sve u svoje vreme.....

neizreciva

Buduća legenda
Poruka
34.116
Momentalno sam tuzna gledajuci svoju prijateljicu koja nema ni momka a kamoli porodicu...do nedavno se dobro drzala ali ju je sad sustigla teska depresija....ne zna sta ce, nista na vidiku...a godine se samo gomilaju....

Moje pitanje je: da li ste shvatanja da se pitanje braka/ljubavi/dece treba resavati kad je za to vreme ili mislite da i u kasnijim godinama imate jednake sanse, kao i kad ste bili mladji, da ostvarite ljubav i osnujete porodicu????....
 
Nije isto, ali ne razumem računicu. Doduše, ja nisam merilo. U vreme kada je trebalo raditi neke stvari, imala sam realnih poteškoća, pa nisam. Zato "kasnim". Možda bi sve bilo drugačije sada da nisam imala te probleme. Ipak, verujem da se čovek treba vezati samo za onoga ko mu odgovara. Osim ako niste od onih koji misle da je bolje biti razveden nego neudat ikada. Ko traži onoga ko odgovara, nije imao nekih problema, već nije naišao na osobu u godinama kada je očekujuće da naiđe ili nije imao sreće ili je bio nesvestan vremena i svojih želja i potreba (možda je to razmaženost), pre bih rekla. Ipak, nikada nisam razumela rečenice treba se udati i roditi dete od 25 do 30-te. Da li je moguće tako natempirati? Da li čovek sebi može da odredi kada i gde i kako će upoznati odgovarajuću osobu ili je u tim slučajevima validno ono - on je ok, mislim da bolje ne mogu naći za sada, pa da ne gubim vreme. Mislim da je prava sreća naći pravu osobu u pravo vreme. Valjda zato i ima tako malo uspešnih brakova. Mada, ja nisam nikakvo merilo za bilo šta.
 
Momentalno sam tuzna gledajuci svoju prijateljicu koja nema ni momka a kamoli porodicu...do nedavno se dobro drzala ali ju je sad sustigla teska depresija....ne zna sta ce, nista na vidiku...a godine se samo gomilaju....

Moje pitanje je: da li ste shvatanja da se pitanje braka/ljubavi/dece treba resavati kad je za to vreme ili mislite da i u kasnijim godinama imate jednake sanse, kao i kad ste bili mladji, da ostvarite ljubav i osnujete porodicu????....

moja najbolja prijateljica je u istoj situaciji...ali, kaze da joj je drago sto nije pravila kompromise, samo da bi to "obavila" u nekim ranijim godinama, i ja joj verujem, volim je i divim joj se zbog toga...jer, malo je zena koje tako misle i ostanu dosledne tome kad se predje 30ta.....
kasne godine ne donose podjednake sanse, sto zbog znatno ogranicenog izbora, sto (mozda i vise) zbog rigidnijeg karaktera i nesklonosti da se menajmo i prilagodjavamo sto smo stariji...
 
Momentalno sam tuzna gledajuci svoju prijateljicu koja nema ni momka a kamoli porodicu...do nedavno se dobro drzala ali ju je sad sustigla teska depresija....ne zna sta ce, nista na vidiku...a godine se samo gomilaju....

Moje pitanje je: da li ste shvatanja da se pitanje braka/ljubavi/dece treba resavati kad je za to vreme ili mislite da i u kasnijim godinama imate jednake sanse, kao i kad ste bili mladji, da ostvarite ljubav i osnujete porodicu????....

Inace sam uvek bila protiv toga "vreme ti je" "ponasaj se u skladu sa godinama" i slicnih izreka, peglalo mi se na tetke i babe koje te gurkaju da se udas sto pre i sve, a one same u nesrecnim brakovima..medjutim ipak ne bih volela da rodim dete kasno pa da budem matora mama, nekako mi je lepse to u nekim godinama kad si mladji. Ali kako koga zivot vodi, naravno da se ne moze tempirati nista. Ja imam strah od tog vezivanja tako da jos "bezim" od udaje..mada ne znam odakle mi ti strahovi...
 
to je bezanje od pritisaka, i neki bunt koji imamo kad nam nesto namecu...sto sam mrzela kad me neko tera na udaju...roditelji..decko...udate drugarice...neverovatan otpor sam imala...e,, kad su svi prestali i digli ruke, onda sam shvatila da u udaji nista strasno nema...
 

Back
Top