Horor pricice . . . .

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
U Ratini,mestu blizu Kraljeva,kruže priče da se u jednom zabranu tačno u ponoć svaki dan čuju lanci a nigde okolo žive duše...Prema rečima raje,taj zabran je obrađivao neki srpski mučenik koji je celu karijeru proveo u lancima pod vlašću Turaka.Sad,'bem li ga da li je to plod mašte dokonih ljudi ili stvarno neka prokletinja,nikako da se nakanem da odem tu i lično se uverim.
 
evo jedne horor prichice..nije bash neshto.. al nema veze :)

Helena je išla u restoran u studentskom domu u Ličkoj Rječini. Ona je bila prva godina fakulteta.

U restoranu je ugledala jednog zgodnog mladića. Pogledala ga je i nasmejala se. To je bio Ivan. On je išao s njom na hemiju. Ona je smatrala da on izgleda neodoljivo u odelu za hemiju.

On je nju opazio, nasmešio se i pozvao je da dođe kod njega za sto. Ona je uzela svoj tanjir i polako koračala na drugi deo restorana da joj slučajno ne bi ispao tanjir ili prolila sok.

Kada je sela, on ju je pitao kako je provela dan, odakle je, što je zanima...

Navečer kada je u svojoj sobi sela za svoj sto s beleškama iz hemije, knjigama iz istorije i ostalih predmeta, htela se koncentrisati na učenje, ali nije mogla jer je stalno mislila na Ivana. ''Moram priznati'', rekla je sebi, ''Mi imamo mnogo toga zajedničkog.'' Nije mogla prestati da misli o tome kako je on dobar i lep. On ju je čak otpratio do njezine sobe.

Nije mogla prestati da misli na njega da je jedva čula neko kretanje u svojoj sobi. Kad je okrenula glavu, videla je kako neka devojčica ulazi u kupatilo iz njene sobe.

Pomislila je da je neko dete ostalo ovde nakon što su njegovi roditelji otišli. Helena je polako otišla do kupatila. Kada je ušla unutra nije nikoga videla. To ju je veoma zbunilo. Ona je bila sigurna da je videla kako neko ulazi.

Pomislila je da se sigurno skriva ispod tuša. Pomakla je brzo zavesu ispred tuša, ali nije je bilo ni tamo. Pretražila je celo kupatilo, ali tamo nije bilo nikoga.

Helena je vrisnula. ''Ubite ga! Ubite ga! Ubite ga!'' Miš je iskočio od nekuda i otrčao u sobu. Odmah je zgrabila metlu i potrčala u sobu da ubije to malo stvorenje.

Kada je ušla u sobu brzo je stala. U sobi je stajala devojčica koja je izgledala poput anđela. Izgledala je kao da ima 4 ili 5 godina. Devojčica je imala belo plavu haljinu na sebi.

Kleknula je pred devojčicu. ''Odakle si došla?'', Helena je pitala devojčicu smešeći se.

Devojčica je samo tamo stajala gledajući u Helenu, ali kao da je zapravo ne vidi.

Vrata njene sobe su se otvorila. To je bila Tijana iz susedne sobe. ''Cao, Helena'', rekla je Tijana zabrinuto. ''Aleksandra i ja smo čule tvoj vrisak. Došla sam da proverim da li je sve u redu.''

''Sve je u redu'', odgovorila je. ''Ma samo me iznenadio jedan miš u kupatilu, osim toga, dobro sam.''

''To je dobro'', odgovorila je Tijana. ''Vidimo se sutra ujutru na doručku.''

''Ej samo još nešto, da li si ti ikada videla ovu devojčicu? Nisam je nikada videla oko doma, pa pretpostavljam da ju je neko od roditelja izgubio ovde.'', rekla je Helena.

Tijana ju je pogledala zbunjeno. ''Koju devojčicu?''

''Pa ovu……ovde.'' Kada je Helena pogledala, više nije bilo devojčice.

''Mislim da samo trebaš odspavati.'', rekla je Tijana. ''Još si u šoku od onog miša. Vidimo se ujutru. Laku noć.''

''Da, laku noć.'' Heleni je to bilo čudno kako je nestala, a bila je tamo pre 5 sekundi.

Posle dva i po sata, nakon što se istuširala, obukla omiljenu pidžamu i oprala zube, legla je u krevet da spava.

Zatvorila je oči i razmišljala o domu. Tada je osetila da je netko posmatra.

Kada je otvorila oči, videla je da na krevetu stoji devojčica. ''Ti se baš voliš pojavljivati u kasnim satima.'', rekla je Helena.

''Da li bi mi želela reći svoje ime?'', pitala je Helena. Djevojčica je samo gledala u Helenu, kao da je proučava.

Helena je dotakla njeno lice. Njeni obrazi su bili ledeni. A njene duboke plave oči,i njen pogled je bio tako tužan.

Devojčica je pogledala u Helenu i ispustila je tihi vrisak. Crvena crta je počela nastajati na njenom vratu i krv je počela sukljati iz vrata.

Dok je Helena gledala u strahu i čuđenju, devojčica je odjednom nestala.

Sledeći dan Helena je zaključila da je to sve samo bila noćna mora, ali da bude sigurna u to, otišla je u knjizaru da proveri da li je neka devojčica ovde ubijena. Bila je veoma potresena time i nadala se da neće pronaći ništa o devojčici i da je to sve samo bila samo noćna mora.

Helena je već skoro odustala od potere kada je ugledala novinski članak:

''Nerazjašnjeno ubistvo u fakultetu u Ličkoj Rječini još muči policiju.''

''Četvorogodišnja devojčica Marija Lanic je pronađena mrtva u sobi svoje starije sestre. Marija i njena majka Dragana su ostale preko vikenda s Marijinom sestrom Nikolinom, studenticom na fakultetu.''

''Dragana i Nikolina su obilazile fakultet kada je, sudeći prema izjavama svedoka, neko je ušao u sobu gde je bila Marija. Nakon kraćeg vremena, iz sobe se čuo jedan vrisak. Kada su ušle u sobu, našle su Mariju kako leži na podu, razrezanog vrata u lokvi krvi. Policija nije uspela naći ni jedan otisak prsta, DNK uzorak i ni jedan korisni dokaz.''

Helena je okrenula sledecu stranu i ugledala sliku devojčice. Kada je videla sliku, videla je da je to ta devojčica. Bio je onaj isti pogled u devojčicinim očima, koji je izgledao kao je da je veoma tužna. ''Kad bi mi bar mogla reći ko ti je to učinio.'', rekla je Helena tiho.

''Cao, Helena!'', rekao je neko iza nje. Okrenula se i nasmejala. ''E cao, Ivane! Kako si?''

''Dobro'', odgovorio je. ''Šta čitaš?''

''Ništa. Baš sam se spremala da idem.'', odgovorila je Helena.

''Super. Šta kažeš da te otpratim do tvoje sobe'', rekao je Ivan.

Ona je pristala, pa su oni krenuli. Blizu njene sobe, pojavila se devojčica od nikuda. Helena se iznenadila kada je videla da je Ivan pogledao u devojčicu i rekao: ''Vratila si se iz drugog sveta, devojčice?''

Devojčica je pogledala u Helenu s nekim smeškom na licu.

''Uskoro je vreme.'', rekla je devojčica Heleni s nežnim, dečjim glasom.

Ivan je pokušao udariti devojčicu, ali kao da je udario u vetar. Njegova ruka je prošla kroz njeno telo, kao da ona tamo ne stoji.

Ona je pogledala ponovno u Helenu i nasmešila se i rekla: ''Uskoro je vrijeme''

Ivan je pogledao u Helenu s mržnjom u njegovom pogledu, izgledao je kao da je neka potpuno druga osoba. Uhvatio ju je za ruku i počeo ju je vući iza zgrade.

''Ivane, šta radiš??!!'', vikala je plačući histerično.

''Ono što planiram učiniti od dana kad sam te prvi put video.'', rekao je mirno, premirno.

Kada ju je odvukao iza zgrade, strgao je odeću s nje, izvadio svoj lovački nož i prerezao je Heleni vrat.


''Devetnaestogodišnja devojka Helena Ivanović je pronađena mrtva juče u 15:30 sati iza ženske spavaonice. Nisu pronađeni otisci prstiju ili DNK uzorci. Ubijena je lovačkim nožem. Sumnja se na samoubojstvo.''-pisalo je u sutrashnim novinama
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top