gost 41715
Elita
- Poruka
- 17.690
Kada se raspravlja o četnicima, često se kao pozitivan argument iznosi spašavanje američkih pilota.
Mogu da razumem zašto naši ljudi iznose taj detalj Amerikancima kao pozitivan argument o četnicima, ali ne shvatam zašto bi to bilo pohvalno bilo kom Srbinu.
Prvo, nisu u pitanju nikakvi ,,piloti”, kako se to kod nas zgodno prevodi, veċ ,,avijatičari’’, t.j. “airmen”, što je engleska reč koja se, konkretno u američkom engleskom, osim na pilote, odnosi i na sve pripadnike američkih vazduhoplovnih snaga iznad regruta, a gde se ubrajaju i vazdušno-desantne trupe, obaveštajci, itd.
Daleko od toga da su nam od Amerikanaca padali samo paketi za četnike i kamare oborenih pilota.
Naravno, neko ċe, veċ, pretpostaviti da je to sasvim prirodno, jer smo, jel’ da, bili saveznici.
Na stranu i to što su Amerikanci, kao i Britanci, potajno dostavljali pomoċ četnicima, regrutovali i obučavali naše emigrante za četničke redove i slali im svoje ljude kao pojačanje.
Sve mi to, donekle, ima smisla negde do 1944. Međutim, u trenutku kad Kralj, vlada u izgnanstvu i Britanci obustavljaju svoju podršku četnicima i podržavaju partizane, Amerikanci nastavljaju sa podrškom i to uprkos Ruzveltovim obeċanjima Čerčilu i britanskom upozorenju da to ne čine, da ne bi došlo do građanskog rata i ipak šalju svoju misiju u Jugoslaviju uoči dolaska Crvene Armije. Američka misija ostaje sve do novembra.
Dakle, Amerikanci su podržavali četnike, ne kao antifašističke, veċ kao antikomunističke saveznike i nastavili su to da čine do poslednjeg trenutka, bez obzira što je njihova podrška pretila da rasplamsa opšti građanski rat.
Memorandum za predsednika: Od Petra do Tita
Izveštaj o naređenjima koje je 20. septembra izdao glavni štab Maršala Tita:
Mogu da razumem zašto naši ljudi iznose taj detalj Amerikancima kao pozitivan argument o četnicima, ali ne shvatam zašto bi to bilo pohvalno bilo kom Srbinu.
Prvo, nisu u pitanju nikakvi ,,piloti”, kako se to kod nas zgodno prevodi, veċ ,,avijatičari’’, t.j. “airmen”, što je engleska reč koja se, konkretno u američkom engleskom, osim na pilote, odnosi i na sve pripadnike američkih vazduhoplovnih snaga iznad regruta, a gde se ubrajaju i vazdušno-desantne trupe, obaveštajci, itd.
Daleko od toga da su nam od Amerikanaca padali samo paketi za četnike i kamare oborenih pilota.
Naravno, neko ċe, veċ, pretpostaviti da je to sasvim prirodno, jer smo, jel’ da, bili saveznici.
Na stranu i to što su Amerikanci, kao i Britanci, potajno dostavljali pomoċ četnicima, regrutovali i obučavali naše emigrante za četničke redove i slali im svoje ljude kao pojačanje.
Sve mi to, donekle, ima smisla negde do 1944. Međutim, u trenutku kad Kralj, vlada u izgnanstvu i Britanci obustavljaju svoju podršku četnicima i podržavaju partizane, Amerikanci nastavljaju sa podrškom i to uprkos Ruzveltovim obeċanjima Čerčilu i britanskom upozorenju da to ne čine, da ne bi došlo do građanskog rata i ipak šalju svoju misiju u Jugoslaviju uoči dolaska Crvene Armije. Američka misija ostaje sve do novembra.
Dakle, Amerikanci su podržavali četnike, ne kao antifašističke, veċ kao antikomunističke saveznike i nastavili su to da čine do poslednjeg trenutka, bez obzira što je njihova podrška pretila da rasplamsa opšti građanski rat.
Memorandum za predsednika: Od Petra do Tita
direktor OSS-aGeneral Donovan…
Odlomak iz memoranduma, vezanih za Balkan, koje je OSS slao Ruzveltu:(koji se trenutno nalazi u Londonu) zatražio je da vam se pošalje sledeċi izveštaj o razgovoru koji je 12. avgusta imao sa premijerom Subašiċem:
- U ponedeljak sam razgovarao sa Subašiċem i evo šta mi je rekao:
,,20. avgusta sam razgovarao sa Adamom Pribiċeviċem, potpredsednikom komiteta Draže Mihajloviċa. Kada je Pribiċeviċ zatražio moju pomoċ da zaustavi borbe partizana i četnika, koja sada tutnji svom snagom i kada me je pitao da li bismo mogli da postignemo pomirenje između četnika i partizana, odgovorio sam:
,,,Ako želite da se borite sa partizanima kao sa komunistima – svesni činjenice da su sinovi vašeg naroda – i s tim u vezi, prihvatate nemačku pomoċ i saradnju, ništa ne možete da očekujete od Kralja, Kraljevske vlade i Saveznika. …’’’
Takođe smo od našeg predstavnika u Bonu dobili sledeċi izveštaj Bostonske serije, koji je neposredno bitan za pitanja o kojima se raspravlja u razgovoru Generala Donovana sa Subašiċem. …
,,Rečeno je da je tokom druge nedelje avgusta, 1944, Herman Nojbaher, nemački specijalni opunomoċenik za oblast Balkana, dao sledeċu izjavu o Mihajloviċu i političkoj situaciji u Jugoslaviji:
,,,…Položaj onih četnika koji zagovaraju saradnju sa Nemcima je ojačan činjenicom da Nemci mogu uskoro biti primorani na povlačenje iz Srbije. To bi bio znak za konačni obračun između komunista i nacionalista. Mihajloviċ, dakle, verovatno namerava da sarađuje sa nemačkom vojskom, dok je ona još u Srbiji, da bi smanjio efikasnost Titovih partizana. Naglašavajuċi zajedničku borbu protiv komunista, Mihajloviċ bi se od Nemaca domogao što je više oružja moguċe. On smatra da ċe onda lako preuzeti nemačke položaje kad nemačka vojska ode. Priča se da su započeti nezvanični pregovori između Mihajloviċa i Nemaca i možda ċe za njima kasnije uslediti zvanična konferencija,’ …”
22. septembar, 1944.
Šaljem vam sledeċu parafraziranu poruku, koju je Generalu Vilsonu poslao Maršal Tito 16. septembra i izveštaj iz naše kancelarije u Bariju, koji se tiče naređenja izdatog 20. septembra od glavnog štaba Maršala Tita, koje ograničava, kako naše, tako i britanske obaveštajne operacije. …
Poruka Generala Vilsona Maršalu Titu:
,,1. 5. septembra ste uputili poruku britanskim i američkim misijama pri vašem glavnom štabu, u kojoj ste izjavili nešto u smislu da četnicima Saveznici šalju zalihe i pružaju ostalu pomoċ i da saveznička komanda u Italiji održava odnose sa Dražom Mihajloviċem.
2. Ne nameravam da šaljem ovo ni britanskoj ni američkoj vladi, jer se ja lično oštro protivim ovim optužbama. Sasvim sam sposoban da vladam situacijom, pošto je ljudstvo savezničkih oficira, koje ste pomenuli u svojoj poruci od 5. septembra, pod mojom neposrednom komandom.
3. U svakom slučaju, očigledno je da ste pogrešno obavešteni. Tvrdnja da Mihajloviċu šaljemo ikakve zalihe ili održavamo vezu sa njim je potpuno pogrešna. U to vreme su vam predočeni posebni razlozi zbog čega je američka misija bila u oblasti koju kontroliše Mihajloviċ. Evakuacija savezničkog osoblja u Jugoslaviji je bio taj određeni razlog za prvu misiju, jedinica za spašavanje vazduhoplovne posade. Mala jedinica pod vođstvom Pukovnika Mekdauela, druga misija, nema nikakve veze sa Generalom Dražom Mihajloviċem; njen jedini zadatak je da prikuplja obaveštajne podatke u Srbiji.
* * *
6. Činjenica da su u nekoliko navrata američki avijatičari izvlačeni obučeni u četničku odeċu zbog gubitka svoje sopstvene, možda je izazvala neke nesporazume. Moguċe je da su neke zalihe, koje su možda bačene u pogrešnu oblast, dopale šaka četnicima. Pritužbe koje ste izneli mora da su zasnovane na pogrešnim izveštajima, koji su doveli do pogrešnog tumačenja gore navedenih činjenica.
Izveštaj o naređenjima koje je 20. septembra izdao glavni štab Maršala Tita:
Titov glavni štab je 20. septembra izdao naređenja svim partizanskim korpusnim komandantima u smislu da nikakve savezničke misije ne mogu ubuduċe da dejstvuju jedinicama manjim od korpusa i još da nikakvo savezničko vojno ljudstvo ne može da putuje unutar zemlje osim, ako im Tito ne da pismeno odobrenje za to.
Glavni štab partizanskog istranskog korpusa naredio je jednom od naših oficira, raspoređenom u Sloveniji, da se javi glavnom štabu bez odlaganja. Ovo naređenje je bilo izvršenje Titovog naređenja.
Prema britanskoj vojnoj misiji, njeni predstavnici su dobijali slične poruke po drugim oblastima. Britanci su smesta otkazali sve dostavke zaliha, kao i svi letovi za prevoz partizanskih ranjenika. Ništa više neċe biti činjeno na bilo kom polju sve dok se situacija ne raščisti.
Razlog Titovog poteza, verovatno je njegova želja da ograniči i kontroliše američke i britanske vojne predstavnike u zemlji sad kada veruje da je građenski rat sve samo ne neizbežan i sad kada britanske i američke dostave više nisu neophodne. On očigledno ne želi da američki i britanski predstavnici nadgledaju i izveštavaju o razvoju nejgovih zamisli da učvrsti svoju vojnu pobedu na političkom i ekonomskom polju. Dovoljno je značajno to da je naređenje izdato u trenutku kada je Tito skoro sigurno bio sa ruskim vođama u Bugarskoj i Rumuniji. Nije se vratio na Vis, nakon što je ruskim avionima otišao u nepoznatom pravcu. Nema načina da znamo da li su Rusi obuhvaċeni frazom ,,savezničko’’ ljudstvo.
Rusi su dugo imali najbližu moguċu vezu sa Titom i njegovim ljudstvom, i verovatno su učestvovali u njegovim političkim i vojnim odborima.
30. septembar 1944.
Poslednja izmena: