Sta je za vas ljubav?

Da li je to potreba, zavisnost ili moze da bude samo zelja?:think:
Lea65,
Ljubav nije niti može biti želja osim ako se ne podrazumeva želja za čulnim užitkom koji može biti rezultat humane ljubavi dve osobe iako u najvećem broju čulni užitak biva praktikovan bez imalo ljubavi..
Zavisnost je pre svega rezultat duhovne nedozrelosti ili nedovoljno razvijene ljubavi u nama samim.
Da li je onda ljubav potreba?
Rekao bih da je ljubav neophodnost jer je ona suština našeg postojanja, motivacija našeg uzrastanja, pokretač i održavač života. Ljubav je sve.
Naravno da možemo govoriti o humanoj ljubavi čiji je razvitak preduslov za nadogradnju uzvišenije, čisto duhovne ili nepristrasne ljubavi. Ova poslednja je naše odredište, naš cilj ali i naša suština.

Dispozicija za radjanje manje slozenih emocija :D
Ma salim se malo, potreba koja podrazumeva zrtvu mozda...
Emocije su potrebne ali ih treba držati pod kontrolom. One nisu ljubav kako mnogi veruju i one nisu krajnji cilj.
Ljubav i to ona najviša je cilj svakog živog bića.
 
Većina ljudi problem ljubavi sagledava najpre kao problem kako biti voljen,a tek onda kao problem voljenja,odnosno sposobnosti da se voli.Zbog toga,za njih predstavlja problem to :kako biti voljen,kako biti vredan ljubavi.
Iz tog razloga se za ljubav niukom slučaju nemože reći da je to potreba.Ljubav je aktivnost kako prema sebi tako i prema drugima.

Bitne komponente ljubavi su :davanje, briga, odgovornost, poštovanje,poznavanje i razumevanje koje proističe iz svesti.

Ljubav nije prijatno osećanje koje se iskusi sasvim slučajno,nešto što čoveka ,,obuzima'' ukoliko ima sreće.
Ljubav nije stanje već aktivnost.Emocije i osećanja (koje se javljaju npr. kod zaljubljivanja) su nešto potpuno drugo.I tu treba napraviti razliku.Dešava se da dvoje ostaju zaljubljeni čak i do deset godina,pa i u braku.Ali to nije ljubav. Zato se i dešava da se posle toliko godina veze oni razilaze jer je zaljubljenost prestala.Mnogi misle da znaju da vole,međutim,oni su samo zaljubljeni. Zbog čega se ulazi iz veze u vezu koje traju po nekoliko meseci ili par godina?
Pre svega ljubav često se brka s eksplozivnim doživljajem ,,zaljubljivanja'' i s iznenadnim rušenjem barijera koje su do tog trenutka postojale između dvoje stranaca. Ali taj doživljaj iznenadne intimnosti po samoj svojoj prirodi je kratkotrajan. Kada su stranci postali intimno poznate osobe,ne postoji više barijera koje bi trebalo savladati,ni iznenadne bliskosti koju bi trebalo osvajati. ,,Voljena'' osoba je postala isto tako poznata kao i svoja sopstvena. Ili je možda bolje rečeno: Isto tako nepoznata.Kada bismo dublje poznavali drugu osobu,kada bi čovek mogao iskusiti beskonačnost njene ličnosti-druga osoba nam nikada nebi bila tako bliska-i čudo savladavanja barijera moglo bi se odvijati svaki dan iznova. Ali,mnogi ljudi brzo istraže (ili barem tako misle?) kako svoju sopstvenu,tako i drugu ličnost.
Zato je ljubav prvenstveno prema sebi (prvo upoznati sebe),pa tek onda prema drugima.

Bitna je razlika između ljubavi I zaljubljenosti.
Ljubav prepoznaje stvarnost, a zaljubljenost je - odbacuje. Kada ste u ljubavi imate zdrav i realan pristup bilo kom problemu u vezi. Ali, to naravno ne znaci da ljubav pokusava da umanji vaznost problema koji je nastao, naprotiv, ona ga sagledava iz svih uglova i na partnerima ostaje da daju adekvatno resenje.

Zaljubljenost odbacuje drustvene, rasne, obrazovne, karakterne I duhovne razlike koje ce kad tada da isplivaju na povrsinu. Zaljubljenost govori da to nije vazno, da ako se vole sve ce to samo od sebe da se resi. E pa nece! Mogu jedno vreme da se prikrivaju ali kad tad ce isplivati na povrsinu. Zaljubljeni par prelazi preko svih razlika.

Voleti znači davati.Ali ne bilo šta i ne bilo kome,već davati nekome ono što mu je potrebno. Voleti neznači rasipati svoj potencijal.Zato Bog nama daje (ili dopušta) ono što nam je stvarno potrebno jer nas jedino on istinski poznaje,a ne ono što mi smatramo potrebnim.

Kako znati šta je nekome potrebno? Baš iz tog razloga su svest i razumevanje jako bitne komponente ljubavi. Upoznati nekoga,njegov život,emocije,potrebe i njegovu svest,njegovu suštinu,prepoznati i uvideti potrebu njegovu i dati mu to-naravno ukoliko možemo.
Ali,nemože se upoznavati neko ako se ne poznaje svoje sopstveno Ja. Stoga,prvo treba upoznati sebe-voleti sebe a to znači izgrađivati se (pre svega duhovno),postati svestan sebe,svog postojanja,svojih vrlina i mana,svojih potreba ali i poštovati sebe. Naravno da je nemoguće potpuno upoznati sebe kao ni druge jer je nemoguće u potpunosti upoznati Boga. Kao nesavršeni,nama je nemoguće potpuna spoznanje Apsolutnosti. Zato je i proces upoznavanja neprekidan i stalan. Nerealno je reći nekome kako ga poznajemo u potpunosti. Ali je isto tako i nerealno reći kako se u potpunosti poznaje svoje Ja.
Davanje je povezano i sa poštovanjem. Poštovanjem tuđih potreba,želja,težnji,osobina, i shvatanja.

Sta je u stvari davanje? Mada se čini da je odgovor na to pitanje jednostavan, on je zapravo vrlo dvosmislen i zamršen. Najraširenije nerazumevanje
je ono koje pretpostavlja da je davanje ,,odricanje od’’ nečega, lišavanje ili žrtvovanje. Osoba čiji se karakter nije razvio iznad stepena receptivne, izrabljivačke ili sakupljačke orijentacije, doživljava akt davanja na taj način. Tržišni karakter je sklon dati, ali samo u razmenu za primanje; davanje bez primanja njemu se čini kao prevara.
Ljudi koji su pretežno neproduktivni osećaju davanje kao osiromašenje. Stoga većina pojedinaca te vrste odbija da daje. Neki davanje smatraju za vrlinu u smislu neke žrtve. Oni misle da,upravo zato što je boilno dati,čovek mora da daje. Vrlina davanja leži za njih u samoj činjenici da se prihvata žrtva. Bolje dati nego primiti, za njih znači bolje pretrpeti lišavanje nego doživeti radost.

Za produktivni karakter davanje ima potpuno drugo značenje.
Davanje je najviši izraz moći.,,U samom aktu davanja ja doživljavam svoju čvrstinu, svoje bogatstvo, svoju snagu. Taj doživljaj pojačane vitalnosti i moći ispunja me radošću.
,,Ja doživljavam sebe kao bogatog, kao darežljivog, kao živog i zato radosnog. Davati je radosnije nego primati, ali ne zbog toga što je to lišavanje, već zbog toga što u aktu davanja dolazi do izražaja moja životnost.’’

Upoznajući Boga upoznajemo sebe jer smo po Njegovoj slici stvoreni.
Zato je Isus i rekao: ,,Volite druge kao što volite i sebe''. Zanči,upoznati sebe do mere kada se postaje svestan sebe i svog života,voleti sebe pa tek onda upoznavati druge i davati drugima. Jer,nemože se svoje biće davati drugome ako se ne poznaje. A šta se onda daje? Logičan odgovor je: ništa. Da li je ,,ništa'' davanje i da li to može biti? Nikiako.
Onaj ko nije svestan sebe,nezna ništa. Onaj ko nezna ništa,neume ( a ne nemože!!) da voli. Ko nevoli,bezvredan je.

Nije reč o tome:voleti osobu u braku ili vezi ili uopšte voleti neku osobu ili nešto. Jer je to vezivanje za objekat.Već u tome:voleti život,svoj i tuđ.Život uopšte.A to znači,pre svega,voleti Boga i sve Njegovo stvarstvo. To znači upoznavati sebe I druge.
A voleti znači imati odgovornost i poštovanje.
Ili bolje rečeno:,,znati voleti''.

Mora se uzeti u obzir da voleti nije lako, ne zna svako da voli. Može neko biti i brižan i nežan ali ako ne zna da voli sve propada.

Ljubav ne podrazumeva emocije već težnju čoveka da ne greši,težnju čoveka ka savršenstvu koje podrazumeva Večnost. Težnju da se upozna sopstvena priroda,upoznavanjem Boga koji Je Ljubav.


o ovome sam već pisao negde,pa sada samo iznosim moje shvatanje....
malko je duže al..:)
naravno...o tome se može pričati u nedogled...tema je neiscrpna...
ko želi da živi po njoj..:)
 
Poslednja izmena:
Razdvojimo ljubav od zaljubljenosti....
Razdvojimo ljubav kao inspiraciju....
Razdvojimo sve osim potrebe za ljubavlju....dakle nista drugo nek ne ostane (da suzimo ovaj ugao gledanja, ne da je ovo tacan i sveobuhvatan ugao gledanja....).

Potreba za ljubavlju se moze podeliti na psiholosku i na fizicku....
Fizicka je onaj razlog zbog cega ljubav i postoji....Ona se moze podeliti na hormonsku ravnotezu i na polnu funkciju....a preko polne funkcije se moze prosiriti jos na jednu grupu ,a to je smisao zivota....bioloski....
Psiholoska je takodje poprecno uvezana sa fizickim i sa telom , ali hajde u prvo vreme odvojeno da gledamo...
Psiholoska je preko socijalizacije (kao posrednika drugog smisla zivota) vezana za vrednost i neusamljenost....Dakle samo preko socijalizacije imamo dva motiva , potvrdu vrednosti i neusamljenost ...
A samu psiholosku potrebu za rasterecenjem nervoze kod zena ili psiholosku motivaciju i potvrdu psiholoskog zdravlja kroz oponasanje drugih sugerisanih modela zdrave psihologije....jos nisam totalno razdvojio....

Kako imamo psihosomatsko dejstvo , tako izgleda imamo i somatskopsiholosko dejstvo....

A nisam ni pomenuo animu i animusa, koji uopste nisu predlozeni drustveni stereotipi , tj arhetipi kako sugerisu pojedini psiholozi....tj kao rec koja oznacava polnu podelu u drustvu i tradiciji....
-------------------------------------
Sledeci krug prosirenja tumacenja ljubavi bi bio odnos sa animom i animusom....ali ne u smislu tosevskog , koji ih tumaci kao rudimente klitica i penisica u mentalnom smislu....vec kao stvaranje ideala i idola partnera suprotnog pola tj definisanje osobe kao primaoca odnosa od partnera, kao i usmerivaca odnosa ka partneru....Posredno na to ima uticaj i drustvena podela polnih uloga , pa ima profil roditeljske porodice kao uzora , pa stvoreni refleksi prolaznosti i pozeljnosti u svom sopstvenom seksualnom zivotu , pa privlacnosti i uspesnosti prema odredjenim karakteristikama osoba suprotnog pola, itd....ima jos desetak cinilaca, ali bih zbunio dodavanjem....
 
Da tema je stvarno neiscrpna:dash: Veliku zbrku prave u ljudskom mozgu mesanje pojmova, a posevno uslovljeno vidjenje ljubavi, Uslovljenost naseg sistema vrednosti nas baca na kolena i cesto brkamo loncice. A kako bi bilo divno da toga nema. Samo cista ljubav i lepota.To je predivno stanje.a ja se pitam kako da ono postane trajno stanje ljudske svesti.
 
Rekao bih ti da kad sam se vise i prvi put ozbiljno bavio ovom temom , dosao sam do takvih zakljucaka da sam znao da necu smeti nikad izreci takva zapazanja....
Jer ljudi vole da zive u zabludi .....

Edipov i Elektrin kompleks je samo blag oblik (mada moze da se shvati i kao opasan primer koliko se covek odvojio od prirodnih regleksa i nagona) neprijatnosti i izbegavanja mogucih odnosa i osecanja ....
I ja sam verovatno imao period gde sam majku gledao kao i komsinicu , sa atributima koji su sekundarna seksualna odlika....
Mada sam imao srece da sam bio drustveno aktivan i uspesan, a imao sam drugarice istog godista koje su bile seksualno agresivne pa zato vidim smisao i dobrobit ranijeg sazrevanja devojcica od muskaraca , da pomognu muskarcima da ne osete edipov kompleks...(ovo je samo moje egocentricno tumacenje prednosti ranijeg sazrevanja mojih drugarica)....

Ne znam da li je uzajamno , tj da li sam i ja njima pomogao da nemaju meduzin kompleks, logicki nisam....ali moram da priznam da su te erotske situacije i nasa druzenja bila u samom vrhu dozivljenih , iako sam imao sa cime da uporedjujem....

A to je samo splet okolnosti ....a zamisli da osecas grizu savesti zbog nekih sacovanja svoje majke...
Ja to odbijam ocigledno , jer sam u isto vreme osecao emotivno i onda sam tacno znao da sacovanje delova tela ne donosi nikakvo emotivno , vec samo uporedjuje sa drugaricama sa kojima itekako ima emotivnog....(a jedna od njih je bila razvijena prva liga....da joj 20 godisnjakinje pozavide, a bili smo 5 razred...)

A zamisli sad koliko tu ima odbijanja spoznaje , pa muskarac odbija da prizna da se lozi na drolje zato sto je imao takva iskustva kad nije imao strpljenja da pokusa sa onima koje stvarno zeli....Imam takve drugove...

Pa zamisli kad se oseca da ga odbijaju , pa kasnije svaki odnos podredjuje tome da ih dovede do usijanja i zaljubljivanja da bi ih nemilosrdno odbacio i uzivao u njihovoj borbi i koprcanju da ga ponovo pridobiju....imam i takvog druga...

Pa zamisli devojku koja trazi figuru oca....u smislu sigurnosti to jos i hajde, ali kad trazi u smislu simulacije seksualnih igara, pa osecas da u poze unosis neke elemente njenih meduza fantazija prema tati....

Pa onda vec formirana seksualnost....kad je neki prethodnik stvorio mentalne predrasude MZ ponasanja (npr posle bosanca ti uvek sleduje rep tvrdoglavosti i kontriranja, posle svalera ti sleduje nepoverenje i ljubomora) sto ja zovem prezivljavanje repova prethodnika....ili seksualnih refleksa u smislu erogenih zona koje je stvorio , koje ne moraju uvek da budu bas normalne....
Od bolnog uvrtanja bradavica, do grubog udaranja pesnicama, do samaranja periodicnog , pa do prihvatljivih zona tipa resice, vrat, donja strana dojke, rame, obraz, nos, stomak, zadnji deo lista, stopalo i da ne otkrivam sve, rasteracu musterije....

Nema sanse da ljudi otvoreno pricaju o tome....a misle da ih ne cita niko....a u vecini slucajeva i jeste tako....*** cak i ja ne pricam osobi kad osetim da je neko drugi bio sa njom....a dobijam potvrdu bar na dva nacina, a ako se i blago sugestivno izrazim da sumnjam i na treci nacin...jer nisam ni ja idealan, iako seksualno gledano bi mogao da se tako tumacim fizicki, ali i sam znam da nisam spreman za perverzije viseg nivoa...
 
Poslednja izmena:
Kazu da je ne znanje blazeno. I vecina ljudi imaju taj zivotni moto .da ne zele da znaju.I u skladu sa tim se i ponasaju, i niko i nista ih ne moze i toga izbaciti.Vole da ne znaju, i tako se stite.Kad bi smo mogli da vidimo jedni druge onakve kakvi stvarno jesmo, prestalo bi procenjivanje, etiketiranje, izbrisale bi se predrasude.videli bi sebe u svakom drugom, a kako mozes sebe da povredis.
 
Stvarno mi se cini da ne etiketiram , mada to nije tacno....ja itekako etiketiram kad drugi pokusavaju da nametnu nesto a koriste se grupom kao zastitom...

Jedino gde etiketiram bez uzroka jeste pedagogija prema deci, i tu imam i najmanje uspeha u efektu etiketiranja....Dakle glup sam sto i etiketiram , ali to je ono vaspitanje iz kuce ....
 
Kazu da je ne znanje blazeno. I vecina ljudi imaju taj zivotni moto .da ne zele da znaju.I u skladu sa tim se i ponasaju, i niko i nista ih ne moze i toga izbaciti.Vole da ne znaju, i tako se stite.Kad bi smo mogli da vidimo jedni druge onakve kakvi stvarno jesmo, prestalo bi procenjivanje, etiketiranje, izbrisale bi se predrasude.videli bi sebe u svakom drugom, a kako mozes sebe da povredis.

zanimljivo zapažanje...

Ali ipak svako može videti sebe onakvim kakav zaista jeste-i tu nema mesta izgovorima. Postavlja se pitanje da li to i želi? Da li želi da zna? A može. jer mu je data svest i inteligencija.
Neznanje je zlo. To je greh prema svesti i razumu koji imamo i koji nam je dao Bog (i po čemo se izdvajamo od svih ostalih živih bića) jer se svesno odbacuje odgovornost za načinjeno zlo delo radi sebičnih ciljeva i motiva-a pod izgovorom:,,pa nisam znao..''
Ali u ovakvom slučaju,ne postoji nikakvo opravdanje pred Bogom,jer on poznaje naše motive i poticaje.
 
LJubav je i l u z i j a
531668bmoeryga4s.jpg
 
Veliku zbrku prave u ljudskom mozgu mesanje pojmova, a posevno uslovljeno vidjenje ljubavi, Uslovljenost naseg sistema vrednosti nas baca na kolena i cesto brkamo loncice. A kako bi bilo divno da toga nema. Samo cista ljubav i lepota.To je predivno stanje.a ja se pitam kako da ono postane trajno stanje ljudske svesti.

Mozda bas zbog toga i mislis da je zbrka u prostoru, preciznije: i vremenu, preciznije: u organizmu, a jos preciznije: u nekom funkcionalnom ili anatomskom delu mozga. Divno je sto ne znas jos i u kojem reznju, pa da nam kazes, ali bitno je da znas da je tu negde u mozgu. Velikom mislis, pretpostavljam? Ok, samo, bitno je i to kako si dosla do toga saznanja, tj. kako znas da to znas? Rekla ti neka uciteljica? Koja? Ona sto ne govori o tome gde je nesto tacno u necemu? "Ne znam da li su u toj kuci te makaze koje ti trazis", ali ako uciteljica tako kaze... onda su u toj kuci, a ti nama samo reci kako ti znas da su zbrke tamo, kad mi laici ne znamo?
 

Back
Top