Kancelarija Visokog Predstavnika Ujedinjenih Nacija

oddodood

Početnik
Poruka
25
Da bi sačuvao dostojanstvo, čovjek se mora distancirati od velike većine ratnih i postratnih istina u BiH i o BiH, bez obzira što su te istine zasnovane na egzistencijalnim ucjenama od strane ratnih i poratnih pročelja. U središtu odbrane BiH je, upravo - ljudsko dostojanstvo! Jedino na krilima njegove moći BiH će se osloboditi onih što je ucjenjuju.

Ratne istine u BiH i oko BiH nisu rašomonske naravi. Nisu zato što čovjek, kad ga snađe zlo poput zla koje je snašlo čovjeka u BiH, sveukupno „robuje“ samo jednoj istini, a ona je – bježati, ili braniti se! Čovjek koji je odlučio da se brani u uvjetima prostorno i vremenski kontinuirane i permanentno neposredne životne ugroženosti, duboko je svjestan da je izvor moći njegove odbrane: odbrana ljudskog dostojanstva! Takva supozicija skoro i mimo ljudske volje isključuje mogućnost odgovora zlom na zlo. Zanemarivanjem te krunske činjenice i njeno svođenje na individualnu političku i, potom, na individualnu operativnu i taktičku odgovornost za ratne istine u BiH i o BiH, neupitno amnestira najodgovornije za rat i ratno zlo. Neupitno jer su upravo najodgovorniji za rat i ratno zlo u BiH i danas u imunitetnom pročelju BiH. I jedino oni imaju pravo na zvanične istine u BiH i o BiH. A najodgovorniji su vladajući (pozicioni i opozicioni) politički centri, pošto samo oni imaju pravo i obavezu na koncepte i doktrine mira i rata, odnosno i operacionalizaciju istih. Usto, na raspolaganju im je i Kancelarija Visokog Predstavnika Ujedinjenih Nacija - globalno utemeljenih da budu u pročelju izgradnje i odbrane ljudskog dostojanstva!

Vladajuće (pozicione i opozicione) političke garniture u entitetima i BiH mijenjane su isključivo uz pomoć OHR-a i sudjelujućih mu subjekata međunarodne zajednice, ali su političke premise u BiH ostale nepromijenjene jer njihove promjene nisu imale takvu pomoć. Stoga je morbidno govoriti o odgovornosti BiH za vlastitu političku sudbinu i istovremeno javno misliti kako “je dogovoren ustavni amandman oko statusa Brčkog, ali krupne promjene prema mom mišljenju sada nisu moguće" (V. Inzko). Najmanje spoljnjih (uvjetno, pošto su zvanični) i najviše unutarnjih (nezvaničnih i zvaničnih) pritisaka bilo je na Izetbegovićevu garnituru, pošto je jedino ona „domicilni“ potpisnik Daytona. Ukoliko se navedeni indikator pokuša racionalizirati, nameće se zaključak da su političke promjene u korist BiH taocem Izetbegovićeve garniture. Ta garnitura, dogrla u kvislinškoj simbiozi sa svima i svačim, jednostavno nije u supoziciji za unutarnju pa ni spoljnju tranziciju u korist BiH, te je pod vlastitim imunitetom najpogodniji medij za bosnocidne kompromise. Globalna tragedija je što je ključ takvih kompromisa u OHR-u. Ljudski je nadati se da je baš ta činjenica u korist ljudskog dostojanstva, bez obzira na „lutanja“ OHR-a (koja su, između ostalog, ključni generator masovne bosanske hereze, odnosno apolitičnosti).

Ako Valentin Inzko namjerava nastavi sa „lutanjem“, neka odmah i pod globalnim imunitetom u Beč, ili gdje to god požele, preseli sve vladajuće (pozicione i opozicione) političke garniture u entitetima i BiH, sa cjelokupnim njihovim individualnim blagom i bogatstvom. To je zadnji kompromis koji BiH može napraviti u korist odbrane ljudskog dostojanstva.
 
OHR jeste ljepilo koje "Nemoguću državu" ( N. Kecmanović) drži na kakvom- takvom okupu, ali i koje će, kad se osuši, dovesti do konačnog raspada ove vještačke državne zajednice. Pravi tajming za odlazak OHR i davanje šanse BiH bio je oko 2004. godine. Medjutim, birokrate iz OHR-a, svjesne da privilegije kakve ovdje imaju neće imati nigdje drugo, zarad svojih sebičnih interesa žrtvovale su ne samo BiH ( a to i nije neka šteta), nego su trasirale "road to hell" (Chris Rea) za još jedan krvavi rat i još jedno veliko zlo. Bojim se da povratka više nema.
 

Back
Top