра, која је стурчна и плаћена за то, него рођено дете, зет или унуче....
За своју децу и унуке желим да будем мама и бака, да проведем дневно са њима по пар квалитетних сати, а не да им 24 сата будем на терету, да ме хране, преповијају, купају и облаче, да због мене годинама не могу да оду на летовање, да изађу негде и да живе један нормални живот...
А и мени би сигурно било пријатније негде са неким својим исписницима, са људима који имају исте проблеме као ја...

Bravo...svaka cast na razmisljanju:)
 
Ja licno mogu da vam preporucim jedan dom u Mladenovcu 50ak km od Beograda. Malog je kapaciteta, dovoljno osoblja ima, veliko dvoriste, lepo, mirno tiho. Moja mama je bila tamo dugo smestena. Ja i dan danas kad sam u prolazu svratim. Ljudi su stvarno korektni, za svaku saradnju.. Sve je uredno cisto, nega je odlicna, ja sam jako bila zadovoljna svime. Rucak je svaki dan drugaciji. Moja mama nije bila zahtevan korisnik u smislu nege. Bila je nepokretna i imala je blazi slog ranije ali nije ostavilo posledice osim ukocenosti desne ruke. Ali je bila zahtevna jako. Ona se jako vezala za osoblje njoj je tamo bilo super ali prosto za nepoverovati. Nadam se da cetw naci ono sto trazite i za koji god se odlucite preporucila bih vam da prvo proveritw da li je dom prijavljen i licno meni je bilo bitno da je malog kapaciteta. Ovaj dom se zove Sveti Nikola idite pogledajte nije bolnicki totalno je kucni fazon. srecno
 
Pozdrav svima ja sam iz okoline Novog Sada i ukratko ću vam opisati moje iskustvo sa staračkim domom.Zahtev za smeštaj majke u dom u Futogu podneo sam pre 9 meseci i u to vreme nije pokazivala znake demencije.Kako je vreme prolazilo stanje je bilo sve gore a od smeštaja u dom ništa i tad sam otišao u Futog na razgovor sa upravnicom koji i nije protekao baš najbolje. Uporno mi je tvrđeno kako u domu nema mesta mada sam preko nekih poznanika čuo da mesta ima ali i pored svega sada sam sretan što tamo nije primljena.Dva dana zaredom sam dolazio u dom na razgovor pokušavajući da rešim pitanje smeštaja i tada mi je ponuđeno da majku smestim u domu za stare u Molu nerado sam na to pristao s obzirom na daljinu ali su mi stalno bile slike trenutaka kad je majka imala napade agresivnosti i to je prelomilo da pristanem. Verujte to mi je bila najteža i najbolja odluka koju sam doneo.Dva meseca pre toga ću pamtiti po haosu koji sam prošao u jednom trenutku morao sam zvati i policiju (to je sad nešto po novom) da bi izašli na lice mesta i službeno zvali hitnu pomoć da bi joj dali nešto za smirenje jer je pre toga majka izlupala prozore sa štapom pošto sam je zaključao na daljinu po njenoj priči.Tad sam shvatio da nemam više vremena za gubljenje i nekako sam uspeo da je smestim u dom u Molu. Kad sam prvi put bio tamo kao i većina bio sam nepoverljiv malo i zbog toga što se dosta priča mađarskim jezikom ali su svi bili izuzetno ljubazni. Smeštaj je dobar nije kao u nekom privatnom domu ali redovni obroci,lekarski nadzor,ljubazno osoblje čiste prostorije su me naterale da promenim mišljenje.Prilikom poslednje posete majka čista,sređena,ošišana i u nekom svom svetu s obzirom na stanje dobro da me prepoznaje. Zbog posla kojim se bavim ne idem često u obilazak ali sam redovno u kontaktu sa socijalnim radnikom kao i lekarkom koja prati stanje moje majke i mogu vam reći da sam prezadovoljan i mirno spavam. Moje iskustvo me nateralo da napišem ovih nekoliko rečenica svima kojima je teško da prelome oko smeštaja u dom svojih najbližih. Ja sam se teško odlučio ali sad sam uvideo da je to bilo jedino rešenje.Posle par dana bili su primorani zbog agresivnog ponašanja da je prebace u stacionar gde je pod stalnom kontrolom istog trenutka zvala me socijalna radnica da me obavesti o promeni.Tako da moje iskustvo sa domom u Molu je za desetku i toplo ga preporučujem svima .
 
Nova sam na ovom forumu i ne znam da li pratim pravila.Samo nisam mogla odoleti da doticnom gospodinu,ne kazem par reci.Ocigledno se nije susretao sa slicnim situacijama.Kada sam ostala trudns,deda mi se jako raznoleo,rak prostate,metastaze na kosti,muke isusove.Trcala ja iz grada uselo,donosila kupovala sve zivo sto trebalo,jer nemaju koga drigog baba i on.Moja majka,njihova cerka umrla u 40 god...sta reci,kada mije bila najpotrebnija.A ja sama bez icije pomoci.Zavrsio se taj pakao za dedu,a i nas oko njega i danas ne mogu da ga prezalim.Bio je poseban covek.Da skratim pricu,posle dedine smrti baba je pocela da vene jos vise,postala depresivna,placljiva,zaboravna.Nisam moglavise tako cesto da odlazim u selo jer sam dobila dete koje sama gajim i koje mi je takodje taj pocetak zacinio stresom,rodio se u sedmom mesecu sa 1.200,bilo je biti ili ne biti.I izgura moj junak sada vec na 4 god.E tunam je sada sa nama moja dementna baba,koja radi i prica radnje koje nemaju veze s vezom.Ja to donekle i prihvatam,ali zamislite da vam se takva osoba proospe na pod i da je dete nadje sa krvavom glavom,dete od 4 god.Sve se desava u minuti dok ja pokusavam da im spremim veceru.To je samo jedan mali primer sta moje dete i ja prozivljavamo zajedno sa njom.Ona ne zna kad je dan,kada noc,kuka da joj se ne daje hrana,a jela recimo pre pola sata.,.o kupatilu i higijeni da ne pricam...
E sad vi meni gospodine objasnite u cemu je problem traziti dom za takve ljude.Ja nju volim,ona mi je sve sto mi je od moje majke ostalo,celo moje detinjstvo je ona bila tu.
A da li vi shvatate da je takvim ljudima potrebna strucna nega i pomoc koju ja nisam u mogucnosti da joj pruzim.Imam posao i dete kome sam trenutno najpotrebnija.
Nema razloga da tako pljujete po ljudima koji se odluce za tako nesto.Ne znate njihovu sudbinu i pricu.Zato sam ovoliko i oduzila da bar malo upoznate materiju pa tek onda komentarisati.
A ja cu svom detetu kada napuni neke zrele godine,zavetovacu ga da ako dodjem do nekog slicnog stanja,demencije,sloga,slepila,automatski da me posalje u dom i to cu potpisati!
Zapamtite,ta deca nisu trazila da nam se rode i mi jesmo duzni da ih usmeravamo i pratimo kroz ceo zivot.Ali oni nisu duzni da zrtvuju svoju srecu porodicu i decu zarad nas.E kad takve misli probudimo kod vecine ljudi,tad ce i onakvih komentara biti manje nadam se
 
Vidim, niko ne piše na ovoj temi. Drago mi je da što manje ljudi mora da razmišlja o tome.
Moji poslednji meseci su okupirani odlukama o domu.
Pre mesec dana sam smestila majku u jedan privatni, cene su tu, manje više iste, bar kod nas u Subotici. Usluge različite i uglavnom svi privatni domovi predstavljaju poslednju stanicu. Mnogo se umire u njima, ljudi koji se dovode tu, ne provedu više od par meseci. Većinom su nepokretni, dementni i nesposobni za samostalan život. Korisnici osim osnovne nege ne dobijaju ništa, nikakav socijalni život.
Danas sam konačno uspela da je prebacim u državni. Manje luksuzan (u smislu da posteljina nije šarena, da nema venecijanere na prozorima da je stariji objekat i da nema plazma tv u hodniku). Ali, zato ima veliko dvorište sa klupama i biljkama, zajedničke hobi prostorije, organizovane radne terapije, pevanje, crtanje, tv salu, prostorije za pušače, kuvanje dva puta dnevno kafe, ukusne i obimne obroke, voće...ko bi rekao da je to moguće.
Prvi utisak mi je dobar, ali, videćemo, to je tek prvi dan.
Ono što je malo zastrašujuće i neprijatno je da su joj oduzeli sve na 5 dana i stavili u karantin, dali su joj domske stvari da obuče. Okupali je i namazali nekim sredstvom, navukli joj rukavice koje mora da nosi 24 h jer je neko pre x godina doneo šugu i svi se porazboljevali.
Smeštaj u državni dom je poprilična zaavrzlama, mnogo papirologije i poseta šalterima, institucijama, molbi, potpisivanja, prikazivanja dokumentacije...
Sve ovo pišem jer niko nije pisao o tome, i , ako nekome treba informacija o postupku smeštaja, spremna sam da pomognem koliko mogu. Ja sam kroz to prolazila udarajući par puta glavom u zid jer nije imao ko da me posavetuje.
 
Moja draga prijateljica koja zivi u inostranstvu je ovih dana bila u potrazi za adekvatnim domom za oca. On je posle bolnice smesten od dela porodice u jedan dom na Ledinama, i posle tri nedelje boravka u njemu, nisu se setili da mu operu zube, da ga podignu da sedi na krevetu, odbili su da mu daju gusku, samo pelene, pri promeni pelena samo se brise vlaznim maramicama, ni jednom nije opran kako treba sem kad je doveden, tad je okupan ceo. Cena smestaja u dvokrevetnoj sobi(ci) je 500eu u din protivrednosti na dan uplate. na spratu sa 16 korisnika su dva kupatila sa wc soljama neprilagodjenim za slabopokretne i bez daski jer ,,niko od njih nece vise ustati'' po proceni vlasnika !? Trpezarija postoji, u prizemlju ali se ne koristi jer NE DIZU LJUDE IZ KREVETA. Otac moje prijateljice je imao cir i slabo srce, ali nije neuroloski bolesnik, na otpusnoj listi nigde se ne pominje da je dementan, jer i nije....ali Vlasnik doma joj objasnjava da su ,,svi matorci izlapeli'' i da ih je najbolje drzati u krevetu jer je za njih to ,,najbezbednije''. Cerka je uspela da nadje fizioterapeuta koga bi placala da radi sa ocem na jacanju muskulature i podizanju iz kreveta, telefonski obavestava Dom, dobija ,,dozvolu,, ali fizioterapeuta vracaju dva puta jer ,,nije dosao u vreme posete''. Kad je konacno uspela da dodje u Bg i bez najave pravo sa aerodroma stigne u Dom naisla je na zakljucana vrata, zvonila je jedno 15 min dok se iz privatne kuce vlasnika u dvoristu pored, nije pojavio isti, i sa negodovanjem je jedva pustio da vidi oca. Na pitanje zasto su niko ne otvara iz Doma, odgovara da osoblje nema potrebe da izlazi u ulazi van smena, a imaju i jednu jedinu pokretnu stanarku sa Alchajmerom, pa da ona ne odluta....U Domu ne postoji rampa za kolica, ni jedna kolica se nigde ne vide, setalice takodje...Naravno odmah je naglasio da imaju licencu ?! A fizioterapeuta mogu oni da angazuju imaju oni svog coveka za masazu, nije morala da placa nepoznatog jer ne vole da im se ,, smuca ko kako hoce'' . Deda vam je dementan i nece prohodati - uporan je. Elem, posto je otac pri svesti, odmah je zeleo kuci ( za sta za sada ne postoje uslovi) . Za par dana svakodnevnih poseta, utvrdjeno je da Dom ima sve ,,na papiru,, od osoblja ima u stvari po 1 zenu koja je i cistacica i negovateljica i servirka tj hrani jednog po jednog korisnika, pa onda mozete misliti koliko ceka onaj 16. Sestra 1. radi u DVE smene kad treba da da terapiju. Tu krecemo od doma do doma po adresama s neta i po preporukama. Sta da vam kazem, vecina Domova je vise usminkana nego sto se bavi korisnicima. Malo osoblja lose placenog ( ni jedan dom nije ispod 400eu po korsniku) natrpani uglavnom krevetima, iskreno kao umiraonice, jer bez paznje razgovora, fizioterapije stari ljudi brzo gube volju za zivotom :( . Na kraju nadjosmo Dom u Zemunu, jeste skuplji ali ...isto nenajavljeni udosmo, dvoriste i terasa puna korisnika na cijim licima se vidi zivotnost, bez ikakve pompe sestra nas odvede do soc radnice koja nas je provela kroz ceo dom i uputila u sve segmente koji su nas interesovali. Nije ketering, ( rucak u domu br1. je sramna splacina iz Lida ) imaju svoju kuhinju i ralzicite menije po potrebi korisnika, frizerski saloncic, salu za Fizioterapiju koja se koristi 5 dana u nedelji, zatekosmo ih na delu :) Znaci sto se Domova tice, u vecini vazi ,,koliko para toliko i muzike'', mada je u stvari najbolji nacin preporuka nekog ko vec koristi usluge.
 
Poslednja izmena:
Ukoliko ovo nije uvod za neku reklamu pa ne treba da se mesam, rekla bih da od tih svih privatnih domova nista ne valja.
Obišla sam ih mnogo, majku smjestila u jedan, a u komšiluku mi je najelitniji na Palicu sa sve jakuzijem, bazenom...gde je bila prijateljeva majka i vrlo je lose prošla.
Majku sam posle mesec dana izvukla odatle i uz mnogo papirologije i muke ubacila je u državni u Subotici. To je dom koji je drugi po kvalitetu usluge u Evropi, higijena je vrhunska,pranje dva puta dnevno, kupanje tri puta nedjeljno, hrana kakvu mnogi od nas ne mogu sebi da priuste sa barem dva puta dnevno mesnim obrocima, torte, voćni jogurti, voce... Svakodnevne animacije za koje su stalno zaposleni radnici ozbiljno angazovani. Odlasci u bioskop pozorište, ZOO vrt... A sve to za cenu ispod 300 evra.
Subotica je prepuna privatnih domova i zato nije ni velika lista čekanja za državni. Mi smo čekali tih nekih mesec dana a toliko nam je i bilo potrebno da sremimo papirologiju.
 
Hi, prvi put sam ovde na forumu. Ne znam ni kako funkcioniše sve ovo.....!!!!!!! Naime, i mene interesuju domovi, pa me je zaintrigiralo iskustvo Cicvare jer tražim dom baš u Višnjici!!!!! I htela sam da pogledam dom Elizabeta, pa zahvaljujem na informacijama - očigledno ću ga preskočiti. Ima još jedan u Višnjici, idem sutra da ga pogledam pa javljam svoje lično iskustvo. Hvala.
 
Интересују ме услови и цена (месечна) смештаја у Дому за стара лица у Крушевцу, евентуалне финансијске олакшице, бројеви телефона институције, линкови.Унапред хвала.
 
Moj deka je bio u domu Lug,15 min od mladenovca,nije dugo bio ali je bio zadovoljan. Imaju dobar kadar i smeštaj je odličan. Imaju dve zgrade,drži ga lekar internista. Na super mestu je što se tiče prirode. Cena im nije previsoka.
 
Da postavim pitanje i ovde...


moja svekrva ima 79 godina,živi sama u gradu 100 km udaljenom od nas, teško se kreće,ima hronično visok pritisak koji održava pod kontrolom i povremene napade astme,ali ništa strašno...mentalno je potpuno očuvana ali u poslednjih par meseci primećujemo kod nje znakove depresije,...neraspoložena je,nema volje da sprema obroke,nema apetit...
Nema uslova da bude sa nama u zajedničkom domaćinstvu,niti bi ona to htela,bar koliko ja naslućujem


Ja lično mislim da bi za nju idealna opcija bio neki dom gde bi dolazila u kontakt s ljudima,gde bi bilo nekih dešavanja,da ima dobru negu i da ne bude u stalnom kontaktu sa teško bolesnima i dementnima...


Dom u koji je bio smešten moj otac je više bio podredjen bolesnima,a sad mi se čini da nam treba neki gde je malo drugačija situacija...


Kakva su vam iskustva,ima li neko neku preporuku...bilo ovde bilo na pp


:hvala: unapred
 

Back
Top