Na osnovu lažnih izveštaja koje je dobijala od Draže Mihailovića, emigrantska vlada je pokušavala da kod britanskih zvaničnih krugova povrati poverenje prema četnicima i da im obezbedi njihovu dalju moralnu i materijalnu podršku. Zbog toga je predsednik emigrantske vlade Slobodan Jovanović predao britanskom ministru inostranih poslova, Idnu, 11. januara 1943. godine "podsetnik", u čijem se prvom delu, između ostalog, kaže:
"'Đeneral Mihailović organizovao je sve srpske zemlje i Sloveniju i svuda postavio aktivne i rezervne oficire kao komandante... U otsudnom času đeneral Mihailović može da podigne blizu 200.000 najboljih boraca, pod uslovom da za ove borce ima i naoružanje ...
... Bilo bi od neocenjive koristi da se đeneralu Mihailoviću dostavi što pre sledeća pomoć:
— 30.000 pari odela, obuće i rublja, da bi đeneral Mihailović mogao da odene svoje četnike za zimu.
— Koncentrisanu hranu za borce, jer u našem narodu ne samo po gradovima, čak i po selima, vlada glad. Nemci su sve odneli.
— Što veći broj ručnih bombi i lakog automatskog naoružanja sa što više municije."1
U drugom delu ovog "podsetnika", kaže se, pored ostalog:
"Partizani — komunisti u sred rata nametnuli su socijalnu revoluciju i izvršili velika zverstva nad našim narodom. Ubijanja oficira i istaknutih domaćina imala su za cilj da obezglave narod.
Londonski radio stavlja partizane u isti red sa odredima đenerala Mihailovića. Đeneral Mihailović skrenuo je pažnju da ovo u najvećoj meri škodi ne samo interesima naroda — koji zna šta su partizani počinili — već isto tako škodi i engleskim interesima, naročito kod Srba. Isticanje partizana razjedinjuje akciju bašeg naroda protiv Nemaca i okupatora. Unosi naročito pometnju u Hrvatskoj i Sloveniji."2
Samo deset dana posle ovoga, 21. januara 1943. Slobodan Jovanović predao je Idnu i drugi "podsetnik", koji glasi:
"Izgleda da je u poslednje vreme u specijalnim emisijama za Jugoslaviju isticana borba jugoslovenskih partizana sa sve većom učestalošću i jačinom.
Međutim, jugoslovenski partizani, iako se u njihovim redovima nalaze ljudi mnogih narodnosti, dejstvuju pod vođstvom i direktivom komunista. Pobude vođa partizanskog pokreta u Jugoslaviji prvenstveno su ideološke, a njihovi ciljevi vezani su isključivo za njihovu koncepciju društvenog poretka. Ovaj ideološki i socijalni karakter partizanskog pokreta izražava se u njihovom nepomirljivom stavu prema svima izrazito nacionalnim pokretima, njihovom planskom uklanjanju svih istaknutih radnika na nacionalnoj stvari i sitematskom uništavanju temelja društvene i narodne državne organizacije.
Na taj način ozbiljna opasnost da se slavljenje partizanskih uspeha i postavljanje njihove aktivnosti kao primer drugima može pogrešno protumačiti kao odobravanje celokupnog njihovog programa i kao nameran poziv ostalima da se pridruže njihovomn pokretu. Izveštaj koji je u svome telegramu br. 935 od 7. novembra 1942. godine đeneral Mihailović uputio Kraljevskoj jugoslovenskoj vladi, potvrđuje da se emisije iz Londona tumače na ovaj način. Šteta je utoliko veća što se emisije vesti BBC-a slušaju u celoj Jugoslaviji sa naročitim interesovanjem, a samim tim usmeno šire.
Celokupno dejstvo ovakve propagande u korist partizana do krajnosti je škodljivo. Ona ubija moral i slabi duh jugoslovenskih snaga, koji se bore protiv napadača iz čisto nacionalnih razloga. Ona u velikoj meri stvara zabunu među svima delovima jugoslovenskog naroda u pogledu ciljeva i koristi svakog otpora uopšte. Dalje, ona često navodi druge koji su raspoloženi na otpor, naročito među Hrvatima, da priđu partizanima ili da stvaraju potpuno nezavisno jedinice. Konačni rezultat ovoga je cepanje i slabljenje otpora prema zajedničkom neprijatelju, kao i velika smetnja stvaranju ujedinjene akcije pod zajedmčkom komandam.
Skrećući pažnju na ove činjeriice, Predsednik jugoslovenske vlade i zastupnik Ministra spoljnih poslova, ima čast da zamoli da se izdadu potrebne instrukcije kako se partizanski pokret u Jugoslaviji ne bi isticao i veličao u emisijama BBC, jer usled njegovih izrazito ideoloških ciljeva, on predstavlja stvarnu opasnost ne samo za jugoslovensku nacionalnu državu već i za društveni poredak. "3
Ove diplomatske korake vlada je preduzimala na osnovu izveštaja koje je dobijala u tom periodu od Draže Mihailovića, pa se tom prilikom služila i njegovom argumentacijom u klevetanju NOP.
Medutim, povodom prvog zasedanja AVNOJ-a u Bihaću i odluka donetih na njemu, Mihailović je 23. decembra 1942. godine obavestio vladu. U telegramu on kaže:
"Skupština u Bihaću i odluke na njoj donete nisu prve ove vrste. Sve se ovo odigralo u manastiru Ostrogu početkom ove godine i bilo zaboravljeno, kao i u Užicu prošle godine. Niko živi ovamo ne pridaje ovim odlukama nikakvog značaja niti ih uzima ozbiljnim. Na njih se već priviklo. Značaj se ovome ne pridaje u toliko pre što se na njihovom čelu nalazi neki Tito, o kome se ne zna ni ko je, ni šta je, ni odakle je. Cela ova komedija u Bihaću je stvar propagande. Ovo je najbolji dokaz da cilj komunističke borbe nije borba protivu okupatora nego borba za preuzimanje vlasti i svetsku komunističku revoluciju.4"
Pošalji link