Blam po blam

6.Maja ove godine...na Đurđevdan...

Kao i svako jutro požurujem klinca da požuri malo sa svojim obavezama ujutru...
Ono, kupatilo, umivanje, doručak, oblačenje...
Sve vreme mu govorim : Hajde čoveče pa ne moramo baš svako jutro da kasnimo u školicu...
Jurimo žurimo, stigosmo u školu, kad ono prazna učionica, nema nigde nikoga...

Ništa ja ne kapiram, prođe 10,15 minuta...još uvek nikoga nema...
Sedimo tako moj sinček i ja i gledamo se kao dva monkey-ja...
Sve nam to nekako čudno....Gde su svi ?

Tek u 20-om minutu mi je proradio kliker...Vaspitačici je Slava, žena slavi Đurđevdan...
Rekla mi je 3-4 dana pre toga da neće biti tu...
A ja eto nesam dobro čula,tj. zaboravila sam bre načisto...

Odmah smo je tako na sabajle nazvali da joj čestitamo Slavu...
I naravno da joj se pohvalimo da smo u školi...:mrgreen:

 
Docek neke tamo Nove, kad sam jos bila mlada i luda...sad sam samo :dash:
Ja obula cizmice sa visokim stiklicama...al posto ne umem u tome ni kako valja da koracam a kamoli da đipam, ponela i rezervne gotovo bez stikli...
Pilo se dosta, ko ce ga vise znati sta sve i koliko...sto je dodatno pogorsalo moju stabilnost :D
U neko doba, resim ja da obujem one bez stiklica...ono nadajuci se...sigurno ce mi biti bolje...razgazene, vec navikla noga na njih.
Vratila se ja sad resena da ludujem koliko me noge nose :), al ne ide mi nesto...neudobne mi...:think: stezu me...al' kako sam bila pod gasom ja i zaboravih na to...nekako.
Stizem kuci, vec svanulo...u hodniku veliko ogledalo na plakaru...od gor do dol...
Ne mogu da verujem iz ogledala na mene gleda 'Carli Caplin' ...
Leva cizmica na desnu nogu...i obratno...:eek:
I danas kada se pozalim na nesto...uvek me neko iz drustva podseti da sam u zivotu i vise istrpela :hahaha::rotf:
 
Srpska Nova, pijani kao kozaci obilazimo zurke. Neshto pre ponoci jedan od kozaka nas pozdravlja i odvaja se od nas.
Dalje chega se seca je da se budi ujutro u svojoj sobi , tu je knjiga na stocicu koju je chitao. Leshkari tako zureci u knjigu. Sve vishe dolazi sebi i lagano shvata da je stocic dobar, da je knjiga dobra i da sve ostalo ne valja, da se u opshte ne nalazi u svojoj sobi. Odjednom mu je strashno muka . Skache iz kreveta i istrchava iz sobe . Porodica sedi za stolom i rucha. Kozak ih pita gde je wc . Odlazi u wc i tamo pravi lom.
Prichao je da mu je od blama bilo jako teshko da izadje iz wc-a. Ipak izashao je , pozdravio porodicu i pitao:
,,Chiji ste vi roditelji?''
,,Nikog koga ti poznajesh''- odgovorio mu je stareshina:neutral:
Nash kozak je mislio da ga je neko od nas odveo svojoj kuci, ali su ga, u stvari, prolaznici, otac i dechak, pronashli kako lezi kraj drveta na trotoaru, sazalili se i hospitalizovali barabu
:D
 
Poslednja izmena:
E Lelujavi...nisam te ni pitala da li tako mogu da te zovem...?
:rotf::hahaha::rotf: ne znam da li da ti odam pocast za najbolji blam :rumenko: ili sacekam jos malo, mozda se jos neko potrudi :think:
Da li je kozak u kontaktu sa samaricanima :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Evo ti jedan kad sam blamirao majku;)
Bio sam malen, ali vragolast. Majka i ja se vracamo iz doma zdravlja. Sve vreme je neshto zasmejavam. Pochinje da se ljuti na mene jer ne moze da prekine da se smeje. Na kraju me shalje kuci samog, a ona ce u apoteku. Medjutim , reshio sam da izadjem na bis. Vratio sam se do apoteke i pronashao roditelja kako cheka u redu.Samo sam joj prishao i stao pored nje ne pogledavshi je.Naravno keva je pochela da arlauche od smeha , a ja sam samo , bez rechi da bi' je napravio potpuno ludom, izashao iz apoteke i otishao kuci:D
 
:hahaha:kako dobra tema.Imam i ja ali ne svoj blam nego bratov.Bio je mali,otprilike 7-8 godina.Cekaju on i mama autobus,guzva na stanici on je drzi za ruku i pricaju.Odjednom se bratu omakne i,kako sad to da kazem:think:ispusti gasove:mrgreen:ljudi se okrenu prema njima a on teatralno i glasno kaze,MAMA,ŠTA TO RADIS!!! :lol:

:hahaha:
 
Da prebacim sa IGRE ISTINE..ovde mu je ipak mesto :D


Okupala se uvece..sredila...obukla za spavanje..
Ujutru se probudim za posao..napominjem da sam jako bunovna, neuravnotezena i izgubljena u tom periodu..
Obucem se sve po redu..kako dolikuje...:)
Stignem na posao, radim...u neko doma moram u toalet..
Spustim ja sve po redu...stignem do gacica....naravno i njih...:gace:
..kad ups..:think: evo jos jednih...:gace:
Tog dana sam bila predmet opsteg zajebavanja na poslu, posto sve..pa skoro sve..svoje blamove volim da podelim sa drugima da i njima bude lepo :rotf::rotf:
 
U toku noci dok spavala..me nesto dobro zvekne po faci,..ja krenem prastravljena da vristim..izbezumljena iz sna i straha..svasta mi je proletalo kroz glavu..
Upadnu svi ukucani jedan po jedan...znas sa kakvim facama...
To sam ja legla na ruku, pa prekinula cirkulaciju..pa kad sam se okrenula u snu...ruka poletela sama..:roll:
-II-
Kinem ja jednom a bila iznad cedilice za posudje...
Podignem glavu kad ono izmedju oci viljuska..nabola se malo, potkozno..
Sestra je sve to gledala i otprilike ovako reagovala :rotf::rotf::hahaha::rotf::hahaha::hahaha:
 
šetala ja sama gradom i vidim, svi me nešto gledaju, smeškaju se.. mislim, mora da danas super izgledam čim se svi okreću za mnom, smeškaju mi, namiguju... prođem pored čistača ulica, oni krenu da pevaju za mnom - mala, mala, šlic mi otkopčala. ne kapiram ja ništa, idem dalje, stanem da gledam neki izlog i vidim da mi je šlic otkopčan, ćega sevaju... a ja s epitam što mi pevaju:rumenko: :hahaha:
 
Ja tek polozila za kola...
Idemo na uranak...u kolima ja i sestra, a iza nas, u drugom autu, jos petoro iz drustva...Napominjem da niko sa mnom nije hteo da se vozi :think:, ne bi ni sestra da je bilo mesta u kolima iza :confused:
Dolazimo na raskrsnicu i trebamo da skrenemo desno, ja naravno uredno cekam..i ako imam uslov na desno :roll:
Sestra me nesto cudno gleda :eek: i najzad drekne na mene uz svakakve adekvatne prideve :rtfm:
Ovi pozadi su svo vreme otprilike radeli ovo :rotf::rotf::hahaha::hahaha::rotf:
Napominjem da sestra nema polozeno :rumenko:
 
Poslednja izmena:
desilo se davno... vraćala sam se iz škole i u autobusu sretnem druga iz osnovne. nismo se videli neko vreme, zapričamo se i ne obraćamo pažnju da treba da siđemo. .. u jednom trenutku, kad je autobus stao na stanicu, ja vrisnem -"rale, izlazi, ovo je naša stanica" krenemo da se probijamo kroz gužvu, on izleti, krenem ja za njim, i baš kad sam htela da izađem, majstor zatvori vrata i krene dalje :hahaha: a meni ostane ranac koji sam držala u rukama i prvog proturila napolje, zaglavljen između vrata. joj, kad nisam umrla od blama do sledeće stanice. stojim sa zaglavljenim rancem, ljudi oko mene se smeju, ja ne mogu da se mrdnem..ma užasno mi je bilo :sad2::hahaha::hahaha:
 
Da i ja prenesem svoj blam..:mrgreen:

Spremim se ujutru i krenem
da po gradu završim neke posliće..svi me nešto gledaju,smeškaju se a ja mislim
ju..mora da sam mnogo lepa jutros:lol:....stanem u red u banci i jedna devojka iza mene me
lupne po ledjima i kaže mi da pogledam u noge..epilog,jedna patika jedna cipela..:rumenko:

:hahaha:
 
Dok je profesorka latinskog propitivala ostalu decu, ja se nešto zamislio, menjao neku reč po padežima, i ona me nešto pita, ja je gledam i nasmejem se, a utom i ceo razred kaže: Pa hajde, Aleksandre.
Onda sam rekao: "Da". :hahaha:
Nešto sam se zamislio, ne znam ni šta mi je bilo. Ne znam ni što sam rekao "da".

Tek sam onda shvatio šta se desilo.
 
Dok je profesorka latinskog propitivala ostalu decu, ja se nešto zamislio, menjao neku reč po padežima, i ona me nešto pita, ja je gledam i nasmejem se, a utom i ceo razred kaže: Pa hajde, Aleksandre.
Onda sam rekao: "Da". :hahaha:
Nešto sam se zamislio, ne znam ni šta mi je bilo. Ne znam ni što sam rekao "da".

Tek sam onda shvatio šta se desilo.


Ko zna gde si ti odlutao u tom momentu...:lol:

Mora da je bilo :tease:

:cmok2: :D :hahaha:
 

Back
Top