Muke pisanja romana

ms

Aktivan član
Poruka
1.160
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?
 
ms::
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman...
...Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo...

Neces se ti 'leba najesti od pisanja, devojko draga.
Okani se corava posla... 8)
 
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?


Moje iskustvo i misljenje su nesto drugaciji. Kada imam inspiraciju, tu nema menjanja i takvih stvari... Dok ne zavrsim ne stajem. Ako stanem na pola pesme ili price tu je kraj. Ne bacam uglavnom nista, ostaje tako nepotpuno i nedovrseno...
I nije pisanje ludilo. Za mene to je uzvisen nacin da preneses svoje misli i osecanja na milion nacina.
 
Alisa u zemlji cuda:
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?


Moje iskustvo i misljenje su nesto drugaciji. Kada imam inspiraciju, tu nema menjanja i takvih stvari... Dok ne zavrsim ne stajem. Ako stanem na pola pesme ili price tu je kraj. Ne bacam uglavnom nista, ostaje tako nepotpuno i nedovrseno...
I nije pisanje ludilo. Za mene to je uzvisen nacin da preneses svoje misli i osecanja na milion nacina.


Ludilo je ako hoces da ga isteras do perfekcije. Ne kažem da u pisanju ne uživam, nego me nervira to silno menjanje započetog. Ja sam vam dosta samokritična osoba i uvek želim više da postignem.
Pisanje pesama je nešto drugo i ja ih nikad nisam korigovala. Pesma je trenutak inspiracije i jednostavno izleti iz tebe neplanirana...
Prozni tekst je ipak nešto drugo. On se mora korigovati ukoliko pisac nije zadovoljan, a perfekcionisti se teško zadovolje samo naletom inspiracije. Nekad to što izleti iz mene bude zaista dobro, a nekad se mora mnogo korigovati...i o tome sam vas pitala...
kako izlazite na kraj sa svim tim, jer može biti dosta naporno.... :wink:
 
ms:
Celt:
ms:
Kakva su vaša iskustva? :?

Mozda bi pitanje pre trebalo da glasi - kakva su tvoja iskustva ? Ko si ti, da li si nesto vec pisala... itd.


A zašto? 8)

Ja sam vam lepo rekla kako se ja osećam dok stvaram, pa me interesuje kako vi izlazite na kraj sa sopstvenim pisanijem...i šta ti tu, srce, nije jasno? :lol:

Zato sto smo svi drugaciji. 8)

Da li si vec izdala nesto ili vec napisala neki roman ?
 
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?


Neko je (zaboravio sam ko) jednom rekao kako pisanje nije umetnost stvaranja nego umetnost brisanja napisanog. Po njemu, pisanje je posao kao i svaki drugi, covek se lepo probudi u odredjeno vreme, sredi se, klopa i obuce i onda sedne za sto i pise. Sve do rucka, kad opet nesto pojede pa se onda vrati na pisanje. I kad odradi to pisanje uvece procita ono sto je napisao i visak prepravi ili baci u korpu. Mislim da je to vrlo blizu onome sto bi pisanje kao profesija trebalo da podrazumeva. Uostalom, na dramaturgiji i uce ljude kako da prepoznaju visak u svom tekstu i treniraju ih da taj visak bez zaljenja odbace.
Ne znam da li je istina, ali cuo sam negde da je Dostojevski tek sedmu ruku objavljivao, i to ne onom standardnom metodom, napises jednu pa onda gledas u tu prvu i prepisujes u drugu, nego je covek bukvalno bacao rukopise u vatru i pisao ih ispocetka. Tako je u novim verzijama teksta ostavljao samo ono sto je najbolje zapamtio i sto je, samim tim, za njega najvrednije.
 
Celt:
ms:
Celt:
ms:
Kakva su vaša iskustva? :?

Mozda bi pitanje pre trebalo da glasi - kakva su tvoja iskustva ? Ko si ti, da li si nesto vec pisala... itd.


A zašto? 8)

Ja sam vam lepo rekla kako se ja osećam dok stvaram, pa me interesuje kako vi izlazite na kraj sa sopstvenim pisanijem...i šta ti tu, srce, nije jasno? :lol:

Zato sto smo svi drugaciji. 8)

Da li si vec izdala nesto ili vec napisala neki roman ?

Jesam jednom davno, ali nisam bila zadovoljna svojim detinjim stavovima, pa sam ga bacila u korpu, bukvalno...hahahaha :lol: Od tada se neprestano korigujem, tako da mi do izdavanja dela preostaje malo poduži put... :wink:
 
Groucho Marx:
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?


Neko je (zaboravio sam ko) jednom rekao kako pisanje nije umetnost stvaranja nego umetnost brisanja napisanog. Po njemu, pisanje je posao kao i svaki drugi, covek se lepo probudi u odredjeno vreme, sredi se, klopa i obuce i onda sedne za sto i pise. Sve do rucka, kad opet nesto pojede pa se onda vrati na pisanje. I kad odradi to pisanje uvece procita ono sto je napisao i visak prepravi ili baci u korpu. Mislim da je to vrlo blizu onome sto bi pisanje kao profesija trebalo da podrazumeva. Uostalom, na dramaturgiji i uce ljude kako da prepoznaju visak u svom tekstu i treniraju ih da taj visak bez zaljenja odbace.
Ne znam da li je istina, ali cuo sam negde da je Dostojevski tek sedmu ruku objavljivao, i to ne onom standardnom metodom, napises jednu pa onda gledas u tu prvu i prepisujes u drugu, nego je covek bukvalno bacao rukopise u vatru i pisao ih ispocetka. Tako je u novim verzijama teksta ostavljao samo ono sto je najbolje zapamtio i sto je, samim tim, za njega najvrednije.


Verujem da je to sa Dostojevskim živa istina. Inače, kako si ti završio svoje prvo delo, jel ti je bilo teško, ili lako? :lol:
 
Groucho Marx:
Ne znam da li je istina, ali cuo sam negde da je Dostojevski tek sedmu ruku objavljivao, i to ne onom standardnom metodom, napises jednu pa onda gledas u tu prvu i prepisujes u drugu, nego je covek bukvalno bacao rukopise u vatru i pisao ih ispocetka. Tako je u novim verzijama teksta ostavljao samo ono sto je najbolje zapamtio i sto je, samim tim, za njega najvrednije.

Cisto sumnjam da je on imao toliko vremena. COvek se izdrzavao svojim pisanjem. "Zlocin i kazna" je, u stvari, bio roman u nastavcima u - novinama ! Kada pises za rok, tesko da bas imas vremena da to jos i prepravljas... Mada, ko zna, mozda je i radio tako
 
ms:
Groucho Marx:
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?


Neko je (zaboravio sam ko) jednom rekao kako pisanje nije umetnost stvaranja nego umetnost brisanja napisanog. Po njemu, pisanje je posao kao i svaki drugi, covek se lepo probudi u odredjeno vreme, sredi se, klopa i obuce i onda sedne za sto i pise. Sve do rucka, kad opet nesto pojede pa se onda vrati na pisanje. I kad odradi to pisanje uvece procita ono sto je napisao i visak prepravi ili baci u korpu. Mislim da je to vrlo blizu onome sto bi pisanje kao profesija trebalo da podrazumeva. Uostalom, na dramaturgiji i uce ljude kako da prepoznaju visak u svom tekstu i treniraju ih da taj visak bez zaljenja odbace.
Ne znam da li je istina, ali cuo sam negde da je Dostojevski tek sedmu ruku objavljivao, i to ne onom standardnom metodom, napises jednu pa onda gledas u tu prvu i prepisujes u drugu, nego je covek bukvalno bacao rukopise u vatru i pisao ih ispocetka. Tako je u novim verzijama teksta ostavljao samo ono sto je najbolje zapamtio i sto je, samim tim, za njega najvrednije.


Verujem da je to sa Dostojevskim živa istina. Inače, kako si ti završio svoje prvo delo, jel ti je bilo teško, ili lako? :lol:



Mreza nije moje prvo delo, ona je samo prva objavljena ;) Ali svejedno, kapiram sta si mislila... Nije bilo lako, meni je to uvek mucan proces. Ne verujem da postoji ijedan pravi pisac koji stvarno voli da pise. Naravno, svako voli onaj osecaj kad pogleda nesto sto je napisao i kad vidi da je to dobro. To je super osecaj. Sve ono sto te dovodi do toga je muka. Pocevsi od same ideje koja te goni na pisanje. Malo je onih koji pisu iz radosti i takvi su dosadni. Tako je, mislim, i u muzici. Recimo, Cure su bili super bend dok su bili u bedaku. Onog trenutka kad se pevac sretno zaljubio i poceo da peva vesele pesmice, postali su dosadni. Sto rece Peca Popovic - 'Ne verujte debelim pevacima'. On je imao tu pricu, za koju mislim da stoji i za pisce, da su osamdesetih i ranije svi frontmeni bendova bili mrsavi, asketske gradje kod kojih vidis da ih je neka muka, bes u sebi naterao da uhvate mikrofon ili gitaru i posvete se muzici. Od devedesetih na ovamo... Mislim pogledaj danasnje bendove u Srbiji. Ako uspes da nabrojis petoricu mrsavih pevaca, to je super. Ja ne umem. Nema ih, svi su debeli i sretni. Kako mozes njima da verujes?

Odlutah od teme... Ako me pitas konkretno za 'Mrezu', pisao sam je oko godinu i po dana. Naravno, ne svakodnevno. U startu sam znao sta zelim da kazem, znao sam kako cu to da kazem i prvo sam napravio okvir cele price, naznacio sam sebi redosled desavanja u celoj prici. To je bio kao neki kalup u kojeg sam ubacivao tekst. Znaci, danas se ne osecam raspolozeno za pisanje i danas ne pisem. Sutradan mi se pise, ali ne osecam da treba da pisem neki deo iz pocetka romana, nego bas osetim da treba da pisem nesto sa kraja, pa onda tako i radim. Bitno je da znas gde sta ide i zbog cega ide bas tamo. I, malo po malo, nakon godinu i po dana, otkucam 'kraj' na poslednjoj stranici, prekucam tekst jos jednom i to je to :)

Pisanje je usamljenicki proces i ponekad je zamoran. Da je mene neko pitao, verovatno bih sebi odabrao talenat za slikanje ili komponovanje. Mnogo zanimljiviji posao... Ako zelis da pises, primi moje saucesce :) Zelim ti puno srece u tome. Mada, nije to lose, kad zavrsis taj posao stvarno jeste dobar osecaj.
 
Groucho Marx:
ms:
Groucho Marx:
ms:
Skoro sam dobila ideju kako da povežem naizgled nepovezane stvari i da ih sve ukalupim u jedan roman. S obzirom da ovde dolaze likovi koji se bave pisanjem ili čitanjem romana, zanima me kako vi izlazite na kraj sa mukotrpnim menjanjem stila, konstrukcije rečenice, ili povezanosti ideja. Koliko dugo pišete svoje romane, koliko dnevno napišete i koliko sve to korigujete...
Sad me sve to zanima, jer je pisanje totalno ludilo, bar meni....milion korekcija...i na kraju baciš papir u korpu....hm....

Kakva su vaša iskustva? :?






Neko je (zaboravio sam ko) jednom rekao kako pisanje nije umetnost stvaranja nego umetnost brisanja napisanog. Po njemu, pisanje je posao kao i svaki drugi, covek se lepo probudi u odredjeno vreme, sredi se, klopa i obuce i onda sedne za sto i pise. Sve do rucka, kad opet nesto pojede pa se onda vrati na pisanje. I kad odradi to pisanje uvece procita ono sto je napisao i visak prepravi ili baci u korpu. Mislim da je to vrlo blizu onome sto bi pisanje kao profesija trebalo da podrazumeva. Uostalom, na dramaturgiji i uce ljude kako da prepoznaju visak u svom tekstu i treniraju ih da taj visak bez zaljenja odbace.
Ne znam da li je istina, ali cuo sam negde da je Dostojevski tek sedmu ruku objavljivao, i to ne onom standardnom metodom, napises jednu pa onda gledas u tu prvu i prepisujes u drugu, nego je covek bukvalno bacao rukopise u vatru i pisao ih ispocetka. Tako je u novim verzijama teksta ostavljao samo ono sto je najbolje zapamtio i sto je, samim tim, za njega najvrednije.


Verujem da je to sa Dostojevskim živa istina. Inače, kako si ti završio svoje prvo delo, jel ti je bilo teško, ili lako? :lol:



Mreza nije moje prvo delo, ona je samo prva objavljena ;) Ali svejedno, kapiram sta si mislila... Nije bilo lako, meni je to uvek mucan proces. Ne verujem da postoji ijedan pravi pisac koji stvarno voli da pise. Naravno, svako voli onaj osecaj kad pogleda nesto sto je napisao i kad vidi da je to dobro. To je super osecaj. Sve ono sto te dovodi do toga je muka. Pocevsi od same ideje koja te goni na pisanje. Malo je onih koji pisu iz radosti i takvi su dosadni. Tako je, mislim, i u muzici. Recimo, Cure su bili super bend dok su bili u bedaku. Onog trenutka kad se pevac sretno zaljubio i poceo da peva vesele pesmice, postali su dosadni. Sto rece Peca Popovic - 'Ne verujte debelim pevacima'. On je imao tu pricu, za koju mislim da stoji i za pisce, da su osamdesetih i ranije svi frontmeni bendova bili mrsavi, asketske gradje kod kojih vidis da ih je neka muka, bes u sebi naterao da uhvate mikrofon ili gitaru i posvete se muzici. Od devedesetih na ovamo... Mislim pogledaj danasnje bendove u Srbiji. Ako uspes da nabrojis petoricu mrsavih pevaca, to je super. Ja ne umem. Nema ih, svi su debeli i sretni. Kako mozes njima da verujes?

Odlutah od teme... Ako me pitas konkretno za 'Mrezu', pisao sam je oko godinu i po dana. Naravno, ne svakodnevno. U startu sam znao sta zelim da kazem, znao sam kako cu to da kazem i prvo sam napravio okvir cele price, naznacio sam sebi redosled desavanja u celoj prici. To je bio kao neki kalup u kojeg sam ubacivao tekst. Znaci, danas se ne osecam raspolozeno za pisanje i danas ne pisem. Sutradan mi se pise, ali ne osecam da treba da pisem neki deo iz pocetka romana, nego bas osetim da treba da pisem nesto sa kraja, pa onda tako i radim. Bitno je da znas gde sta ide i zbog cega ide bas tamo. I, malo po malo, nakon godinu i po dana, otkucam 'kraj' na poslednjoj stranici, prekucam tekst jos jednom i to je to :)

Pisanje je usamljenicki proces i ponekad je zamoran. Da je mene neko pitao, verovatno bih sebi odabrao talenat za slikanje ili komponovanje. Mnogo zanimljiviji posao... Ako zelis da pises, primi moje saucesce :) Zelim ti puno srece u tome. Mada, nije to lose, kad zavrsis taj posao stvarno jeste dobar osecaj.


Hvala na iskrenom saučešću povodom početka pisanja romana....hahahaha... :lol: :lol: :lol:
Ali, mislim da pisanje i nije toliko usamljenički poduhvat, koliko je to vreme uzaludno bačeno na loša iskazivanja započetih ideja, ili na uzaludno razvijanje mašte. Pisanje je uživanje u naletima pera, kad se jednostavno razvezuje priča iz pisca, netražena, još neprerađena, ali jedra i puna imaginativnog poleta...to su uspeli trenuci...sve ostalo je dorada i prerada rečenog...Bitan je momenat zamišljenosti nad knjigom...da se vidi gde nas ona može sve odvesti...

Pisaću, čisto da vidim kako bi sve to izgledalo, a da li će se to čitati ili ne, na to već ja ne mogu da utičem...zasad i ne razmišljam o tome...
Nisam još stigla da pročitam tvoj roman Mrežu, ali imam je u vidu...Trenutno iščitavam Tomasa Mana i nastojim da se malo više obrazujem za taj svoj budući poduhvat...Obožavam klasike...a u Manu vidim velikog učitelja opisa...i uživam u čitanju njegovog obimnog dela... 8)


p.s. i na kraju, da li imaš neku ratnu knjigu da mi preporučiš...pošto mi je rat jedna od tema romana, pa da se pripremim... :D
 
Spektar:
Ms, dobro si primetila da ignorisanje ne valja, ali je svojstveno -tebi.
Samo skaces sa jedne teme na drugu.
Sta pises i sta si napisala?

To što pišem je dobro čuvana tajna. :wink:

Delom sam odgovorila na tvoje pitanje na prethodnim stranicama ove teme, pa pročitaj...


p.s. ne razumem po čemu je ignorisanje svojstveno meni...i mislim da se neko krije iza nadimka Spektar...samo tri poruke i sve vezane samo za moje postove.....ko si ti:? :?
 
Poruka za Spektra....

Čudi me da još nisi dobio poruku koju sam ti pre neki dan poslala preko pp...pa, koristim ovu priliku da ti se i javno na forumu zahvalim... :lol:


p.s. za onu tvoju porukicu od pre nedelju dana, ako se sećaš....
 
ms:
Hvala na iskrenom saučešću povodom početka pisanja romana....hahahaha... :lol: :lol: :lol:
Ali, mislim da pisanje i nije toliko usamljenički poduhvat, koliko je to vreme uzaludno bačeno na loša iskazivanja započetih ideja, ili na uzaludno razvijanje mašte. Pisanje je uživanje u naletima pera, kad se jednostavno razvezuje priča iz pisca, netražena, još neprerađena, ali jedra i puna imaginativnog poleta...to su uspeli trenuci...sve ostalo je dorada i prerada rečenog...Bitan je momenat zamišljenosti nad knjigom...da se vidi gde nas ona može sve odvesti...

Pisaću, čisto da vidim kako bi sve to izgledalo, a da li će se to čitati ili ne, na to već ja ne mogu da utičem...zasad i ne razmišljam o tome...
Nisam još stigla da pročitam tvoj roman Mrežu, ali imam je u vidu...Trenutno iščitavam Tomasa Mana i nastojim da se malo više obrazujem za taj svoj budući poduhvat...Obožavam klasike...a u Manu vidim velikog učitelja opisa...i uživam u čitanju njegovog obimnog dela... 8)


p.s. i na kraju, da li imaš neku ratnu knjigu da mi preporučiš...pošto mi je rat jedna od tema romana, pa da se pripremim... :D



Znaci, jos uvek nisi bila u sopingu :)

E.M. Remark, bilo koja od njegovih ratnih. Citao sam ga u srednjoj skoli i opet bih, samo nikako da naletim na nesto njegovo...
 

Back
Top