Koliko je tesko reci...NE?

Lea65

Početnik
Poruka
18
Sta je ono sto nas sprecava da budemo svoji, da budemo iskreni i da zbog toga nemamo potrebu da se izvinjavamo, objasnjavamo i sl.Koliko smo drustveno prilagodljivi, a koliko zdravi.Zdrava osoba uvek ima potrebu da svoja osecanja javno pokaze ma kakva bila, ako se raduje to onda svi moraju da znaju i suprotno.To ne sputano pokazivanje emocija je je cini emocionalno zdravom, ali je sa druge strane proglasavaju drustveno ne prilagodljivom.Koliko ste puta otisli negde a da vam se nije islio? Koliko ste puta pristali na nesto sto vam nije prijalo?Koliko ste puta precutali , a tako ste zeleli da kazete?Koliko je tesko reci ne i da se zbog toga osecate sasvim prijatno?Vecina ljudi je drustveno prilagodjiva ali zato emocionalno inhibirana.U kolikoj je meri neko odstupio od sebe , toliko mu je ugrozeno psihicko i mehtalno zdravlje. Jednom je neko rekao, :REC JE STVORENA DA SAKRIJE LJUDSKU MISAO:Zar to nije porazavajuce?:(
 
Često, čak možda i previše često, odstupam od sebe. Neznam nametati svoj stav, pokušavam da ugađam drugima, radim mnogo toga protiv svoje volje a znam da me opet nesamtraju prilagodljivim i u pravu su. Neka jako važna karika nedostaje u komunikaciji između mene i drugih, tako da su moji napori da prevaziđem taj ponor uzaludni. :confused:
 
Pa u ljudskoj psihi jedan veliki deo zauzima taj strah od odbacivanja, ali covek mora da uvidi da li su mu preci drugi ljudi ili on sam. Ljudi pokusavaju to da ti nabace, taj osecaj krivice, nize vrednosti, straha.
Svakom za nesto moras da se izvinjavas, uvek ce te ljudi pitati "Jel da?" i ti ces osetiti nagon da kazes "DA" kad hoces da kazes "NE". Ali ti i samo ti imas snagu da kazes NE.
 
Nije mi tesko, kad ocijenim da je uzaludno.Branim se tihim posmatracem, tada vise i brze vidim,Gluvi telefoni su mi pokrice ,i onako ce se sve utopiti u slusanju samih sebe .
Zato biram one koji ce me slusati, koje cu ja cuti,tesko mi bude kad tim moram reci NE.
 
Tesko je reci ne, bas kao da u mozgu imas odredjenu kolicinu volje i ako ti volju potrose na odbranu od gluposti i nepostovanja , onda je tesko reci ne....

Ili u prevodu , ako se osoba stavi u neprirodne uslove, ona ce usled soka da zauzme odbrambeni stav, ali ce zato biti paralisana sto se tice aktivnosti....
Posle izvesnog vremena ce zanemariti sok , da bi zahteve za aktivnostima mogla da servisira.... a od volje i slobode ne ostade nista, jer je jos uvek neprirodno okruzenje....

Tako se stvara hronicno odbrambeni stav u neprirodnom okruzenju (idealno za psihicke probleme...) i potpuno zanemarivanje sopstvene prirodnosti....i prirodnih potreba....
Postoji cela oblast koja proucava ponasanje u neprirodno okruzenju i samo deo koji proucava ponasanje pojedinca u neprirodnom okruzenju , u drustvu....
Tako nastaju razne manifestacije, otudjenje, ignorisanje, i na kraju odbacivanje, sto je vec ozbiljan, vrlo ozbiljan problem....
 
Sta je ono sto nas sprecava da budemo svoji, da budemo iskreni i da zbog toga nemamo potrebu da se izvinjavamo, objasnjavamo i sl.Koliko smo drustveno prilagodljivi, a koliko zdravi.Zdrava osoba uvek ima potrebu da svoja osecanja javno pokaze ma kakva bila, ako se raduje to onda svi moraju da znaju i suprotno.To ne sputano pokazivanje emocija je je cini emocionalno zdravom, ali je sa druge strane proglasavaju drustveno ne prilagodljivom.Koliko ste puta otisli negde a da vam se nije islio? Koliko ste puta pristali na nesto sto vam nije prijalo?Koliko ste puta precutali , a tako ste zeleli da kazete?Koliko je tesko reci ne i da se zbog toga osecate sasvim prijatno?Vecina ljudi je drustveno prilagodjiva ali zato emocionalno inhibirana.U kolikoj je meri neko odstupio od sebe , toliko mu je ugrozeno psihicko i mehtalno zdravlje. Jednom je neko rekao, :REC JE STVORENA DA SAKRIJE LJUDSKU MISAO:Zar to nije porazavajuce?:(

Ovo kao da se odnosi na uzrast do 10 god.To nesputano pokazivanje emocija moze biti lepo za tu osobu,a opterecujuce za one oko nje.Radi se o tome da nismo mi centar sveta.
Pristala sam kad je to znacilo ljudima do kojih mi je stalo,a nije bilo bas nesto cime bi sebe ugrozila.Reci ne,nije tesko.Problem je sto mnogi ne znaju da odrede granicu.Znaci napraviti balans izmedju licnih potreba i onoga sto prosto ljudi koji su nam bitni i dragi ocekuju od nas.Treba znati sta je ono sa cim pravimo kompromis,a sta nije.I tako postaviti stvari sa ljudima koji vas okruzuju.Postovati sebe,ali postovati i njih.Dakle,treba dobro poznavati sebe.Jedna je krajnjost ponasati se iskljucivo u skladu kako nama odgovara,druga je potpuno negirati sebe.Sredina.Mera.
Prilagodjavanje ne treba da znaci odstupanje od sebe.
 
Odbacivanje. Ja mislim da već odavno imam taj problem. Tokom dužeg vremena ja sam ga uspiješno zanemarivao praveći se da imam nekih važnijih problema, ali u zadnje vrijeme je itekako izašao na vidjelo tako da nema više samozavaravanja. Sada sam svjestan da je moja komunikacija sa svijetom svedena na najnižu moguću mjeru, dakle skoro na nulu. Pitam kako je to moguće i odakle ja ovdje gdje jesam? Na kojem sam to raskršću promašio put i zalutao? Kako naći pravi put i jeli to uopšte moguće? Možda sam preduboko zalutao da bi povratak bio moguć. Ponekad sam uvjeren da su i ljudi oko mene svjesni mog problema, ali svi ćute tako da nisam siguran šta misle. Možda ih je baš briga za to ili još vjerovatnije je da misle da sam ja izabrao ovako i da se neželim mijenjati a baš to nerazumijevanje mi najteže pada.
 
Ovo kao da se odnosi na uzrast do 10 god.To nesputano pokazivanje emocija moze biti lepo za tu osobu,a opterecujuce za one oko nje.Radi se o tome da nismo mi centar sveta.
Pristala sam kad je to znacilo ljudima do kojih mi je stalo,a nije bilo bas nesto cime bi sebe ugrozila.Reci ne,nije tesko.Problem je sto mnogi ne znaju da odrede granicu.Znaci napraviti balans izmedju licnih potreba i onoga sto prosto ljudi koji su nam bitni i dragi ocekuju od nas.Treba znati sta je ono sa cim pravimo kompromis,a sta nije.I tako postaviti stvari sa ljudima koji vas okruzuju.Postovati sebe,ali postovati i njih.Dakle,treba dobro poznavati sebe.Jedna je krajnjost ponasati se iskljucivo u skladu kako nama odgovara,druga je potpuno negirati sebe.Sredina.Mera.
Prilagodjavanje ne treba da znaci odstupanje od sebe.

put vodi sredinom staze..;)
 
Sta je ono sto nas sprecava da budemo svoji, da budemo iskreni i da zbog toga nemamo potrebu da se izvinjavamo, objasnjavamo i sl.Koliko smo drustveno prilagodljivi, a koliko zdravi.Zdrava osoba uvek ima potrebu da svoja osecanja javno pokaze ma kakva bila, ako se raduje to onda svi moraju da znaju i suprotno.To ne sputano pokazivanje emocija je je cini emocionalno zdravom, ali je sa druge strane proglasavaju drustveno ne prilagodljivom.Koliko ste puta otisli negde a da vam se nije islio? Koliko ste puta pristali na nesto sto vam nije prijalo?Koliko ste puta precutali , a tako ste zeleli da kazete?Koliko je tesko reci ne i da se zbog toga osecate sasvim prijatno?Vecina ljudi je drustveno prilagodjiva ali zato emocionalno inhibirana.U kolikoj je meri neko odstupio od sebe , toliko mu je ugrozeno psihicko i mehtalno zdravlje. Jednom je neko rekao, :REC JE STVORENA DA SAKRIJE LJUDSKU MISAO:Zar to nije porazavajuce?:(

Vishe faktora je odgovorno. Prvo, kakvu svakodnevnicu imamo, koliko nam opseda misli posao, skola, problemimi i koliko energije utrosimo na tome, a s druge strane koje su nase zelje, sta zapravo u dubini sebe zelimo i koje puteve biramo da bismo stigli do tog zadovoljenja. Zelja i nagon ka nekim zadovoljenjem zna da bude veliki psiholoski problem, ne samo u ovom slucaju, vec i u dosta drugih.

Covek treba biti empatican, ali ne treba "rasipati" svoje emocije. Emocije su nesto licno i one se diskutuju samo sa odredjenim drustvom u odredjenom okruzenju. Za takvu vrstu diskusije morash imati dobrog slusaoca. Takodje, mora se imati u vidu da li je druga osoba spremna za saslusavanje.

Nismo svi isti, svako vuche svoje breme na sebi, nekom teze nekom lakse. Neko lakshe podnosi teze, neko ne podnosi uopste.

U sustini, lako je reci ne, trezvenom coveku.
 
Nemogucnost ili jos bolje nesposobnost da se kaze ne je definitivno u strahu da se ne osecamo odbaceno! Prosla sam kroz tu fazu, i mnogo mi je zla nanela,pa znam,na zalost.
Mnogo je teze pomiriti se i izboriti se sa reakcijom koju to -ne izaziva.Ako si slab i trazis odobravanje onda bude bolna reakcija odbacivanja.Pokrenuta tema je odlicna za mozganje. Najpametnije je okretati se svom svetu i ljudima koji ga cine.
Pravi ljudi uvek razumeju to ne na pravi nacin.
To je,dakle pokazatelj sa kim treba izdistancirati odnose.:rtfm::rtfm:
 
Sta je ono sto nas sprecava da budemo svoji, da budemo iskreni i da zbog toga nemamo potrebu da se izvinjavamo, objasnjavamo i sl.Koliko smo drustveno prilagodljivi, a koliko zdravi.Zdrava osoba uvek ima potrebu da svoja osecanja javno pokaze ma kakva bila, ako se raduje to onda svi moraju da znaju i suprotno.To ne sputano pokazivanje emocija je je cini emocionalno zdravom, ali je sa druge strane proglasavaju drustveno ne prilagodljivom.Koliko ste puta otisli negde a da vam se nije islio? Koliko ste puta pristali na nesto sto vam nije prijalo?Koliko ste puta precutali , a tako ste zeleli da kazete?Koliko je tesko reci ne i da se zbog toga osecate sasvim prijatno?Vecina ljudi je drustveno prilagodjiva ali zato emocionalno inhibirana.U kolikoj je meri neko odstupio od sebe , toliko mu je ugrozeno psihicko i mehtalno zdravlje. Jednom je neko rekao, :REC JE STVORENA DA SAKRIJE LJUDSKU MISAO:Zar to nije porazavajuce?:(

Veoma je tesko reci..veoma..Ali i veoma potrebno,za neke situacije,a posebno za neke ljude. :)
 
:ok: Da, lako je reci NE ako imas svoje stavove kojih se drzis. Ako si jaka i trezvena licnost. Ako te je bas briga za misljenja drugih o sebi. Ako stojis cvrsto na zemlji i ne dozvoljavas da te bilo sta omete u tome. I jos hiljadu AKO... :)

Видиш ја мислим да такви људи не постоје, или су толико ретки као црни бисери...
Да нас је брига шта други мисле о нама, ми бисмо онда понекад голи шетали градом (што свима дође понекад:)), али ипак нас је срамота других људи, односно срамота нас је да други имају лоше мишљење о нама...Треба да те занима шта други мисле о теби, али до одређене границе, да се не гушишх од туђих мишљења, да имаш неку воју слободу, да ти то не постане опсесија, онда почињеш да лудиш и већ си прсо, а да тога ниси ни свестан...:)
 
:ok: Da, lako je reci NE ako imas svoje stavove kojih se drzis. Ako si jaka i trezvena licnost. Ako te je bas briga za misljenja drugih o sebi. Ako stojis cvrsto na zemlji i ne dozvoljavas da te bilo sta omete u tome. I jos hiljadu AKO... :)

Tacno, ako imas stavove kojih se drzis...

to nije tesko samo treba biti principijalan ...i karakter...

i jaka licnost...

misljenja drugih su nebitna, ma kakvi bili uvek ce biti onih kojima se svidjamo i kojima se ne svidjamo...

zar nije lepse kad nas neko prihvati onakve kakvim jesmo

nego trckarati za drugima kupujuci im paznju...

a najgore je odstupiti od svojih principa da bi nas neko prihvatio

jasno je da takva osoba i nije za nas...
 
Видиш ја мислим да такви људи не постоје, или су толико ретки као црни бисери...
Да нас је брига шта други мисле о нама, ми бисмо онда понекад голи шетали градом (што свима дође понекад:)), али ипак нас је срамота других људи, односно срамота нас је да други имају лоше мишљење о нама...Треба да те занима шта други мисле о теби, али до одређене границе, да се не гушишх од туђих мишљења, да имаш неку воју слободу, да ти то не постане опсесија, онда почињеш да лудиш и већ си прсо, а да тога ниси ни свестан...:)

to je tvoje misljenje

ja znam puno ljudi koji su takvi, koji imaju svoje stavove kojih se drze...

e sad ta krajnjost o tome da goli setamo gradom je bzvz

sto bi to uopste neko zeleo :think:

ja pricam o normalnim osobama principima i etici...

nemoralne osobe ni nemaju principe karakter niti jaku licnost...
 
Видиш ја мислим да такви људи не постоје, или су толико ретки као црни бисери...
Да нас је брига шта други мисле о нама, ми бисмо онда понекад голи шетали градом (што свима дође понекад:)), али ипак нас је срамота других људи, односно срамота нас је да други имају лоше мишљење о нама...Треба да те занима шта други мисле о теби, али до одређене границе, да се не гушишх од туђих мишљења, да имаш неку воју слободу, да ти то не постане опсесија, онда почињеш да лудиш и већ си прсо, а да тога ниси ни свестан...:)

Pa sve to je jako tesko, ali ih ima, to sigurno i trebalo bi se sto vise ugledati na njih! Takodje, ne treba da nas bude sramota drugih ljudi! Pa i ti drugi su isto kao i mi - ljudi! A ako oni imaju lose misljenje o nama, sta sad... mozda bas i ja imam lose misljenje o njima!

A sto se tice setnje po gradu :) (sto je malo glupo jer to ipak nije odlika normalnog coveka :), a ja ovde iskljucivo pricam o normalnim ljudima) treba poznavati granice.
 
to je tvoje misljenje

ja znam puno ljudi koji su takvi, koji imaju svoje stavove kojih se drze...

e sad ta krajnjost o tome da goli setamo gradom je bzvz

sto bi to uopste neko zeleo :think:

ja pricam o normalnim osobama principima i etici...

nemoralne osobe ni nemaju principe karakter niti jaku licnost...

Pa sve to je jako tesko, ali ih ima, to sigurno i trebalo bi se sto vise ugledati na njih! Takodje, ne treba da nas bude sramota drugih ljudi! Pa i ti drugi su isto kao i mi - ljudi! A ako oni imaju lose misljenje o nama, sta sad... mozda bas i ja imam lose misljenje o njima!

A sto se tice setnje po gradu :) (sto je malo glupo jer to ipak nije odlika normalnog coveka :), a ja ovde iskljucivo pricam o normalnim ljudima) treba poznavati granice.

Па ту исту нормалност су поставила туђа мишљења, ти други људи и да су сви размишљали тако, то је ненормално, онда ништа не бисмо ни имали, ненормално је да људе лете, да постоје летелице теже од ваздуха, да се осветли цела Планета струјом и тако даље...,,Ипак се окреће,, Галилео није овде имао петље да стоји иза својих ставова и речи, већ се повиновао и прилагодио општим мерилима знања дог доба да би спасио свој живот, не криви га, само живот имамо, то нам је све...

Него зашто би било ненормално да се шеташ го градом када ти дође, на пример врућина је, или ти је досадило да се оптерећујеш гардеробом, да ли ти добро стоји, да ли се слажу боје, да ли нећу неде да је исфлекам?Данашње мерило је да је то срамота и да је непристојно, као за Галилеовом времену...Ако те баш брига шта други мисле онда ти то није проблем.То су ставови, е на ткаве људе сам милслио да су ретки, оне које је потпуно брига за туђа мишљења, већ живе овај живот како хоће...Да ли су нудисти ненормални што се шетају понека плажама где нису сви голи, па су чак и направили у Енглеској нудистичко село...Мени је то потпуно природно, е то су људи без коплекса и са ставовима...И сада њих баш брига што ћу ја да их натовем тако или неко другу да су дебили, да не знају за срамоту и стидљивос, а зашто је нагост срамота?Мењам тему, али нема везе...:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top