Четници из Словеније

masnuci

Aktivan član
Poruka
1.149
http://www.kurir-info.rs/clanak/reportaza/kurir-18-05-2009/vojvoda-triglavski


Vojvoda triglavski
Slovenac i katolik Uroš Šušterič (85), kapetan Jugoslovenske vojske i jedini živi četnički vojvoda u „deželi“, susreo se sa saborcima na Markovdan

LJIG - Uroša Šušteriča (85), jedinog živog četničkog vojvodu u Sloveniji, koji je za vreme Drugog svetskog rata bio kapetan Jugoslovenske vojske u otadžbini i ratovao u Resavi i istočnoj Srbiji, sreli smo na Markovdan na Ravnoj gori. Vidno dirnut, sedeo je u šatoru sa ostalim članovima Visokog vojvodskog saveta i setno pevušio četničke pesme.
Šusterić traga za tri groba. Pored onog svog ratnog komandanta, generala Draže Mihailovića, on traži grob svog oca Josipa, predsednika Ravnogorskog odbora u Popovcu, koga su partizani streljali 1945. u okolini Jagodine, i brata Bojana, koga su komunisti ubili januara 1945. negde kod Paraćina.

- Titulu vojvode triglavskog dodelio mi je Milo Rakočević, major Kraljevskog vazduhoplovstva, koji je učestvovao u puču 27. marta 1941. i poslednji je živi četnički vojvoda koga je Čiča imenovao jula 1944. Zakletvu sam položio zajedno sa još 14 vojvoda iz Srbije, na dan Svetog Vasilija u crkvi u selu Ba, posle čega mi je na Ravnoj gori, u zadužbini sv. Đorđa, svečano uručena Vojvodska diploma. Tako sam, kao čistokrvni Slovenac i rimokatolik, proizveden u četničkog vojvodu, čime je Slovenija posle više od 60 godina ponovo dobila četnika najvišeg po rangu - priča Šušterič.
Slovenija mu ne priznaje delovanje u JVuO jer ga zvanično još uvek žigoše kao kolaboranta koji je sarađivao sa okupatorom

- Dobro znaju da sam ja iz projugoslovenske porodice. Otac mi je bio kapetan u rezervi i oficir Kraljevine Srbije u Prvom svetskom ratu, a brat mi je bio aktivni oficir Kraljevine Jugoslavije. Gestapo nas je uhapsio 13. aprila 1941. i poslao u zatvor u Celju. Zatim su nas proterali u Srbiju, gde smo se uključili u borbu protiv okupatora. Bio sam prvo ilegalac, onda obaveštajac u Resavskom korpusu. Bio sam u pratnji pukovnika Roberta Mekdauela, oficira američke vojne misije. Zatim su 1945. došle teške borbe i ja sam zarobljen u Doboju. Posle sam u Sloveniji proveo godinu i po u zatvoru, a do 1980. bio sam pod kontrolom Udbe - priča naš sagovornik.
Porodicu Šušterič posećivao je i general Draža dok je službovao u Sloveniji.

- Dolazio nam je na porodične svečanosti, a mene je simpatisao jer sam bio u sokolskoj organizaciji, jer je i sam bio pobornik zdravog sportskog duha. Tom gerilskom taktikom izdržao je 19 nemačkih ofanziva! Za partizane smo čuli 1944. kao za neku partijsku vojsku. I u Sloveniji i u Hrvatskoj partizani su imali dogovor s Nemcima o nenapadanju, pa je tako postojao dogovor da ne prilaze jedni drugima na 10 kilometara na relaciji železničke pruge Trst - Ljubljana - objašnjava vojvoda.
Malo je poznato, tvrdi nam vojvoda triglavski, da u Nemačkoj i Češkoj deluje Ravnogorski pokret, koji je upravo on osnovao:
- Česi su veliki prijatelji jugoslovenskih naroda, naročito Srba. Njihov istoričar Rene Kazda napisao je kapitalno delo „Četnička epopeja“ na 1.300 stranica!


За оне који мисле да су четници били онакви каквима су их комунисти хтели представити
 
Dražu sahraniti na Ravnoj Gori

UROS%20SUSTARIC%20CETNIK%200905%202009.jpg


Piše: Rade Dragović
Mesto gde su zakopani posmrtni ostaci Draže Mihailovića mora biti pronađeno. To je pitanje od od najvećeg značaja za rasvetljavanje istorije Drugog svetskog rata. Telo velikana koji se prvi suprotstavio nemačkoj sili treba otkriti, ekshumirati i dostojnio sahraniti. Njegovo počivalište treba da bude gorska tišina kojom je on carevao - Crkva svetog Đorđa na Ravnoj gori. Jedino tako biće ispravljena poluvekovna nepravda prema ovom velikanu.
Ovako posle tradicionalnog Sabora na Ravnoj gori za Reviju 92 govori Uroš Šušterič (84), četnički vojvoda triglavski i poslednji četnik Slovenije. Čoveka izuzetne biografije, oficira Kraljevine Jugoslavije, obaveštajaca Draže Mihailovića i saborca najviših četničkih komandanata ugostila je u Beogradu Srpska liberalna stranka, gde je organizovan sustet sa članovima Krunskog saveta i njegovim ratnim drugovima.
- Ravnogorski pokret bio je oslobodilački front čiji je karakter bio isključivo - jugoslovenski. Činili su ga pripadnici Jugoslovenske vojske, među kojima je bilo najviše Srba. Uz njih su bili i Slovenci. U Bosni su delovale i brigade koje su činili Muslimani, lojalni starom poretku, pa čak i Hrvati, poput bliskog Dražinog saradnika Zvonka Vučkovića, komandanta Takovskog četničkog odreda. Malo je poznato da je četnika bilo čak i među Šiptarima. Čiča je bio vođa pokreta sa jasnom idejom - Jugoslavija, Ravnogorska vojska, kralj i otadžbina.

U Srbiji traje velika javna polemika o mestu gde je 1946. godine ubijen i sahranjen Draža Mihailović. Imate li vi saznanja o lokaciji gde bi trebalo tražiti njegove posmrtne ostatke?
- Posedujem tonski zapis koji govori da je pogubljen kod starog zatvora na Adi ciganliji, gde je potom bačen u krečanu. Do mene su stizali i glasovi da pokopan u Jajincima, Batajnici, Lisičijem potoku ili na Ratnom ostrvu... Mnoge od ovih lokacija pripadaju komunističkim podmetanjima. Jasno je da su komunisti radili na skrivanju tragova ovog zlodela.


Prema jednoj od verzija Mihailović je prebačen u Moskvu gde je navodno umro tek 1960. godine.
- Priče da je Čiča okončao život u inostranstvu potpuno su neosnovane. U vreme boravka američke misije na Ravnoj gori 1944. godine bio sam na dužnosti u Vrhovnoj komandi. Pouzdano znam da je pukovnik Mekdauel nudio Draži da avionom napusti Jugoslaviju. On je tada čvrsto rekao: "Ne, ostajem sa svojim narodom!". Šta je istina vreme će pokazati, ali tvrdim da je zločinački ubijen i da leži u Srbiji.


Kako se na Ravnogorski pokret i ulogu četnika u Drugom svetskom ratu gleda danas u Sloveniji?
- Slovenci znaju da je borba JVuO bila antifašistička i da su četnici bili najbliskiji saradnici saveznika. Svi koji su zbog pripadnosti Ravnogorskom pokretu osuđeni Slovenija je rehabilitovala još 1993. godine. Štaviše, dobili smo i materijalnu odštetu za vreme provedeno u logorima i komunističkim zatvorima. Na svim mestima gde su četnici ubijani danas su postavljeni spomenici, obeležavaju se jubileji uz vojne počasti.


Slovanačka javnost poslednjih godina puno se bavi masovnim grobnicama u kojima je pokopan i veliki broj pripadnika ravnogorskog pokreta.
- U Sloveniji postoji više od 500 grobnica, u kojima prema procenama, leži čak 200.000 ubijenih. Egzekucije su obavljane na Kočevskom rogu, u Kamniškoj bistrici, Hudoj jami, okolini Celja, Hrastniku, Teharju... To je najvećim delom posledica nasilja krvnika nad krvnicima - partizana nad ustašama. Puno je, međutim, i ubijenih ljotićevaca, nedićevaca i četnika iz Crne Gore koji su se priključili dobrovoljačkim korpusima. Naročito je postradao veliki zbeg Crnogoraca, koji su skoro svi pobijeni. Nažalost, stradalo je i mnogo potpuno nevinih ljudi.


Vi ste i porodično bili vezani za Dražu Mihailovića?
- Moj otac Josip bio je u prijateljskim odnosima sa Dražom. Mihailović je kao kao generalštabni pukovnik došao u Celje za komandanta 39. pešadijskog puka. Malo je poznato da je prekomandovan po kazni zbog takozvane Abisinske afere, i to po naređenju Milana Nedića, koji je tada bio inspektor Vojske i mornarice. Moj otac Josip bio je kapetan prve klase iz Prvog svetskog rata, Solunac i imao je mnogo toga zajedničkog sa Dražom.


Tokom rata ste se bavili obaveštajnim radom. Koji je bio vaš zadatak u Ravnogorskom pokretu?
- Obaveštajnim radom sam počeo da se bavim uz oca još pre rata. Uglavnom je to bilo nošenje prepiske vezane za kretanje nemačkih trupa u Donjoj Štajerskoj, kao i kontrola radova na fortifikaciji Rupnikove linije. Sa ulaskom u Ravnogorski odbor 1941. godine moj posao se razvio na obaveštajni i progandni rad, zbog poznavanja engleskog i nemačkog jezika. Zadatak mi je bilo obaveštavanje o kretanju želesnice i kamiona, provera ljudi, praćenje stranih medija i živa propaganda.


Koliku su ulogu u Ravnopgorskom pokretu imali oficiri iz Slovenije?

- Slovenaca je bilo dosta u JVuO, a bilo nas je i u Vrhovnoj komandi. U samom početku hrabrošću naročito su se istakli major Ivan Fregl, koga su Nemci ubili na samom početku rata zajedno sa sinom vojvode Mišića, Aleksandrom. Njih dvojica su nastradali da bi zaštitili Dražu Mihailovića. Veliku ulogu su imali major Pipan, Karlo Novak, vojvoda Zmagoslav, poručnik Melaher i mnogi drugi. Moj brat Bojan bio je komandant leteće brigade Resavaskog korpusa. Njega su komunisti streljali u januaru 1945. godine.


Ističete da ste za Srbiju vezani i - grobovima?
- Osim brata Bojana i moj otac počiva u Srbiji. On je kao predratni oficir streljan na procesu protiv vođa Paraćinske brigade, gde je osuđen bez ikakave krivice. Streljan je na Žutom pesku pored Morave. Svoje ratne drugove zamolio sam da mi pomognu da pronađem makar zemlju u kojoj je on pokopan, pošto o mestu ukopa nemam nikave informacije.


Kako ste preživeli posleratni period?
Posle bežanja iz Srbije i ilegalnog skrivanja u Ljubljani izadala me je žena koja je trebalo da bude moj agent. Zadatak mi je bio da organizujem mrežu naših ljudi na području Slovenije. Uhapsila me je Ozna, ali protiv mene nisu imali dokaza. To me je spasilo sigurne smrti. Zahvaljujući različitim intervencijama osuđen sam svega na pet godina, uz gubitak građanskih prava. Pod okom Udbe bio sam sve do 1980. godine.


Kako se oseća četnički prvak, Slovenac i katolik, u Sloveniji danas?
- Moje vojvodstvo je velika čast koju delim sa svojim pokojnicima - ocem i bratom i Slovenci to poštuju. Raspad Jugoslavije je za mene bolna činjenica, najviše zbog našeg slaboumlja i strašne sebičnosti Hrvata. U tom odnosu snaga Slovenci nisu videli svoju budućnost i srpska politika je pristala na to. Zato mi govorimo da se nismo odvojili od Jugoslavije već od komunizma.


Malo je poznato da ste u vreme raspada Jugoslavije bili i blizak saradnik Janeza Janše. Kako to danas komentarišete?
- Bio sam prvi predsednik Saveta Janšine stranke. Sa njim sarađujem i danas i to je jedina moja politička aktivnost. Ravnogorstvo nije stvar političkog opredeljenja, već tradicije i ubeđenja. Janšino suđenje pred vojnim sudom u Ljubljani svojevremno je predstavljeno kao antisrpsko delovanje, što nije istina. Janša je jedini političar iz Slovenije koji redovno dolazi na četničke komemoracije.


RAT
U nemačkom ropstvu

- Tokom aprilskog rata bio sam u 345. protivavionskom divizionu koji je bio na položaju kod Zidanog mosta. Mi smo oborili jedini nemački avion u Sloveniji. Posle izdaje Hrvata, dobili smo naređenje od komande da se raziđemo kućama. Gestapo me je uhapsio 14. aprila 1941. godine, i tamnovao sam u zloglasnom zatvotu Stari Pisker u Celju. U vreme kada nijedan komunista nije znao šta je nemački zatvor, Nemci su redom zatvarali pripadnike Jugoslovenske vojske.

PARTIZANI
Nismo imali sukobe

- Partizani su se u Srbiji pojavili 1941. godine. Posle niza nemilih događaja - napada na ugledne domaćine, vršljanja, paljenja arhiva i zemljišnih knjiga, učestalo su ih ubijali seljaci u krajevima gde su se pojavljivali. Mi se u to nismo mnogo mešali. Sve do 1944. godine i dolaska 23. divizije Peka Dapčevića sa partizanima u Srbiji skoro da nismo imali nikakvih problema.

NEDIĆ
Spas i za Slovence

- Milan Nedić je učinio maksimum da desetine hiljada izbeglica prime i zbrinu u Srbiji. veliki broj njih bio je iz Slovenije, među kojima i moja majka i sestre. Slovenci su bili čak privilegovani u odnosu na Srbe iz Hrvatske ili Bosne. To je znak iskrene brige za braću u Sloveniji. Nedićeva uloga nije bila kvinsliška, kakva je bila Rupnikova. Bio je isključivo u funkciji očuvanja sprskog naroda. Uz sve istorijske činjenice, utisak je da je predstava o njemu u Srbiji, ipak, pogrešna.

SEĆANJA

Pas na poklon
- Rado se sećam događaja iz 1939. godine kada sam dobio na poklon od njega - psa. U Celju je bila služba veze gde su psi prenosili žice za komunikaciju i jednom prilikom mi je doneo štene šarplaninca. Tokom rata nismo kontaktirali sve do 1944. godine, i mog dolaska u Vrhovnu komandu. Posle jedne uspešne borbe kod Han pijeska lično Čiča me je unapredio u čin poručnika.
Nikada neću zaboraviti jedno veče u Bosni kada je skoro cela Vrhovna komanda sedela pored jednog kazana. Kašikama smo svi zahvatali jelo iz kotla. Iznedada, došao je Draža i pitao: "Braćo, ima li malo i za mene?", posle čega je zajedno sa nama jeo iz iste posude.

http://www.revija92.rs/code/navigate.php?Id=599&editionId=78&articleId=334
 
Dražu sahraniti na Ravnoj Gori
PARTIZANI
Nismo imali sukobe

- Partizani su se u Srbiji pojavili 1941. godine. Posle niza nemilih događaja - napada na ugledne domaćine, vršljanja, paljenja arhiva i zemljišnih knjiga, učestalo su ih ubijali seljaci u krajevima gde su se pojavljivali. Mi se u to nismo mnogo mešali. Sve do 1944. godine i dolaska 23. divizije Peka Dapčevića sa partizanima u Srbiji skoro da nismo imali nikakvih problema.

e nek je jednu i pametnu rekao
 
e nek je jednu i pametnu rekao
rekao je dosta pametnog,naprimer...
- U Sloveniji postoji više od 500 grobnica, u kojima prema procenama, leži čak 200.000 ubijenih. Egzekucije su obavljane na Kočevskom rogu, u Kamniškoj bistrici, Hudoj jami, okolini Celja, Hrastniku, Teharju... To je najvećim delom posledica nasilja krvnika nad krvnicima - partizana nad ustašama. Puno je, međutim, i ubijenih ljotićevaca, nedićevaca i četnika iz Crne Gore koji su se priključili dobrovoljačkim korpusima. Naročito je postradao veliki zbeg Crnogoraca, koji su skoro svi pobijeni. Nažalost, stradalo je i mnogo potpuno nevinih ljudi.
 
http://www.kurir-info.rs/clanak/reportaza/kurir-18-05-2009/vojvoda-triglavski


Vojvoda triglavski
Slovenac i katolik Uroš Šušterič (85), kapetan Jugoslovenske vojske i jedini živi četnički vojvoda u „deželi“, susreo se sa saborcima na Markovdan

LJIG - Uroša Šušteriča (85), jedinog živog četničkog vojvodu u Sloveniji, koji je za vreme Drugog svetskog rata bio kapetan Jugoslovenske vojske u otadžbini i ratovao u Resavi i istočnoj Srbiji, sreli smo na Markovdan na Ravnoj gori. Vidno dirnut, sedeo je u šatoru sa ostalim članovima Visokog vojvodskog saveta i setno pevušio četničke pesme.
Šusterić traga za tri groba. Pored onog svog ratnog komandanta, generala Draže Mihailovića, on traži grob svog oca Josipa, predsednika Ravnogorskog odbora u Popovcu, koga su partizani streljali 1945. u okolini Jagodine, i brata Bojana, koga su komunisti ubili januara 1945. negde kod Paraćina.

- Titulu vojvode triglavskog dodelio mi je Milo Rakočević, major Kraljevskog vazduhoplovstva, koji je učestvovao u puču 27. marta 1941. i poslednji je živi četnički vojvoda koga je Čiča imenovao jula 1944. Zakletvu sam položio zajedno sa još 14 vojvoda iz Srbije, na dan Svetog Vasilija u crkvi u selu Ba, posle čega mi je na Ravnoj gori, u zadužbini sv. Đorđa, svečano uručena Vojvodska diploma. Tako sam, kao čistokrvni Slovenac i rimokatolik, proizveden u četničkog vojvodu, čime je Slovenija posle više od 60 godina ponovo dobila četnika najvišeg po rangu - priča Šušterič.
Slovenija mu ne priznaje delovanje u JVuO jer ga zvanično još uvek žigoše kao kolaboranta koji je sarađivao sa okupatorom

- Dobro znaju da sam ja iz projugoslovenske porodice. Otac mi je bio kapetan u rezervi i oficir Kraljevine Srbije u Prvom svetskom ratu, a brat mi je bio aktivni oficir Kraljevine Jugoslavije. Gestapo nas je uhapsio 13. aprila 1941. i poslao u zatvor u Celju. Zatim su nas proterali u Srbiju, gde smo se uključili u borbu protiv okupatora. Bio sam prvo ilegalac, onda obaveštajac u Resavskom korpusu. Bio sam u pratnji pukovnika Roberta Mekdauela, oficira američke vojne misije. Zatim su 1945. došle teške borbe i ja sam zarobljen u Doboju. Posle sam u Sloveniji proveo godinu i po u zatvoru, a do 1980. bio sam pod kontrolom Udbe - priča naš sagovornik.
Porodicu Šušterič posećivao je i general Draža dok je službovao u Sloveniji.

- Dolazio nam je na porodične svečanosti, a mene je simpatisao jer sam bio u sokolskoj organizaciji, jer je i sam bio pobornik zdravog sportskog duha. Tom gerilskom taktikom izdržao je 19 nemačkih ofanziva! Za partizane smo čuli 1944. kao za neku partijsku vojsku. I u Sloveniji i u Hrvatskoj partizani su imali dogovor s Nemcima o nenapadanju, pa je tako postojao dogovor da ne prilaze jedni drugima na 10 kilometara na relaciji železničke pruge Trst - Ljubljana - objašnjava vojvoda.
Malo je poznato, tvrdi nam vojvoda triglavski, da u Nemačkoj i Češkoj deluje Ravnogorski pokret, koji je upravo on osnovao:
- Česi su veliki prijatelji jugoslovenskih naroda, naročito Srba. Njihov istoričar Rene Kazda napisao je kapitalno delo „Četnička epopeja“ na 1.300 stranica!


За оне који мисле да су четници били онакви каквима су их комунисти хтели представити

Овај део си заборавио да поставиш из истог чланка:

DA NAM JE GRANICE SA SRBIJOM!
Uroš Šušterič je bio prvak „slovenačkog proleća“ i blizak saradnik Janeza Janše uoči osamostaljenja države.
- Mislim da vi u Srbiji imate pogrešan stav o Janši, a on je jedini dolazio na četničke komemoracije! NATO će, takođe, vremenom doći do istine da Balkanu nema stabilnosti bez Srbije. Mi moramo u NATO jer bi nas Hrvati slistili, jer smo mi za njih i sada samo podalpski Hrvati! Imaju jak lobi svugde u svetu i videli ste ko im je sve pomagao kad su odlazili iz Jugoslavije. E, da je nama Slovencima Bog dao bar 10 kilometara granice sa Srbijom, mirno bismo spavali - vajka se vojvoda Šušterič.

Овај војвода је поборник НАТО пакта, читао сам његове раниеј коментаре где ОПРАВДАВА агресију НАТО 1999 године, подржава Јаншу који је убијао Српске војниек и слично.

Дакле један гад.
 
pozitivnog vođe na ovim prostorima nema niti je bilo.

a po cemu je bio tito pozitivan???

Prvo - stvrorio i vodio JEDINI antifašistički pokret u Jugoslaviji.
Drugo - bio je možda i najveći državnik XX vijeka
Treće - iako komunista, nije držao tvrdu liniju kao Rusi i ostali u istočnoj Europi, nego je napravio respektabilnu državu, sa prilično uspješnom privredom.

I tako dalje.
Ne znam da li si ti dovoljno star da se sjećaš života u SFRJ prije nego su se nacionalizmi povampirili, ali mogu ti reći da nije bilo ljepšeg mjesta za život.
 
Prvo - stvrorio i vodio JEDINI antifašistički pokret u Jugoslaviji.
Drugo - bio je možda i najveći državnik XX vijeka
Treće - iako komunista, nije držao tvrdu liniju kao Rusi i ostali u istočnoj Europi, nego je napravio respektabilnu državu, sa prilično uspješnom privredom.

I tako dalje.
Ne znam da li si ti dovoljno star da se sjećaš života u SFRJ prije nego su se nacionalizmi povampirili, ali mogu ti reći da nije bilo ljepšeg mjesta za život.

prvo - nije bio jedini antifasisticki pokret . JVuO je bila prva i priznata od strane saveznika.
drugo - MOZDA , mozda sam i ja milioner a to ne znam
Trece - Komunista je bio

i tako dalje
tebi nisu oteli imovinu .. ubili oca i porodicu doveli na ivicu opstanka
 
Prvo - stvrorio i vodio JEDINI antifašistički pokret u Jugoslaviji.
Drugo - bio je možda i najveći državnik XX vijeka
Treće - iako komunista, nije držao tvrdu liniju kao Rusi i ostali u istočnoj Europi, nego je napravio respektabilnu državu, sa prilično uspješnom privredom.

I tako dalje.
Ne znam da li si ti dovoljno star da se sjećaš života u SFRJ prije nego su se nacionalizmi povampirili, ali mogu ti reći da nije bilo ljepšeg mjesta za život.

JVuO je bio PRVI ANTIFASISTICKI pokret u JUGOSLAVIJI.!!! (to bi trebao da znas)
znam da se je dobro zivjelo u Jugoslaviji, bilo je dosta para, ali slobode nije bilo, i naravno on je uzeo kredit, zaduzio Jugoslaviju i izgradio drzavu sa jakom privredom. al u tom sistemu je bilo i losih i dobrih stvari. al tito je bio los covek........nista bolji od Staljina i Hitlera. koliko je samo pobio ljudi i terorisao ljudi kroz desetine godina......itd........... Znaci tako kao sto su je stvorili, tako se je i raspala, znaci KRVAVO.(titova jugoslavija)....
 

Back
Top